Zona sumraka – UJEDINJENI U MRŽNJI

Piše FILIP RODIĆ

Tanka je, kažu, linija između ljubavi i mržnje. U našem slučaju proteže se negde od Bezdana preko Batrovaca do Jamene. Što se Rusa tiče, ta linija je u poslednjih nekoliko godina postala vrlo fleksibilna i promenljiva

Koincidencija je božji način da ostane neprimećen, rekao je onomad Albert Ajnštajn. U ovom slučaju koincidencija je da su se istog dana u Beogradu i Zagrebu igrale fudbalske utakmice u kojima su se domaćini nadmetali sa onima koje, manje ili više, smatraju „braćom“. U Beogradu su u subotu navijači „Crvene zvezde“ i „Spartaka“ iz Moskve (došlo ih je oko 3.000) čitav dan zajedno slavili bratstvo dva naroda i dva fudbalska kluba. Ljubav koja postoji između Srba i Rusa bila je, pre svega, demonstrirana mnogobrojnim zastavama koje su po pola krasili nacionalni simboli Srbije i Rusije. One su se vijorile ne samo na gradskim ulicama, kojima su zajedno, pevajući patriotske pesme, prolazili navijači oba kluba nego i na stadionu, gde je bratimljenje doživelo kulminaciju kada je preko čitave severne tribine razvučen transparent sa likom medveda, nacionalnom životinjom Rusije.

[restrict]

U paralelnom svetu u isto vreme odvijala se potpuno suprotna vrsta bratimljenja. Dok su Zagrebom ruku podruku prolazili navijači nacionalnih reprezentacija Hrvatske i Ukrajine, za njima je ostajala sasvim drugačija vrsta nacionalnih simbola. Poput zastava podeljenih napola u Beogradu, u Zagrebu su se navijači dičili nalepnicama podeljenim po sličnom nacionalnom ključu. Na jednoj polovini nalepnice nalazila se hrvatska zastava uz poruku „Srbe na vrbe“, dok je na drugoj polovini ispod ukrajinske zastave pisalo „Moskovljane na noževe“. Na Maksimiru ovoga puta, začudo, nije bilo nikakvih incidenata. Najverovatnije ne zbog toga što navijači zadojeni mržnjom nisu ove emocije hteli da prenesu i na tribine nego zato što je ovo prvi put da hrvatski navijači mogu da bodre svoju reprezentaciju u Zagrebu u poslednje dve godine zbog FIFA kazni donetih upravo zbog neprestanih rasističkih i šovinističkih, da ne kažemo domoljubivih, ispada.

Božja promisao, što bi rekao Ajnštajn koji je od sličnih emocija pobegao iz Nemačke, htela je da jasno bude uočljivo kakva osećanja krase ova četiri naroda. Dok su Srbi i Rusi u svom nacionalnom zanosu ispoljavali pozitivne emocije, Hrvati i Ukrajinci su išli na negativnu stranu, kao što je obično i slučaj. U „Pečatu“ smo već u više navrata ukazivali na suštinsku razliku između nacionalizama sa ove i one strane Dunava, kao i na onu sa dve strane granice koja se praktično približila Dnjepru. Ruska istoričarka Natalija Naročnicka u nedavnom intervjuu izjavila je da je ukrajinski „nacionalizam zoološki“ i da je još devedesetih godina prošlog veka upozoravala da će on „neizbežno izroditi srpsko-hrvatski sindrom“. Zaista, kada se pogleda kroz istoriju, u oči upadaju sličnosti u mentalitetu, kako između Srba i Rusa, tako i između Hrvata i Ukrajinaca. Dok srpski i ruski nacionalizam karakterišu možda prevelika i nerealna ljubav prema samima sebi, izvesan kompleks više vrednosti, i Hrvati i Ukrajinci su obuzeti neodoljivom potrebom da se što više distanciraju u odnosu na ove druge. Dok Rusi i Srbi teže povratku matici i ponovnom uspostavljanju sopstvene imperije, etnički Ukrajinci i Hrvati pate od istorijskog deficita i njihova istorija je u najvećoj meri bila istorija drugih, istorija sila koje ih okružuju.

Naročnicka je ukrajinski šovinizam i mržnju lepo objasnila rekavši da oni mrze Rusiju „jer misle da bi, da nije upravo ona postala tako velika i brojna nacija, ’Ukrajinci’ mogli biti ono što je Rusija danas“. „To je poput Kainove ljubomore i zavisti u odnosu na Avelja“, izjavila je ona. To se, izgleda, sasvim može preneti i na hrvatske šoviniste. I jednima i drugima je vreme da shvate da se nacionalizam ne zasniva na negativnim osećanjima nego na pozitivnim. Ne na mržnji prema drugome nego na ljubavi prema svome. Ova ljubav, istina je, nekada može da bude i preterana, ali i onda je to samo ljubav, a ne ljubomora i zavist na kojim se bazira šovinizam.   

[/restrict]

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *