Pisma iz Tamnog vilajeta – Reisova istina

Kako je u ratnom vrtlogu izveden puč u IZ Jugoslavije, te šta je bilo s milionima dolara, vlasništvom svih muslimana države koja se tih devedesetih godina parala po šavovima

Ovih dana navršilo se sedam godina od smrti posljednjeg reis-ul-uleme SFRJ Hadži Jakuba ef. Selimoskog. Bio je prvi demokratski izabrani poglavar Islamske zajednice u Jugoslaviji (1990. godine) i njen posljednji reis. Nikada nije smijenjen s dužnosti već mu je sudskom odlukom najnižeg sudskog nivoa u Sarajevu zabranjen rad. Istovremeno je ukinuto postojanje Islamske zajednice SFRJ koja, istini za pravo, nije ni osnovana u Sarajevu nego u Beogradu.

OD PAVELIĆA DO IZETBEGOVIĆA Formiranje nove Islamske zajednice BiH i godišnjica zabrane rada Islamske zajednice SFRJ sramni su jubileji kojih se retko ko sjeća. Odluka o ukidanju IZ Jugoslavije koju je doneo Alija Izetbegović imala je svoju predistoriju koja zalazi u dublju prošlost. Tačnije u 1941, kada je 11. aprila, dan nakon proglašenja NDH, ukazom Ante Pavelića zabranjen rad Islamskoj zajednici Jugoslavije umesto koje je utemeljena „El Hidaje“ Islamska zajednica NDH. Pedeset godina kasnije zajednica koja je oduzeta nakon poraza u ratu, zalaganjem Izetbegovića, vraćena je Mladim Muslimanima.
Podsetimo da je rušenju IZ Jugoslavije prethodila podjela Islamske zajednice BiH konfrontirane o pitanju tzv. Pokreta imama.
Nasuprot lidera Pokreta imama Saliha Čolakovića, kandidata za Mešihat IZ u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, stajao je „Alijin musliman“ Senahid Bristrić. Oni koji se sećaju tog vremena pamte da je pobeda Čolakovića na Saboru tajnim glasanjem (18:12) razbesnela Aliju Izetbegovića koji je najavio obračun sa cijelom Islamskom zajednicom. Jer SDA je bila potrebna Islamska zajednica bez koje bi planirana apsolutna vlast bila upitna. Zato je trebalo promijeniti organizacionu strukturu IZ, i na njeno čelo dovesti „poslušnika“ SDA, a to nije bio lak posao.

SMRT U RIJASETU Pokušalo se sklanjanjem protivnika, tačnije ubistvom reisa Selimoskog. Naime, 29. avgusta 1922. prilikom napada Rijaseta raketnim bacačima poginula su četiri lica, ubijeni su unuk i zet bivšeg reisa Naima Hadžiabdića, pogođena spavaća soba reisa Selimoskog a ranjen je i sekretar Rijaseta Muharem Omerdić. Nakon ove opomene usledio je „politički“ poziv da se formira nova IZ BiH.
Slučajno ili ne, ali tek dok je u Zagrebu obeležavana godišnjica NDH, 12. aprila 1993. godine potpisan je dokument kojim je inicirano „drugačije određenje vjerske organiziranosti Bosanskih Muslimana“. Ovaj akt, pored tadašnjeg tuzlanskog muftije Huseina Kavazovića, potpisali su imam zagrebačke džamije Mustafa Cerić, član sabora IZ Hilmo Neimarlija, predsjednik Sabora IZ Hrvatske i Slovenije i bivši saradnik Službe državne bezbjednosti SFRJ Salem Šabić, predsjednik odbora IZ Tešanj Irfan Ljevaković, predsjednik sabora IZ Mustafa Pličanić, član Mešihata IZ Hrvatske i Slovenije Ahmed Ikanović, te imami Ahmed Smajić i Adem Hadžić.
„Životna situacija Bosanskih Muslimana temeljno je izmijenjena sa propašću ideološko-političkog i državotvornog sistema SFRJ, obnovom pune nezavisnosti BiH i, naročito, brutalnom srpsko-crnogorskom agresijom na BiH. Bosanski Muslimani su sada u situaciji istovremenog dodirivanja krajnosti slobode i užasnog stradanja“, piše u dokumentu kojim se, svim organima, tijelima i novoformiranim odborima u IZ nalaže da u organizaciji sa muftijstvima, odborima IZ i predstavnicima islamskih institucija organizuju Obnoviteljski sabor IZ BiH. Bio je to proglas za provođenje puča u IZ.

PUČ U OPKOLJENOM SARAJEVU Petnaest dana nakon potpisivanja spomenutog akta u opkoljenom Sarajevu, 28. aprila 1993, održan je takozvani Obnoviteljski sabor IZ BiH, koji je preuzeo vrhovnu vlast u IZ BiH, donio deklaraciju, ustavnu odluku IZ BiH, odluku o preuzimanju prostorija, službi i novca Rijaseta i Mešihata IZ u Sarajevu. Izabran je i naibu reis Mustafa ef. Cerić, njegov zamjenik Ismet Spahić i predsjednik tog sabora Jusuf Žiga, profesor marksizma na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.
Pučem i rušenjem IZ Jugoslavije uništeni su stogodišnje iskustvo i tradicija ujedinjavanja muslimana različitih nacija na teritoriji bivše Jugoslavije. Svrgnuće legitimnog i legalnog reisa Selimoskog bio je čin „puča“ organizovan od muslimana okupljenih oko Alije Izetbegovića, Mladih Muslimana i SDA.
Proteklo vrijeme je pokazalo da ni današnja Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ne može da prevaziđe posljedice ovog brutalnog „revolucionarnog etatizma“. Selimoski nikada nije prihvatio ovu odluku niti podnio ostavku na funkciju reisa. Ali sarajevski sudovi radili su svoj deo posla. Selimoskom je zabranjeno raspolaganje gotovim novcem i devizama IZ, raspolaganje sredstvima i devizama s računa otvorenih kod Kreditne banke DD Sarajevo, korišćenje službenih prostorija IZ.

ČIJI JE NOVAC? Zalud je Selimoski objašnjavao da tzv. Obnoviteljski sabor IZ BiH zapravo čini grupa od 30 ljudi koji su koristeći blokadu grada silom preuzeli funkcije, te materijalna i finansijska sredstva (od četiri do pet miliona dolara i dva do tri miliona njemačkih maraka) nisu njihovo već vlasništvo svih muslimana bivše Jugoslavije.
U knjizi „Balkan bluz“ Suzane Šačić i Medina Delalića, bivši reis tvrdi: „U Sarajevu su me pokušali ubiti“, ukazujući na krvave ruke SDA i Alije Izetbegovića. Nije reis usamljen u poznavanju istine. Mnogi muslimani bi danas mogli da posvedoče kako su umoreni i ubijeni njihovi bližnji samo zato što nisu bili po volji Velikog. Neki će musliman jednom otvoriti dušu i ispričati kako je organizovan masakr na Tuzlanskoj kapiji.