Zvonko Petković / arhitekta / – Dekan moćniji od ministra

Razgovarala Nevenka Stojčević

Kako je, samovoljom fakultetske uprave, umesto u zvanje redovnog profesora, vrhunski poznavalac  jedne umetničke oblasti „unapređen” u zvanje – bibliotekara

Za specifičnu oblast Stilske unutrašnje arhitekture i stilskog nameštaja kod nas postoji izuzetno malo visokokvalifikovanih, kompetentnih ličnosti, a među njima vidno mesto zauzima dipl. arhitekta Zvonko Petković. On spada u red najboljih znalaca ove materije, čiji su predmet stilovi u unutrašnjoj arhitekturi i nameštaju. Zbog toga je vrlo angažovan u očuvanju našeg kulturnog i umetničkog nasleđa, pre svega svojim radovima na konzervaciji i restauraciji, koji iznad svega podrazumevaju izvrsno poznavanje odlika pojedinih stilova i dobru istorijsku i teorijsku osnovu. Sa preporukom tročlane komisije sastavljene od uglednih profesora iz struke, Zvonko Petković je postao predavač na Fakultetu primenjenih umetnosti davne 1994. godine, a od tada je došao i do zvanja vanrednog profesora. U skladu sa mišljenjem Naučno nastavnog izbornog veća FPU, maja 2011. konkurisao je za zvanje redovnog profesora.
Međutim, na putu da bude izabran preprečio se sadašnji dekan Fakulteta Zoran Bulajić, po Petkovićevoj oceni bez ijednog valjanog razloga ili dokaza. A šta se, i kako se, u međuvremenu događalo u ovom„procesu“ pokušali smo da saznamo u razgovoru za „Pečat” sa „glavnim osumnjičenim“.

[restrictedarea] Vi ste na FPU skoro 20 godina i opravdano ste želeli da svoju stručnu karijeru okončate kako i zaslužujete, u zvanju redovnog profesora. Umesto toga dobili ste otkaz!?
Otkaz sam dobio bez ikakvog obrazloženja, osim onoga koje je dekan Zoran Bulajić dao na poslednjoj sednici Naučno nastavnog izbornog veća kojoj sam prisustvovao početkom aprila 2013, kada je rekao da ja nisam nizašta kriv, već otkaz dobijam zato što je konkursna procedura za zvanje redovnog profesora za koje sam se uredno javio, trajala dve godine umesto šest meseci kako propisuje zakon. Sa istim ovim obrazloženjem 11. aprila ove godine uručeno mi je rešenje o otkazu Ugovora o radu, a ne raskid Ugovora. Posle svega dekan Bulajić tvrdi da mi je otkaz dao Senat Univerziteta umetnosti, a ne on.
Šta ste Vi preduzeli, jeste li se žalili nadležnim telima na Fakultetu ili podneli tužbu sudu?
Ja sam iskoristio sve zakonske mogućnosti, koje dozvoljavaju propisi ove zemlje. Tužio sam dekana sudu i taj proces je u toku. Sada dekan treba da dokaže to što iznosi u javnost, kao što sam ja to radio kada sam se pojavljivao u medijima, uvek predočavajući kompletnu dokumentaciju sa svim argumentima, kojima sam podržavao svoje tvrdnje.
Kako je na Vaše obraćanje u cilju zaštite od nezakonitih postupaka dekana Bulajića reagovala rektor Univerziteta umetnosti Ljiljana Mrkić Popović?
Jedini njen odgovor bio je da ne želi da narušava autonomiju fakulteta, na šta sam je uvek pitao zar autonomiju Fakulteta ne narušavaju dekanove nezakonite radnje i to što jedan od kolega na Senatu čita pisma potpuno izmišljenog sadržaja protiv mene. Ali, gospođa rektor je, čini mi,se, uvek izgovarala jednu te istu, već pomenutu napamet naučenu rečenicu. Istine radi, kada su odbijene moje želbe, ona zbog lične savesti šalje dopis fakultetu sa svojim potpisom, ali dekan se na njega oglušuje. To pismo je bilo pokušaj dobre volje, kobojagi, da ja i dalje držim predavanja studentima iz predmeta Stilska i unutrašnja arhitektura 1 i 2, jer je, pretpostavljam, znala da sam dobio podršku koju je potpisalo 180 studenata. Ali, tada još nije znala da sam ja sa Fakultetom imao potpisan aneks Ugovora, kao validan dokument.
U čemu je sadržan značaj tog aneksa Ugovora za Vaš status na FPU?
U tom aneksu, koji je potpisan u decembru 2011. godine, stoji da se moj radni odnos na Fakultetu produžava do okončanja konkursne procedure, koja podrazumeva rok od šest meseci, ali koji se u ovom slučaju nezakonito produžio na dve godine. Taj aneks sam potpisao na moje insistiranje zato što su se već uveliko naslućivale namere da ja kao predavač budem udaljen sa Fakulteta. Konkurs može da se smatra okončanim ili ukoliko se izabere određena osoba po konkursu, ili se jednostavno reizabere, što je meni ovim aneksom bilo omogućeno do okončanja konkursa. Dekan to, na njemu svojstven način, odbija, posle čega sam bio primoran da se obratim direktno ministru prosvete dr Žarku Obradoviću.
Da li je, i kako, ministar reagovao na događanja u vezi sa Vašim slučajem na FPU?
Ministar Obradović je ovoga puta lično pregledao svu priloženu dokumentaciju, jer sam mu se nekoliko puta pre toga obraćao i molio da me zaštiti od verbalnih mobinga dekana koji su potpuno neprimereni jer ne odgovaraju ni pijačnoj raspravi a ne akademskom građaninu. To se dešavalo u oktobru 2012, o čemu sam sva tela fakulteta izvestio u pisanoj formi. Zato sam od ministarstva zahtevao da se formira prosvetna inspekcija, ali sam otud dobijao samo neke usmene informacije. Međutim, sada je ministar reagovao brzo, pa je već 26. aprila ( otkaz sam dobio 11. aprila), Fakultetu stiglo pismo sa potpisom ministra, zavedeno 7. maja, gde se decidirano kaže da je „konkurs na koji se prijavio vanredni profesor Zvonko Petković doveden do kraja na neregularan način i da je postupak potrebno vratiti u prethodno stanje, što znači da se profesor Petković vrati u radni odnos na isto radno mesto na kome je bio, i da se istovremeno raspiše konkurs za jednog redovnog profesora.“
Iako ste otkaz dobili bez obrazloženja, Vi sigurno naslućujete šta je u pozadini dekanovog nastojanja da Vas ukloni sa Fakulteta?
Na moju, i žalost mojih časnih kolega, Bulajićeve namere su veoma providne. I o tome se na Fakultetu uveliko priča. Naime, odjednom se „iza kulisa“ pojavljuje moj protivkandidat, Biljana Sovilj Tabački, koja je vredan mladi čovek, izuzetan crtač, odličan pozorišni i filmski scenograf, ali tu nema ni „s“ od stila. Međutim, ona je na jednom privatnom fakultetu u tesnoj sprezi sa mojim dekanom Bulajićem i jednim 84-godišnjakom, Aleksandrom Ajzinbergom, koji je po kriterijumima Zorana Bulajića najveći stručnjak za stilove. Fasciniran članstvom u ovoj trojci, Bulajić je jedino zaboravio da je u pitanju najgori mogući vid sukoba interesa!

Očajnički potezi gubitnika
U međuvremenu, Inspekcija rada je uvidom u dokumentaciju na Fakultetu 15. jula donela rešenje da se „Zvonko Petković vraća na posao nastavnika u zvanju vanrednog profesora za oblast Stilska unutrašnja arhitektura na Odseku unutrašnja arhitektura. Poslodavac je dužan i da zaposlenog prijavi na obavezno socijalno osiguranje, a žalba ne odlaže izvršenje rešenja“. Posle 10 dana od dobijanja rešenja, Fakultet meni izdaje rešenje po kojem sam raspoređen na poslove bibliotekara sa punim radnim vremenom. U Pravilniku o organizaciji rada i sistematizaciji poslova na FPM decidirano stoji da kandidat za ovo mesto mora da ima sedmi stepen stručne spreme, obavezno Filozofski ili Filološki fakultet, sa položenim bibliotečkim ispitom, itd… I ja sam sada bibliotekar! Dok čekam presudu dekan, navodno, poništava već raspisani konkurs u Politici od 29. juna da bi srušio moje učešće, ali ja ću se javiti i na sledeći konkurs koji bude raspisao!

Otvoreno pismo Bulajiću
Primoran da se dekanu obratim Otvorenim pismom, između ostalog sam mu napisao i sledeće: „Ne brani se integritet Fakulteta rečima, brani se delima koja ostaju iza Vas i mene, brani se brojem predavanja koje smo regularno držali Vi i ja, a koja nisu u „sukobu interesa“, brani se i brojem objavljenih tekstova iz oblasti kojom se bavimo na Fakultetu i van njega, brani se količinom preporuka koje smo Vi i ja napisali našim studentima kad su odlazili na usavršavanja u ozbiljne inostrane škole, brani se objavljenim knjigama i brojem izložbi, izvedenih projekata, brani se Vašim i mojim praktičnim radom koji je našim studentima mogao da pomogne u opredeljenju za njihove buduće profesije“.

 

[/restrictedarea] zaйm na kartu bez otkazov kruglosutočno zaйm onlaйn na kartu s otkrыtыmi prosročkamibыstrый zaйm v irkutskezaйm rf na kartu

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *