BUDUĆNOST BEZ POSLOVA

Vještačka inteligencija će izmijeniti način na koji ljudi voze automobile, kupuju, pretražuju internet, povećavaju produktivnost svog rada ili otkrivaju medicinske prednosti u sistemu. Rječju, ona će presudno uticati na način vođenja života bezmalo svakog pojedinca na kugli zemaljskoj

Predsjednik Amerike Donald Tramp gotovo da nema vremena da se posveti ekonomskim pitanjima. Vašingtonska „močvara“, kojoj je tokom izborne kampanje bacio rukavicu u lice, uzvratila je udarcima po svim bolnim mjestima američke spoljne i unutrašnje politike. Stoga je bio prisiljen da se bavi nametnutim temama, a ne onim zbog kojih je i zaslužio izbornu pobjedu. Nažalost, on kao da nije svjestan zamke u koju je uhvaćen. Jer vrijeme za Ameriku i njega samog neumitno protiče.

Donald Tramp je obećao 25 miliona novih radnih mjesta u narednoj deceniji. Ne zna se da li je u toj računici mislio na stvarno nova radna mjesta, ili i na ona koja će, u međuvremenu, prirodnim ekonomskim procesima, biti izgubljena. U Americi treba spasavati 12,3 miliona proizvodnih radnih mjesta. Ali ovi poslovi ne idu u Meksiko, na Daleki istok ili drugđe. Oni jednostavno nestaju. I to zauvijek. Broj fabrika u ovoj zemlji je, od 2008. god. do danas povećan, ali je broj radnih mjesta smanjen.

 

PUT DO BOGATSTVA Zamišljena trka između onih koji stvaraju radna mjesta i onih koji ih ukidaju riješena je u samom startu. Pod parolom „Put do bogatstva popločan je tehnologijom“ ostvareni su nagli tehnološki proboji u svim domenima koji zamjenjuju angažovanje ljudi u ekonomskim procesima. Jer u stvorenom poslovnom sistemu rad se tretira kao trošak, a ne kao (društveni) kapital. Da bi profit bio veći, troškovi moraju biti manji i samo takva logika, bez bilo kakvog socijalnog konteksta, utiče na glavne ekonomske odluke.

Tehnologija za ostvarenje ovih namjera već postoji. Ona je testirana, zaštićena patentima i nalazi se u svojini najvećih svjetskih korporacija. Iako mnogi ne žele da znaju, budućnost je već počela. A kakva će biti najbolje govore riječi Džeka Maa, osnivača i predsjednika moćne kineske kompanije „Alibaba grup holding“, koja je zabilježila najbrži (meteorski) rast u modernoj korporativnoj istoriji. „Više bola nego sreće!“, poručio je on sa Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajcarska 2017. godine.

 

VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA Vještačka inteligencija u sadejstvu sa virtuelnom stvarnošću predstavlja razvoj kompjuterskih sistema koji su sposobni da obavljaju operacije za koje je bilo uobičajeno da zahtijevaju ljudsku inteligenciju. Misli se na vizuelnu percepciju, prepoznavanje govora, prevođenje sa drugih jezika i donošenje odluka u realnom vremenu. Vještačka inteligencija će izmijeniti način na koji ljudi voze automobile, kupuju, pretražuju internet, povećavaju produktivnost svog rada ili otkrivaju medicinske prednosti u sistemu. Rječju, ona će presudno uticati na način vođenja života bezmalo svakog pojedinca na kugli zemaljskoj.

U ekonomskom smislu, posljedice ovog razvoja su krajnje predvidljive. U studiji Makinsi globalnog instituta (2017) zaključuje se da postojeće stanje tehnologije, uključujući vještačku inteligenciju, može automatizovati 45 odsto plaćenih poslova u Americi već danas. Po drugim istraživanjima (Gartner institut) predviđa se da će trećina svih poslova u Americi biti ugašena do 2025. godine. S druge strane, dva istraživanja Oksford univerziteta ukazuju da će 47 odsto svih postojećih poslova u Americi biti automatizovano u narednih dvadeset godina.

Konačna potvrda ovih (sumornih) projekcija stigla je iz agencija vezanih uz samu Bijelu kuću. Amerikanac koji zarađuje između 40 i 80 hiljada dolara godišnje ima veoma mnogo razloga da bude zabrinut za svoju radnu budućnost. Oni pak koji za svoj rad primaju naknadu manju od 20 dolara po satu, prema istom izvoru, treba da budu užasnuti. Šanse da će ostati bez posla u narednih nekoliko godina prelaze osamdeset procenata. Treba imati u vidu da se ovo ne odnosi na fizičke poslove koje su već istisnuli roboti već na one u kojima su ljudi donedavno bili neophodni. Kao na primjer: prodajno osoblje i članovi servisa posvećenih potrošačima; administrativni i sekretarski poslovi; poslovi profesionalne orijentacije; operativci na mašinama, poljima i automatizovanim procesima u industriji; specijalizovani radnici za unos podataka u kompjuterske sistema i slično.

SUVIŠNI VOZAČI Automobilska industrija, kao globalno najveća grana proizvodnje, prednjači i u ovom domenu. Ona je već uspjela da najvećim dijelom izbaci čovjeka iz procesa proizvodnje, a sada je namjerna da to uradi i sa vozačima. Automobil bez vozača je već napravljen i njegova masovna proizvodnja više nije upitna. Još 2015. godine audi SQ5 je prešao 3.400 milja (od San Franciska do Njujorka). On je, bez ljudske pomoći, savladao gradske gužve u špicevima, radove na putu, zbunjujuće saobraćajne znake i raznovrsne meteorološke uslove. Čovjek-vozač je u samo dvije prilike morao da ispravi mašinu tokom puta. Brzom intervencijom na softveru, odmah nakon stizanja na cilj, ovaj je automobil postao potpuno nezavisan od čovjeka kao vozača.

Procjenjuje se da je tržište motornih vozila vrijedno devet triliona dolara. A jedna mala firma sa Novog Zelanda je stala na početak njegovog potpunog preobražaja. Motiv je bio naizgled bizaran – usavršiti sistem dostave pica na adresu naručioca. Oni su proizveli malu robotizovanu jedinicu koju pokreću baterije, a koja nosi deset gotovih proizvoda i sama pronalazi najbolji put za isporuku u krugu od 12,5 milja od radnje. Ideja je bila da se u potpunosti zamijeni vozač. Iako je moglo da izgleda jednostavno, u suštini se radilo o zadatku gigantskih proporcija. Zadatku koji nije bilo moguće obaviti bez korišćenja vještačke inteligencije. Da bi se istisnuo čovjek, sa svim njegovim nesavršenostima, bilo je potrebno napraviti visokotehnološku platformu koja bi uključivala GPS sistem, čipove, senzore, radare, kamere i softver. Mašina je morala biti sposobna da prima informacije iz svog okruženja i od same sebe, te da donosi pametne odluke u realnom vremenu. Bilo je ekstremno teško, ali je obavljeno.

 

ROBOTIZOVANI RADNICI Nema dileme kako će se ovo odraziti na ljude koji su angažovani na poslovima vozača. Samo u Americi ima gotovo dva miliona teških kamiona od čijeg kretanja faktički zavisi normalni život u zemlji. Poslovima svih vrsta dostave profesionalno se bavi oko 15 miliona Amerikanaca. Svi su postali tehnološki višak. Vjerovatno da će i oni doživjeti sudbinu kasirki u američkim samoposlugama. Neće odmah i svi biti zamijenjeni robotima, već će morati da rade duže, sa smanjenim povlasticama i platama. I neće se buniti. Biće čak zadovoljni svakim danom odlaganja dok njihove poslove ne budu preuzele pametne mašine. A to će morati da se desi kada profitna računica pokaže da gazda više zarađuje na pravim robotima, nego li na robotizovanim radnicima.

Mnoge evropske države su već objavile zakonske projekte po kojima u veoma bliskoj budućnosti ljudi više neće biti ovlašćeni da upravljaju kamionima i autobusima. Pravdajući se razlozima bezbjednosti i poštovanja ljudskih života, one će snagom zakona ove poslove prepustiti robotima. Stotine hiljada ljudi će ostati bez posla, prihoda za svoje porodice, ali i bez ikakve šanse za bilo kakvo zaposlenje u budućnosti.

U sve više restorana lanaca brze hrane u Americi klijent ukuca narudžbu na ekranu jedne mašine i podigne jelo koje mu je servirala druga mašina. U međuprostoru neće viđeti nijednog čovjeka, iz prostog razloga što u tom procesu uopšte i nema ljudi. U razgranatoj svjetskoj trgovini ogromni brodovi nose desetak hiljada kontejnera s kraja na kraj svijeta. Njima upravlja svega dvadesetak pomoraca po brodu. U lukama stotine hiljada kontejnera se pretovari u toku jednog dana. Dizalicama kojima upravljaju roboti i kamionima koje ne voze ljudi. Njima je čak zabranjen boravak u zonama pretovara, kako ne bi ometali mašine u radu. Kao u prizorima iz naučnofantastičnih filmova, u kojima sve teče normalno, ali u kojima je ljudska vrsta iznenada nestala.

VIRTUELNA STVARNOST Projekat virtuelne realnosti (Virtual reality) predstavlja drugu stranu ovog tehnološkog proboja. Najagresivnija kompanija koja se posvetila ovom području je američka firma „Alfabet“. Ona je početkom 2014. godine, po cijeni od 400 miliona US dolara, kupila britansku firmu „Dip majnd tehnolodžis“ koja je zapošljavala 12 od prvih pedeset tada najznačajnijih svjetskih umova iz oblasti vještačke inteligencije. Ubrzo poslije te akvizicije, „Alfabet“ je objavio ozbiljan prodor u stvaranju kompjutera koji analiziraju slike, tekst i zvuk na duboko kontekstualan način. U pitanju je mašina koja je naučila da uči, čak i uz malo povratnih podataka iz okruženja. Njeni složeni algoritmi predstavljaju svojevrsno „samoosnažujuće učenje“. Tu više nije u pitanju unaprijed napisan program, kao kod postojećih video-igrica, već sposobnost kompjutera da kreira okruženje i interakciju gđe je svaki bajt virtuelnog prostora jednak onome iz stvarnog svijeta. Kupci ove tehnologije postali su „Gugl“ i „Fejsbuk“. Njihovi inženjeri su, prije ostalih, prepoznali značaj i mogućnosti virtuelne realnosti na društvenim mrežama i pri svakodnevnim kontaktima među ljudima.

Tehnologija je, uvijek i svuda, vrijednosno neutralna. Ne zavisi od nje, već od ljudi koji je koriste, za šta će biti upotrijebljena. Tako je, na primjer kompanija „Emotient“ bila pionirska u tehnologiji prepoznavanja ljudskih lica i emocija koje ona izražavaju. Ta tehnologija može biti plemenito korišćena u medicini, pomažući doktorima da odrede stepen bola kod pacijenata koji nisu u stanju da se sami izražavaju. Nadalje, može poslužiti u marketinške svrhe, mjereći emocije potrošača u susretu sa robom koja se prodaje. Uzgred, čitav projekat je nastao iz ovog razloga i prvo je tu našao svoju komercijalnu primjenu. Konačno, on svoju primjenu može pronaći kod službi bezbjednosti, koje inače masovno špijuniraju sve građane i kod vojske, gđe se ne može ni pomisliti na humanost i dobrotu.

Velike korporacije, dakle, ulažu ogromna sredstva u kupovinu manjih kompanija koje su postigle proboje u novim tehnologijama. Razumije se da to rade radi maksimiziranja svojih profita i ograničavanja slobodne upotrebe novih tehnologija. One su posebno opasne kada se vlasnici patenata udruže sa vojnoindustrijskim kompleksom i učestvuju u trci u naoružanju u oblasti vještačke inteligencije.

APEL ČOVJEČANSTVU Svjesni takvog stanja, neki od najznačajnijih ljudi iz ove oblasti su upozorili svjetsku javnost na opasnosti koje vrebaju u primjeni vještačke inteligencije u vojne i korporativne svrhe. Na sličan način kao što su ondašnji naučnici uputili apel svijetu da se nuklearno oružje nikada ne smije upotrijebiti. Među najpoznatijim su bili Elon Musk, osnivač firme „Tesla“, Stiv Vozniak, koosnivač „Epla“ i čuveni fizičar Stiven Hoking sa upozorenjem da vještačka inteligencija „može predstavljati kraj ljudske rase“. Tako je stvoren milijardu dolara neprofitni fond („Open AI“) sa namjerom da se ova tehnologija podijeli sa svima i uništi monopol onih kojima je profit jedini cilj, a životi ljudi nevažan kolateral.

Konačno, da li će običan čovjek preživjeti ovu fazu liberalnog kapitalizma ophrvanog bolešću finansijalizacije? Vjerovatno da hoće. Iako će u pitanju biti tek golo preživljanje i krajnje ponižavajući status u koji će dospijeti većina građana nekad bogatih i prosperitetnih država. Naime, porast opšteg bogatstva (istina koncentrisanog u rukama svega nekoliko superbogataša) biće toliki da će omogućiti, ali i naložiti formiranje posebnih socijalnih fondova iz kojih će se alimentirati preživljavanje sve brojnije sirotinje.

Tehnološki napredak je, u krajnjem, ne samo nezaustavljiv nego i poželjan. Ludistički pokret (uništavanje mašina koje su radnici krivili za svoje tegobe početkom industrijske revolucije) predstavlja besmislenu i neponovljivu epizodu ljudske istorije. Ipak, ostaje otvoreno jednostavno, a zastrašujuće pitanje – Da li ćemo pokazati dovoljno ljudske inteligencije da živimo sa robotima i vještačkom inteligencijom? Da li ćemo od ljudi napraviti „suvišno“ stanovništvo ili ćemo osmisliti dokolicu u koju čovjek dospijeva kada mašina i bude radila i mislila umjesto njega?