Cvetkovićevi dugovi ostaju novoj vladi

Piše Uglješa Mrdić

Srbija se približava opasnoj granici zaduženosti i neophodno je preduzeti niz mera kako bi se izbegla kriza javnog duga

Odlazeća Vlada Srbije na čelu sa Mirkom Cvetkovićem, pored svih loših ekonomskih i privrednih pokazatelja, o čemu je „Pečat“ pisao, ostavila je i veliki javni dug građanima Srbije.
O neodrživosti javnog duga progovorio je Fiskalni savet posle izbora, a to je prekasno za telo kojem je blagovremeno upozoravanje u opisu posla. Moramo da podsetimo da Vlada Srbije nije ni uvažavala Fiskalni savet kada su je upozoravali da se njenim predlozima i merama rupa u javnim finansijama pretvara u provaliju.
Primera radi, Nemačka, sa privredom koja zarađuje i ostvaruje profit, što znači da može i da vraća dugove, uvela je u svoj Ustav rešenje koje se zove „kočnica dugova“, a u Srbiji su još aktuelna sporenja oko metodologije prikazivanja ili skrivanja dugova.

IZBEGAVANJE KRIZE
Podsetimo da je Fiskalni savet upozorio da Srbiji preti kriza javnog duga koji je krajem 2011. premašio zakonsku granicu od 45 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Trenutno je javni dug preko 50 odsto BDP i nastaviće da raste.
Glavni pokretač rasta javnog duga je fiskalni deficit koji će, kako je istaknuto, u 2012. godini biti znatno veći od planiranih 152 milijarde dinara, jer je već u prvom kvartalu granicu premašio za oko 30 milijardi dinara.
Procena Fiskalnog saveta je da će, ako se ništa ne preduzme, do kraja godine fiskalni deficit biti veći od dozvoljenog za oko 50 do 60 milijardi dinara, tako da bi na kraju 2012. iznosio 200 milijardi dinara. Budžetski deficit bi u tom slučaju umesto 4,25 iznosio 6,2 odsto BDP-a, a javni dug na kraju godine 55 odsto BDP-a.
Nepovoljna okolnost je to što će umesto planiranog rasta BDP-a u Srbiji od 1,5 odsto u 2012. najverovatnije doći do stagnacije, a u slučaju produbljivanja krize u Evropskoj uniji i do pada BDP-a, ukazao je Fiskalni savet. Nova vlada će morati da sprovede oštre mere za smanjenje deficita u 2012, kao i u 2013. godini.
Ocena Fiskalnog saveta je da je za kratkoročnu održivost javnih finansija i izbegavanje krize javnog duga neophodno da se sadašnji fiskalni deficit u 2013. godini smanji sa 6,2 na tri odsto BDP-a, odnosno za oko milijardu
evra.
Inače, u najnovijem ekonomskom izveštaju „Svetske banke“ za jugoistočnu Evropu, Srbija je na kraju 2011. godine zauzela treće mesto po nivou zaduženosti sa javnim dugom od 45,8 odsto BDP-a, odmah iza Albanije (58,4 odsto) i Crne Gore (56,9 odsto). Srbija će ove godine morati da vrati milijardu evra stranim kreditorima, što je 60 odsto više nego prethodne, a upola manje nego 2013, kada Srbiji stiže za naplatu čak jedna i po milijarda evra.
Prema podacima o javnim dugovima država u regionu, Srbija je sada skočila na prvo mesto s učešćem od 51,1 odsto u bruto društvenom proizvodu, a slede Crna Gora sa 48,1 odsto BDP-a, Slovenija – 47,4 odsto, Hrvatska – 43,9 odsto, BiH – 34 odsto i Makedonija sa 32,7 odsto. Javni dug Srbije je na kraju prvog tromesečja 2012. godine iznosio 14,6 milijardi evra, a učešće javnog duga u BDP-u povećano je na 51,1 odsto. Ukupan spoljni dug Srbije je na kraju marta 2012. godine iznosio 24,1 milijarde evra.
Primera radi, javni dug Slovenije je 2011. porastao na 47,4 odsto bruto BDP-a ili 16,8 milijardi evra. U 2007. godini javni dug Slovenije je, međutim, iznosio samo 23,4 odsto BDP-a ili 8,1 milijardi evra.
Hrvatska je u 2012. godinu ušla s dugom većim od 27,03 milijardi evra ili 43,9 odsto BDP-a. Javni dug Hrvatske je uprkos visokom rastu u proteklih nekoliko godina još uvek ispod EU kriterijuma, po kojima taj dug ne sme da premaši 60 odsto vrednosti BDP-a.
Državni dug Crne Gore na kraju aprila iznosio je 1,64 milijardu evra ili 48,1 odsto procenjenog BDP-a. Javni dug u Makedoniji, zaključno s 31. majem ove godine, iznosi 32,7 odsto BDP-a ili 2,2 milijarde evra, i po tom kriterijumu zemlja je u grupi nisko zaduženih država u Evropi.
Ukoliko se posmatraju apsolutni iznosi javnog duga, prva je, među državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije, Hrvatska sa 27,03 milijardi evra, druga Slovenija sa 16,8 milijardi, a slede Srbija sa 14,6 milijardi, BiH sa oko pet milijardi, Makedonija sa 2,2 milijarde evra i Crna Gora sa oko 1,64 milijardom evra.
Uslov održivosti javnog duga je da realne kamatne stope budu niže ili barem jednake stopi privrednog rasta. U Srbiji to nije slučaj, jer se zadužujemo po sve višim kamatnim stopama, čak i preko osam odsto više od potencijalne stope privrednog rasta, koja će ove godine da bude u stagnaciji ili blagom rastu od 0,5 odsto. Svakako je neophodno da se u Srbiji hitno sprovedu mere štednje, te bi bilo poželjno da takav paket mera bude usvojen u ovom mesecu, kako bi pozitivni efekti njihove primene mogli da se osete, u najboljem slučaju, krajem 2012. godine.

PREKRŠENA FISKALNA PRAVILA

[restrictedarea]

Inače, odlazeća Vlada Srbije je u prošloj godini budžet probila za pet milijardi dinara, potrošila više nego što je smela, i zadužila nas više nego što je trebalo, i na taj način vlada je prekršila dva glavna fiskalna pravila koja ograničavaju visinu duga države i manjka u državnoj kasi.
Budžetom za ovu godinu to nije ispravila, pa je situacija takva da bi već u 2015. javni dug mogao da prebaci kritičnu granicu od 60 odsto BDP-a, što bi nas dovelo u grupu visoko zaduženih zemalja, kao što su Grčka, Italija i druge problematične države.
Sve ovo može se zaključiti iz saopštenja Fiskalnog saveta koji ponovo apeluje na vladu da što pre donese plan mera kojim bi zaustavio trend rasta zaduženosti. Oni podsećaju da je vlada prošle godine prištedela na kapitalnim investicijama oko četiri milijarde dinara, ali je zato tolika suma preko mere utrošena na plate.
Još sedam milijardi dinara mimo plana otišlo je za kupovinu robe i usluga, dok se država u toku 2011. zadužila i 700 miliona evra emitovanjem evroobveznica, iako to nije bilo neophodno i na šta plaćamo kamatu od 7,25 odsto.
Osim toga, nerealno su planirani prihodi od akciza, pa su oni podbacili za čak devet milijardi dinara. Više se očekivalo da će stići od dividendi javnih preduzeća (pominjano je da će EPS biti u plusu), ali se na kraju godine ispostavilo da su državne firme u budžet uplatile manje nego što je vlada želela.
Fiskalni savet ističe da je Vlada Srbije prekršila fiskalna pravila – i o visini deficita budžeta i o visini javnog duga. Zato požuruje vladu konstatacijom da već sada mora da se radi na rebalansu budžeta za 2012, jer bi, ako se nastavi s ovakvom politikom, deficit na kraju godine bio veći za 350 miliona evra ili 35 milijardi dinara.
Samo u prošloj godini država je povećala zaduženost za 2,3 milijarde evra, pa Fiskalni savet zaključuje da je dug sada 46,4 odsto BDP-a. Uz konstataciju da bi do kraja 2012. mogao da bude 51 odsto, Savet dodaje da je reč o blago optimističnom predviđanju, odnosno da je moguće da bude i 55 odsto.
Situaciju pogotovo može da pokvari kretanje kursa, kao i uzimanje svih kredita koji su planirani. To će, zaključuje Fiskalni savet, zahtevati veliko kresanje budžeta u 2013. i 2014. godini. Kada na naplatu dođe i restitucija, dug će 2015. prebaciti 60 odsto BDP-a, što je granica za visoku zaduženost.

VLADA – NAJVEĆI KRIVAC
Vlada Republike Srbije snosi najveću krivicu za uvećavanje javnog duga u Srbiji. Vlada Srbije uzima novac, a probleme ostavlja nekoj sledećoj vladi. Vlast je građane zadužila zbog predizborne kampanje, dok su rebalansom budžeta sredstva za kapitalne investicije, koje bi trebalo da nose razvoj Srbije, smanjena za više od osam milijardi dinara.
Podsetimo da je 2008. godine ukupan javni dug bio 8,7 milijardi evra, to jest oko šest milijardi evra manje. Tako je Cvetkovićeva vlada uspela Srbiju da zadužuje milijardu i po evra godišnje, što svakako spada u svetske rekorde.
Ova vlada je očigledno bila sposobna samo da troši novac naše budućnosti, a da ništa ne uradi.
Zbog zaduživanja Srbija više neće dobijati povoljne kredite. Samo u prvom kvartalu 2012. godine, zbog zaduživanja, odnosno stizanja kredita i obveznica na naplatu, Zakonom o budžetskom sistemu javni dug Srbije ograničen je na 45 odsto BDP-a.
Podsetimo na istorijat javnog duga u protekle četiri godine.
Ukupne direktne obaveze Srbije na kraju avgusta iznosile su oko 11,67 milijardi evra, pri čemu je unutrašnji dug bio oko 5,57 milijardi evra, a spoljni dug 6,11 milijardi evra. Ukupne indirektne obaveze na kraju avgusta bile su 2,13 milijardi evra.
Na kraju jula, javni dug Srbije bio je oko 13,56 milijardi evra, što znači da je tokom prethodnog meseca povećan za oko 238 miliona evra.
Javni dug je na kraju prošle godine dostigao 12,16 milijardi evra, tj. 42,9 odsto BDP-a.
Na kraju 2009. godine javni dug bio je 9,85 milijardi evra, odnosno 34,8 odsto BDP-a, što znači da je tokom prošle godine povećan za oko 2,3 milijarde evra.
Na kraju 2008. godine javni dug Srbije iznosio je 8,78 milijardi evra ili 29,2 odsto BDP-a.
Pri tom je skandalozno novo zaduživanje Srbije sa milijardu dolara, odnosno emitovanje evroobveznica na međunarodnom finansijskom tržištu.
Srbija je država koja je zadužena već blizu 80 odsto BDP-a i stoga ne sme više da se zadužuje ukoliko ne želi scenario koji ima Grčka ili neka druga zemlja.
Vlada Srbije očigledno nije imala nikakvu politiku, niti strategiju, što se vidi i na primeru zaduživanja, ali i na odgovornosti za previsoke cene energije i energenata, pre svega nafte i njenih derivata koji su pre neki dan ponovo poskupeli. Rafinerije nisu modernizovane, gorivo je najskuplje u regionu, a kvalitet najlošiji, i to bi trebalo menjati.
Da bi se deficit budžeta smanjio na ispod jedan odsto BDP-a ili čak doveo na nulu biće potrebno četiri do pet godina, uz poštovanje fiskalnih pravila, a neophodna je i poreska reforma, i to je jedan od uslova da bi investitori poverovali da Srbija ima stabilnu fiskalnu politiku.
Italija i Francuska već najavljuju da će ugraditi fiskalna pravila u zakonske okvire, da bi uverili potencijalne investitore da će deficiti njihovih budžeta biti na nuli.
Inače, uoči zaključenja ovog broja „Pečata“, predsednik Međunarodnog monetarnog fonda Bogdan Lisovolik je saopštio da se Srbija približava opasnoj granici zaduženosti i neophodno je preduzeti niz mera kako bi se izbegla kriza javnog duga.
„Da bi smanjila rizik od krize javnog duga, Srbija bi trebalo odmah da usvoji plan mera uz pomoć kojih će, na srednji rok, javni dug vratiti ispod zakonskog limita (od 45 odsto BDP), ali i da se uverljivo pridržava tog plana. Važno je da se usvoji realističan i štedljiv rebalans budžeta, ali i srednjoročan plan za smanjenje javnog duga, kao i plan koraka koje bi trebalo preduzeti za postavljanje temelja za zdrav ekonomski rast“, rekao je Lisovolik, koji je dodao da je korišćenje rezervi „Narodne banke Srbije“ (NBS) za podršku ekonomskom rastu opasno po finansijsku stabilnost i odvraća pažnju političara od mera koje zaista mogu da utiču na stimulaciju ekonomskog rasta.
Inače, prosečna zaduženost građana Srbije je oko 1.000 evra ili nekoliko prosečnih plata.
Na kraju možemo da zaključimo da postoji opasnost od nemogućnosti otplate javnog duga, ali da će vlada imati probleme da pozajmi novac da otplati sve kredite koji će dospeti, da će kamatne stope biti visoke, i da će to za sledeću godinu biti problem za budžet. Država će morati da stara zaduživanja otplaćuje novim, koja će uzimati po nepovoljnijim uslovima. Stručnjaci upozoravaju da Srbija na kratak rok teško može da smanji ukupan dug i da je to moguće na rok od pet do sedam godina, ukoliko se vodi pametna fiskalna politika…

_____________

Javni dug država u regionu

51,1 %
Srbija
48,1 %
Crna Gora
47,4 %
Slovenija
43,9 %
Hrvatska
34 %
Bosna i Hercegovina
32,7 %
Makedonija

_____________

Javni dug Srbije (kraj 2011)

12, 16
milijardi evra
1.000
evra po stanovniku

_____________

Struktura javnog duga

5,57
milijardi evra iznosi unutrašnji dug
6,11
milijardi evra iznosi spoljni dug

[/restrictedarea]

2 komentara

  1. Ko je pročitao najnovini Tabloid, list protiv mafije, mogao je da vidi o čemu se tu sve radi, da neće biti hapšenja i da će narod glupi ukoliko ne uzme usrane motek i izadje na ulici vraćati dugovre od bivših i sadašnjih lopova…

  2. Ne može se sve završiti samo na analizi i verbalnoj osudi. Cvetković nas je zadužio. Ali trebala bi da se vlada pozabavi i njegovom aktivom. Koliko ima? Hoće li mu, ako je pravde, išta od toga ostati? Kakva je razlika između sticanja mafijaškog klana u Surčinu i žutog klana? Kada se sve oduzme upropastiteljima zemlje naredni premijer će, ako nista drugo, barem dobro razmisliti. Neka se vrati narodu oteto. Možda je motka prethodno pomenuta i dobra, ali nije dovoljna. Dok se glave ne zakotrljaju. Reči su teške ali je i vreme teško. Zbilja, koliko takvi tipovi imaju? I čega?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *