Rešeto za makedonski scenario

Najnovija kriza na relaciji Beograd–Skoplje iznedrila je i novu politiku Srbije prema susedima, u čijoj osnovi se nazire uspostavljanje principa političkog i diplomatskog reciprociteta – kako ti meni, tako ja tebi

Čaša se očigledno prelila i Srbija je odlučila da više ne gleda Skoplju kroz prste. Kontinuitet negativnih odnosa Makedonije prema Srbiji poslednjih meseci  kulminirao je u „veoma ofanzivnom delovanju protiv naših organa i institucija“, kako je to rekao i sam predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Zato je morao da usledi drastičan odgovor Beograda da, pored zvanične diplomatske note, povuče i sve zaposlene u našoj ambasadi u Skoplju.

 

UzROCI SUKOBA Trebalo je da prođe nekoliko dana da bi se razbistrilo o čemu se u stvari radi, jer u zvaničnim saopštenjima nije navedeno glavno – ko i kako sprovodi to „ofanzivno delovanje“ prema Srbiji. Dan pošto je Srbija povukla svoje osoblje iz ambasade u Skoplju saznaće se i da je Makedonija bacila Srbiji rukavicu u lice, najavljujući (nezvanično, doduše) da će podržati prijem Kosova u Unesko.

Odlukom o povlačenju osoblja iz ambasade, Srbija ne samo da šalje poruku da takvo delovanje domaćina neće tolerisati, i da čak zna da je, u sve što protiv Beograda radi zvanično Skoplje, umešala prste i jedna strana sila, već pokazuje i jasan signal južnim susedima da neće bez posledica proći namera da podrže prijem Prištine u Unesko. Ukoliko se nova vlada u Skoplju odluči na takav korak, naročito posle ranije najave premijera Zorana Zaeva da će biti uzdržana oko Kosova, Srbija bi, kako ističe ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić, mogla da promeni stav o priznanju imena Makedonije pod njenim ustavnim imenom.

U Skoplju ocenjuju da bi posledice koje Makedonija može da pretrpi ukoliko Srbija odluči da promeni stav o pitanju imena Makedonije mogle bi da budu dalekosežne. To bi značilo da bi svaki bilateralni ugovor, koji je potpisan između Makedonije i Srbije, mogao da postane predmet revizije, što znači i novo pregovaranje za svaki ugovor, bilo da se radi o ugovorima o trgovini ili dobrosusedstvu.

[restrict]

NATO KRUG NA BALKANU Makedonija se inače, kao što je poznato, još od 2004. godine nalazi u „stanju veta“ kada su u pitanju prijem u EU i u NATO jer Grčka ne dozvoljava da ona bude primljena ni u jednu od ove dve organizacije čak ni pod međunarodno prihvaćenom odrednicom BJRM (Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija).

Upućeni tvrde i da je jedan od razloga što je Makedonija bila u skoro trogodišnjoj krizi i na ivici građanskog rata posle iznuđenih izbora od strane Zapada, koji su rezultirali time da je gubitnik Zaev uz pomoć Albanaca ipak formirao vladu, upravo i bila promena imena Makedonije, kako bi Grčka odblokirala svoj glas, a NATO mogao da se prostre širom Makedonije. Geostrateški gledano, to bi značilo da bi NATO time zatvorio krug i zavladao od Egeja preko vardarske doline do Jadrana.

Odgovarajući na optužbe Beograda, makedonska vlada negirala je bilo kakve obaveštajne aktivnosti čija je meta Srbija, a svoj stav o članstvu Kosova u Unesku nije precizirala, iako navodi da „ima raznih spekulacija o tome u regionu“.

„Makedonska vlada niti je imala nameru, niti je naredila obaveštajne aktivnosti protiv ili na štetu niti jedne države, uključujući Srbiju“, izjavio je ministar spoljnih poslova Nikola Dimitrov. Dimitrov je to rekao posle sednice vlade, a prema navodima medija u vrhu vlasti održane su i konsultacije posle izbijanja diplomatske i političke krize sa Srbijom.

Ono što nije zvanično rečeno, saznalo se posredno, izokola, što daje dodatnu slobodu u mnogobrojnim spekulacijama i tumačenjima. Tako je, recimo, beogradski „Blic“ saznao da su obaveštajne službe Makedonije pratile i nezakonito obrađivale srpske diplomate. Taj list navodi i da su u obaveštajno delovanje protiv Srbije bile uključene i strane sile. „Srpske diplomate su bez ikakvog razloga praćene, a čak je primenjivana i metoda zastrašivanja. Deo pritisaka koji je vršen išao je uz aminovanje stranaca“, naveo je izvor beogradskog lista.

Za generala i stručnjaka za bezbednost Momira Stojanovića, retki su primeri u diplomatskoj praksi u svetu da celokupno osoblje jedne ambasade bude povučeno u matičnu zemlju, zbog čega procenjuje da je verovatno reč o ozbiljnoj stvari čim su ministarstvo spoljnih poslova i predsednik Srbije naložili povlačenje osoblja iz ambasade u Makedoniji. Uostalom, i ne upućuje se protestna nota za nešto što se još nije dogodilo, kao što je glasanje u Unesku.

Da je na pomolu dramatično pogoršanje odnosa sa Skopljem potvrdila je i premijerka Ana Brnabić. Povodom situacije u vezi sa ambasadom Srbije u Makedoniji, ona je izjavila da se „ne radi o maloj stvari“, da bi ove srede to i konkretizovala rekavši da su „obaveštajna dejstva“ konkretan razlog povlačenja osoblja naše ambasade iz Skoplja.

Na tom tragu, i predsednik Demokratske partije Srba u Makedoniji Ivan Stoilković ocenjuje da je makedonska vlada još prilikom svog uspostavljanja narušila odnose sa Srbijom tako da od regionalne saradnje i stabilnosti nije ostalo ništa, a još manje je ostalo od politike dobrosusedskih odnosa. Tretman srpskog osoblja i Ambasade Srbije u Skoplju u rangu su, kaže, tretmana koji ima iranska ambasada u Makedoniji. „U Makedoniji su Iran i iranska ambasada optuženi kao sponzori terorizma. Tako da je u tom smislu ovo krajnje neprijateljski odnos prema Srbiji i prema našem personalu u Makedoniji“, rekao je Stoilković za „Sputnjik“.

ZAPADNI STEREOTIPI O diplomatskoj krizi na relaciji Skoplje–Beograd izvestile su i zapadne agencije, očekivano ne odstupajući od svoje dosadašnje matrice kada je prostor Balkana u pitanju. Američka agencija „Asošijeted pres“ primećuje da su odnosi Srbije i Makedonije napeti otkako je makedonski premijer Zoran Zaev oformio koalicionu vladu sa strankama etničkih Albanaca ovog proleća. AP ocenjuje da Srbija i Rusija podržavaju konzervativnu stranku VMRO-DPMNE bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog, i da se Rusija protivi planovima Zaeva o pridruživanju Makedonije NATO-u.

I britanska agencija „Rojters“ prenosi da su makedonski mediji povezali odluku Srbije o povlačenju diplomata iz Skoplja na konsultacije sa navodima da Makedonija namerava da se založi za članstvo Kosova u Unesku. „Rojters“ podseća da je Makedonija jedna od 114 zemalja koje su priznale Kosovo (među njima su i 23 zemlje članice EU) i napominje da članstvo Kosova u UN blokiraju saveznice Srbije – Rusija i Kina.

Kao AP i „Rojters“, i francuska agencija „Frans pres“ prenosi navode makedonskih medija da je odluka Srbije povezana s podrškom koju Skoplje priprema za potencijalni novi pokušaj Kosova da uđe u Unesko. Istovremeno, podseća da kandidatura Kosova za članstvo u tom telu UN 2015. nije dobila dovoljno glasova država članica Uneska, ali i primećuje da Priština još nije podnela novu kandidaturu uoči generalne konferencije koja će biti održana za dva meseca.

Za razliku od ovih agencija, nemačka štampa je nešto konkretnija i, pored svađa Beograda i Skoplja, piše i o borbi svetskih sila za uticaj na Balkanu. Dok „Frankfurter algemajne cajtung“, bečki „Standard“ i „Prese“ manje-više kao mogući razlog svađe navode da bi upravo Makedonija mogla da Generalnoj skupštini UN krajem oktobra predloži prijem Kosova u Unesko, ugledni dizeldorfski „Handelsblat“ u članku koji potpisuju trojica novinara piše: „Dok EU i NATO pokušavaju da jače uz sebe vežu države poput Crne Gore i Srbije, u jugoistočnoj Evropi se vodi borba za primat. Drugi akteri su, pored SAD, pre svih Rusija i Turska, ali i Saudijska Arabija.“ List se osvrće na upozorenje šefa austrijske diplomatije Sebastijana Kurca da se ojačani uticaj Turske i Saudijske Arabije ne sme „nemo posmatrati“. Kurc je kao primer naveo da žene u Sarajevu i Prištini dobijaju novac kako bi ulicama hodale zabrađene i tako menjale sliku grada. „Balkan je često bio lopta u igri regionalnih sila. Habzburga protiv Osmanlija, Zapada protiv komunističke Rusije, a usred svega toga su vazda bile interne zađevice različitih etniteta koje tamo žive“, piše dalje „Handelsblat“.

 

STRANI FAKTOR Tek, o postojanju stranog faktora koji je umešan u celu priču govorio je i ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić, da bi predsednik Vučić novinarima dodatno pojasnio da taj strani faktor nije Rusija.

S tim u vezi, Aleksandar Mitevski iz Centra za istraživanje i analizu napominje da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić bio jasan kada je rekao da ne misli da je ta strana sila Rusija.

„Kapacitet za tako nešto ima samo Amerika. Mislim da je sve ovo dobro osmišljen plan da se promeni rukovodstvo na celom Balkanu, kako bi oni mogli lakše da sprovedu svoje planove i da na silu gurnu zemlje Balkana u NATO“, iznosi ovaj makedonski analitičar za „Sputnjik“.

Gostujući u utorak uveče u dnevniku Radio-televizije Srbije, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je sve što se dešava u vezi s odnosom Makedonije prema Srbiji pokušaj da se stvori jedna „veća politička priča“ i da se u nju uvuče Srbija, što on, istakao je, neće dozvoliti.

Vučić smatra da u Makedoniji postoje pokušaji da se Srbija proglasi odgovornom za dešavanja u makedonskom Sobranju od pre nekoliko meseci kada je izbio incident sa pripadnikom srpske BIA Goranom Živaljevićem, legalno angažovanim u ambasadi Srbije u Skoplju, za koga su govorili su da je odgovoran za dešavanje u Sobranju i da je to radio u saradnji sa Rusima, ispričao je Vučić. Na RTS-u Vučić je izneo niz detalja u vezi s ovim slučajem (o čemu je „Pečat“ na sličan način detaljno pisao pre dva i po meseca, i to koristeći zvanične makedonske izvore). Pored podatka da je Živaljević obavestio najviše predstavnike makedonske vlasti o svom boravku u Sobranju, Vučić je naveo i da su na sastanku na Brdu kod Kranja od njega tražili da povuče Živaljevića iz Skoplja i da je on to učinio. To je, prema oceni Vučića, netačno protumačeno kao priznanje Srbije da je kriva za ono što je optužuju, pa su mere protiv njenog osoblja nastavljene još većim intenzitetom.

KRAJ POPUŠTANJIMA? Mi znamo šta su sve radili, to se ne radi prijateljima, ukazao je Vučić i obećao da će Srbija od septembra vratiti osoblje u svoju ambasadu u Skoplju i da ništa ne traži od Makedonije. Vučić je rekao i da nije tačno da Srbija sa Rusima pravi zavere protiv bilo koga, ali je naglasio i da zna da će Makedonija glasati za prijem Kosova u Unesko.

Nije slučajno Vučić podsetio da je prilikom makedonskog priznavanja nezavisnosti Kosova u Beogradu jedina reakcija bila proterivanje makedonskog ambasadora, da nikakve reakcije nije bilo ni na hapšenje vladike Srpske pravoslavne crkve i njegovo višegodišnje držanje u pritvoru i zatvoru. I njegov poslednji telefonski razgovor sa makedonskim premijerom Zoranom Zaevim, ove srede, svodi se na obećanja o pomirenju i unapređenju odnosa, ali u vazduhu se oseća da popuštanja više nema.

Makedonski analitičar Branko Đorđevski za „Sputnjik“ kaže da je jasno da su odnosi Makedonije i Srbije postali talac Kosova, odnosno albanske politike. Poruka koju je Srbija povlačenjem diplomata iz Skoplja poslala Makedoniji model je po kome će se Beograd ponašati ako Makedonija ne odustane od podrške Kosovu za prijem u Unesko. Đorđevski tvrdi da je cela stvar u rukama Albanaca, koji čine deo makedonske vlade i od kojih zavisi i opstanak aktuelne vlade.

 

ALBANSKI FAKTOR I AMERIČKA ZAMKA Makedonija je primer bestidnog mešanja u unutrašnja pitanja i izbornog inženjeringa, u kome se pokazalo sve licemerje evroatlantskih makedonskih „partnera“. Dokle god većinu ima onaj ko njima ne odgovara, oni ga urušavaju, dižući ceo spektar poslušnika na noge. Pri tome je nacionalizam Albanaca ključni faktor na Balkanu, koji se politički instrumentalizuje a po potrebi i militarizuje. 

I dok je na početku mandata Donalda Trampa bilo osuđeno mešanje američkih diplomata u unutrašnja pitanja zemalja domaćina, huškanja na sukobe i izazivanja regionalne nestabilnosti, pri čemu je posebno naglašavan upravo slučaj Makedonije, sva je prilika da je Bela kuća poklekla pod pritiskom „duboke države“ jer, upravo iz zvaničnih američkih izvora, sad ponovo stižu ocene da je Rusija glavni faktor destabilizacije na Balkanu, a sa njom i Srbija.

Takva opasna obmana ponovo je aktuelizovana početkom avgusta ove godine. Nju je gromoglasno promovisao potpredsednik SAD Majk Pens na samitu Jadranske povelje u Podgorici porukom: „Rusija nastavlja da iscrtava nove granice na Zapadnom Balkanu. Nastojala je da destabilizuje region i podeli vas međusobno i od ostatka Evrope.“ (Naknadno mu je replicirao ministar spoljnih poslova Srbije: „Kad je reč o crtanju granica na Balkanu, to je upravo Zapad uradio sa Srbijom.“)

Da li upravo ovde, u pojačanom američkom angažovanju na ovim prostorima, leži osnovni uzrok situacije koja je na videlo izbila iznenadnim povlačenjem osoblja naše ambasade iz Skoplja?

Kako god, ako je verovati najavama predsednika Srbije Aleksandra Vučića, Srbija će ubuduće reagovati na sve što nije u njenom interesu. „Ne želimo sukobe, niti će ih biti, ali moramo da štitimo državu i obraz Srbije“, rekao je Vučić, dajući jasno na znanje da će od sada u međususedskim odnosima vladati reciprocitet. Dakle, „ljubav za ljubav – sir za pare“.      

[/restrict]

2 komentara

  1. Jasna Krivokepićeva

    Tokom krize na Kosmetu diskutujte o Makedonije…

  2. Uspostavljanje principa političkog i diplomatskog reciprociteta – kako oni nama, tako mi njima?

    Princip pariteta i reciprociteta u medjudržavnim, medjuetničkim i medjunacionalnim odnosima izučavan je u školama (društveno-političko obrazovanje) 60-70-tih god., koji se odnosio najviše na nacionalna prava nacionalnih manjina utvrdjena medjunarodnim konvencijama: Kakva prava se daju našim manjinama u susednim državama – takva prava da se daju i manjinama susednih država (kao primer najviše apostrofirana Albanija).

    Navedeni princip reciprociteta je bio mrtvo slovo na papiru jer ga nije primenjivala (ignorisala) najviše Srbija i Makedonija: Albancima na KiM i Zapadnoj Makedoniji su decenijama davana mnogo veća prava nego što je utvrdjeno, a za prava manjina u Albaniji nije se ni govorilo a kamoli tražio reciprocitet. Na primer, višedecenijski fondovi za razvoj nerazvijenog i zaostalog Kosova nisu formirani i izazvani uskraćenim nacionalnim pravima – nego demografskom eksplozijom albanskog stanovništva u sprezi sa šovinističkom politikom da se albanizuje i otme teritorija. A epilog je današnje (albansko) Kosovo po Briselskom sporazumu. Naravno da je narod na to upozoravao – ali je politička elita od tada do danas to ignorisala (ja sam pisao mnogo kritika, cenzurisano).

    Vučić se sada setio politike principa reciprociteta protiv Makedonije (indirektni uzroci), kada se sprovodi završna faza predaje teritorije KiM Briselskim sporazumom. A na taj princip (reciprociteta) je trebao da se pozove mnogo ranije, i stotine puta više, prema Kosovu i Albaniji (položaj pravoslavnog naroda, višedecenijsko etničko čišćenje…)?

    Na prijem Kosova u Unesko pozitivnu preporuku ima Briselski sporazum (i pritisak EU-SAD), a tome doprinosi sadašnje srpsko rukovodstvo koje potpisuje Briselski sporazum i predaju teritorije, i sa pravom se može postaviti pitanje princippa reciprociteta: Zašto se Albancima na Kosovu dozvoljava nezavisnost i otimanje teritorije, a za Vojvodinu niko ne sme da pomisli na nezavisnost?! Najbolje rešenje je da Srbija povuče-poništi Briselski sporazum, Kosovo neće biti država da udje u Unesko, a rešenje Kosovskog pitanja prebaciti u SB UN da se reši na istorijsko i Ustavno pravo Srbije, a ne na demografsko i separatističko pravo kosovskih Albanaca? Nastavak…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *