Krijumčarenje istorije

Kako uz izdašna ulaganja, strane mentore i stručnjake iz Uneska, Evropska unija briše temelje srpskog identiteta na Kosovu i Metohiji

Na srednjovekovnoj tvrđavi u mestu Novo Brdo pored Prištine u kojoj se u vreme cara Lazara, u carskoj kovnici, kovao srebrni novac sa natpisom moneta argentea novo monte (srebrni novac Novo Brdo), ovih dana zavijorila se zastava tzv. Republike Kosovo. Ista zastava je skinuta sa Prizrenske tvrđave nakon što se tursko, većinsko, stanovništvo pobunilo protiv toga, tvrdeći da tvrđava nije kosovska već turska, te da zastavi Republike Kosovo nije tu mesto. U Novom Brdu, naseljenom pretežno Srbima, zasad niko nije reagovao. Sem jedne Novobrđanke koja je uputila pismo medijima. Ona nije ni vlast niti je blizu vlasti, ali je pismo napisala u uverenju da bi neko od važnih ljudi u Srbiji mogao da utiče na to da se tvrđava u Novom Brdu, u čijoj obnovi, na insistiranje zvaničnika EU na Kosovu, pored Uneska, učestvuje kosovsko Ministarstvo kulture, ne prepušta nacionalno-istorijskom inženjeringu Albanaca.

[restrict]

U NEDOSTATKU SOPSTVENOG SEĆANJA Tvrđavu, za koju se pretpostavlja da je sagrađena oko 1319. kada se u istorijskim svedočanstvima prvi put pominje Novo Brdo, Albanci su nazvali Artan (na šiptarskom zlato). To što je tu u vreme dok je stolovao na dvoru cara Dušana živeo otac kneza Lazara, što je na tom mestu napravljena prva carska kovnica novca ili što je tokom vladavine despota Stefana Novo Brdo bilo važan ekonomski i rudarski centar, čiji se značaj prepoznavao i izvan granica Srbije, nije smetalo Albancima da u nedostatku sopstvenog istorijskog nasleđa, koje bi uključivalo sećanje na srednjovekovnu preosmansku državu i tradiciju, tvrđavu preimenuju i proglase svojom.

Falsifikujući istorijske činjenice, tvrđava se pokazala idealnom da posluži kao svedočanstvo njihovog ilirskog, antičkog porekla. U pomenutom pismu, Ljiljana Stajić-Vasić, žiteljka Novog Brda upozorava da je falsifikovanje činjenica počelo obnovom, restauracijom tvrđave koja je na inicijativu evropskih zvaničnika započeta 2015. godine.

„Od skora je krenula restauracija tvrđave (bolje reći njeno potpuno preoblikovanje) i falsifikovanje istorije. Sem što je tvrđava bukvalno nagrđena, svi predmeti koji su prilikom radova nađeni poslati su u Prištinu, a ne u Beograd. Među njima i očuvan srpski sredonjovekovni mač koji sada krasi podrume prištinskog muzeja.. Kosovski okupatori su čak stavili i naplatni kiosk, te mnogi stanovnici koji nisu Srbi dolaze da vide tvrđavu i uživaju u ’ilirskim dostignućima’ iako je na zidinama jasno oslikan ogroman krst, što ukazuje na srpsko poreklo, kao i natpisi na crkvenoslovenskom jeziku. Pri tvrđavi se nalazi i turska džamija iz vremena Osmanlija, kao i grob turskog age iz tog vremena. Dakle, nikakve veze sa Šiptarima“, stoji u pismu.

Istina je da je Novo Brdo, sa 40.000 stanovnika, nekada bilo naseljenije od Londona, imalo tekuću vodu, popločane ulice, gradsko osvetljenje i centralni trg u čijoj se blizini nalazila Crkva Svetog Nikole. Najmanja crkva bila je saska katolička bogomolja. Kao rudarski centar srednjovekovne Srbije, Novo Brdo se prvi put u istorijskim izvorima pominje 1319. godine.

Konstantin Filozof, bugarski srednjovekovni hroničar, opisuje ga kao „grad srebrni i uistinu zlatni“, a turski hroničar Dursun-beg sredinom XV veka beleži da je Novo Brdo bilo „središte svih zemalja“ i „sav kao jedan majdan zlata i srebra“.

 

ČIJA KULTURNA BAŠTINA? Tu su nekada radili i živeli čuveni rudari Sasi. Postoje dokazi da je u rimsko doba, sa kopaoničke strane koja danas neprirodno pripada Kosovu, sa 1.300 metara nadmorske visine, pa sve do Vučitrna, postojao lanac ljudi, konja i mazgi kojim je vršeno prebacivanje rude ili već pretopljene rude u metal. Rimska imperija je imala svoje metode eksploatacije rudnih bogatstava na Kosovu, pa je tako od jugoistoka Kopaonika iznad Leposavića, pa sve do Trepče kod Mitrovice, puno neprirodno uzanih jama koje savremeni inženjeri zovu „rimski radovi“. Kao i onda, i danas, Kosovo je ostalo privlačno za sve osvajače i eksploatatore svih jezika. O tome da nađu zakopano blago nisu sanjali samo savremenici Konstantina Filozofa već i, kako stoji u pismu Ljiljane Stajić-Vasić, pripadnici UNMIK-a i KFOR-a, koji su došli da „čuvaju mir“, ali i da eksploatišu preostalo… Iskopavanja, amaterska, u nekoliko navrata vršili su, tvrdi ona, i pripadnici poljskih snaga iz redova međunarodne misije.

Da li nas neotuđivo pravo na zaštitu svog kulturnog i duhovnog nasleđa na Kosovu i Metohiji, starijeg od bilo kakve rezolucije i pregovora, obavezuje da reagujemo ili bar steknemo uvid o tome šta stoji iza arheoloških i inih aktivnosti na Kosmetu, u kojoj su, po pravilu, uključeni strani istraživači i mentori?

Kada je EU 2015. donela odluku da radi zaštite od daljeg propadanja, ali i zarad razvoja kulturnog turizma i ekonomije, uloži dva miliona evra u obnovu novobrdske tvrđave, predstavnik EU Krištof Stok obećao je da će Novo Brdo biti poznato u Evropi i u celom svetu što će doprineti kvalitetnijem životu ljudi.

On je objasnio da je EU, imajući u vidu sve međunarodne standarde, napravila ugovor sa Uneskom, što znači da će „i najmanji detalji, pa i religiozni biti poštovani i da će vrednosti kulturne baštine biti poštovane“. Stok samo nije objasnio čije kulturne baštine, jer ukoliko danas eksponati pronađeni prilikom obnove tvrđave, koja se odvija pod pokroviteljstvom EU, mogu da završe u prištinskom muzeju kao neoborivi dokazi njihovog trajanja na Kosovu, zašto onda u perspektivi ne bi mogla da se zapati i teza o albanskoj dinastiji Nimani kao ktitorima crkava i manastira iz doba Nemanjića, ili, recimo, da se osnivači srpske države i crkve proglase osvajačima albanske zemlje. Takođe, ako EU toleriše zastavu tzv. Republike Kosovo na novobrdskoj tvrđavi, čiju obnovu je na listu prioriteta stavila još 2013, postavlja se pitanje nije li ona albanski saučesnik u otimanju baštine zarad sticanja istorijskog legitimiteta separatističke države. Jer danas zastava na novobrdskoj, sutra na Zvečanskoj tvrđavi kod Kosovske Mitrovice. A Zvečan nije daleko od Raške.       

[/restrict]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *