…I klasika je zabava

POLA VEKA, ILITI BEMUS 50+1 | Prvi deo

Briljirali u interpretacijama mejnstrim bibapa i obradama starih srpskih motiva: Duško Gojković i Stjepko Gut, uz Big Bend RTS

Kako teče najznačajniji festival umetničke muzike

Prošlo je pola veka od prvog BEMUS-a. I ove godine on se događa u oktobru, s poslednjim koncertom u slavu oslobođenja Beograda, 20. oktobra 1944, kako je festival prvobitno koncipiran. Od 6. do 19. oktobra Beograd sluša na dvanaest koncerata umetničku muziku u raznim formama i žanrovima. Svečano je inaugurisan govorom Bojana Suđića, umetničkog direktora BEMUS-a (umetničkog direktora Muzičke produkcije RTS, šefa dirigenta Simfonijskog orkestra i Hora RTS, najavljenom u programu kao „najistaknutije dirigentsko ime u srpskoj muzici današnjice“), a voljeni violinista Jovan Kolundžija je otvorio feštu, kako i priliči. Simfonijski orkestar RTS sa svojim šefom dirigentom nastupio je zatim u podužem lakšem programu, u kome su glavne zvezde večeri bili sopran Angela Georgiju i tenor Čarls Kastronovo.

GLAS TOPLOG TEMBRA I INTONACIJE Smena arija „malo ja, malo ti, malo zajedno“ iz opera Frančeska Čilee, Bizea, Pučinija, Gunoa, Verdija i Katalanija i operete Franca Lehara predstavila je veliku divu na zalasku i mladog tenora na vrhuncu. Ma koliko se trudio Kastronovo, iz obzira i dobrog vaspitanja, nije mogao sakriti svoj blistavi i moćni glas toplog tembra i intonacije, kojim je dominirao u duetima, ali i u solo arijama. Habanera iz opere Karmen, sopran umesto mecosoprana, izazvao je oduševljenje publike, više scenskim kretnjama nego glasovnim sposobnostima, kako to obično biva i kod nas. Koncert je veselo okončan duetom iz Leharove K.u.K. operete Vesela udovica. Orkestar se iskazao u Šostakovičevoj Svečanoj uvertiri, Fantaziji na srpske teme Rimskog Korsakova, Glinkinoj Uvertiri i Ravelovom La Valsu.

Sledeće večeri su doajeni džeza, veliki majstori Duško Gojković i Stjepko Gut, uz Big Bend RTS, pokazali kako godine nisu prepreka da se bude prava zvezda. Uz legendarni entuzijazam i posvećenost, dva trubača, inače rodonačelnika etno Balkan džeza, briljirali su u interpretacijama mejnstrim bibapa i obradama starih srpskih motiva. Duvački instrumenti, ovog puta flaute, dominirali su i sledeće večeri, na koncertu kojim je flautista Ljubiša Jovanović obeležio 40 godina umetničkog rada. Uz orkestar Kamerata Serbika s dirigentom – violinistom Igorom Grupmanom nastupili su kao gosti kineski flautisti Jubin Kim i Guoliang Han, verovatno kao reciprocitet Jovanovićevom skorašnjem gostovanju u Kini. Klasično-barokni program (Bah otac i sin, Mocart, Boamortje) uz Doplera i kineskog autora Huanga zvučao je svečano i raskošno, kako zaslužuju besmrtni kompozitori i ovakva prigoda.

KRALJIČINA ŠESTORKA Vokalni ansambl The Queen’s six je u sali Kolarca predstavio akapela program Royal Windsor – Then and now, koji je možda trebalo organizovati u toplijem, intimnijem prostoru, s obzirom na to da ovaj sastav zvanično pripada engleskoj kruni, nastupima na venčanjima i u dvorskoj intimi. Mix Six (shodno programu) čine dva kontratenora, dva tenora, bariton i bas, a osnovani su 2008. godine, na 450. godišnjicu krunisanja kraljice Elizabete Prve. Simpatična kraljičina šestorka je šarmantno vodila program, predstavljala numere i sebe, sve u lako vodviljskom stilu. Iz renesansne muzike volšebno su izabrani najdosadniji komadi, sa izuzetkom odličnog Henrija Osmog (koji nije kompozitor nego kralj) da bi zablistao aranžman pesme Amazing grace. Diskretna dinamika, savršena intonacija i slaganje glasova dovedeno do savršenstva odlikuje ovaj sekstet. U drugom delu, čak i u engleskim tradicionalnim pesmama, nije bilo življe, osim u grotesknoj parodiji o pijanim mornarima. Sve čekajući neki impuls, čuli smo aranžmane pesama Bitlsa, Žobima, Majkla Džeksona, Bena I. Kinga, Stivija Vondera i potpuri iz šezdesetih. Šarm i život izbijao bi na tren, ali bi se odmah vratili u umivenu perfekciju koju verovatno zahteva dvorska etikecija. Na bis, veoma čudan izbor – engleska himna God save the queen. Bilo bi lepo da su nastupili van kraljevskog patronata i okvira, kako bismo čuli prelepe glasove u slobodnijoj interpretaciji nekraljevski orijentisanih kompozicija.

Najveći doživljaj je bio ispuštanje skupocene Gvadanjini violine, koju je lomila već dva puta, od čega su se naježili pravi violinisti: Vanesa Mej

ZABAVLJAČKI SPEKTAKL Raspevanom šestorkom BEMUS završava prvu polovinu programa. O rok violini Vanese Mej, nekadašnjeg nestašno razigranog vunderkinda izvanredne finansijske inteligencije, koja zarađuje milione na fami ženskog Džimija Hendriksa na violini (veoma pogrešno – za razliku od Vanese, Hendriks je svirao svoju gitaru kao Paganini violinu) nema šta da se kaže u umetničkom smislu, osim da je uz medijsku histeriju prodala sve karte za Centar „Sava“. Nepristojno kasneći pola sata, dok je puni auditorijum zabavljala ambijentalna muzika za liftove, solistkinja je odokativno izmiksala lake note klasike, popa, džeza i tehno gruva, uz veoma kvalitetan prateći ansambl (ne kamerni nego rok). Koncert je bio opasan za astmatičare (dim, nedostatak kiseonika), foto-osetljive (agresivni lajt-šou) i sve one s normalnim čulom sluha (agresivno ozvučenje ne odgovara visokim sirovim frekvencijama električne i ozvučene violine). Aplauzi su bili mlaki. Najveći doživljaj je bio ispuštanje skupocene Gvadanjini violine, koju je lomila već dva puta, od čega su se naježili pravi violinisti, uz želju da se predivni instrument preda nekom ko zaista svira. Nastupi Vanese Mej danas, kada postoje bendovi poput 2 Čelos, nisu više čak ni revolucionarni, a ni ona nije više sweet sixteen. Ako je bila namera da se zabavi narod, u skladu s motom Klasika danas više nego ikad, u tome se uspelo, ali se čini da ovakav zabavljački spektakl nije na nivou našeg najznačajnijeg festivala umetničke muzike.   

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *