VANUK kao politička podvala

Piše Nedeljko Kuljić
Postupak kojim se obnavlja treći život ove političko -naučne kreature ne predstavlja novost. Svesni odsustva legitimnosti, pokrajinski dužnosnici su izbegli javnu raspravu, što je u osnovi postupak identičan simuliranoj raspravi o Nacrtu statuta APV

Samo su neupućeni iznenađeni usvajanjem inicijative za formiranje VANUK u Skupštini APV, jer razlozi za njeno osnivanje u celini proizlaze iz ciljeva višegodišnje politike pokrajinskog rukovodstva. Zato oni ne sadrže ništa osim samoproglašene modernosti i ispraznih trivijalnosti, poput onih (A. Jerkova) da je „u razvoju nauke naša budućnost“, ili (B. Bogaroškog) da je „svako ulaganje u nauku ulaganje u budućnost zemlje (te ga je) suludo osporavati“ i  (M. Gagića) da je „dobro da postoji mesto gde će se sakupljati naučni radovi iz Vojvodine“. Ovi „dubinski“ uvidi u smisao i važnost naučno-saznajne delatnosti i činjenica da inicijativu za njeno osnivanje najgorljivije zastupaju „čankovci“, govore o stvarnim ciljevima i mogućim dometima buduće a stare ustanove.

Ni način na koji se obnavlja treći život ove političke kreature ne predstavlja novost. Svesni odsustva legitimnosti, pokrajinski dužnosnici su izbegli javnu raspravu „jer je (veli M. Vasin) nepotrebna“, što je u osnovi postupak identičan simuliranoj raspravi o Nacrtu statuta APV.

[restrictedarea]

STATUT JAČI OD USTAVA U pravnom pogledu ona se pokreće svega nekoliko godina nakon što je Ustavni sud (2012) proglasio neustavnom statutarnu odredbu o VANU. Danas, isti oni koji su podržali donošenje Ustava Srbije 2006. (B. Pajtić) predstavljaju najbrojniju grupaciju koja ga krši. Biće to, kaže Pajtić, prepisujući razloge „akademika“ koji sami sebe promovišu, ustanova sazdana „na pozitivnim tradicijama… savremenog evropskog prostora“, a ona će doprineti da se „stvore uslovi za poštovanje kultura nacionalnih manjina“.

Koliko su slična pravno-politička tumačenja osnovana, nije teško utvrditi. Nasuprot jasnom stavu Ustavnog suda da se zakonom uspostavljeni koncept javnih službi „ne može dovesti u vezu sa delatnošću akademije nauka i umetnosti“, podsekretar pokrajinskog Sekretarijata za nauku, Milivoj Bešlin, tvrdi: „Ustavni sud je izašao iz okvira Ustava koji dozvoljava da Vojvodina ima svoju akademiju“. Budući v.d. direktora VANUK, odnosno sadašnji savetnik u VANU, Uglješa Belić, o neustavnosti ima sopstveni stav: „Ovo rešenje u potpunosti poštuje Statut Vojvodine.“ Iz čega sledi: šta je odluka Ustavnog suda naspram stava dužnosnika Bešlina, a šta Ustav – kontra Statutu? Pojedini saradnici autonomnih blogova, opet, pišu o sprezi „politizovanog Ustavnog suda“ i „višedecenijskog nasilja nacionalista nad Vojvodinom“, dok drugi inicijativu predstavljaju kao novinu, budući da se preimenovanjem u „javnu ustanovu“, tobože, izbegavaju restriktivne ustavne odredbe.

Ovde se, naravno, ne radi samo o pravnoj nepismenosti. U navedenom galimatijasu, ona je manje važan deo svesnog nastojanja da se osporavanjem ustavnih nadležnosti inscenira politički sukob i proizvede povod za strane pritiske i ucene. Činjenicu da vrhovništvo ne haje za državne norme potvrđuje i to da je onemogućena upotreba simbola pokrajine utvrđenih 2014. U novovojvođanskom projektu nema mesta ni za SANU, ni za autentične srpske simbole. Srbi ovde nisu narod u sopstvenoj državi, već samo jedna od „nacionalnih zajednica“ u političkom rezervatu „građana sveta“.

 

ZAVISNOST OD VLASTI Vladimir Pavlov, pokrajinski sekretar za nauku i tehnološki razvoj, najposle, tvrdi da će, za razliku od prethodnih akademija i ogranaka, u novoj ‒ APV imati većinu u Upravnom i Nadzornom odboru „koji u naučnom i u svakom drugom smislu neće kao do sada biti autonomni“!? Znači, isti personalni sastav, ali sada manje autonoman, biće garantija uspešnosti VANUK. To je novina ove nesuvisle ideje: veća zavisnost od vlasti, kao pretpostavka za razvoj nauke i poštovanje njenih imperativa?

Separatističku političku kazuistiku danas obrazlažu i „autonomni“ portali „građana i građanki Vojvodine“ na kojima se tvrdi da je VANUK „antiteza neobrazovanosti, netoleranciji, nasilju“ i nacionalizmu. Protivi joj se, kažu, primitivni um koji ne razume „društvenu razuđenost“, „složene entitete“, „relaksirano državno ustrojstvo“ i misiju „uljuđenja“ Srbije. Stoga je nova „javna ustanova“ „realna potreba“ kojoj pripada budućnost jer „komunicira sa novim vremenom“. Nacionalne akademije su, vele ovi autonomni „znalci“, u modernim društvima svedene na simboličan značaj, što je potvrdilo „po mnogo čemu pogubno društveno delovanje SANU“? Glasnogovornik građana i građanki, N. Čanak, to je evropski izrazio nazivajući SANU „anusom“. Za anale vremena u kojem živimo ‒ udruženi unovčivi bezobrazluk i politička podvala, s jedne, i akademija u pokušaju, s druge strane.

I kao što politički dužnosnici svoje argumente oslanjaju na potrošene ideološke projekcije, tako i „besmrtnici“ VANU svoje razloge dedukuju iz politike. U saopštenju od 26. maja 2015. inicijativu brane epohalnim prozrenjem da nauka, kultura i umetnost ne poznaju granice. Refren su i ovde evropske tradicije, demokratske vrednosti, prava manjina, „otvorenost… bez obzira na državu, naciju, religiju i regiju“ i sl. Ovo je „regionalna radna akademija“, kaže se dalje, a ne zatvorena nacionalna institucija „sa privilegijama i apanažama“, kao SANU. A oni koji inicijativu za osnivanje VANUK ne shvataju ili kritikuju (neka javna glasila, ostrašćeni kvazipolitičari i Izvršni odbor SANU) „masovno krše načela postojećeg Ustava“ ‒ po srpskom načelu „da komšiji crkne krava“. Sve to je, ističe se, delo „onih koji smatraju da su najviša vlast u zemlji i da mogu gaziti sva ljudska i građanska prava drugih, pa čak i pravo na bavljenje naukom“.

 

POLITIČKE BIOGRAFIJE ISPRED NAUČNIH Iako saopštenje dovoljno govori i o inicijativi i o potpisnicima, treba reći da, doista, postoje i trgovačke i policijske akademije i „Panjković akademija“. Međutim, akademije nauka su državne i nacionalne institucije. (Zbog duge tradicije feudalne podeljenosti i zakašnjenja u razvoju građanskog društva, izuzetak su Nemačka i Italija.) Njihov ugled i društveni značaj proizlaze iz naučnih rezultata članova koji ih čine, a kriteriji kojima se oni vrednuju su izvan ideologije i politike. Oni nemaju nikakve veze sa manjinskim pravima i autonomijom, jednako kao što se u svetu teritorijalno-politička autonomija ne smatra garantijom manjinskih prava. Ako je unapređenje naučne delatnosti stvarni cilj VANUK, da li su garantija takvog cilja akademici političkih biografija i bibliografija, provincijalni znanstvenici i multikulturni pregaoci? Da li oskudicu publikovanih radova može da nadoknadi saradnja sa HAZU, Dukljanskom akademijom nauka i umetnosti, Institutom za istoriju podunavskih Švaba, jednom ukrajinskom i nizom mađarskih naučnih organizacija? Obavešteni tumač zbivanja u pokrajini, Dušan Kovačev, ukazuje i na pokušaj predsednika VANU, J. Tamaša, da (2007) formira Vojvođanski otvoreni krug (VOK) kao politički okvir svih autonomaških udruženja. Ako dr Stevan Filipović, predstavnik ogranka SANU u Novom Sadu, kaže: „Ja nisam član SANU zato što sam iz Vojvodine, niti zato što neko treba da bude iz Vojvodine“, „već kao matematičar“, zbog svojih naučnih rezultata, da li su onda okviri SANU prepreka razmahu naučnih delatnosti u APV? Ili VANUK treba da bude samo još jedan od atributa samostalnosti Vojvodine? Mogu li se samopoštovanje i dostojanstvo naučnika pomiriti sa banalnošću razloga koji se navode u prilog njenom osnivanju? Da li projekti VANU unapređuju i štite blagostanje „opljačkanih građana i građanki“ kada se za njih ove godine planiraju izdaci tri puta veći nego za ogranak SANU i ulaže u Vojvođansku enciklopediju, dok se u SANU radi na prvoj Srpskoj enciklopediji? I Srpska enciklopedija je, očigledno, unitaristička pretnja vojvođanskoj nauci.

U stvari, da bismo razumeli smisao ovog regionalnog poduhvata, moramo biti svesni da borba za kontrolu mišljenja i trka za novcima idu uporedo. Stoga i odbrana Vojvodine zahteva neprestano dokazivanje njene (nepostojeće) samobitnosti, a njene institucije moraju biti deo sistema potkazivanja Srbije. To se mora i platiti.

[/restrictedarea]

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *