Leonid Grigorjevič Ivašov: Evroazijska osovina sveta u 21. veku

Razgovarala Milana Babić
Fotografije MILAN TIMOTIĆ

Ne vidim posebne razlike između današnjih lidera zemalja Zapada od njihovog prethodnika Hitlera. Današnji gospodari čine genocid čovječanstva ne pod maskom ljutog firera i rasne teorije, nego pokazujući se kao pristalice demokratije i tolerantnosti. Arijevska rasa je zamijenjena takozvanim bogomdanim društvom – kaže naš sagovornik

U etnoselu Stanišići, u organizaciji udruženja „Srpsko-ruski most“, 24. i 25. maja, održan je međunarodni naučni skup na temu „Evroazijski savez“. Na simpozijumu su učestvovali vodeći ruski, bjeloruski, ukrajinski i srpski istoričari, geopolitičari, analitičari i filozofi. Skup je počeo himnom Rusije, posle koje su slijedile himne Srbije i Republike Srpske. Jedan od učesnika skupa bio je prof. dr Leonid Grigorjevič Ivašov, general-pukovnik, direktor Akademije geopolitičkih problema u Moskvi. General Ivašov samom svojom ličnošću predstavlja srpsko-ruski most – njegova biografija istinsko je svjedočanstvo o povezanosti bratskih naroda, ali i potvrda da čast i djelo ne mogu jedno bez drugog. General Ivašov predstavio je novu geopolitičku strategiju Rusije koju je napisao na zahtjev predsjednika RF Vladimira Putina.

U svom izlaganju „Evroazijska osovina svijeta u 21. vijeku“ strategijsko razmatranje otvarate tezom o vezi liberalizma i fašizma, o čemu je, precizno, reč?
Fašizam ide na smjenu liberalne ideologije. Danas liberalna ideologija doživljava svoj poraz, nju ne prihvataju ni u Latinskoj Americi, ni u Africi, ni u Aziji. Da bi kontrolisali ključne regione svijeta Zapad i NATO čine ono što je radio Hitler. Posebno u vanjskoj politici prema zemljama koje posjeduju strateški potencijal (energetski resursi, komunikacije, bitni regioni). Takve zemlje se uništavaju ili se koči njihov razvoj. A to je fašizam.
Da se liberalni Zapad nalazi u stanju sistematske krize jasno je čak i laicima. Ekonomski model Zapada, nametnut čitavom čovječanstvu, ne izlazi iz krize: provocira ratove, revolucije, prevrate, porast militarizacije. O duhovno-prirodnoj osnovi zapadne civilizacije nema govora. Tu ništa prirodno nije ostalo: istopolni brakovi, nasilno odvajanje roditelja od djece, rušenje tradicionalne porodice. Arhetip zapadnog čovjeka koji se formira nespojiv je sa zakonima prirode i nema budućnosti. Smisao života je izopačen do krajnjih granica: laka zarada, pohlepa, bogatstvo po svaku cijenu, razvrat, nasilje, rasizam.
[restrictedarea]
Na simpozijumu o Evroazijskoj uniji, većina srpskih geopolitičara i analitičara predočila je stav da bi bilo poželjno da Rusija malo jače djeluje „na terenu“. Stiče se utisak da je Rusija, i u kontekstu situacije oko Kosova, ipak isuviše pasivna?
I ja to mislim. Za vrijeme Jeljcina pomoću Amerikanaca i stranog kapitala u Rusiji se formirala peta kolona: liberali, određeni finansijski krugovi, i dio političkih činovnika, koji imaju kapital u inostranstvu, pa im se i djeca tamo školuju. I zato je Putinu veoma teško da naglo promijeni politiku, uključujući i politiku prema Balkanu i Srbiji. S druge strane, vidimo da Srbija nije izabrala pravi put.

Ipak, moramo primjetiti da je vlast u Srbiji ne čini, ne izražava volju naroda, ne ostvaruje svoja predizborna obećanja. Takođe, i danas su to jasno artikulisani srpski predstavnici, Rusija ne djeluje medijski, u situaciji kada je Srbija, a djelom i RS, pod snažnom zapadnom propagandom?
To je nesmotrenost ruske politike, i sam sam uključio televizor i nisam mogao da nađem ruski kanal. No, sa druge strane, vidim da RF ne priznaje nezavisnost KiM, a srpsko rukovodstvo, predajući molbu za prijem u EU, ide prema priznavanju nezavisnosti KiM.

Ali Srbi u Srbiji tu vlast ne doživljavaju kao „svoju“?
I mi u Rusiju je ne doživljavamo kao vašu. Zato bi se trebalo boriti da u Rusiji bude ruska vlast, a u Srbiji srpsko rukovodstvo.

U Vašem izlaganju založili ste se za staljinizaciju, šta pod njom podrazumijevate?
Staljina razmatram kao geopolitičara. Smatram ga najvećim geopolitičarem 20. vijeka. Staljin je izmijenio ne samo Rusiju nego i čitav svijet. Svijet je postao izbalansiran i bipolaran. I ta bipolarnost je omogućila čitavom svijetu da odabere svoj put i da se osjeća zaštićenim. Danas, sa rijetkim izuzecima, sve zemlje se osjećaju nezaštićeno.

Da li je Vaša poruka o neophodnosti staljinizacije poruka Vladimiru Putinu da stisne pesnicu i krene u svojevrsnu ofanzivu?
U svakoj zemlji se mora znati poredak – zašto pisati zakone ako se oni ne poštuju? Pišu se zakoni, a određeni krugovi ih ne primjenjuju. Svaka zemlja ima svoje nacionalne interese i vrijednosti. Kakvi su to nacionalni resursi ako su pod kontrolom nekog drugog ili transnacionalnih kompanija?

Govorite o Rusiji?
Da, govorim o Rusiji. Kada se cijeli svijet naoružavao Rusija se demilitarizovala – 20 godina se razoružavala. I, sada, Putin pokušava, nastoji da armiji vrati moć i ugled, ali je za dvadeset godina mnogo toga razrušeno. I, danas, je veoma teško ponovo naoružati vojsku.

Sudeći po posljednjim događajima vezanim za KiM, i srpske prostore uopšte, stiče se utisak da se NATO ubrzano kreće prema Rusiji preko srpskih leđa?
Ne samo preko srpskih leđa. Vidimo, danas, i po kretanju Turske, da se formira antiruski, odnosno antislovenski i antievroazijski blok: SAD, Velika Britanije, Turska i Izrael. Ovo je veoma opasna alijansa. U nju su uključene i terorističke organizacije, radikalni islam i privatne vojne formacije, takođe izuzetno opasne.

Izlaz?
Izlaz se vidi i on je već u fazi realizacije. On se realizuje u četiri paralelna procesa. Prvi je u modernizaciji Rusije. Obnavljanje civilizacijske suštine same Rusije na osnovu napuštanja sadašnjeg prozapadnog kursa i duboke modernizacije svih vidova života države i društva na osnovi rusko-evroazijske kulture i sistema duhovno-prirodnih vrijednosti (patrijarh Kiril: „Svaka modernizacija mora uključiti prirodno mjerenje – inače neće uspjeti“). Drugi proces je stvaranje Evroazijskog saveza na postsovjetskoj teritoriji. Treći je transformacija Šangajske organizacije u punokrvni Evroazijski savez (savez kontinentalnih civilizacija). Osnovu ovog saveza čini Evroazijski savez na čelu sa Rusijom, Kina, Indija, Pakistan i Mongolija, a kasnije i Afganistan. U sljedećem procesu priključiće se i grupa zemalja BRIKS-a (razvoj grupe BRIKS do formata Saveza nezavisnih civilizacija i inicijacija stvaranjem međucivilizacijske zajednice u sastavu civilizacija i naroda koji se ne slažu sa svjetskim poretkom „zlatne milijarde“). U svim tim pitanjima rješavaće se pitanje bezbjednosti i novog finansijskog sistema. I, na kraju, biće to početak novog svijeta, utemeljenog na vrijednostima istočne civilizacije, i, te, pravoslavno-slovenske i evroazijske vrijednosti će postati vrijednosti novog svjetskog poretka.

Ali kako mogu stati na istu stranu hrišćanstvo, islam i budizam?
Ako govorimo o religiji – postoje mnoge razlike među zemljama, ali sve ove civilizacije, osim Afrike i Latinske Amerike, imaju mnogo zajedničkih elemenata: duhovni prioriteti stoje iznad materijalnih, kolektivni način života, zaštitnički odnos prema prirodi, neagresivan pristup prema drugome. Svi zajedno istupamo protiv „kamatnih stopa“. Osnovu naše civilizacije čini rad, a ne kockanje na berzi, harmoničan odnos prema svim narodima, i kao glavno poštovanje povelje UN.

OPASNOST ZA ČOVEČANSTVO
Upravo je Zapad uništio sisteme međunarodne bezbjednosti nastale poslije Drugog svjetskog rata zamjenivši „silu prava“ sa „pravom sile“. Na taj način, postaje očigledno da zapadnocentrični svjetski poredak nije samo besperspektivan nego je i opasan za čitavo čovječanstvo. Baš takva težnja Zapada je postojala oduvijek, počevši od rimske imperije. Ako pažljivo i nepristrasno zavirimo u istoriju vidjećemo besmisleni svjetski rat započet „civilizovanim“ Zapadom. Vrhunac zločina Zapada nad čovječanstvom bili su oficijelno priznati Prvi i Drugi svjetski rat. Zapadna civilizacija je smrtno opasna za čovječanstvo. Odgovor na pitanje „zašto“ krije se u osnovama geopolitike, u njenom fundamentalnom zakonu vječne opozicije civilizacija kopna i mora. More je uvijek nadiralo na kopno, nastojeći da otkine komade teritorije, da oslabi, raščlani kontinetalne narode, njihov pogled – to je pogled pirata na obalu. Obala je plijen i ništa drugo. Ovladavši Evropom oni su je pretvorili u svoju koloniju – partnera, uvlačeći je u svoje piratske operacije. Zapad je danas skup (cjelina) moći državnog aparata vlasti svjetskog finansijskog kapitala, nadmoćnog vojnog potencijala, 79 procenata svjetskih SMI (sredstava masovnog informisanja) plus tajne strategije i mreža negativnih struktura.
Zajedno s tim, provodeći raniju politiku agresije i nasilja SAD, Evropa i Izrael primjenjuju nove tipove ratovanja. Sadržaj tih ratova su geoplitičke operacije koje u sebi nose ne samo vojna djelovanja, nego i čitav spisak „liberalno-demokratskih“ sredstava. Ali su ostali nekadašnji ciljevi: svjetsko gospodarenje, uništavanje nepokornih, smanjenje broja stanovništva planete, genocid prema svom i drugim narodima. Ne vidim posebne razlike između današnjih lidera zapadnih zemalja Zapada od njihovog prethodnika Hitlera. Današnji gospodari čine genocid čovječanstva ne pod maskom ljutog firera i rasne teorije, nego pokazujući se kao pristalice demokratije i tolerantnosti. Arijevska rasa je zamijenjena takozvanim bogomdanim društvom.
Centar kopna je Evroazija, a njeno jezgro je Rusija, bez čije kontrole je nemoguće kontrolisati Evroaziju, svjetski prostor. Stoga je naša zemlja vjekovni glavni objekat napada.
Poslije raspada SSSR-a, Evroazija se kao i čitav kontinetalni svijet nalazi u stanju pozicione odbrane. Ali početkom 21. vijeka kopno prelazi u protivnapad. Ulogu Sovjetskog Saveza i prvog ešelona sada igra Kina.

ODGOVOR JE JASAN
Odgovor na pitanje „šta činiti“ je očigledan: izaći iz procesa globalizacije i graditi novi svijet – stabilniji, pravedniji i bezbjedniji. Svijet zasnovan ne na zapadnim „vrijednostima“, jer su one sebe potpuno diskreditovale u istorijskom procesu. I ne na vrijednostima nomadskih naroda, koji su, po Danilevskom, izveli svoj rušilački podvig – nestali. I počeci takvog svijeta čitaju se u konstrukcijama koje se rađaju na Istoku: Evroazijski savez, ŠOS, BRIKS.

KINESKOCENTRIČNO VIĐENJE SVETA
Kineska civilizacija posjeduje veliku kulturu, to je najstarija od sačuvanijih civilizacija na Zemlji. Čovječanstvo u velikoj mjeri koristi kineska dostignuća i vrijednosti. Ali specifičnost kineskog jezika i kineske kulture čine tu kulturu teško prohodnom za razumijevanje od strane drugih naroda. Kineskocentrično viđenje svijeta (u prvoj etapi) neće biti shvaćeno u Indiji, islamskim zemljama i drugim civilizacijama. Prirodno i Kina će teško shvatiti vrijednost kulture Indije ili islama. Ali rusku kulturu, ruske duhovno-prirodne vrijednosti, rusko poimanje svijeta, svi nezapadni narodi, prema tome i kineski, prihvataju kao nešto blisko, rođeno, svoje. Ariju Lenskog iz opere P. I. Čajkovskog „Evgenije Onjegin“, u izvođenju južno-afričkih pjevača, svi rukovodioci zemalja BRIKS-a u Durbanu pozdravili su burnim aplauzom. U maju 2013. godine patrijarh Moskovski i cijele Rusije Kiril, učinio je prvu patrijarhsku posjetu Kini. Pažnja koja mu je bila ukazana od strane rukovodstva i društva dozvoljava da se izvede zaključak o priznavanju pravoslavno-slovenskih svetinja kao prihvatljivih za istočne narode. I to je geopolitički potencijal Rusije, koji dopunjavaju vojni i prostorno-resursni potencijali.

TAJNA ŠPEKULATIVNOG KAPITALA
Zapadne zemlje gube pogled u budućnost, gubeći strategiju koja bi mogla imati budućnosti oni se samo sujetno okreću okolo. Formira se globalni disbalans razvoja po osovini Zapad-Istok. Disbalanas u razvoju bitno je pojačao poziciju špekulativnog kapitala, što sa svoje strane još više zaoštrava opštesvjetsku situaciju u ekonomiji i sistemu međunarodne bezbjednosti.

Iz izlaganja generala Ivašova

[/restrictedarea]