Putinova koncepcija: Svet do i posle „Valdaja“

Govor ruskog predsednika Vladimira Putina o novoj arhitekturi međunarodnih odnosa prilično brzo počeo je da se citira na Internetu. Ali komentara o suštini samog istupanja u Sočiju u američkim i zapadnim novinama i medijima neobično je malo. Takav informacioni muk obično se dešava „sa druge strane civilizovanog sveta“ kada analiza udara u tačku, i nije zgodno razmatrati je. Ona se do te mere ne dopada, da više vole da je ignorišu.

Ove godine, uprkos sankcijama i pozivima na „izolaciju“ Rusije, na zasedanje diskusionog kluba Valdaj došlo je 108 eksperata iz 25 zemalja sveta, uključujući bivše premijere i predsednike. Većina stručnjaka za međunarodne odnose uverena je da je govor ruskog predsednika već podelio svet na „do“ i „posle“ „Valdaja“.

To je vrlo snažan govor, smatra predsednik Niksonovog centra, izdavač lista The National Interests, poznati američki politikolog Dmitrij Sajms. Sa njim možemo da se slažemo ili ne, ali to je onaj govor koji privlači pažnju i navodi ljude da se zamisle. To nesumnjivo nije govor lidera koji je sateran uza zid sankcijama i pokušava da nađe za sebe izlaz, a da ne izgubi obraz. To je reč lidera velike nuklearne sile čije mišljenje mora da se uzima u obzir, dopadalo se to nekome ili ne.

Putina su mogli da slušaju sa čuđenjem samo oni koji su zaboravili govor predsednika Rusije od 7. Februara 2007. godine na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti. Teze i stavovi aktualnog «Valdaja» bili su u suštini nastavak upozorenja iz “minhenskog govora”. Putin je još tada, pre više od 7 godina, govorio o opasnosti jednopolarnog sveta, hegemoniji jedne države i jednog vojnog bloka. Sada na “Valdaju” on je samo konstatovao to da su se njegova upozorenja realizovala: u Iraku, u Siriji, u Libiji i u Ukrajini. Haos je svugde gde Vašington umeša prste, podsetio je Vladimir Putin.

Hajde da se zapitamo koliko nam je svima komforno, bezbedno, prijatno da živimo u takvom svetu? Koliko je on pravedan i racionalan? Možda nemamo relevantne osnove da se brinemo, diskutujemo, postavljamo nezgodna pitanja? Možda je izuzetnost SAD, to kako one realizuju svoje liderstvo, zaista blago za sve, a njihovo sveopšte mešanje u sve poslove u svetu nosi mir, blagostanje, progres, procvat, demokratiju – i treba jednostavo opustiti se i uživati? Dopuštam sebi da kažem da to nije tako. To uopšte nije tako.

Vladimir Putin u Sočiju je govorio ne samo i ne toliko o Rusiji. On je govorio o velikoj transformaciji u svetu, podvlači profesor Ruske akademije državne službe Vladimir Štolj. On je izložio činjenice koje su više nego očigledne: svet nije ni iz daleka takav kakav je bio u poslednjih 25 godina, posle raspada SSSR. A SAD i njihovim saveznicima iz NATO-a posle skoro potpune dominacije i jednopolarnosti to je teško i da spoznaju, i ne žele da se rastanu sa takvim svetom.

Kako smatra ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov, na putu dijaloga sa Vašingtonom za Rusiju sotji jedna glavna prepreka – to je sam Vašington. Predlozi američkih partnera su orijentisani isključivo na njihove sopstvene interese. A model ponašanja prema Rusiji ne uklapa se ni u kakve okvire pristojnosti, smatra Sergej Lavrov.

Oni ne govore direktno o smeni režima. Mada poneki od marginalaca u Evropi upućuju i takve fraze. Ali od nas traže da promenimo svoju politiku. Da promenimo prilaze. Jedna bi stvar bila kada bi nam nudili da tražimo nešto zajedno. Ali govore nam sasvim drugo: znamo kako treba da se deluje i vi upravo to i treba da uradite.

U SAD već nekoliko decenija dominiraju takozvani neokonzervativci, kojima je teško da razgovaraju sa bilo kim na ravnopravnom nivou. A Vladimir Putin upravo je pozivao na uzajamno poštovanje tuđeg mišljenja, ističe analitičar Centra za evropska istraživanja Vladimir Olenčenko.

Neko bi do danas želeo da razgovara na jeziku diktata, naredbi. To je nešto poput “međunarodnog feudalizma”: naređivati drugim zemljama i ukazivati im kako da se ponašaju u konkretnim međunarodnim situacijama. Ova grupa ljudi u SAD i drugim zemljama koje nazivamo jednim imenom Zapad, na primer, Kanadi i Britaniji, htela bi da zadrži svet u toj sferi gde bi hteli da ga vide.

Najvažnije je što je ruski predsednik jasno označio apsurdnost jednopolarnog sveta. Posebno u kontekstu nesposobnosti Vašingtona da razumno raspolaže onim uticajem koji je stekao posle završetka hladno grata. Kada su Putina pitali da li je njegov govor bio optužujući prema Amerikancima ili pomirljiv, on je odgovorio vrlo prosto: On nije ni pomirljiv, ni optužujući. To je predlog za zajednički rad.
http://serbian.ruvr.ru/2014_10_27/Putinova-koncepcija-Svet-do-i-posle-Valdaja-9020/

2 komentara

  1. Bravo Predsednice Putin! Dosao je kraj robovlasnistva. Samo napred oslobodi ovaj svet posasti.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *