Rotšild protiv Putina

Piše ZORAN MILOŠEVIĆ

Da li podrška Hodorkovskom ima za cilj da spreči hapšenje ostalih Rotšildovih marioneta u Rusiji: Abramoviča, Fridmana, Vekselberga i drugih?

Svaki dan desetine novinara piše o zatvoreniku Mihailu Hodorkovskom, nekada vlasniku naftne kompanije JUKOS – članci su listom pozitivni i u njima je Hodorkovski predstavljen kao žrtva. Prema ruskim izvorima samo od 24. do 30. juna 2013. godine objavljeno je 247 članaka u najčitanijim novinama. U pravnoj državi i državi gde se poštuje novinarski kodeks ni jedan medij ne bi smeo da uzme u zaštitu čoveka koji je pravosnažnom sudskom presudom osuđen na kaznu zatvora.

SVETAČKI, NEMA ŠTA! Portal «kungurov.livejournal.com» navodi da je Hodorkovski glavna tema u novostima, blogovima, na Ju tjubu; na televizijama isto – Hodorkovski se spominje češće nego Putin. Tako je Hodorkovski u Rusiji postao mit, a u prilog tome kako se mit stvara govori činjenica da je književnik Akunjin koji piše o „svetom velikomučeniku Hodorovskom koji strada zbog naših grehova“ u vreme hapšenja Hodorkovskog išao u deveti razred osnovne škole. „Beli“ mit o Hodorkovskom stvaraju liberalni intelektulaci, a Akunjin je deo tog tima. No, „velikomučenik Hodorovski“ kada je postao „vlasnik“ JUKOSA, odmah je smanjio plate zaposlenima za 30 odsto, a kada su radnici zapretili štrajkom njegov odgovor je bio: „Dajte otkaz, radnici iz Moldavije i Belorusije rade za dva puta manje plate“! U intervjuu poznatim ruskim novinama „Vzglяd“ tim povodom Hodorkovski je rekao: „Neka radnici idu kuda žele, dovešću Kineze, pet-šest hiljada ljudi, i oni će raditi za kopejku dnevno“! Svetački, nema šta?

No, kampanja podrške Hodorkovskom traje već 10 godina. Uz pomoć medija Rotšildi „obuzdavaju“ Putina da im ne nacionalizuje kriminalom stečene kompanije u Rusiji i ne pohapsi njihove marionete. Ogroman novac Rotšildi plaćaju za ovu medijsku kampanju podrške Hodorkovskom. Za JUKOS je Rusija Rotšildima platila 53 milijarde dolara dok Rotšilodve ruske kompanije plaćaju informativnu kampanju protiv Putina.

[restrictedarea]

Ruska vlada je svojevremeno angažovala nekoliko vodećih profesora ekonomije, a među njima i Katasonova, da istraže ofšor firme kojima je pripadao JUKOS. Zaključak je bio frapantan. Stvarni vlasnik, došlo se do saznanja, bio je Jakob Rotšild, a Hodorkovski (formalni vlasnik) samo marioneta, navodi portal „videocontroler.livejournal.com“. Ovo su potvrdili i drugi izvori, pa su ruski istražitelji došli i do Ugovora sklopljenog između Mihaila Hodorkovskog i lorda Džekoba Rotšilda u kojem je rečeno, da ukoliko prvi bude na neki način onemogućen da rukovodi kompanijom, akcije JUKOS-a (53 odsto) prelaze u vlasništvo Rotšilda, što, drugim rečima potvrđuje tezu da je Hodorkovski bio samo formalni vlasnik kompanije.

Ruska vlada je iz ovoga izvukla sledeće zaključke: JUKOS nije bio poklonjen, već prodat Rotšildima, ali novac nije dat državi, već Borisu Jeljcinu, tadašnjem predsedniku Ruske Federacije. Drugo, Rotšild je istom metodom kupio i ostale kompanije, a među njima i one koje je navodno kupio Abramovič. U to vreme Abramovič se bavio sitnim preduzetništvom, ali je poznavao Jeljcina, te je ukazom njemu predat SIBNJEFT (Sibirska nafta). Stvarni vlasnik SIBNJEFT-a je klan Rotšilda, kao i mnogih drugih ruskih kompanija. Treći i možda najvažniji zaključak je da su svi ovi „vlasnici“ ruskih kompanija na čelu sa sada zatvorenim Hodorkovskim ušli u politiku pokušavajući da kreiraju državnu politiku ili bar utiču na nju. Hodorkovski je najviše uradio. Međutim, realno, ti ljudi nisu samostalne i autentične političke pojave, već produžena ruka Rotšilda.

 POVRATAK ROTŠILDA U RUSIJU Interesantna je i činjenica da su Rotšildi prikrivajući se iza parola o demokratiji, civilnom i otvorenom društvu preko svojih kompanija finasirali ruske političke lidere, partije, novinare, naučnike, književnike. Filozofija Rotšilda je jednostavna: „Ko kontroliše novac i resurse u nekoj državi, on je apsolutni ‚vlasnik‘ ljudi u njoj, a time kontroliše i političke procese“, navodi portal „www.iht.com“. Zato Rotšildi, pre svega, stavljaju pod kontrolu vodeće kompanije i banke u nekoj zemlji. Ni Rusija nije izuzeta iz ove strategije. Natan Rotšild (1777-1836) je rekao da „Ko kontroliše štampanje novca, kontroliše vladu“, pa su shodno tome, važni i političari, odnosno kontrola nad njima. Smatra se da su na kraju XIX veka Rotšildi kontrolisali polovinu svetske ekonomije, ističe u svojoj knjizi Lev Gunin „GULAG of Palestine“, objavljene u Kanadi 1995. godine.

Doktor političkih nauka i član Akademije geopolitičkih problema Rusije V. Pavlenko za portal „globalconflict.ru“ piše da Rotšildi u Rusiji imaju svu Jeljcinovu predsedničku „porodicu“ (misli se na saradnike), ali i kontrolu nad oligarsima Deripaskom, Potaninim i Prohorovim, kao i liberalima na čelu sa Čubajsom (trenutno je član saveta direktora globalne banke  „JP Morgan Chase“). Sa ove strane dolazi finansijska i svaka druga podrška „obojenim (belim) revolucionarima“ u Rusiji koji proželjkuju smenu Putina.

 

Javnosti je poznato da je Hodorkovski u zatvoru, na osnovu pravosnažne sudske presude. Ustanovljeno je da je kompanija Hodorkovskog JUKOS, između ostalog, davala novac za finasiranje tzv. nevladinog sekotra, političara i partija, novinara, naučnika, književnika i drugih ljudi koji su se borili protiv novog predsednika Rusije V. Putina. No, i kada je Hodorkovski uhapšen finansiranje nije prekinuto, jer novac nije davao Hodorkovski već Rotšildi.

Istorija Rotšilda je dugo bila skrivena, ali od 2009. godine postalo je poznato da je začetnik imperije Rotšilda, Natan, početni kapital stekao trgovinom robovima. Ovo je potvrdio i poznati ruski političar Javlinski (videti njegov portal „www.yavlinsky.ru“) koji je radio u banci Rotšilda. Kada je Javlinski stekao poverenje saradnika u banci rekli su mu tajnu koja u tom momentu nije bila dostupna javnosti. U banci je vladalo uverenje da države i njihove institucije prolaze, a samo Rotšildi traju već stolećima. U tom smislu ruska vlada je bila iznenađena saznanjem da su upravo Rotšildi finasijeri ogromne kampanje u ruskim i svetskim medijima kojom predstavljaju Hodorkovskog kao žrtvu političke presije režima Putina. Putinu je jasno, na osnovu nalaza službi bezbednosti i eksperata da kampanja podrške Hodorkovskom ima za cilj da se spreči hapšenje ostalih Rotšildovih marioneta u Rusiji: Abramoviča, Fridmana, Vekselberga i drugih.

Osnivač britanskog (kasnije američkog) klana Rotšilda, Natan Majer stekao je kapital, kako navodi portal „newsru.com“ trgovinom robovima. Interesantno je da je Natan Majer Rotšild imao reputaciju žestokog protivnika ropstva. Međutim, britanski Nacionalni arhiv je nedavno omogućio uvid u dokumenta iz kojih se vidi da se Natan Rotšild obogatio trgovinom robovima, a novac potom uložio u bankarski sektor. Natan Rotšild je posle formalne zabrane Velike Britanije 1830. godine da se trguje robovima nastavio posao uz prećutnu saglasnot vlade dajući kredite onim ljudima koji su to radili. Ova činjenica može imati značajne posledice za Rotšilde, jer je u SAD veoma moćan pokret za naplatu odštete (kompenzacije) potomcima robova.

Iako je danas poznata uloga Rotšilda u izazivanju komunističke revolucije u carskoj Rusiji, ubistvu carske porodice, ubistvu na hiljade Rusa, kao i o drugim nečasnim delima usmerenim protiv Rusije i ruskog naroda, Rotšildi, kako navodi portal „matveychev-oleg.livejournal.com“ su uspeli da se „vrate u Rusiju“ okolnim putem, tačnije preko Nadzornog odbora „UC Rusal“ (RUSAL – kompanija koja se bavi proizvodnjom aluminijuma i proizvoda od ovog metala). N. Rotšildu se pripisuje izjava „Vratio sam Rotšilde u Rusiju“. Ovaj Rotšild kontroliše Deripasku (ključni akcionar RUSAL-a) i V. Potaninima (suvlasnika „Nornikla“), koji planira da institucionalizuje Savet direktra „Nornikla“ u koji bi ušli ključni Rotšildovi ljudi, ali za sada bez uspeha.

Jasno je da se bitka za Rusiju vodi i u samoj Rusiji, pre svega preko kontrole njenog bogatstva. Zato Rotšildi žele da se vrate u ovu državu. Ključno pitanje je koji je sledeći potez predsednika Rusije Vladimira Putina?

Do Rusije preko Srbije

Rotšildi u Rusiju ulaze i preko Balkana, procesom kojim upravlja NATO. Prepreka na tom putu bila je Srbija no Rotšildi su preko Karlaj grupe (Carlyle Group) prisutni na ovom prostoru dok su politički deo razbijanja Jugoslavije i Srbije obavili preko Međunarodne krizne grupe (the International Crisis Group) koju vodi Rotšildov čovek Džordž Soroš, glavni organizator obojene revolucije u Srbiji, Gruziji, Ukrajini. Karlaj grupa i Međunarodna krizna grupa su decenijama podržavali Albance i sprovodili agresivnu politiku prema Srbima.

[/restrictedarea]

5 komentara

  1. interesantan pogled, o onome što se ređe spominje ?! Ko drži novce, mada i nevidljivom rukom – lako kupi i političare i medije i svu `elitu` za modernu okupaciju ?! Ne zanose se lihvari nekim akademskim, knjiškim formalizmom, bitna je suština, a `analitičari` nek presipaju iz šupljeg u prazno ?! Kažu, da je u bankarskoj branši, mogo veći `greh` – tajnu otkriti neko ukrasti – sef ?! A za kontrolu su im dovoljni oskudni papiri – ugovori, kojima se `sitne ribe` ne smeju protiviti ?! Nama je `kapu krojila` ta “Međunarodna krizna grupa”; mediji javili o njoj i niko da je upita za “legitimaciju” (prost čovek bi to možda i tražio, ali `intelektualci` – jok !?) I tako na blef ( a nije nit` jedini niti redak ?!) dolazi do lihvarskog mešetarenja, za koje 99,9999 % svetske populacije niti zna, niti je to zanima ?! Trgovina robljem, bi mogla da postane jedan od najvećih sporova (ako se ne poravnaju ?!) gde bi milioni malih `pirana` mogle da `okušaju` velike `komade mesa` ?! Jer, kako se sami hvale, države propadaju al` lihvari – opstaju ?! Uošte, “čega se bezbožan plaši, to će ga i – snaći”, važi već tri milenijuma ?! A kod onog imena, prvo “N”, možda je , zapravo “S” ?! I, sve je deo – `tajne bezakonja` ?!

  2. Nepregledni Sibir ima sve sto svetu treba,Jenki moze to da gleda ali samo s neba.

  3. Iako se Rotsildova uloga u privatizacionoj pljacki Rusije tek sada javno objavljuje, tesko je poverovati da ona u Rusiji do sada nije bila poznata. Jedan srpski ekonomist je jos pre 7-8 godina objavio da su nominalni kupci srpskih fabrika lazni. Skoro svi “kupci” srpskih preduzeca su bili iznajmljeni Rotsildovim kapitalom i placeni da kupljene fabrike odmah zatvore, otpuste radnike i prodaju masine za proizvodnju. To je bio univerzalni nacin za otvaranje trzista bez konkurencije, nacin za nemilosrdnu pljacku naroda, a samim tim i za zaduzivanje kod “Rotsilda” do robske podcinjenosti.

  4. Navodim šta se o Hodorkovskom još može pročitati iz knjige „Ološ ekonomija” Lorete Napoleoni i na kraju lično zapažanje. Dakle.
    Krajem 1987. godine, Gorbačov omogućava preduzećima učlanjenim u Komsomol (Savez komunističke omladine) da vrednosne papire konvertuju u rublje. Takmičenja za mis i pop-koncerti postaju veliki biznis za mlade, promućurne Ruse, među kojima je i Mihail Hodorkovski, tadašnji predsednik Komsomola na Univerzitetu u Moskvi.
    Godine 1987, Mihail Hodorkovski pretvara Omladinski centar za tehničko-naučno stvaralaštvo, Univerziteta u Moskvi, u profitnu organizaciju koja se bavi muzikom i takmičenjima za mis. Hodorkovski prima uplate u vrednosnim papirima od svih koji žele da učestvuju na takmičenjima i koncertima. Zatim ih prodaje izvoznicima (uglavnom drveta) za jaku valutu kojom uvozi kompjutere iz zapadnih zemalja. Kompjuteri se u Rusiji prodaju za rublje, ali i za vrednosne papire. Hodorkovski istovremeno obavlja stotine transakcija i od svake dobija profit od 60 odsto. „Smislio sam razne metode finansiranja koji su mi omogućili da istovremeno sklapam i do 500 ugovora za ‘naučna istraživanja’. Na tome je radilo oko 5.000 ljudi.” Da su procesom konvertovanja upravljali trezor i Narodna banka, vlasti bi ubirale profit, a ovako – obogatio se samo on.
    „Takmičenja za mis su idealno mesto za vrbovanje prostitutki i robinja seksa”, priznaje jedan bivši funkcioner koji je, u godinama tranzicije, radio za Svetsku banku za obnovu i razvoj.
    Devojke, kojima je obećavana filmska karijera, završavale bi u bordelima u Izraelu, Dubaju i zapadnoj Evropi. Ta takmičenja donosila su neočekivanu novčanu dobit, a njemu je bilo potrebno mnogo novca za buduće projekte. On merači mnogo krupniji zalogaj – ogromne izvore energije kojima raspolaže Rusija. „Niko nije znao gde se zatekao, jer je teren bio neistražen. Osim toga, cilj Zapada je bila što brža privatizacija da se nazad više ne bi moglo”, priznaje Bart Stivens, tadašnji savetnik za komunikacije Svetske banke za obnovu i razvoj 1992. Predsednik Boris Jeljcin najavljuje da će Rusija postati akcionarsko društvo. Prvog oktobra 1992. godine, država svakom građaninu poklanja jedan „vaučer” u iznosu od 10.000 rubalja (oko 60 dolara, to jest prosečnu mesečnu platu) koji može da se koristi za kupovinu akcija bivših državnih preduzeća.
    Od 1992. do 1994. godine, Rusiju pogađa još jedna teška ekonomska kriza. Kurs rublje u odnosu na dolar pada sa 230 na 3.500. Devalvacija, zajedno sa dvocifrenom inflacijom, guta ušteđevinu ljudi. Više od jedne trećine stanovništva pada ispod praga siromaštva. Prema statističkim podacima Ujedinjenih nacija, u zapadnoj Evropi 1992. godine dolazi do prvog naglog porasta ponude prostitutki i robinja seksa slovenskog porekla. Ljudi su očajni i prodaju sve što imaju, uključujući vaučere, ne bi li prehranili porodicu. Hodorkovski i drugi oligarsi otkupljuju 90 odsto vaučera. Razmena se obavlja u kioscima za minimalan deo vrednosti. Prema istraživanju ruskog dnevnog lista Izvestija, krajem devedesetih godina, samo osam odsto Rusa je zamenilo vaučere za akcije preduzeća u kojima su bili zaposleni. Oligarsi, međutim, koriste vaučere da bi, u procesu privatizacije, postali manjinski akcionari ruskih preduzeća. Sledeći cilj je da postanu većinski akcionari, koristeći opšte siromaštvo. Već početkom 1995. godine,, Rusi shvataju da ih je kapitalizam učinio siromašnijim, a ne bogatijim, kako su se zavaravali. Zvanične ekonomske statistike u Rusiji pokazuju da se bruto domaći proizvod (BDP) smanjio za oko 50 odsto. Država ne plaća plate i penzije. Ljudi žale za komunističkim režimom i Jeljcin se plaši poraza na izborima 1996. godine. Da bi obezbedio pobedu, ruski predsednik se dogovara sa oligarsima. Država prihvata da proda na tenderu svoje većinsko vlasništvo u privatizovanim državnim preduzećima u zamenu za pozajmicu kojom će do izbora isplaćivati plate i penzije. Jeljcin tako kupuje nove izbore.
    Posle Jeljcinovog ponovnog izbora, oligarsi su nagrađeni za podršku. Hodorkovski postaje jedini kandidat za kupovinu Yukosa, treće naftne kompanije po značaju u Rusiji, koju dobija po minimalnoj ceni od oko 300 miliona dolara. Međutim, domet tog ugovora postaje jasniji tek 2003. godine, kada rusko državno tužilaštvo zamrzava 44 odsto dobara naftne kompanije Yukos: deset milijardi dolara. Od 300 miliona do deset milijardi dolara, za samo šest godina!
    Kraj citata.
    Pogledajte na Jutjubu http://www.youtube.com/watch?v=VrRHM-oSHlw kako se predsednik Putin odnosi prema Olegu Deripaski.
    Iza Vladimira Putina stoji super sila, ekonomska i vojna, sa velikim deviznim i zlatnim rezervama, sirovinskom bazom i obrazovanim stanovništvom. Moć Rotšilda je omiljena tema teoretičara zavere, ali se sve više relativizuje krajnje protivrečnim zbivanjima u kolevci svetskog kapitalizma i novog poretka – Evropi. Posle ekonomske propasti Evrope i Amerike zajedno i neuspešnog prebrojavanja dukata familije Rotšild, na svetskoj pozornici zbivanja razmaknuta je zavesa i novu rolu otpočeo je Veliki Vladimir. Harizmatični lider sile čiju je moć teško sagledati a kamo li o njoj davati precizne alalize. Tu da zbuni tepretičare zavere uspehom ruskog modela. Pa ako ih ruski medved iz prvog čina zbunjuje kineski zmaj u drugom činu baciće ih u očajanje. A finale Rekvijema za Zapad odvijaće se u publici. Tu ćemo gledati dekadentno, odrtavelo i onečovečeno plemstvo Evrope kako bljuje ili našmrkano kokaina halucinira, ili se pomahnitalo odaje grupnom seksu (kolektivna razvaljotka na ruskom). Svi krunisani a niko sretan, niko spokojan.
    Događaji koji slede po karakteru daleko će prevazići značaj jedne Oktobarske Revlucije. Rotšildi koji prežive biće tada samo sitne ribe. Novim zemljanima koji se sada rađaju potrebno je kao u Odiseji 2001 da neki novi HAL prenese: “Svi su vam svetovi dozvoljeni. Jedino ne svraćajte u Evropu (osim ako niste sa Balkana)”
    Evropa upravo ispušta napaćenu dušicu.

  5. Čeličnom voljom,čelični stisak,
    do neba nek se čuje Amera vrisak.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *