SVETIONIK – OSJEĆAJ ORGANSKOG PREZIRA

Globalnu stvarnost kanda mogu da podnesu samo jaki karakteri, stvarni junaci. Živimo u vremenima kada se svi drogiraju: žutom štampom, televizijama sa nacionalnom frekvencijom, marihuanom, pivom, vinom i rakijom. Viši stimulansi predviđeni su da budu konzumirani od strane više klase. Od kokaina do adrenohroma

Obično ne gledam video-klipove sa uznemiravajućim sadržajem. Ali jedan ipak jesam odgledao, prije nekoliko godina. Na tom se snimku vidi kako su neki Rusi postupili sa mlađim muškarcem i njegovom partnerkom koji su djeci prodavali drogu. Ovoga su polomili bejzbol palicom do mjere da su mu izazvali neurološke kratke spojeve, jer se nastavio da trza krvav u snijegu, dok su od išamarane njegove na koljenima partnerke, kao ipak žene, tražili da se javno, u objektiv mobilnog telefona, izvini Majčici Rusiji. I dilerka se izvinila, Majčici Rusiji, što je trovala njenu djecu. Tekst koji slijedi izazvan je pak geopolitičkim uznemiravajućim scenama.

Pazimo…

Nekoliko godina pred bombardovanje naše zemlje (1999) kupio sam kod bukunista na Platou Istoriju Sjedinjenih Američkih Država. Htio sam da saznam što više o načinu na koji je skrojena ta tvorevina, nikla oko prvih doseljeničkih naselja kojima su da prežive pomogli Indijanci, a koje su sve brojniji kolonisti vremenom potamanili tako što su nad njima izvršili genocid.

Prvobitnih se trinaest kolonija pod upravom engleske krune punilo dušama s religijskog koca i konopca, mahom protestantskim verzijama tumačenja biblijske istine, u početku omeđenih vijencem Apalačkih planina, nekom vrstom prirodne međe na istoku, da bi – prešavši je, i ugledavši beskrajnu plodnost ravnice kroz koju teče ogromni Misisipi – krenuli na zapad, ubijeđeni da su dosljedni potomci praoca Avrama, da su za sebe pronašli novu zemlju obećanu.

 [restrict]

Na putu do Kalifornije u kojoj će u drugoj polovini 19. vijeka zavladati zlatna groznica kao opaka bolest, poubijali su na milione bafala, na milione Indijanaca, a more crnaca dovedenih preko mora držali su sve vrijeme kao robove, sve do rata Sjevera i Juga (1861–1865), kada su crnce oslobodili, per la finta.

Po tumačenju druga Marksa, višak proizvodnih vrijednosti omogućio je stvaranje i intelektualnih a ne samo materijalnih suvišaka, u vidu ostvarenja na polju umjetnosti, iz čega sve današnje United Snakes drže da su izuzetna nacija.

Bilo je pitanje istorijskog trenutka kada će ta izuzetna nacija, po kodu začetom 1620. godine, nastaviti ekspanziju, neko vrijeme zaustavljenu Tihim okeanom, bogateći se dok je Evropa krvarila u Prvom svjetskom ratu, naročito u Drugom svjetskom.

Kada je prije 402 godine brod „Mejflauer“ pun vjerskih izbjeglica, tzv. pilgrima iliti hodočasnika, pristao na obalu Nove Engleske, deboto niko ne bi preživio da im nisu pomogli Indijanci, tako što su im donijeli hranu. I danas se sjećanje na taj trenutak obilježava kao Dan zahvalnosti – kod došavših, a kao Dan žalosti – kod američkih domorodaca. Godinama ujedinjeni Indijanci Nove Engleske tokom Dana žalosti govore o genocidu, otetoj zemlji i ponižavajućem statusu. O čemu se malo zna, jer je Dan zahvalnosti medijima znimljiviji od Dana žalosti.

Istorija Sjedinjenih Američkih Država može se izučavati i kao istorija patnje nanesene svima iz kojih je tokom pet vjekova cijeđen život da bi 0,666% ljudi danas posjedovalo planetu Zemlju. Vjerujem da su milioni plakali od sreće kada su, uplovljavajući brodom u njujoršku luku, ugledali Kip slobode. Ta je statua, postavljena 1886, postala heraldički simbol zemlje imigranata, koji su listom vlastitu slobodu konvertovali ubrzo za novac.

Vrijeme je teklo, i istorija se bogatila beščašćem, da bi 1999. godine pravni poredak krepao u Ujedinjenim nacijama, jer su na pravdi Boga zemlje Zapada bombardovale SR Jugoslaviju, tj. Srbiju i Crnu Goru.

Na svojoj smo koži tokom 78 dana brutalne agresije osjetili kako boli laž kada je čuju uši, kako peče laž kada je vide oči, i kako umire srce uronjeno u sumpor Novog svjetskog poretka. Njemački teoretičar Sloterdajk kazao je u knjizi „Tetovirani život“ kako je jednako moguće ustanoviti trenutak nastanka npr. postmodernizma kao i tren vlastitog začeća! Pojednostavljeno, mi tek s vremenskim odmakom možemo da vidimo jasno što se dogodilo u prelomnim tačkama prošlosti. Ako je pravda umrla 1999. na način da se to vidi urbi et orbi, onda, kada su se to mnogo ranije stekli uslovi da se ovo zlo zbude? Sigurno ne 1492. kada je Kolumbo otkrio Ameriku.

Prije će biti 1054. kada se uzoholio Rim, do mjere da danas papa sipa jeresi kako pakla nema, i da je biti gej – okej.

Kao kugla zmija koje se prepliću radi parenja, tako se i Zapad danas pari sa vragom. Javno, gdje god stigne, i pred djecom. Šta da uzmem za primjer…? Zamislimo tek jednog (ne dva – koliko ih obično ide u paketu), transeksualca koji napadno nakarminisan, odjeven kao kurva, feminiziranim pokretima a muškim glasom, djeci u vrtiću čita priče. Sad pomnožimo broj takovih čitača i shvatimo da se radi o pokretu na čijem je čelu osuđeni pedofil, a čiji su program (neko bi upitao: Pa, kako je to moguće!) usvojili mnogi vrtići na Zapadu. Sreća pa toga nema kod nas. Ups, da nije ono baš „Kreativni centar“ objavio knjigu koja podučava kako mališanima iz vrtića pedagoški objasniti da je okej ako se zaljubiš u drugara?

Sjedinjene Američke Države su u ovom trenutku opasnije nego ikad. Do pojave fetivog Bajdena mislili smo da je samo Regan bio i glumac i predsjednik. A zapravo su bili iza Regana svi, kad i raniji oni predsjednici, osim ubijenog Kenedija, koji je mislio da zaista predsjednik može biti predsjednik.

Da će biti budućnosti u skladu sa starom normalnošću, Bajdenovi bi gafovi ušli u antologiju državničkih stupidnosti, ali je nova normalnost do te mjere suverena da svijet šokirano posmatra Bajdena koji gubi misao, brka imena i nazive, rukuje se sa nevidljivim sagovornicima, te javno kazuje kako nema pojma čega se tiču dokumenta koja potpisuje, te da se Putin usudio, sram ga bilo, da napadne Rusiju.

Iza kulisa ne postoji. Dok Kamala Haris kao trbuhozborac šapuće Bajdenu ne pomijerajući usne – Ukrajina – američki predsjednik za govornicom kazuje kako mu srce pati za Iranom. Bajden izgleda stvarno, zvuči stvarno, a ne postoji više, stvarno. Zaposjednut je.

Mnogi evropski partneri, počev od Makrona, preko raznih militantnih muškaraca u haljini i štiklama ili pak muškobanjastih žena koje su deklarisane homoseksualke – ustali su na Rusiju. Ovo je haos!, glasi replika drogiranog matičara u liku Mikija Manojlovića, kada ovaj, držeći pod miškama crnu mačku i belog mačora, treba da u čamcu na Dunavu vjenča ono Kusturičino dvoje zaljubljenih.

Globalnu stvarnost kanda mogu da podnesu samo jaki karakteri, stvarni junaci. Živimo u vremenima kada se svi drogiraju: žutom štampom, televizijama sa nacionalnom frekvencijom, marihuanom, pivom, vinom i rakijom. Viši stimulansi predviđeni su da budu konzumirani od strane više klase. Od kokaina do adrenohroma.

Ruska intervencija u Ukrajini otkrila je da rat između dehristijanizovanog Zapada i pravoslavnog Istoka nikad neće prestati. Sada je to jasno kao dan.

Trećina se zapadnih demona uzvitlala kada se dogodilo ono što niko nije očekivao. Da će Rusija udariti preventivno, dodajući svijetu malo svoga vergla.

Očekivanja su kazivala da će Rusija ćutati kao p, što se nije zbilo, jer je Rusija, de iure, prekršila međunarodne sporazume time što je napala zemlju čiju je suverenost ranije priznala, ali u uslovima krepanoga međunarodnog prava, da li je dručkije mogla da odbrani samu sebe u futuru prvom?

Kazao sam da je danas Zapad sa USA na čelu opasniji nego ikad. Ne zato što je jak. Nego zato što je demonizovan.

Udružene Zapadne Zemlje – pišimo Americi, Britaniji, Zapadnoj Evropi i Australiji – ime velikim početnim slovima – toliko su bijesne da su izgubile razum, pa čak i ruskim rasnim mačkama kad i njihovim vlasnicima zabranjuju da se pojave na svjetskim takmičenjima. Ruskim invalidima brane da se takmiče na sportskim nadmetanjima. Ako ovo nije dno, kako li dno izgleda? Aktuelnom reketu broj jedan Rusu Medvedevu ne daju da se takmiči pod ruskom zastavom. Kusturica je fasovao, možda će i Mihalkov. Švajcarska koja je, milka jedna, tokom nama znane istorije sve vrijeme bila neutralna do mjere da su i sefovi nacista opstajali netaknuti, ovih je dana, gle!, odustala od svoga prepoznatljivog koda, digla je ruke od neutralnosti i zaplijenila račune ruskih ulagača. Zapad nastavlja staru užancu: da vlastitu djecu hrani tuđom zaradom, i da ih uči kako je normalno da i oni čine isto kad odrastu. Jer postoje narodi, posebno slovenski, koji su… zapravo resurs.

Šta je minulih dana uradila sramna kolonijalna čestica Crna Gora? Rusima je blokirala privatne račune. Crna Gora, koja život, a time i istoriju, duguje Rusiji – Rusiji je našla da zabije po treći put nož u leđa.

Srbija je u Ujedinjenim nacijama glasala za osudu ruske vojne akcije u Ukrajini. Sad još samo izbori da prođu. Pa da, nakon uvođenja sankcija Bjelorusiji – čiji nas je predsjednik Lukašenko tokom bombardovanja 1999. zadužio i obavezao donoseći pomoć lično – lakše uvede sankcije Rusiji.

Ovo su dani u kojima osjećam organski prezir prema nepravdi.

Pri detekciji borbe satanista protiv hrišćana budimo, na kraju, ipak oprezni… Ukoliko Putin jasno ne kaže da je protiv k-19 scenarija (pri čemu je dobrano zakasnio), da je protiv QR kodova, elektronskih dokumenata i elektronskog novca… koja je, s rukom na srcu, razlika između njega i zapadnih partnera?

 [/restrict]