Lijepa naša Srbijo

Piše Milorad Vučelić

Kada čujete nekog političara, analitičara, televizijskog  voditelja, novinara ili  briselskog funkcionera da kaže kako bi Srbi trebalo da gledaju, ne osvrćući se, isključivo u budućnost, i kada na to još dodaju neophodnost dobrosusedske saradnje u regionu, budite spremni da prihvatite da oni podrazumevaju da nam je nacionalna prošlost dokazano gnusno zločinačka, a da su srpske žrtve plod čiste mitomanije i primer „samoviktimizujuće megalomanije“ (misli se na Jasenovac), kako bi to rekao i jedan permanentni junak naše  rubrike „Gluparnik“. Pomenuti „permanentni junak“  učestalo se inače seli iz raznih novina na televizijske kanale i obratno. Naći ćete ga podrobnije opisanog u tekstu M. Zarkovića „Ustani Beograde, Hrvatska te zove, zove…“ u ovom broju „Pečata“.
Jedan od specijaliteta Brozovog režima bilo je nasilno izjednačavanje svih zločina počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije. Bio je to u osnovi način da se prikrije ustaški genocid počinjen u NDH nad srpskim narodom i da se on poravna sa svakom kolaboracijom ili žrtvama u sukobima snaga revolucije i kontrarevolucije. Neko će mrgodno reći da je to bio dobar način da se očuva zajednička država. Trajanje te države posle smrti njenog vođe i način na koji je razbijena jasno govore i o vrednosti ovog mogućeg kritičkog prigovora, kao i o smislu i domašajima ovakvog  očuvanja države.
To brozovsko-hrvatsko stanovište ne samo da je pretrajalo uprkos svim mogućim promenama koje su se odigrale, nego u novije vreme  doživljava i pravi procvat. Nasilno izjednačavanje  i  uspostavljanje simetrija  kod današnjih urednika, novinara, nevladinih aktivista postalo je pravi uslovni refleks. Tom uslovnom brozovskom refleksu pokušava se dati civilizacijski i demokratski legitimitet. Nacionalno mazohistički koristi se svaki, pa i najbrutalniji i najsumanutiji povod da se prizovu tobožnje srpske krivice kako bi se, posledično, uspostavila simetrija. Tako je bilo i sa istupanjem izvesnog  istoričara i  katoličkog sveštenika Stjepana Razuma koji je, po hiljaditi put, govorio o tome kako je Jasenovac srpski mit itd. Preporučujemo  čitaocima tekst Ratka Dmitrovića u ovom broju „Pečata“.
Za razliku od zvaničnog Beograda koji je diplomatskim putem reagovao, srpskim novinarima i analitičarima je to odmah bila prilika i povod da krenu sa optužbama na račun Srpske pravoslavne crkve, i da se upuste u uspostavljanja analogija između Jasenovca i Peranovićeve lopate, uz pominjanje navodnog  rata  etnosećanja…
Da nema jevrejskih žrtava na teritoriji NDH-a moguće je da se na stotine hiljada kamom i srbosjekom poklanih i maljem zatučenih Srba ne bi ni pominjali. Ovako, ispada da se srpske žrtve na neki način „švercuju“ pored jevrejskih i tako bore za postojanje. Tu borbu za sećanje ove žrtve  vode ponajviše sa svojim današnjim potomcima koji su zaposeli političke govornice, Javni servis i druge medije u Srbiji. Potvrđuje se po ko zna koji put ona stara poznata misao da Srbin u raspravi kada hoće da pokaže da je tolerantan i demokrata pređe na protivničku stranu. Po pravilu je to prelazak na hrvatsko stanovište. Sa tog stanovišta moguće je da će se pravdati i „Oluja na Severu“, o kojoj piše Nikola Vrzić. Kada bi još Srbija prihvatila Lijepu našu za himnu, ne bi ni bilo ovoliko trvenja oko pevanja himne. O tome svedoče i trajni pokušaji da se istraže tobožnje kontroverze oko lika i dela Alojzija Stepinca i dovedu u pitanje njegovi zločini, a što i ne bi kada se ovoliko priča, po smislu podržavalačkih,  razvilo oko običnog katoličkog popa kakav je Stjepan Razum.
Stoga, pre nego što se čitaoci „Pečata“, videvši najpre naslovnu stranu, upuste u dalje čari i užitak čitanja tekstova Ratka Dmitrovića i Miodraga Zarkovića, sa velikim zadovoljstvom dajem reč  kardinalu Eugeniju Tiseranu, koji je bio vatikanski opunomoćenik za Balkan. Ovo je dokument izveštaj Nikole Rušinovića, Pavelićevog izaslanika pri Vatikanu, koji je on podneo 16.3. 1942. ustaškom ministru Lorkoviću.

„Tiseran: Ja sam Francuz, ali u Rimu živim već 23 godina. Želite li da govorite francuski ili talijanski?
Rušinović: Vaša uzoritosti, radije bih talijanski.
Tiseran: Odakle ste, gospodine?
Rušinović: Iz Dalmacije.
Tiseran: Kako vi kao Dalmatinac možete predstavljati Hrvatsku? Ima li još takvih slučajeva u vašem javnom i političkom životu?
Rušinović: Vaša uzoritosti, u Dalmaciji, osim neznatnog broja Talijana, žive isključivo Hrvati.
Tiseran: Pa kako to da su vam vaši veliki prijatelji i saveznici Talijani mogli uzeti Dalmaciju? Vi ste, dakle, slobodni? Zar ne radite sve što hoće Nijemci, kao što to rade i drugi porobljeni narodi u Europi? Zar se to može nazvati slobodom?
Rušinović: Oprostite, uzoritosti, ali u tome se ne bih mogao suglasiti s vama. Hrvatska ima svoje granice, svog državnog poglavara, svoju vladu, svoju vojsku, svoja diplomatska predstavništva. Mi uredujemo svoj dom kako odgovara duši i interesima hrvatskoga naroda.
Tiseran: Vaša sloboda slična je slobodi francuskog maršala Petaina. I on je slobodan, ali Nijemcima mora davati 80 odsto svih živežnih namirnica, dok francuski narod umire od gladi. To nisu priče, to ja znam vrlo dobro.
Rušinović: Hrvatska je jednodušno istupila na strani Njemačke i pomogla joj da sruši Jugoslaviju…
Tiseran: ]a znam da je hrvatski narod težio za slobodom i da je na to imao pravo. To mu pravo nitko nije mogao osporiti. Razumijem što je hrvatski narod, u najpovoljnijem času, ustao protivu Srba. Ali dragi gospodine, vaši prijatelji, fašisti, smiju se vašoj samostalnosti i slobodi i egzistenciji hrvatske države. To ja čujem od njihovih političkih glava. To što o vama govore talijanski časnici, koji se nalaze u obalnom pojasu, upravo je strašno. Po njima, nikad u Hrvatskoj nije bilo toliko zvjerstava kao danas, kad su u tim krajevima na dnevnom redu ubijanja, paleži, razbojstva, pljačke i krvavi obračuni.
Rušinović: Sve što se u Italiji širi o Hrvatskoj zaudara klevetom. Netko nas želi prikazati čoporom barbara i ljudoždera.
Tiseran: Uzalud se branite, gospodine. Još za vrijeme tridesetogodišnjeg rata, Hrvati su bili poznati kao divljaci, pa su i u mome rodnom kraju, Loraini, popalili nekoliko mjesta i tamo su općenito smatrani zlim ljudima.
Rušinović: Ali, Vaša uzoritosti…
Tiseran: Sveta stolica je primila osam tisuća fotografija o zločinstvima nad pravoslavnim pučanstvom. Znam pozitivno, gospodine, da su i sami franjevci, kao na primjer otac Simić u Kninu, uzeli učešća u napadajima na srpski živalj, te su rušili pravoslavne crkve. Otac Simić je, sa oružjem u ruci, predvodio skupinu ljudi koji su srušili pravoslavnu crkvu u Kninu. Isto tako, porušili ste pravoslavnu crkvu u Banjoj Luci. Pouzdano znam da su se franjevci u Bosni i Hercegovini općenito jadno ponijeli. To me boli. Takve stvari ne može činit odgojen, kulturan i civiliziran čovjek, pogotovu svećenik.
Rušinović: Ovo slušam prvi puta …
Tiseran: Ustaše su poklale najveći broj pravoslavnih svećenika. Nakon kapitulacije Jugoslavije, u Hrvatskoj je nestalo 350. 000 Srba. Zar to nije žalosno?
Rušinović: Bojim se, Vaša uzoritosti, da su informacije kojima raspolažete…
Tiseran: Kada će vam doći kralj, vojvoda od Spoleta?
Rušinović: Uskoro.
Tiseran: Vaš kralj nikada neće doći u Hrvatsku. Rekao mi je da ste ga učinili kraljem u zemlji koja nije kraljevina, jer ovisi o Njemačkoj i Italiji. Kad sam ga upitao hoće li putovati u Zagreb, odgovorio je: ‘Kako mogu na to pomišljati kad talijanska vlada svojim postupcima i neprestanim pogreškama kvari prijateljske odnose s Hrvatskom? S kakvim bih se licem mogao pojaviti pred Hrvatima?’ Vojvoda od Spoleta, gospodine, odbija da ide u Hrvatsku.
Rušinović: Koliko ja znam, vojvoda od Spoleta s radošću je prihvatio titulu hrvatskoga kralja.
Tiseran: Prisustvovao sam toj ceremoniji. Bilo je to osamnaestog svibnja prošle godine, u prisustvu talijanskog kralja Emanuela Trećeg, te Musolinija, Pavelića, vojvode od Spoleta (koji se poslije smrti svoga brata nazvao vojvodom od Aoste). Vaša kruna bila je najprije ponuđena kralju Viktoru Emanuelu Trećem, ali on već ima dovoljan broj efemernih kruna,
pa je ovu prebacio svojem bratučedu, vojvodi od Spoleta, kojega je, dan prije nego je ovaj imenovan kraljem Hrvatske, primio i Sveti otac.
Rušinović: Vaša uzoritosti, Hrvati su odvajkada predstavljali predziđe kršćanstva…
Tiseran: ANTEMURALE CHRISTIANITATIS dobili su Hrvati, jer su bili katolici, mada su i Srbi, premda pripadaju pravoslavnoj vjeri, dali za Zapad i katolicizam isto toliko koliko i Hrvati, boreći se u kršćanskim vojskama…
Rušinović: (Pokušava da nađe riječ)
Tiseran: Šta mislite, gospodine, kako će se završiti ovaj rat? Rušinović: Razumije se, pobjedom sila Osi.
Tiseran: Mislite li da će i Nezavisna Država Hrvatska nastaviti da egzistira?
Rušinović: Naravski…
Tiseran: Ja pak mislim, gospodine, da će Njemačka i Italija izgubiti rat. Poraz sila Osovine već sada je svršena stvar… Poslije tog poraza, moram vam reći, nestati će i Nezavisne Države Hrvatske, a Jugoslavija će biti ponovo uspostavljena…“