CRNA GORA U STANJU APARTHEJDA

RAZGOVARALA – NEVENKA STOJČEVIĆ

VESNA BRATIĆ

Trenutna situacija u Crnoj Gori najviše odgovara onima koji su zarad očuvanja sopstvenih privilegija i vlasti posejali seme razdora i mržnje, kaže u intervjuu za „Pečat“ prof. dr Vesna Bratić, ministarka prosvete, nauke, kulture i sporta u aktuelnoj vladi Crne Gore

Vlada premijera Zdravka Krivokapića i dalje radi u punom kapacitetu. Nažalost, zbog spoja komunizma i liberalizma, ali i neverovatne gimnastike kojom su pobednici na izborima postali gubitnici, ekspertska vlada nije uspela da ostvari zacrtane ciljeve. Naime, potpredsednik Vlade Dritan Abazović, jedini političar kojem je bilo „dopušteno“ da uđe u Vladu i povereno mu koordinisanje bezbednosnim službama, a koji je na čelu najmanjeg koalicionog subjekta od tri koja čine parlamentarnu većinu potvrđenu istorijskom pobedom od 30. avgusta 2020, 4. februara ove godine je „oborio“ 42. Vladu Crne Gore, prvu demokratsku u poslednjih 30, a neki bi rekli i 75 godina. Nakon toga je predložio model tzv. manjinske vlade koju Ustav ne prepoznaje, tvrdeći kako se bori protiv režima DPS-a i satelita – rekla je na početku razgovora za „Pečat“ ministarka prosvete, nauke, kulture i sporta u aktuelnoj vladi Crne Gore, prof. dr Vesna Bratić, koja je u Vladu Zdravka Krivokapića ušla kao nestranačka ličnost i ekspert i čije nesporne rezultate u četiri upravne oblasti uzalud pokušavaju da umanje crnogorski šovinisti zbog njenog utemeljenja u srpskoj tradiciji i kulturi.

Iako ste u vladu ušli kao nestranačka ličnost, tokom mandata stekli ste i nesporan politički kapacitet. Kako iz te pozicije vidite sadašnju situaciju u Crnoj Gori?

U geopolitičkom smislu Crna Gora je danas u zaista složenom trenutku i veoma izazovnom okruženju. S jedne strane postoji ona tradicionalna Crna Gora, istorijski i kulturološki utemeljena na zavetu Svetog Petra Cetinjskog, na pravoslavnom hrišćanskom duhu, što je i pokazala za vreme litija nakon donošenja sramnog Zakona o slobodi veroispovesti. Litije su svedočile o sveslovenskoj i pravoslavnoj vezanosti našeg naroda sa vlastitim istorijskim bićem. S druge strane, postoji politička realnost koja se ogleda u želji većine građana Crne Gore da postanemo integralni deo EU i civilizacijskih vrednosti koje ona baštini. Te vrednosti, kako je govorio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, starije su i vrednije od onoga što nam se prezentuje. Takva dualnost, a često i neka vrsta političke „kognitivne disonance“ često zbunjuje ne samo običnog čoveka već i političku elitu koja je na dnevnom nivou „prinuđena“ da se određuje o strateškim pitanjima, što može da ima posledice koje mi, sada, nismo u stanju da percipiramo. To daje prostora za kontroverzna tumačenja i moguću manipulaciju i dnevnopolitičke zloupotrebe.

[restrict]  

Mislim da se pred građane mora izaći sa jasnom idejom i političkom vizijom i koalicijama koje bi nas, na poštenoj osnovi, uvele u mirnije političke vode. U svaku novu vlast, ukoliko je to moguće, treba uključiti manjinske narode, ali nijedna nova vlast ne sme da bude bez političkih predstavnika Srba, kao što se to dešavalo u poslednjih dvadesetak godina u kojima nije bilo lako biti Srbin u Crnoj Gori. Moglo se, naravno, ali tako što ćete biti deo opcije koja ne baštini ništa srpsko, ili, još bolje, baštini antisrpsko. Dakle, može se biti Srbin, ali nikako na javnoj funkciji.

Trenutna situacija odgovara najviše onima koji su zarad očuvanja sopstvenih privilegija i vlasti posejali seme razdora i mržnje. Verujem da u Crnoj Gori ima dovoljno odgovornosti i političke mudrosti da ne odemo u ponore sukoba kakvi se ovih dana dešavaju na istoku Evrope u sukobu dva naroda istog korena.

Jedan od prioritetnih ciljeva vlade u odlasku bio je obračun s kriminalom i korupcijom vladajuće elite. Šta je glavna prepreka ostvarenju tog cilja?

Obračun s kriminalom i korupcijom vladajuće elite postavljen je kao prioritetni cilj ne samo ove vlade već to treba da bude prioritet svim društvima. U Crnoj Gori kriminal i korupcija bili su preferirani način rešavanja svih pitanja decenijama unazad. Tu lošu naviku je nužno iskoreniti sistematično i trajno. Period od godinu dana je isuviše kratak da bi se ove navike s tolikim trajanjem iskorenile. Međutim, ova vlada je započela s tim procesom, i to podnošenjem krivičnih prijava, gde je čak i ovaj resor podneo više krivičnih prijava protiv dva ministra, i više direktora, a biće ih još. Onog trenutka kada je politička elita shvatila da će platiti za svoja nepočinstva, uz pomoć svojih starih pomagača, mi smo postali „odlazeća Vlada“. Ali bez obzira na ovakav rasplet, možemo im obećati da, dok smo tu, nećemo stati, već nastavljamo svoju borbu protiv kriminala i svih vidova nepočinstva. Opet, govorim u velikoj meri u ime resora kojim rukovodim, a za ostalo ćete, nadam se, imati prilike da razgovarate sa koordinatorom bezbednosnih službi / potpredsednikom 42. Vlade i mandatarom 43.

U javnosti se pojavljuje mnogo poruka mržnje i čak zahteva da vam se oduzme crnogorsko državljanstvo. Gde su koreni te neizrecive i neverovatne netrpeljivosti?

U Crnoj Gori postoji jedna duboko ukorenjena politička struktura koja unazad tri decenije svako tradicionalno poimanje crnogorskog bića dovodi u direktnu vezu sa tzv. srpskim svetom i automatski pali sva zvona u odbranu identiteta i državnosti Crne Gore od ove izmišljene opasnosti. Tako je i moje ekspertsko i političko angažovanje dovedeno u pitanje. 

Na grub i primitivan način od ovih tajkunskih i profiterskih struktura, uplašenih za svoju budućnost, odmah sam okarakterisana kao nosilac nacionalističkih i destruktivnih ideja. Kao nacionalna Srpkinja nisam bila poželjna za ministarku takvih strateških resora kao što su prosveta, nauka i kultura. Svi smo duboko svesni da su te strukture upravo kroz ove oblasti pokušavale i uspevale godinama da vrše modifikaciju crnogorskog nacionalnog bića – tradicionalne vrednosti su se urušavale, a na njihovo mesto dolazile nove, „lepše i starije“. 

Iz svega toga izvlačim zaključak da reč mržnja koju ste pomenuli u pitanju nije sasvim adekvatna preovlađujućem osećanju koje otuđene političke strukture kreiraju prema meni, već sam sklona verovanju da se radi o patološkom strahu. 
Svemu uprkos, vi ste sa svojim timom ostvarili nesporne i zavidne rezultate u resorima koje pokrivate. Na osnovu čega vas onda optužuju da „negirate Crnu Goru i urušavate crnogorsku državnost“?

Istina je da smo svim otvorenim pitanjima u okviru Ministarstva pristupili iskreno i bez zadrške. Krenuli smo u temeljne i strukturne reforme u jednom zaista zatvorenom sistemu koji je decenijama na perfidan način i negativnom selekcijom izvršio sistematsku degradaciju naučnog i prosvetnog života, mogu slobodno reći neku vrstu kulturocida nad istorijskim nasleđem nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Kako drugačije da shvatim višegodišnju opstrukciju na svim nivoima, kako društvenim, tako i obrazovnim, nego kao uvezeni projekat rastakanja jedinstva crnogorske istorije. Protivim se bilo kakvoj vrsti veštačkog nacionalnog inženjeringa koji vrši diskriminaciju po bilo kojoj osnovi i prema bilo kom narodu koji vekovima živi na ovim prostorima. Moja misija od ulaska u Vladu bila je i jeste da se obnovi i očuva sva nacionalna raznolikost koja je ujedno i najveće bogatstvo naše države. Nikada nisam negirala državnost Crne Gore, a apsurdnost jedne takve postavke potvrđuje činjenica da sam član Vlade Crne Gore, ali i nepostojanje argumenata za takve tvrdnje. Priznajem da je moje, na neki način, ignorisanje tih zluradih konstrukcija dovelo do njihovog učestalog pojavljivanja u medijima, ali moje vaspitanje i obrazovanje mi ne dozvoljavaju da se na tom nivou bavim takvim izmišljotinama. Trudim se da kao predstavnik velikog sistema poštujem osećanja svih građana Crne Gore, ali nisam sigurna da to isto čine i tvorci ovakvih „optužnica“.

Ako je najveći greh u Crnoj Gori biti Srbin, na kojim demokratskim principima poštovaoci zapadnih vrednosti u vlasti zasnivaju svoje potencijalno članstvo u EU?

Podsetićemo vas da je ova vlada nastala kao odraz izborne volje građana Crne Gore. Da je na krilima promena, čiji je nosilac bila Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve s blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem na čelu, jasno iskazala želju da se procesu evropskih integracija pristupi temeljno i na osnovu deklarisanih vrednosti koje su osnov savremene Evrope, a to su zaštita ljudskih prava i verskih sloboda.

Očigledno je prisustvo duplih standarda, koji se ogledaju u diskriminaciji građana Crne Gore koji su nacionalno Srbi i dela Crnogoraca koji čuvaju istorijske veze i kulturu, a slobodno mogu reći i jezik, dovelo do sveopšteg nezadovoljstva koje je kulminiralo onog istorijskog datuma 30. avgusta 2020. godine i konačno odlučilo da potraži drugačije političko rešenje.

Svakako, ovo je poruka i našim evropskim partnerima da sami procesi integracija moraju biti vođeni uz uvažavanje i poštovanje društvene i političke realnosti Crne Gore. Bojim se da pojedini tzv. poštovaoci zapadnih vrednosti su najmanje to, a velikim delom manipulatori narodnom voljom i „trgovci“ nacionalnim osećanjima dela naših građana.

Kako Srbi u Crnoj Gori mogu da očuvaju svoj identitet ako se iz školskih programa izbacuju stvaraoci svevremenih vrednosti poput Desanke Maksimović, Meše Selimovića i Alekse Šantića, pa čak i Petra II Petrovića Njegoša?

Identitet Srba u Crnoj Gori građen je i čuvan vekovima, a svakako jedan od temelja mu je i nepresušno narodno blago oličeno u jednoj od, u svetskim razmerama, najbogatijih usmenih književnosti. Sve što je u Srba nastalo u novije vreme svoje ishodište nalazi u bogatoj riznici narodnih predanja, mudrosti, pesama, priča itd. To je svojevrsna baza iz koje se razvijala lepa književnost, i ne samo ona nego i ostale umetnosti.

Pred nama je danas, dakle, izazov koji je stajao i pred našim precima – opstati i ne dozvoliti da nam se otme ono na čemu počivamo, da se uguši naša „vječna zublja vječne pomrčine“. 

Stati na put pokušajima prekrajanja naše svesti i prošlosti, naše istorije i tradicije, zadatak je s kojim se suočavaju današnja pokolenja našeg naroda. Učiniti sve da se naši autori vrate u sistem javnog školstva, obezbediti da naša deca kroz izučavanje naše istorije i tradicije razviju svest o svojoj slavnoj prošlosti, ni u jednom trenutku ne sporeći drugima pravo da to isto čine u odnosu na svoj narod. Zbog toga se nastavni programi moraju promeniti, makar u onom delu koji se odnosi na književnost i istoriju. Zarad istine i kvaliteta, ne ostvarivanja bilo kakve nacionalne agende Vesne Bratić. Te planove i programe sami nastavnici mogu menjati do nekih 20 odsto, tako da ćete, bez obzira na „isključivanje“ nekih autora, u istom odeljenju čuti da jedan od dva učenika kaže da mu je omiljeni pisac autorka „Harija Potera“, a drugi da je to autor „Magarećih godina“ i „Ježeve kućice“. Svakako, za sveobuhvatnu reformu nastave neophodno je mnogo više vremena i ona bi, osim revizije „kanona“ u nastavi predmeta crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik, trebalo da obuhvati i druge nastavne oblasti zbog neohrabrujućih rezultata na standardizovanim testovima opšteg znanja.

Da li su i druge nacionalne manjine, poput srpske, pretnja modernoj, evropskoj državi Crnoj Gori?

Smatram da nijedna nacionalna zajednica ne može biti pretnja evropskim procesima, naprotiv, mislim da svaka nacionalna zajednica svojim kulturnim i istorijskim nasleđem može dati ogroman doprinos i biti temelj savremene crnogorske države, tako i srpska nacionalna zajednica svojim nasleđem treba i mora biti ugaoni kamen razvoja, a ne pretnja. Onaj ko Srbe doživljava kao pretnju danas, juče je takvom pretnjom smatrao druge, sutra može treće. Treba se čuvati takvih agendi jer smo svedoci da se u poslednje tri decenije „neprijatelj“ modifikovao prema trenutnim „potrebama“ i zavisno od nivoa i intenziteta manipulacije koji bi se tim etiketiranjem mogao postići. Toga u Crnoj Gori više nikad ne sme da bude. Nadam se i da neće.

Najavljivani popis stanovništva Vlada, izgleda, namerno i svesno ne raspisuje. Kome ne odgovara da se utvrdi postojeća nacionalna struktura i da li će ona, uopšte, biti predmet popisa?

Postoji određeni broj političkih struktura koje smatraju da bi održavanje popisa u ovom trenutku produbilo ionako složene međunacionalne odnose u Crnoj Gori. Iza svega se krije opasna namera odnarođenih struktura bivše vlasti da onemoguće demokratske procese u Crnoj Gori, koji će definitivno dovesti do slobodno izražene volje građana kroz dugo najavljivano sređivanje biračkih spiskova.

Takođe, slobodno izjašnjavanje građana na popisu bez političkih pritisaka i ucenjivanja sužava manevarski prostor za manipulativne radnje i koruptivne aktivnosti. Popisom i slobodnim izborima trajno bi se urušila moć onih koji trideset godina drže Crnu Goru kao taoca.

Ako me pitate da li podržavam najavljeni popis stanovništva, moj odgovor je DA. Nažalost, ne mogu dati jasan odgovor sa stanovišta člana Vlade o tome zašto popis nije održan budući da to nije deo mog resora i ekspertize. Pretpostavljam da se radi o političkom pritisku s raznih adresa.
Ukoliko po završetku mandata u Vladi odlučite da se politički angažujete, kojoj ćete opciji biti najbliži?

Još sam član 42. Vlade Crne Gore koja je na početku svog mandata obećala građanima da će biti vlada eksperata i da se nijedan ministar neće stranački angažovati. Nastojaću da to obećanje održim.

U politici nameravam da ostanem, a konačnu odluku doneću onog dana kad više ne budem na mestu ministra prosvete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Svakako ću osluškivati glas naroda, poštujući gorenavedene vrednosti i principe i uvažavajući one političke strukture koje su najbliže mojim svetonazorima. Potrebna nam je odgovorna, pravična politika koja se neće zasnivati na strahu i kreiranju neprijatelja. Neki u Crnoj Gori žele da nas uvere da partije s nacionalnim predznakom srpski to ne mogu, a sve ostale nacionalne partije mogu. Kreira se medijska klima da Srbi umeju da budu samo desničari, nacionalisti, ili, nedajbože, šovinisti i neprijatelji države. Desničarsko, a bogami i šovinističko, u Crnoj Gori ne gaje partije s nacionalnim predznakom već one s posve drugim predznacima. Istina je, međutim, da u tim partijama socijalizma i demokratije nema ni u tragovima.

[/restrict]  

 

 

Jedan komentar

  1. U CG je sve pod kontrolom američke i britanske ambasade. Ova vlada Zdravka Krivokapića je bila pod britansko američkom kontrolom. Vučić nije trebao da primi njegove ćerke u Srbiju i da im garantuje bezbjednost. Greška je njegova što daje brašno i ulje za Crnu Goru i BIH. Bakir ga pljuje a on ga hrani. Nije trebao da ukine izvoz ulja i brašna kad ima iz Turske, iz Hrvatske, iz Bugarske po skupljoj cijeni.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *