Alispahić nije usamljen

Kako je Bosna postala važnija od islama?

Kada je pre tačno 80 godina Slavko Kvaternik u Zagrebu proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, u njegovom društvu, pored Ante Pavelića i Osmana Kulenovića, našao se i reis Fehim Spaho. Svoj doprinos novim istorijskim previranjima reis je dao preimenujući Islamsku zajednicu Kraljevine Jugoslavije na čijem je čelu bio u Islamsku zajednicu NDH.

DOPRINOS JEVREJSKOM PITANJU Danas su ulice u Sarajevu nazvane po ustašama, nacistima, handžar divizionarima i njihovim saradnicima – čuvari sjećanja na to vreme. I do njih Bošnjaci vrlo drže. A drži i nova gradonačelnica Sarajeva, intelektualka s postratnih univerziteta u Travniku i Zenici, žena znakovitog imena koje se u čaršiji izgovara s poštovanjem kakvo je nekada uživao mađarski političar i prvi civilni upravitelj Bosne i Hercegovine. Upravo će ona odbiti zahtev gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubiše Ćosića da se uklone neprimjerene table na Vijećnici i u Ulici Ferhadija kojima se srpski narod karakteriše kao „zločinački i agresorski“, kao i okruglo 154 nacističkih naziva ulica u Sarajevu.
„U Sarajevu neće biti promijene ploča“, kratko je odbrusila Benjamina Karić, autorka magisterija o „Jevrejskom pitanju od 1918. do 1945“.
Svoj doprinos jevrejskom pitanju više kroz negovanje sećanja na ustaše, a manje kroz nauku, nije samo ona dala. Početkom aprila javnost je upoznata i sa studijom Fatmira Alispahića „Marketing tragedije“, u kojoj autor još daleke 2005, ismevajući Holokaust, pripoveda o količini pepela i kvalitetu i kapacitetu peći u kojima su goreli Jevreji u Drugom svjetskom ratu.
Alispahić iza sebe ima još jedno delo „Teror antiterorizma“, ali i stavku u biografiji da je bio saradnik bivšeg reisa Mustafe Cerića na kapitalnom projektu evidentiranja „neprijatelja islama“. Na više mjesta, uz muslimane, Srbe i Hrvate, u bijeloj knjizi islamofobije upisan je i ovaj autor.
Ovaj i ovakav autor nedavno je u emisiji „Defter Hefte“ objasnio Bošnjacima da je Bosna važnija od vjere, upitavši gledaoce: Šta ćeš ti sa svojom vjerom ako ti nema Bosne?
Teološki gledano ispada da je poslanik Muhamed očito pogriješio kad je svoju vjeru islam stavio ispred Meke, pa se iz nje odselio u Jasrib, što je predstavljalo jedan od najvažnijih događaja u islamu, temelj novog, islamskog kalendara i novi početak brojanja vremena.

ISLAM SIROTINJI Alispahić nije usamljen. Mnogi su Titovi ideološki nasljednici u artikulisanju probosanske državne politike izašli javno s tezom da je „islam problem“. Bakir Izetbegović je svjestan da su ovakvi napadi direktno usmereni na njega i njegovu suprugu Sebiju i najbliže saradnike.
Bakir odlično razumije da se u ratu koji bukti oko njega više ne pominju samo skupi respiratori i zloupotreba budžetskih sredstava od oko pet miliona evra. Mediji sve češće upiru prstom u njega kao glavnog ubicu bolesnih građana, nesposobnog da ispuni preuzete obaveze unutar državnih struktura, ali sposobnog da krade, laže i vrijeđa one koji ga kritikuju. Primedbe djeluju opravdano, ali pažljivo pogledajmo ko ih upućuje.
Iza uklanjanja SDA – Bakira i Sebije s političke scene kako bi Bosna prodisala i pobijedila sve dušmane stoji jedan malo veći cilj koji „drugobosanaci“ i ne kriju – poraziti Srbe i Hrvate, marginalizovati ih kao političke narode u BiH i utopiti u politički sistem unitarne BiH.
Nepremostivu razliku između islamskih i neislamskih Bosanaca ne čini samo izbor najvažnije kuće oko koje se okupljaju, SDA-džamije ili SDP-kafane, nego i opredjeljenje prilikom izbora strateških partnera. Za crvene bosanske kmere Erdogan i Muslimansko bratstvo su, recimo, ideološki neprijatelji, kao i kraljevina Saudijska Arabija ili šiitska Islamska Republika Iran. Za njih su i Rusija (zbog podrške Srbima) i Njemačka (koja podržava Hrvate) jednako zlo. Ovakva retorika upućuje na zaključak da bi u promjenama koje se spremaju prvo mogli biti žrtvovani oni koji su još devedesetih u šinjelu i vojničkim čizmama ušetali u sarajevske institucije. Podsetimo da je program Alije Izetbegovića, izložen u Islamskoj deklaraciji, predviđao izgradnju islamskog društva i formiranje islamske vlasti kao modela rađanja Islamske države na tlu Bosne i Hercegovine. Ovim konceptom započet je i rat u BiH. Ali okolnosti danas umnogome su promjenjene. Pobjeda nije došla preko SDA nego su je izložili predstavnici SDP-a, Naše stranke, SBB-a i Naroda i pravde.
Pogrešno bi bilo vjerovati da će SDP, po osvajanju vlasti u Sarajevu, nastupiti kao protivnik islama – oni to nisu. Zapravo, njih islam uopšte ne zanima. Ovo pitanje oni će ostaviti sirotinji na volju, ali će sigurno te ideje protjerati s Marin dvora i iz institucija države. To je zahtev sa Zapada i oni će ga s lakoćom ispuniti.
Ne reče li Alispahić onomad da je Bosna važnija od islama?