Svetionik – Cvrčci i mrav

Uvijek bude tokom sezone makar jedan dan kada u julu ili avgustu nestane struje zbog preopterećenosti sistema. Glavni Trg svakog zalivskog grada upadne u mrak. Očas posla oglase se sezonski cvrčci i osvijetle se svojim pametnim telefonima.Tada se vidi da u mraku razdjevičenom android-svjetlostima bude ova proporcija: jedan mrav na stotinu kontinentalnih crvčaka

U Ezopovoj basni Cvrčak i mravi vidimo samo jednog cvrčka koji cijelo ljeto provodi svirajući dok mnogi vrijedni mravi rade pod udignutim sunčevim ultraljubičastim kažiprstom, sve u nadi da će sakupiti dovoljno hrane za dugu i oštru zimu koja neminovno slijedi.
Tako ja, uprkos stereotipima, vidim uposlene Primorce. Ne vlasnike restorana i kafića, ne direktore hotela, ne imaoce turističkih agencija… koji su svi ljeti zaozbiljno uposleni, ali i imaju osjetan profit.
U mom fokusu kao mravu takođe – istina nešto ekskluzivnijem, koji se zabavlja radeći marljivo, na više ravni – stalno su pred očima pak remućaduri, kamarijeri, lavandere, sobarice, kuriri, vozači, dostavljači, šalterski službenici, radnici u samoposlugama… počesto sve sami robovi.
Kada bih jednu uposlenost koju godinama gledam morao da izvučem i opišem, bila bi to slika sirotice sa radnom knjižicom ili bez nje, koja po nesnosnoj dnevnoj vrućini prodaje picu na parče, ili koja picu na parče prodaje svima koji noću istuširani, namirisani i lijepo odjeveni odlaze u provod, i mnogima koji se, na oči osobe takođe željne ljubavi – iz provoda vraćaju ako ne netom zaljubljeni i srećni, a ono pomalo gladni, te kupuju picu na parče…
Nikad nisam vidio da je sirotica koja ispred picerije prodaje iza pulta picu na parče zagrizla parče te pice.
Ali nikad.
Jer to sebi ona ne može da priušti. Povareta je. Sirotica.
Pazimo… Parče pice po cijeni od 1,50€ do 2,00€ je preskup obrok za sezonca.
Zapravo, nije to ni obrok. Više je želudačna varalica zvana snek.
Ukoliko izdržim i ove godine, biće tome tačo 5 ljeta kako nisam došao na gastronomsko poklonjenje kultnom obliku brze hrane, parčetu koje zaista izgleda neodoljivo, djeluje gustozno i miriše privlačno. Solidarišem se sa svima sezoncima.
Jer je čak i 1,50€ preskupo ako je svakog dana, čak i za Primorca koji sve vrijeme vlada spoznajom po kojoj ekonomski sibir (užasne li obalne sintagme) traje čak sedam mjeseci. Svaki dinar nepromišljeno potrošen preko ljeta deboto se odrazi zimi kada ekonomskog plimnog talasa ima na vidiku tek iduće sezone, ne u maju, ne u junu, nego tek u prvoj dekadi jula.
Tek u prvoj dekadi jula!
Na tropskim vrućinama na kojima se „cijela Srbija i Crna Gora“ kupa na njegove oči, po sunčaničnoj elementarnoj nepogodi, primorski marv sebe više i ne vidi kao mrava, jer mu posao ne dozvoljava da stane.
Vidi ljude što na njemu neobjašnjiv način mogu da priušte preskupe delicije od riba i školjki, uz vino, one koji imaju za skupe i preskupe izlete, za skupe i preskupe provode, pa vidi ljude koji plaćaju da se djevojčice i dječaci jeftino ukrcaju na jahtu koja će ih odvesti tamo daleko od fiksnih kamera, pa čuje tehno-sounds sa obale ili iz kakvih tvrđava, vidi snopove svjetlosti ili vatromete u čast otvorenog festivala muzike ili filma, vidi more kupača, čaše spolja orošene ledenom tečnošću iznutra, te mnoge kašičice koje dugo zahvataju sladoled kojim je napunjena hladna unutrašnjost gustozne ananas-dinje…
Otkako znam za sebe gledam ljude ljetujuće.
Primorja su uvijek skupa. Odakle tolikom broju ljudi pare za uvijek skupo ljetovanje?
Ne razumijem oglase koji 10 dana Krfa nude za 150 evra. Da neće naš turist onom stvari da doplati resto cijene? Za 150 evra Primorac jedva živi u Boki Kotorskoj 10 dana, nekmoli će turist na uvijek preskupom Krfu?
Godinama sa glavnog hercegnovskog trga gledam sezonske cvrčke.
Uvijek bude tokom sezone makar jedan dan kada u julu ili avgustu nestane struje zbog preopterećenosti sistema. Glavni Trg svakog zalivskog grada upadne u mrak. Očas posla oglase se sezonski cvrčci i osvijetle se svojim pametnim telefonima.
Tada se vidi da u mraku razdjevičenom android-svjetlostima bude ova proporcija: jedan mrav na stotinu kontinentalnih crvčaka.
Da me sad neko iznenadi sa kamerom iza ćoška i upita gdje bih volio da ljetujem mimo Boke Kotorske u kojoj živim te stoga ne ljetujem, ja bih ispao u kadru poprilično budalast. Nikad nisam ljetovao. Ne znam kako se to radi.

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more