Svetionik – Hotel „Batidur“

Do mene, kao kod zanatlije pisca, došao zlatni vaterpolista iz Bijele, u potrazi za narativnom pomoći… Sagradio je porodični mini-hotel na 12 metara od linije oseke, i poželio da svaka od 12 soba ima posebnu, autohtonu, bokokotorsku priču

Kao kada bih ja saznao za najboljeg među stolarima, i u nj naručio da mi za neograničeni budžet napravi savršenu stolicu (od vrste u koju kad čovjek sjedne, poželi da ne ustane), tako je i do mene, kao kod zanatlije pisca, došao zlatni vaterpolista iz Bijele, u potrazi za narativnom pomoći…
Sagradio je porodični mini-hotel na 12 metara od linije oseke, i poželio da svaka od 12 soba ima posebnu, autohtonu, bokokotorsku priču.
Zadugo sam razmišljao kako bi to plaćeni dizajneri po mojim jezičkim uputama osmislili enterijer 12 soba s pogledom na more – te dođoh do sljedećih rješenja:
1. Porodica Z – od doba baroka u Boki Kotorskoj: Priča o tri vijeka čuvenih sveštenika, istoričara, arhitekata, profesora, pomoraca, vinara, sportista;
2. Maslinarstvo – esencija Mediterana: Priča o prvom od tri lica malog obalnog mjesta;
3. Vinarstvo – rafinirana storija koja se pije: Priča o drugom od tri lica;
4. Ribarstvo – vještina, zanat, tradicija: Priča o životu iz mora;
5. Bijeljanin Petar Želalić (1717–1811): Priča o pravoslavcu, vitezu Malteškog reda;
6. Brodogradnja u Bijeloj: Priča o najpoznatijem brodogradilištu na Južnom Jadranu, since MCMXXVII;
7. Vaterpolo – sport u kome more oblikuje Apolone: Priča o jatu zlatnih delfina;
8. Jedrenje – snaga besplatnog vjetra: Priča o umjetnosti navigacije;
9. Petar II Petrović Njegoš (1813–1851): Priča iz sobe s pogledom na Lovćen, gdje počiva bokeljski učenik, crnogorski vladar i genijalni pjesnik;
10. Papa Sixto V Peretti (1520–1590): Priča o papi čiji je otac sa Bjelskih Kruševica;
11. Kotor, Perast, Herceg Novi: Priča o gradovima u Boki;
12. Istorija bokeljskog pomorstva: Priča o neprekinutom nizu nemirnih vremena, odvažnih kapetana i njihovih posada.
Višestruki zlatni vaterpolista poželio je iz nekih razloga da lijepi, novi, vižljasti hotel u nazivu obavezno ima slovo R, što me ograničavalo, ali i razigravalo pride – jer je naziv trebalo da bude ogrnut u romanizam, u neku „staru riječ“ kojoj danas jeste potreban prevod.
Izašao sam sa ovih sedam slanih predloga, po rastućem redosljedu: Hotel „Santorin“ (obalni šljunak), „Portafortuna“ (pomorska amajlija), „Perleto“ (ljepotan), „Vipera“ (poskok), „Traversada“ (put brodom od luke do luke), „Figurin“ (onaj koji jeste, u estetskom smislu), zaključno s predlogom na koji bih po zadatim parametrima zaigrao i u podne i u ponoć – Hotel „Batidur“. Batidur je zvekir, alatka kojom se kuca na masivna vrata, da bi se ona iznutra otvorila dobrodošlicom.
Savršeno.
Osmislio sam cijeli narativni sistem i Word dokument prije pet godina poslao zlatnom vaterpolisti. Do danas se nije oglasio. Možda zato što novosagrađeni mini-hotel na 12 metara od mora i nije postao porodični nego je izdat. Pod drugim nazivom, na savršenoj lokaciji, i dalje je sa izuzetnom narativnom potencijom.
No što je nama do toga, je li hotel porodični, nije li, je li s narativnom potencijom, ili nije?
Možda samo zbog priče.
Ako ništa, naučili smo što je to batidur.
Nemojmo se zavaravati: kada bismo usvojili samo riječ na dan, ne samo da bismo postali zlatousti nego bismo stvarnost oko nas mogli da posmatramo u većoj mentalnoj rezoluciji.
Recite po duši, da li na Primorju zvekire opaža onaj ko ne zna kako se imenuje to u što gleda? Bome, granice našeg jezika granice su našeg svijeta.

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more