Svetionik – Rakija

Kako bilo, srpska je šljiva u mom umu postala sinonim za tečno zlato. Francuz bi isto rekao za konjak, a Škotlanđanin za viski, da su tečna zlata, pa u čemu je onda razlika, pitao bi neko? U prepoznavanju rodonačelnog tla koje je niklo kulturu od koje je pak stala da teče rakija

Kad na prekookeanski brod stigne boca domaće rakije, sklanja se sa stola svaki viski.
Ovu sam rečenicu prvi put čuo od rođaka pomoraca toliko davno da s razlogom vjerujem kako još nisam bio jezik i nepca razdjevičio opojnim pićem, ali pamtim da sam se poprilično začudio gdje to može biti rakija bolja od viskija?!
Jer, u doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, sve što je dolazilo sa Zapada bilo je bolje samim tim što dolazi sa Zapada. Oni su znali što mi nismo, oni su umjeli a mi nismo, oni su postojali – a mi tek nastojali.
Ali se uvijek u razgovoru pomoraca iz familije i njihovih plavo-bijelih kolega događalo čudo kada bi se u priči za stolom pomenuo trenutak projavljivanja kakve glittering & sparkling flaše domaće rakije – na prekookeanskom brodu.
Dok se gorda mladost iživljavala u meni, mislio sam da rakiju piju seljaci, pa sam se tražio – u odabiru muzike, knjige ili filma – takođe i kada je ukus pića u pitanju.
Dok su sa 17 godina kao stariji srednjoškolci moji drugovi iz razreda počeli da piju štok, tada popularnu tečnu drogu, ja sam uzeo da pijem rum. Naslućivao sam da me odluka jednog dana neće odvesti na brod, ali je duh mora i takozvanih morskih pića trebalo njegovati, tako da sam guštao u rumu više od deset godina.
Čovjek je u mladosti glup, čak i ako su mu preci mudri, jer je bez iskustva.
Rum koji sam pio imao je karipski ukus nesputane strasti sve dok nisam za potrebe romana „Jedro nade“ otkrio kako pravi rum nije boje karamela, i kako se, kvalitetan, ne dobija nigdje van Kube. To je bilo dovoljno da se okanem vještačkog Maraskinog ruma, ma koliko on zaista imao prepoznatljivu aromu i što su godine prolazile, sve više šećera i hemije u sebi.

Koje je najbolje piće za onoga ko na piću voli da stvara?
Odgovor sam dobio mnogo godina kasnije, iz pera Ilije Malovića, sociologa iz Beograda, dalekog mi rođaka, koga tada nisam poznavao, koautora luksuzne, enciklopedijski obimne foto-monografije „Rakija“, gdje stoji kako su na svijetu tri najbolja pića ova: francuski konjak, škotski viski i srpska rakija – ne nužno ovim redom, jer su sva ova tri pića istovremeno na tronu.
U jednom sam trenutku tokom porodičnog okupljanja ja ponad riba pečenih na gradelama a za obalnim stolom prijavio jeres, kazavši da se na mom jeziku rakija loza nalazi poprilično ispod srpske šljive. Niko na to, u geografiji u kojoj se peče samo loza, nije reagovao burno. Biće zato što nas je bilo raznih (jer je svaka familija mješovita): neki nisu pili nikad, neki toliko rijetko da ni znakom pitanja iznad glave ne bi razlikovali dunju od kajsije, neki su pili samo za Crveno slovo, a neki čak i rjeđe, po jednu – tek za Božić, Vaskrs i Slavu.

Gibraltar Vratio se pomorac s broda i poželio da se uz rakiju provede s društvom jer se nisu vidjeli šest mjeseci. Poprilično iza ponoći, ulazi pomorac u kuću, i vidi ne baš raspoloženu suprugu. – Jesi li pio? – Nisam. – Kaži Gibraltar! – Pio sam.

Kako bilo, srpska je šljiva u mom umu postala sinonim za tečno zlato.
Francuz bi isto rekao za konjak, a Škotlanđanin za viski, da su tečna zlata, pa u čemu je onda razlika, pitao bi neko? U prepoznavanju rodonačelnog tla koje je niklo kulturu od koje je pak stala da teče rakija.
Pazimo…
Sva ta zlata drukčije rade, drukčije žive u organizmu.
Čulom mirisa ne može uvijek na prvu da se sazna stanuje li u rakiji đavo prevare.
S rakijom se mora oprezno, jer je uvijek opasna. Rakija je kao zmija obmotana oko pečurke, koja jeste zamjena za meso, a posna je, kao i rakija.
Kad je kvalitetom od vrste Za lijek, rakija vaskrsava i um i tijelo, ali čak i takva, ubiće sigurno ako se konzumira alkoholičarski, svakog dana za naprstak više u odnosu na dan prethodni.
Prvoklasna progovara o idejama, a jeftina radi jedno te isto vjekovima. Ko o čemu, loša rakija samo o ljudima.
U zavisnosti od karaktera umjetnika, divinsko će piće zasvirati na tačno odabrane dirke urođenog talenta.
Pa će kompozitor tako lakše moći da stigne i do Boga i do publike, pisac će formom ili temom zakýpiti čitaočevu pažnju, a slikar će iznenaditi oneobičenom slikom onoga što čovjek želi da vidi.
Kad se tečno zlato razlije po jeziku i po boki, što su usta u prevodu, tada se zenice rašire u trenu.
Čovjek u sebi kaže oh, ili Bože, ili majko mila. Iz raznih razloga. Onaj ko pije rijetko, ili ima iskustvo posta – proslaviće u tom trenutku Boga jer će osjetiti destilerijski rafinman koji mu struji kroz um i meninge. Onaj ko pije uvijek i prečesto, spoznaće da se ni toga dana nije skinuo đavolu s udice.
Vrhunska rakija ne dobija se lako, niti je mogu piti svaka usta.
S razlogom je skupa.
Odlična rakija raduje.
Jeftina mršti, bora i postaruje lice.
Zavisnici stalno zveckaju bocama na putu od prodavnice do kuće.
Vrhunski poznavaoci, poput Ilije Malovića, imaju kuću punu rakije. Samo zato što je piju malo i ogledno.

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more