PISMA IZ TAMNOG VILAJETA – Slučajnost?

Zašto je važno znati pozadinu proglašenja epidemije variolom verom da bismo razumeli šta se valja iza operacije kovid-19?

Ništa nije moglo tako zastrašujuće tačno da opiše stvarnost koju živimo od marta prošle godine kao opet aktuelizovano ostvarenje Gorana Markovića „Variola vera“. Ali ova dva događaja povezuje još jedna značajna stvar, a da nije smrtonosna bolest. Reč je o pozadini. Priča o varioli veri počinje prije pola vijeka. U toku su pregovori između predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita i kancelara Njemačke Vilija Branta. Tema – ratna odšteta i izgradnja Nuklearne elektrane „Krško“ za koju je zadužena američka kompanija „Vestinghaus“. Lokacija – granica Slovenije i Hrvatske. Epidemija boginja koja je godinu ranije harala Evropom postaje centralna tema u Jugoslaviji. Slučajno?

OPERACIJA NA GLOBALNOM NIVOU U zvaničnom dokumentu SZO, naslovljenom „Epidemiološki aspekti malih boginja u Jugoslaviji“, koji potpisuju S. Litvinjenko, B. Arsić i S. Borjanović, piše da je tu neku, veliku ili malu bolest, na prostor tadašnje Jugoslavije donio, s hadžiluka iz Meke, Hoti Ibrahim iz Danjana kod Prizrena. Navodno, Hoti je s još 24 hadžije obišao islamska mjesta u blizini Basre i Bagdada, gdje su registrovani slučajevi zaraze. Vratio se kući 15. februara 1972. i razbolio – iako je u decembru 1971. vakcinisan. Sutradan u „Glasu Amerike“ osvanula je vjest da će Titova Jugoslavija do 22. marta biti u karantinu.
U cijeloj SFRJ zaraženo je 175 ljudi, a 35 njih je umrlo. Usledilo je vakcinisanje 18 miliona Jugoslovena.
Epidemija je zvanično trajala do 30. aprila da bi pred otvaranje turističke sezone „dekretom“ proglašen njen prestanak. Već 1977. virus velikih boginja je iskorijenjen u ljudskoj populaciji.
Iako je vakcina otkrivena još 1796. godine, bila je to posljednja tzv. epidemija velikih boginja u Evropi. Da li je svaka sličnost sa sadašnjom epidemijom slučajna, te ko i iz kojih razloga insistira na preoblikovanju sveta i brutalnom uvođenju novog poretka?
O operaciji kovid-19 izjasnili su se gotovi svi – pozvani i nepozvani. Od teoretičara, mikrobiologa, epidemiologa, genetičara i ljekara sa zvanjima, ugledom i Nobelovom nagradom, do analitičara i novinara svih fela. Oni koji su mogli da pomognu, ljudi od integriteta i vrsni poznavaoci svog posla, brutalno su izvređani. U Bosni su za njihovo raskrinkavanje zaduženi bili Mujkići, Avdići, Zulejhići, Dojčinovići, Cvjetičanini…
Stvarna dilema nije bila pitanje izbora između korporativnog profita ili filantropije već kako enormnu pljačku i dobit sakriti ispod lažnog čovjekoljublja.
Tema je prividno s one strane zdravlja a u biti je s one strane ljudskog razuma.
Ali na stranu i profil virusa i obračun s lekarima i mehanizmi kako i zašto je ovaj projekat smišljen i realizovan. Ovde je važno istaći činjenicu da prvi put vladajuće strukture u cjelom regionu nisu prihvatile igru dirigovanog društvenog inženjeringa pa naši narodi nisu nastradali niti su žrtvovani za ideju velike, globalne operacije. Praktično, samo ono što se moralo uraditi, to se i uradilo. Ne više od toga.

DIKTAT GOBALISTA O pravilnom odnosu vlasti koja odbacuje diktat globalista da disciplinuje vlastiti narod svjedoče presude Ustavnog suda BiH koje bude vjeru u snagu društvenog ugovora i državnog zakona. Naime, Ustavni sud BiH je u aprilu 2020. godine donio odluku kojom proglašava neustavnim naloge kriznih štabova kojim se zabranjuje kretanje osobama starijim od 65 i mlađim od 18 godina. Ustavni sud BiH je u predmetu broj AP-3683/20, na sjednici održanoj 22. 12. 2020. utvrdio i kršenje prava na „privatni život“, te prava na slobodu kretanja. Ustavni sud je presudio da mjera ograničenja kretanja u noćnim satima (na snazi u Federaciji BiH), te obaveza nošenja zaštitnih maski, u zatvorenim prostorima kao i na otvorenom (na snazi u oba entiteta), predstavljaju miješanje u osnovna ljudska prava i slobode garantovane Ustavom.
Uvedene mjere znače kršenje prava na privatni život i na slobodu kretanja tim prije jer su mjere uveli krizni štabovi ministarstava zdravstva bez sudjelovanja najviših tijela zakonodavne i izvršne vlasti u državi.
Činjenica da je tri dana kasnije na stranicama globalnog a njemačkog – Soroševog glasila uglednog lista „Dojče vele“ ova presuda protumačena kao kontradiktorna, samo govori o značaju ovakvih, usamljenih odluka.
Kada tragično šute velike ucjenjene ustavne demokratije i kada postoji razlog za pohvale političkog sistema i vlasti u sopstvenoj zemlji, tada ovaj izuzetak mora biti uočen.