IZ PEČATOVE ARHIVE: ODGOVORIMA NA PITANJA |
Objavljeno 5. 3. 2015. |
Finska lekarka koja je upozoravala na opasnost od eksperimenata sa psihotronskim oružjem radi kontrole uma umrla je pod misterioznim okolnostima. Da li je istina ućutkana?
Iznenadna nasilna smrt finske lekarke dr Rauni Lene Lukanen Kilde skrenula je pažnju medija na dugo prećutkivanu temu: eksperimente sa psihotronskim oružjem. Dr Kilde je bila jedan od organizatora prve evropske Konferencije protiv tajnog uznemiravanja, održane 20. novembra 2014. u Briselu. Konferenciju su organizovali EUCACH (Evropska koalicija protiv tajnog uznemiravanja) i STOPEG Foundation (STOP elektronskom oružju i banditskom uhođenju). Učesnici Konferencije su se fokusirali na globalnu kontrolu uma, organizovano uhođenje i elektronsko uznemiravanje, na skalarne talase korišćene za kontrolu uma – uz geslo „Čovek je um, a ne telo“.U kojoj meri su teme pogodile metu, govori informacija da je dr Kilde preminula 9. februara 2015. pod krajnje sumnjivim okolnostima, a ovaj fatalni psihotronski napad bio je jedan u nizu napada na njen život, uključujući pokušaj trovanja. Ova naučnica se godinama bavila izučavanjem „misterioznih“ fenomena na koje su se žalili mentalno zdravi ljudi, kao što su nepoznati glasovi, glavobolje, malaksalost… Lekari neobučeni da prepoznaju posledice psihotronskog nasilja ovim ljudima su davali sedative ili ih upućivali na psihijatrijska odeljenja, gde se eksperiment neometano nastavljao.
ZLOČIN PROTIV HUMANOSTI Sprega medicinskog osoblja i Velikog brata nije tajna i predstavlja najveću mrlju na ugledu onih od kojih s pravom očekujemo zaštitu. Otkrivanje mehanizama ove sprege, kao i ukazivanje na ključnu ulogu „nadzornika“ nad psihijatrijskim odeljenjima dr Kilde je platila glavom. Preduboko je zagazila u zabran iz kojeg se živ ne izlazi.
Verujući da čovek mora da se bori bez straha od posledica, ona je obilazila kontinente deleći svoja saznanja sa ljudima spremnim da prihvate istinu kako bi jednog dana nešto preduzeli zarad sopstvene zaštite i zaštite svog potomstva – kao što znamo, čipovanje novorođenčadi je već počelo. Za sada, „dobrovoljno“.
Budućnost planirana Agendom 21 predviđa i potpuni gubitak privatnosti, uvođenjem spoljne kontrole nad svim funkcijama našeg fizičkog tela, uz pomoć ugrađenih implantata. Atak se vrši i na duhovne, emocionalne i mentalne procese, uključujući podsvest i snove! Implant će nam biti dosuđen da ga nosimo do kraja života.
Dr Kilde je neprestano podsećala na izjavu Bila Gejtsa: „U budućnosti će biti mesta samo za elitu, tehničko osoblje i robove.“ Ovaj opasan čovek, uprkos tome, neometano obavlja svoje zadate aktivnosti, verovatno i sam pod kontrolom mračnih sila, koje i njega „drže na uzdi“.
Poslednje reči ove naučnice, izgovorene na Konferenciji 2014. glase: „Moramo sami sebi da pomognemo. Niko drugi nam neće pomoći. Ni institucije, ni vlade, zato što one rade protiv nas. Reč je o vladinom zločinu protiv humanosti, a to se izvodi na najvišem nivou u svakoj zemlji članici UN… I premijeri i predsednici nastupaju pod lažnom zastavom. Nama može pomoći samo osvešćenost, osvešćenost, osvešćenost.“ Dr Kilde naglašava da nisu samo „zviždači“, naučnici i novinari istraživači u opasnosti već i svi nemoćni ljudi čije se ime ne nalazi na Gejtsovom spisku podobnih da prežive.
ČIPOVI UBAČENI U VAKCINU Iza naslova predavanja dr Kilde, „Blistava svetlost u tamnoj senci, čovek je um, ne telo“, stoji otkriće ruskog naučnika Alekseja Savina, objavljeno u „Pravdi“, da su ljudska bića zapravo informacioni električni sistem na koji se može delovati spolja. Prvi eksperimenti ovakvog delovanja započeti su 1874. u Dejtonu (Good Samaritan Hospital). Pacijentkinji su u mozak ugrađene elektrode, nakon čega je preminula. U Švedskoj je 1946. izveden sličan eksperiment nad bebom, bez znanja roditelja, što je prouzrokovalo patnje ovom biću tokom čitavog života. Dr Kilde prilaže dokaze da se kontrola uma danas sprovodi uz pomoć čipova veličine 50 mikromilimetara, ubačenih u vakcine (Gejts je svojevremeno najavio ovu metodu, uz eventualno zasipanje „vakcinama“ iz vazduha).
Sve medicinske škole uče da su ljudi koji čuju glasove i imaju utisak da se na njihov um spolja deluje, da im neko čita misli mentalno bolesni. Prema Evropskom „Galup“ istraživanju iz 1984, kod 41 odsto Islanđana se manifestuju ovi simptomi.
Niko ne uči lekare da prepoznaju simptome delovanja programa kontrole uma, niti ih uči da taj program postoji. Dr Kilde je posle studija sama krenula u istraživanje, užasnuta količinom neinformisanosti i neznanja kolega s kojima je dolazila u kontakt. Ovo oružje se u vojnom žargonu naziva „nesmrtonosno“, ali je u psihijatriji to tabu tema. Institut za istraživanje razoružanja u Ženevi, pod okriljem UN, 2002. je definisao kontrolu uma kao „oružje za masovnu destrukciju“, u ravni sa atomskom bombom.
Jedan od izlagača na Konferenciji u Briselu, Čeh Mojmir Babaček izneo je metode kojima se služi češka država kako bi prikrila od javnosti postojanje ovog oružja. „Priznati i klasifikovati ovo oružje znači dati mogućnost stanovništvu da se izbori za svoju zabranu. S obzirom na to da je za sada relativno mali broj ljudi napadnut ovim zracima, mala je i verovatnoća da će oni uspeti da se izbore za zabranu. Oni koji nisu pogođeni još uvek nemaju svest o urgentnosti delovanja.“
Babaček je citirao deo iz vojne doktrine SAD za 21. vek pod naslovom „Projekat za novi američki vek“. Autori najavljuju upotrebu novog oružja, s obzirom da je sve drugo već zastarelo.
MANIPULACIJA UMOMU februaru 2000. godine ruski časopis „Sevodnja“ je objavio članak „Jahači psihotrone Apokalipse“ u cilju informisanja javnosti o tome da je ruska vladina informaciona agencija FAPSI uporedila efekte psihotronskog rata sa efektima nuklearnog oružja, pozivajući se na izveštaj „Informaciono oružje – pretnja nacionalnoj sigurnosti Rusije“. Ruska duma je tim povodom poslala pismo UN, OEBS i Evropskom savetu, predlažući da se putem međunarodne konvencije zabrani razvoj i upotreba ovakve vrste naoružanja. |