Slučaj Draža: Odgovor Nikitovića Zečeviću

Piše Aleksandar Nikitović

Komunizam je mrtav i život ide dalje. Postupno će korak po korak doći i do punog nacionalnog pomirenja u srpskom narodu. Rehabilitacija generala Mihailovića biće svakako veliki i važan čin u srpskom nacionalnom pomirenju

 

Osnovna zamisao teksta „General Mihailović i srpsko pitanje“ bila je da ukaže na Mihailovićevo opredeljenje da služi jedino srpskim nacionalnim interesima, dok su velike sile, pre svega Britanija, bile suprotstavljene takvoj politici, i zato Mihailovića prepustile da ga komunisti na svom revolucionarnom sudu osude i pogube. U svom reagovanju predsednik SUBNOR-a M. Zečević na više mesta ističe da mu nije jasno šta se htelo sa ovakvim tekstom. Ako nije razumeo ili ako nije hteo da razume ideju teksta, Zečević je po svaku cenu nastojao da raspravu vrati na više nego prepoznatljiv nivo, svojstven nekadašnjoj revolucionarnoj propagandi koja po kratkom postupku sudi i presuđuje o tome ko je izdajnik. U pomenutom tekstu rukovodio sam se trezvenom pretpostavkom da postoji nešto podrazumevajuće o čemu ne bi trebalo više raspravljati, i bio sam uveren da je sazrelo vreme da u javnosti nekadašnju komunističku ostrašćenost i zlonamernost zamene suptilnije rasprave o ulozi generala Mihailovića u razumevanju srpske politike.

KO JE IZDAO SRBIJU I SRPSKI NAROD
Danas se, istina, u najvećem delu naše javnosti o Mihailoviću govori mnogo razložnije, ali postoje i naslednici ostrašćenog i površnog govora, kao što su Žene u crnom i reagovanje predsednika SUBNOR-a. Oni misle da će ponavljanjem žigosanja Mihailovića kao izdajnika zaustaviti vreme i onemogućiti živu i slobodnu reč, a ne razumeju koliko je pitanje generala Mihailovića danas živo i koliko je prisutno u razumevanju savremenih političkih prilika.
Ako M. Zečević insistira da se stvar vrati na početak u smislu utvrđivanja pitanja izdaje, onda on ne uviđa da ta teška rasprava u svojoj dubini krije mnoge zamke upravo za srpske komuniste. Na pitanje ko je izdao, ne može se pronaći odgovor pre nego što utvrdimo o kakvoj je izdaji reč, odnosno šta je predmet izdaje. Ako su predmet izdaje Srbija, srpski narod i srpski nacionalni interesi, onda je reč o jednoj vrsti izdaje. Sasvim je druga stvar ako su predmet izdaje komunistička ideologija i interesi Kominterne. Josip Broz nije mogao da izda ni Srbiju, ni srpski narod, jer on pored svih komunističkih uveravanja da je bio najveći sin srpskog naroda nikada nije pripadao, niti je branio interese srpskog naroda. Ali zato je pravo pitanje za srpske komuniste da li su se oni borili za interese svog naroda ili za komunističke interese. Izlišno je i govoriti koliko su se ovi interesi međusobno isključivali.
Pretpostavljam da M. Zečević ima razloga da poštuje nekadašnjeg ministra policije Srbije Slobodana Penezića Krcuna. Navodim karakteristične Penezićeve reči koje govore da je on bio svestan dubine ambisa u kojem se našao srpski narod: „Među nama u srpskom i jugoslovenskom rukovodstvu došle su do izražaja suštinske razlike o pravoj političkoj ulozi Draže Mihailovića. Postoje dve teze o ulozi Mihailovića koje se ne mogu izmiriti. Po jednoj, Draža je prosto uzeto bio kvisling i tu nema više šta da se doda. Po drugom mišljenju, koje i ja delim, Draža je bio vođa kontrarevolucije, a mi smo izvodili revoluciju. Draža je mrzeo Nemce kao i ja“.
Sredinom devedesetih godina jedan važan učesnik savremenih političkih događanja dao je odmereno, istinito i pravično određenje karaktera dvaju pokreta otpora u Drugom svetskom ratu na našim prostorima: „Ravnogorci su bili rukovođeni težnjom da narod sačuvaju, da mu donesu slobodu. Svaki ljudski život je dragocen. Ravnogorci su slobodu hteli da osvoje tako što će ljudski život čuvati. Za komuniste ljudski život nije predstavljao nikakvu vrednost. To je suštinska razlika između ravnogoraca i komunista. Ako su to razlike između ravnogoraca i komunista, onda nije slučajno što je toliko neistine šireno o Ravnogorskom pokretu sve ovo vreme. Trebalo je prikriti osnovnu činjenicu da je Ravnogorski pokret bio zaokupljen osvajanjem slobode, a da je komunistički pokret zaokupljen osvajanjem vlasti. Ravnogorski pokret i general Mihailović ubijani su zato i fizički i na druge još podmukle načine: lažima i neistinama. Nekada ćutanjem, ali češće najpodmuklijom i najprljavijom propagandom“.

BROZ – NEPRIJATELJ SRBIJE
U borbi srpske nacionalne ideje i komunizma prevagu je zahvaljujući stranim silama odneo komunizam. Zbog samog karaktera komunističke ideologije, u čijoj je osnovi primena surovog nasilja i represije, i zbog činjenice da je zahvaljujući saglasnosti velikih sila omogućeno da se Brozova vlast silom nametne Srbiji i srpskom narodu, jasno je da takva vlast nije mogla drugačije funkcionisati nego na osnovu najpodmuklijih laži i gole represije. Brozu nije bilo dovoljno što je zahvaljujući velikim silama pobedio svog političkog i ideološkog protivnika Mihailovića, nego je koristeći se lažima osudio i pogubio Mihailovića kao izdajnika i neprijatelja srpskog naroda.
Otvoreno govoreći teško je zamisliti veće poniženje Srbije od toga da Broz kao podoficir tuđe vojske dođe i uzurpira presto Srbije i tadašnje Jugoslavije. Nije Broz bio samo neprijatelj generala Mihailovića, nego je on pre svega i u osnovi bio neprijatelj Srbije i srpskog naroda. Naravno baš takav Broz bio je po volji velikih sila, jer je njegova glavna i osnovna preporuka bila da će svaki srpski nacionalni interes žrtvovati zarad interesa iza kojih stoje velike sile, da bi zauzvrat mogao da uživa doživotnu vlast.
M. Zečević hvali Brozov projekat federalizacije Jugoslavije, na osnovu kojeg je kasnije u krvi razbijena zemlja i rasparčan srpski nacionalni prostor. Iza Broza ostala je laž, prosuta nevina krv, a srpski narod još dugo neće moći da se oporavi od posledica Brozove vladavine.
Samo je na temeljima Brozove neprijateljske politike prema srpskom narodu predsednik SUBNOR-a mogao da iznese tako grube neistine kao što su sledeće konstatacije: „Pod agresivnim naletom neonacističkih snaga srpskog društva, posebno potomaka i poštovalaca srpskog kvislinštva i kolaboracije sa fašističkim okupatorom, Skupština Srbije je decembra 2006. godine donela Zakon o rehabilitaciji.“ Reći da je 2006. godine Skupština Srbije „pod agresivnim naletom neonacističkih snaga“ donela jedan Zakon, ne samo da ne odgovara istini, nego se u potpunosti kosi sa elementarnim osećanjem odgovornosti za izgovorenu javnu reč. Kada bi neki neupućeni stranac pročitao ove Zečevićeve reči, njemu bi pred očima morala da se pojavi slika „agresivnih neonacističkih snaga“ koje marširaju beogradskim ulicama i pod pretnjom strašne odmazde prisiljavaju Skupštinu da donese Zakon o rehabilitaciji. Ove nepromišljene i neistinite reči, koje upućuju da u Srbiji postoje neonacističke snage i da one još mogu da nateraju Skupštinu Srbije da radi po njihovom diktatu, daju gotovo savršeni alibi državama na Balkanu koje su bile fašistički projekti, da svoju fašističku prošlost zamene izmišljenim nacističkim snagama u Srbiji.
Zašto je M. Zečeviću potrebno da izmišlja postojanje neonacističkih snaga danas u Srbiji? Zato što je u samom korenu Brozove politike bila laž. Ono što je na zločinu i lažima napravljeno ne može se braniti drugačije nego neprestanim novim lažima i novim zločinima. Da li M. Zečević zaista ne razume da nijedan slovesan Srbin ne može biti za fašizam, jer on u svojoj ideološkoj osnovi negira pravo na slobodu Srbije i srpskog naroda.

MLADI NARAŠTAJI I DRAŽA
Može se primetiti kako M. Zečević neprestano naglašava kako potomci ravnogoraca stoje iza nastojanja da se rehabilituje general Mihailović. Istina je da su uglavnom potomci ravnogoraca ostali verni velikim idealima borbe za srpsku stvar. Ali M. Zečević sigurno zna i da su mnogi potomci komunista potpuno odbacili komunističku ideologiju i da su prihvatili parlamentarnu demokratiju kao najbolji od mogućih načina uređenja savremene države. Gotovo sam uveren da 1946. godine, u strašnoj noći kada je pogubljen general Mihailović, njegove ubice nisu ni sanjale da će on ostati živ u srpskom narodu, i da će 2012. godine imati jako mnogo poštovalaca kao što ih je imao i za života.
Zbog važnosti same teme, a nezavisno od reagovanja M. Zečevića, trebalo bi podsetiti da su komunisti na isti dan 17. jula kada je pogubljen Draža, ubili 1918. godine ruskog cara Nikolaja II, caricu i njihovo petoro maloletne dece. Može li se uopšte zamisliti strašniji zločin od ovog komunističkog. A na ovo odgovor Ruske pravoslavne crkve bio je istinit i jedini mogući. Cara Nikolaja i carsku porodicu Ruska pravoslavna crkva uvrstila je u red svetih mučenika.
Svoje reagovanje M. Zečević je započeo potcenjivanjem mladih naraštaja i njihovog znanja o ovim teškim temama. Moguće je da je uzrok potcenjivačkom odnosu to što mladi naraštaji i danas poštuju Dražu Mihailovića, njegovu borbu i žrtvu za srpsku stvar. I zaista dobro je poznato da na velikim utakmicama neretko ceo stadion peva pesme u slavu generala Mihailovića. Da li uopšte možemo i zamisliti kako se mladi Srbi danas dive Brozu. Broz, Kardelj, Kidrič, Dolanc i drugi tuđinci su strani srpskoj omladini. Nesumnjivo da mladi naraštaji nisu za komunističku revoluciju, jer nisu za otimanje tuđih kuća, i povrh svega protiv su ubijanja bližnjih samo zarad ostvarenja komunističke ideologije.
Komunizam je mrtav i život ide dalje. Postupno će korak po korak doći i do punog nacionalnog pomirenja u srpskom narodu. Rehabilitacija generala Mihailovića biće svakako veliki i važan čin u srpskom nacionalnom pomirenju. Da li je moguća rehabilitacija Mihailovića pre nego što se rehabilituje srpska država i pravo srpskog naroda da samostalno odlučuje o svojoj sudbini ili bi sama rehabilitacija Mihailovića doprinela i rehabilitaciji srpske države, važno je i otvoreno pitanje.
U svakom slučaju istina nas čeka i moraćemo u jednom trenutku da se suočimo sa njom. Dotle, plaćaćemo veliku cenu zabludama da Srbiji može biti dobro tako što ćemo služiti raznim nadnacionalnim ideologijama iza kojih stoje velike sile. Nekada se naš čovek držao jednostavne istine „use i u svoje kljuse“, ali smo potom celi vek proživeli u Jugoslaviji i pod internacionalnim ideologijama očekujući da nam sreću donose drugi i verujući da je moguć besplatan ručak. I kako je Čerčil napisao, general Mihailović nije hteo da trguje srpskom krvlju i tu odluku je platio sopstvenom glavom. Na nama je da se izborimo da Srbija samo za svoje interese i za svoju teritoriju, ako je potrebno, plaća i najskuplju cenu. Ako je takav izbor bio gotovo nemoguć u uslovima svetskog i bratoubilačkog rata, morali bismo poučeni sopstvenim iskustvom da ga obezbedimo u sadašnjim uslovima mira. Primer generala Mihailovića je u tom smislu više nego važan i poučan. Na Srbiji je da pokaže samosvest i razumevanje žrtve generala Mihailovića koju je podneo ostajući veran svojoj dužnosti da služi interesu srpskog naroda.

25 komentara

  1. U borbi srpske nacionalne ideje i komunizma prevagu je zahvaljujući stranim silama odneo komunizam.
    ========
    U borbi srpske nacionalne ideje i (bilo chega) prevagu je zahvaljujući stranim silama odneo (bilo shta).

  2. Antikomunizam
    Ovakvu upornost može da pokaže samo čovek koji je ideološki potpuno zaslepljen a da toga nije svestan. To je naravno velika smetnja za slobodnu misao. Jer, o ideologijama se može govoriti sa tri različite pozicije: sa pozicije te ideologije – potvrdno, sa pozicije suprotne ideologije – negatorski i sa pozicije slobodnog mislioca – analitički. Govoriti o Brozovom režimu kao režimu zasnovanom na sili i lažima se može kako sa stanovišta antikomunističke ideologije, tako i sa stanovišta slobodnog mislioca. Ali, slobodni mislilac neće to isticati da bi opisao taj režim, jer on zna da su sve vlasti u svim državama sveta od kako postoje do današnjih dana zasnovane na sili da se vlada i na lažima kojima se to vladanje opravdava. Do Francuske buržpaske revoluceje opravdavanjem prava vladanja su se bavile religije, a od tada ideologije. Brozov režim se po tom pitanju ne razlikuje bitno od bilo kog drugog današnjeg ili istorijskog režima.
    Brozov režim je bio zasnovan na komunističkoj ideologiji. Ali, ideološka zabluda je da postoji samo ta ideologija. Od Francuske revolucije postoje dve suprotstavljene ideologije: ideologija rada i ideologija profita. Ideologija rada više odgovara ljudima koji žive od svog rada, fizičkog ili umnog, a ideologija profita onima koji se bogate tuđim radom. Ako neko uspeva da uoči samo jednu od ovih ideologija, zasigurno je zaslepljen drugom. Zaslepljeni komunista u komunističnoj ideologiji vidi čistu naučnu istinu, a u ideologiji profita uočava ideološke laži i obmane. Zaslepljeni antikomunista u ideologiji rada vidi samo laži i obmane, a u ideologiji profita suštu istinu. Samo slobodni mislilac može da uoči laži i obmane i u jednoj i u drugoj ideologiji.
    Sukob ovih ideologija je bespoštedan i trajan. Vodi se svim sredstvima. Posle Drugog svetskog rata činilo se da pobeđuje komunistička ideologija, a od osamdesetih godina prošlog veka čini se da je pobedio antikomunizam. Ali, pitanje je samo vremena kada će ljudi koji žive od svoga rada shvatiti da im ideologija profita ne odgovara i da su zaslepljeni obmanama i lažima te ideologije.
    Kada su u Srbiji komunisti razvašćeni, antikomunisti su se mogli osećeti pobednicima. Njihov zahtev da se rehabilituje Dragoljub Mihajlović ja mogu da razumem, ali ne i sve ono što se pokušava sa tim da poveže. Naime, Mihajlović je bio antikomunista, pa je razumljivo da antikomunisti, koji se sada osećaju kao pobednici. traže njegovu rehabilitaciju. Ali, ne mogu da razumem da se za to donosi poseban zakon kojim se ta rehabilitacija izvodi iz krivičnog zakonodavstva i unosi u vanparnični postupak. Neprimereno je to za pravnu državu kakvoj težimo.
    Takođe ne mogu da shvatim ni tako uporno povezivaer te rehabilitacije sa srpskim pitanjem. Jer, Mihajlović nije osuđen i streljan kao srpski rodoljub već kao antikomunista. Isticanje da je on uvek zastupao srpske interese i da je želeo da sačuva živote Srba je prazna ideološka tvrdnja. Naime, nepobitna istorijska istina je da je on bio antikomunista. Njegovi glavni neprijatelji su bili Srbi koji su bili zaraženi komunističkom ideologijom. Njih on nije pokušavao da prevaspita, niti je štedeo njihove živote. Nije štedeo ni živote onih Srba koje je predvodio kada ih je upućivao u borbu protiv Srba koji su bili u partizanskim odredima. Istorijska činjenica je da su te borbe bile bratoubilačke (čak i bukvalno) i vrlo krvave. One su mogle koristiti okupatoru, a srpstvu i Srbiji sigurno ne. Da li je Mihajlović odgovoran za sva ona klanja srpskih sinova i kćeri, koja su izvršili pripadnici njegvog pokreta, je pitanje kojim ne bih hteo da se sada bavim, ali bi sud koji odlučuje o njegovoj rehabilitaciji, morao ako hoće da ostane na visini svog zadatka. Jer i Srbi koji su bili žrtve tih zverstava imaju pravo na pravedno suđenje. Valjda? Ali, ni zverstva koja su činili pripadnici njegovog pokreta Srbima drugih konfesije ne bi trebalo da se zabašuruju.

  3. uporno insistiranje na rehabilitaciji Draze M. je postalo, blago receno, degutantno. Nedavno je u “Novostima”, u ime osvetljavanja istine o doticnom,objavljena ispovest njegove licne kurirke Ruze koja je samo potvrdila ono sto se vec zna – da još nije vreme za borbu. Otkrila nam je i to da je cuveni cetnicki vojskovodja najvise voleo da kuva, sedi ispred kuce i moli se za svoje vojnike. Ako je i bio nekad na celu to je bilo za bogatom trpezom. Sem sto je navela borbe protiv partizana /sto je istina/, nigde nema borbi sa okupatorom /mesto i datum/.Zato je za cetnike to i bio gradjanski rat. Uostalom, postoji i verodostjna knjiga Dokumenti o izdajstvu DM sa fotografijama i faksimilima, samo se treba zainteresovati.Cudi me samo zasto cuti SUBNOR, ako uopste i postoji,jer istina je samo jedna. A cinjenice, koje su i Saveznici verifikovali, su: da je vecina naroda /srba/ svojevoljno bila za otpor fasizmu u partizanskim jedinicama,da je postojala Uzicka republika, da je bilo sedam neprijateljskih ofanziva /protiv partizana/, da je NOB za vreme rata vezao 20 nemackih divizija,da beogradski logori nisu imali zatvorenike cetnike, da su na kraju rata begali sa okupatorom dok su partizanske jedinice brojale 8oo ooo boraca, da su … I smatram da je sasvim normalno i logicno da pobednici pisu istoriju.To sto se ova istina nekom ne dopada, verovatno je na nekom drugom zadatku. A ako je Jugoslavija bila tamnica srpskog naroda, to sa komunistima nema nikakve veze. Da li treba podsetiti da ju je stvorila monarhija i pored upozorenja velikog vojvode Z. Misica.

  4. Pomeirnje “partizana” i “cetnika” NACIONALNOI je INTERES.Pomirenje da,ali NE pod svaku cijenu,i NE na nacin da se sada, “po novome” zamjene uloge “zrtve i krvnika”! Takodjer i bez nepotrebne zurbe. U svakom slucaju matriala ima dovoljno i ukoliko se u analizu krene bez ideoloskih predznaka, vec iskljucivo sa namjerom da se osvijetle historiske istine i zablude do pomirenja moze i treba doci. Kako je predmetu pristpio autor ovoga teksta, primjer je kako se to NE RADI.Formula – komunizam i komunisti = zlo,podmuklost,krvozednost …………..itd. identicna je onoj formuli koju su koristili komunisti poslije II sv.rata prema antikomunistima.Obadvije strane su cinile greske. Koje od tih “gresaka” su isla vise na stetu SRPSKE DRZAVE i SRPSKOG NARAODA??Bilo bi veoma zanimljivo cuti objasnjenje i odbranu “partizana” kako su dopustili da uloga SRBIJE i srpski interesi u JUGOSLAVENSKOJ federaciji uvjek zavrsile na stetu SRBIJE. Jednako interesantno biti ce i objasnjenje zasto su “cetnici” zajedno sa FASISTICKIM OKUPATORIMA bili uz okupatore,a time na strani gubitnika II sv.rata.Ili ce se pokusati negirati sav pisani,filmski, fotografski postojeci matrial.Autor je imao priliku da vidi kako se “komunjara” Milosevic,lavovski borio za interese SRBIJE,a sta su poslije njega ucinili ZUTE DEMOKRATE!!!Kako je narod zivio “u trulom komunizmu” i kako zivi danas u “SLOBODI I DEMOKRACIJI”! Svijet je u BOJI, nije CRNO -BIJEL.Od svega treba preuzeti ono najbolje…….

  5. Medju nama-Srbima, ponovo je i slepih i placenika koji unose razdor, i zloupotrebljavaju neznanje i nasu tradicionalnu ostracenost u svakoj razlicitosti.
    Cetnistvo nije “izmislio” ni D.M., a jos manje Vuk Draskovic. Dok je pukovnik Dragoljub Mihajlovic u vojsci Kraljevine Jugoslavije za svoj rad i ponasanje bio skolovan, unapredjivan, nagradjivan ali i ostro kaznjavan, pokazao je bio ne retko, “protivan” sam sebi. U vojsci su oni koji izvrsavaju zadatke definisane strategijom i dokumentima vojnog sistema.
    Nije sporno da je D.M. (vojnik) jos mnogo pre pocetka, shvatio
    opasnost rastavojne moci III-eg Rajha. Nije sporno, da je na Ravnu
    Goru “izasao” da bi se gerilskom borbom cetnicka, iz I sv. rata (sto znaci isto kao partizani), borio protiv okupatora za oslobodjenje.
    Pokusaj verbalnih gimnastika o karakteru cetnistva i razlikama je
    samo novo zaludjivanje.
    1941 i cetnici i partizani (pri cemu je deo boraca slucjem otisao
    na “ovu” ili “onu” stranu), su hteli oruzanu borbu protiv okupatora za oslobodjenje.
    Zasto je oruzana borba za odbranu ili oslobodjenje (pa samim tim
    i ubijanje neprijatelja-agrsora ili okupatora), ne samo moralno
    opravdano vec (sveta) duznost? Agresor, napadac, okupator, nasrce
    na zivot i slobodu (bez koje nema ljudskosti) coveka. Ako ( a ja
    u to cvrsto verujem) nam je zivot od Boga, to nam je odbrana zivota, svog, svoje porodice i svog naroda, ne samo pravo, vec duznost ( a oruzana borba, bez zrtava je laz).
    [U pravu zna se za odbranu, samoodbranu i opravdanje najtezeg cina u samoodbrani.]
    Dok se cetnicke formacije, formiraju na secanju na cetnistvo
    prethodnog rata, gde su na celu oficiri Vojske Kraljevine Jugoslavije, D.M. se namece kao komandant tih formacija, koje
    tek kasnije (pod klasicnim americkim uticajem) dodaju “Kraljevska
    Vojska u Otadzbini” (a van je nije ni bilo). Dok je stvaarnje
    partizanskih formacija bilo pod organizacijom K.P., cetnici ni
    do kraja nisu imali jedinstvenu organizaciju i komandu (sto ni D.M. ne negira). Iza ideje cetnistva, borbi i delovanja, nije
    bilo ideologije (ni partije), dok su partizani vodjeni, Komunistickom partijom, postepeno dobijali ideolosku podlogu.
    Nema sumnje, da je K.P. uz borbu protiv okupatora, vodila i
    revoluciju. Nema sumnje, da se na teritoriji, delom okupirane
    (NDH nije, jer se pridruzila III-em Rajhu) Jugoslavije odvijao
    i gradjanski rat i sprovodio genocid nad Srbima. Nema sumnje
    da smo u ratu, borbi protiv okupatora, revoluciji, gradjanskom/im ratu/vima “ceh latili” mi – Srbi (preko 80 % ukupnih, od procenejnih, 2,1 -2,3 miliona zrtava). Iako istoricari nisu
    isticali, Srbija je bila pocetno popriste i partizanskih i cetnickih borbi. Odgovor Nemaca (i drugih) bio je, logicno zestok,
    iz prevashodno vojnih (pored ostalih) razloga-zastite strateske
    komunikacije, kroz Srbiju. Zbog toga, i partizani i cetnici prenose borbena dejstva u BiH. Dok Nemci u Srbiji vrse odmazde
    (masovne zlocine streljanja u Kragujevcu, Kraljevu, i nizu sela)
    ustase sprovode genocid nad Srbima (i Jevrejima i Romima) u BiH i srpskim zemljama u Hrvatskoj.
    [Ni partizani, ni cetnici, ne cine nista da se stravicna masina
    genocida u Jasenovcu, i brojnim stratistima, zaustavi (ili bar
    pokusa)]
    Medjutim, “delovanje-setva” cetnika u Bosni (posebno Istocnoj) dalo je seme koje i danas nice, i koje je negiralo svu cetnicku
    borbu protiv okupatora.
    [Na engleskom sajtu Wikipedije, o pukovniku Dragoljubu
    Mihajlovicu, pored biografije i vojnicke karijere (sa pomenutim
    svim kaznjavnjima) bitno mesto zauzima faksimil knjige sa
    originalmnim potpisom Mihajlovica sa uputstvom … ]
    Dok cetnistvo, bez idejne podrske, pozivajuci se na bespomocnu
    Vladu i jos bespomocnijeg kralja, niti se objedinilo niti je
    dobilo (ni moglo dobiti) materijalnu podrsku, partizani su jacali
    i pretvarali se (opet po americkoj formuli-uslovu) Jugoslovensku
    Oslobodilacku (potom JNA) vojsku. Takva, organizovana snaga,
    dobila je podrsku i naoruzavana od svih saveznika (ukljucujuci
    avijaciju, …)
    Nema sumnje, da je cetnistvu dat srpski, nacionalisticki karakter
    (bez obzira sto su Srbi bili u daleko najvecem procentu i
    partizani) pa je zato odsustvovala podrska, cak i kralja, do
    tragicnog vojnickog kraja na kraju rata.
    Takodje, u Glavnim stabovima kod partizana i cetnika, saveznici su imali misije. Danasnji “promoteri” i “istoricri” ne prikazuju istorijat ovih misija, a prikrivaju cinjenicu da je na pocetku,
    u cetnickom stabu bila misija SSSR-a.
    Medjutim, bilo bi veoma korisno svima nama, da nam Vuk Draskovic
    (i jos neki) objasni ideju i ciljeve cetnickog-ravnogorskog pokreta u Srbiji na kraju XX (i u XXI veku). Nijednom reci,
    originalno slobodarski pokret za oruzanu borbu-cetnicki, nije pomenuo jedinu danasnju okupaciju i prethodnu agresiju. U kom
    pravcu je pokret vodjen (danas ispusten, kao sto je nekad D.M.)?
    Protiv koga, danasnji cetnici treba da se bore?
    Bojim se da je iza danasnje ideje, sluzenje svim neprijateljima
    Srba. Ako je bio poziv na borbu, mogao je to biti samo poziv na
    najgore-bratoubilacki rat.
    Srecom, u nesreci, politikantsko “ruvo” brzo propada, a stid nekih mladih, sada, zdrav je – osvescuje.
    Srboljub Savic

  6. Ko je izdao Srbiju i srpski narod? E tuse moramo razmisliti o
    salonskim komunistima i sirotinji radničko seljčke klase PROLETERI.Josip Broz i salonski komunisti u periodu između dva
    rata i tokom revolucije likvidirali su sve Srbe koji su se imali
    malo osećaja pripadnosti srpskom narodu. Josip Broz izabranik
    komunističke internacionale bio je dosledan u borbi protiv
    srpske nacionalne borbe za objedinjavanja svih Srba u jedinstvenoj Državi.On je nametnuo rasparčavanje srpskog etničkog
    prostora,uz pomoć salonskih komunista srpska strana. Jugoslovenska vlada u Londonu bila je blokirana u svom radu od
    strane hrvatskih predstavnika članova te vlade Krnjevi i drugi
    bili su više naklonjeni partizanskom pokretu kao predstavnika
    svih naroda Jugoslavije.Prve dve godine srpski ustanici činili
    su apsolutnu većinu u borbenim redovima protiv okupatora. Pokret
    ili JUGOSLOVENSKA VOJSKA U OTADJBINI (ČETNICI) na teritorijiNDH
    i Četnici Crne Gore i okupirane Srbije bili su apsolutna većina
    Srbi koji su se borili za fizički opstanak srpskog naroda na
    celoj teritoriji Jugoslavije.
    BROZ neprijatelj neprijatelj Srbije. To svoje neprijateljstvo
    potvrdio je sa INFOBIROVOM i čišćenjem potecijanih svojih neprijatelja. Jer unutar srpskog naroda dolazi do saznanja da je
    država Srbija razbijena AVNOJSKIM rešenjima. Čišćenje srpskog
    komunističkog vrha od Blagoja Neškovića,Penezića ubili Rankovića
    i Nikezića izbacili da bi ostao bez vredan podanički odan Brozu.
    Broz, Moša,Đilas,Bakarić i Kardelj nebi ništa mogli uraditi da nisu imali podršku salonskih komunista iz nacije srpske.
    Mladi naraštaji i DRAŽA! Mladi koji su stasali na partizanskim
    ofanzivama i radni akcijama,pa njihova deca i unuci nisu imali
    šansu da saznaju pravu istinu o Brozu i K P Jugoslavije.Onda nije
    čudo o današnjem slabom osećanju naciji srpskoj. Nacija srpska
    mora se vratiti svojim korenima i izvoru bistre istine šta se
    stvarno dešavalo sa nacionalnom osećajima i rodoljublju unutar
    nacionalnog korpusa. Samo krivca možemo naći unutar srpskog naroda.Spoljni su radili za interese svog naroda. A MI BRAĆO SRBI?

  7. Sjajan odgovor Nikitovića maloj družini okupljenoj oko Jova Kapičića.

  8. Ravnogorci su slobodu hteli da osvoje tako što će ljudski život čuvati. Za komuniste ljudski život nije predstavljao nikakvu vrednost. – Kakva je ovo besmislica i kakvu duplu laž sadrži. Krajnje je vreme da i PEČAT prestane da se kompromituje.

  9. Konstatacija gospodina Feliksa je tačna da za komuniste ljudski
    životi nisu imali vrednos kada se radilo o srpskim životima.Broz
    i njegovi sledbenici izvodili su vojne operacije gde su bila veća srpska sela uglavnom nacionalno opredeljena. Nisu Brozovi
    partizani napadali Gospić, Karlovac,Petrinju, Varaždin,Našice
    gde su bile ustaške formacije, a oko tih gradova bili su jaki
    partizanski odredi i kako oni voljeli da kažu Brigade.Brozov
    naum i komunističke internacionale je slamanje srpske većine u
    novoj Jugoslaviji gde je uspeo zahvaljujući srpskim komunistima.

  10. Zasto su cetnici dozvolili da samo Broz i njegovi partizani budu na strani pobednika u II Svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije.Zasto nisu do kraja rata zajedno sa partizanima pruzali oruzani otpor okupatoru?Da je tako bilo onda ne bi bilo ni revolucije ni gradjanskog rata u toku oslobodilackog rata.

    Tada bi po zavrsetku rata i jedni i drugi bili zajedno pobednici pa bi u oslobodjenoj zemlji mogao da se odrzi referendum “za ili protiv monarhije” odnosno “za ili protiv republike” ili da se postavi neko drugo pogodno referendumsko pitanje o kome bi se narod mogao slobodno izjasniti.

    Upravo cetnici su pruzili priliku partizanima da samo oni budu pobednici jer su se upravo oni u toku okupacije borili za osvajanje vlasti uz pomoc okupatora kome su se pridruzili.Njima je osvajanje vlati bilo prece od oslobodjenja zemlje.Veci su im bili protivnici “komunisti” (sto znaci i obican srpski rodoljubivi seoski domacin)nego fasisti koji su im okupirali zemlju.Nije poznat slucaj da su cetnici zaklali nemackog okupatorskog vojnika ali su zato nemilice klali srpske seljake-partizane i clanove njihovih porodica.

    Srpsu zemlju i Srpski narod izdali su oni koji je nisu branili od okupatora a nazalost i danas ima takvih Srba-nesrba koji sluze neprijatelju a protiv su Srbije i interesa Srpskog naroda.Ocit primer toga je prethodna Srpska-nesrpska vlast koja bi rehabilitacijom DM ustvari zelela da sama sebe rehabilituje jer “ne laje kera zbog sela vec zbog sebe”

  11. GOS, GLAZDRA nisu mogli ići zajedno sa komunistima,i ostavite
    partizane na miru takođe i četnike.KPJ, je željela revoluciju
    po svaku cenu negledajući na žrtve. To je bio njihov moto borba
    za osvajanje vlasti i promenu političkog sistema u Jugoslaviji.
    KPjugoslavije je proterana iz Nedićeve okupirane Srbije i KP nije
    imala podršku u Srpskom narodu. Broz i svita jedinu šansu su imali u srpskim ustaničkim krajevima ND Hrvavatske.U tim zbegovima lepim pričama osvojili su te ustanike i stvarali teren
    svojoj pobedi nad žrtvama srpskog naroda gos,GLAZDRA.

  12. DA ali USTANICI Dalmacije Like i Zapadne Bosne oni su sebe zvali
    ČETNICIMA SA JAKOM IDEJEM ODBRANE OD USTAŠKOG NOĆA I KRAŠKE JAME!!

  13. Umesto komentara uputio bih nekoliko pitanja pristalicama revizije istorijskih činjernica:
    1. Može li mi neko dokazati da su pripadnici pokreta DM vodili makar jednu jedinu bitku, da ne kažem operaciju, protiv okupatora od decembra meseca 1941. odnosno od definitivnog razlaza pripadnika NOP-a i Ravnogoraca, – kada, gde, dokument..?
    2. Može li neko pokazati izveštaj ili bilo koji dokaz da je neki pripadnik okupatora stradao od četnika DM za 4 godine njegovog “antifažizma” i obrnuto, da je neki četnik stradao od okupatora?
    3. Kome je služila borba DM, okupatoru ili srpskom narodu, ili nekom trećem?

    Lično, smatram neumesnim novo kopanje rovova između četnika i partizana, ali ne sme se budućim naraštajima ostavljati poruka da je saradnja sa okupatorom oprostiva i dopustiva. Svi pisani tragovi, Od Sofokla do danas, saradnju sa neprijateljem i izdaju sa istom strašću žigošu. Oni koji su slavili i dočekivali Solanu na crvenom tepihu ne mare za takve moralne standarde.

  14. Rovove su iskopali komunisti: NA ŠAPCU,KRALJEVU i UŽICE.7 jula
    ubiše nedužne Žandare gos, Krsmanoviću. Dalji moj odgovor jiskljućivo o Srpskom narodu u NDHrvatskoj Četnici zapravo ustanici Srpskog naroda sa te zloglasne ustaške tvorevine branili
    su svoje kuće i svoj narod to je istina.Četnici preko drinski bili su jednako izloženi uništenju kako Ustaša,Handjar divizije
    iNacističke Njemačke vojne sile.Draža je prvi poveo borbu protiv
    okupacione sile nacističke i to je istina.Po mom sudu Draža je
    morao goniti komuniste i njihovu želju za revolucijom i promenom
    državnog uređenja Jugoslavije.Komunistička revolucija nije bila
    borba protiv okupatora već osvajanje vlasti po svaku cenu i velike žrtve koje je poneo srpski narod i kasnije prevaren gos,
    Krsmanoviću.

  15. Izgleda da ovakvi clanci samo sluze da se srbi medjusobno svadjaju i ne vide sta im se ispred nosa desava. G-din Ratko Krsmanovic je na najjednostavniji nacin postavio pitnja, davanjem odgovora resile bi se sve dileme oko toga sta je ko uradio. A svako za sebe neka ceni onoga prema ucinjenim delima.

    Vreme je da o ovome progovore strucni i pametni ljudi, nasi akademici. Imam osecaj da ono sto su oni napisali i rekli o svemu ovome neko skriva od nas.

    A nama je da vidimo sta ce se danas raditi, jesti,….

  16. nije draza mihajlovic bio srpski orijentisan nego rojalisticki,borio se kao kraljev oficir a ne kao narodni borac pa jos srpski,citav njegov toboze pokret skupljen oko punih kazana po srbiji i crnoj gori je cekao pobedu engleza pa da se obracuna sa komunistima koji su u jajcu zabranili povratak kralju,medjutim,englezi su mu okrenuli ledja ali su mu dali sansu koju on nije zrtvujuci srpski narod iskoristio da se po naredbi kralja stvi pod titov komandu pa je tako na srpski narod bacena anatema sila pobednica a srbe su izjednacili sa ustasama u svemu,zbog toga treba drazi ponovo suditi jer ima istorijsku odogornost za sudbinu srpskog naroda a ono sudjenje koje mu je iscenirano treba ponistiti,inace cetnici su borci srbi ilegalci iz I sv. rata,eno im spomenik na ulazu u nisku banju iz 18.-te

  17. ocigledno da feliks cvetanovic nema pojma sta je cetnistvo,ono sto zna je ucio iz partizanskih ofanziva u kojima su uvek bili medjusobni obracuni politicki podeljenih srba a od kojih je najgora neretva,cetnici su srpski borci iz I sv. rata koji su ostali u srbiji posle povlacenja srpske vojske i dela naroda na krf pa zato neka otidje do niske banje pa de se pokloni sjenima stradalih cetnika,drazini cetnici nemaju mnogo veze sa tim cetnicima a tito je vesto iskoristio drazino glupo ponasanje da izjednaci odogornost ustasa i cetnika u cemu je i uspeo a sto srpski narod i danas placa kao sto se vidi,cetnike u bosni i hrvatskoj ne treba mesati sa cetnicima u srbiji jer su oni branili srpski narod od razularenih ustasa

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *