TABLICA MNOŽENJA

Piše ALEKSANDAR ĐAJA

Kako da pomnožimo EU sa Srbijom, a da se kao rezultat, naša okupirana južna pokrajina, u obličju „glavne premije“opet vrati pod naš teritorijalni i nacionalni suverenitet? Kakva „tablica množenja“ može u tome da nam pomogne, kad je očigledno da u tzv. pregovorima sa Šiptarima i EU množimo „babe i žabe“?

Uz izvinjenje što tešku temu počinjem vicem, on glasi ovako: došao na trafiku pripadnik jedne naše, po statističkim podacima najslabije obrazovane nacionalne manjine i kaže prodavcu: „Zdravo, brate, da m’ daš jedan loz, al’ da se završava na „64“ “… Zašto baš na „64?“, pita prodavac… „Sam’ ti meni daj i ne brini“… Pronađe njemu prodavac takav loz i ovaj ode kući… Kad, za nekoliko dana, eto ti kupca opet na kiosk. Njegov loz izvukao glavnu premiju!… „Evo ti, brate, sto evra, da t’ častim za ovaj dobitak!“… Prodavac presrećan uzme pare i pita: „Hvala ti, brate, ali, kako si znao da će glavnu nagradu da dobije baš srećka koja se završava brojem „64“?… „Vid’ da ti kažem. Te sam noći sanjao divnu peščanu morsku plažu i na njoj 7 prekrasnih konja, a na konjima 7 prekrasnih devojaka.“… „Pa, šta?“, pita prodavac… „Pa – pomnoži!“

OKUPATORI IGRAJU „MONOPOL“ Kako da mi pomnožimo EU sa Srbijom, a da se kao rezultat, naša okupirana južna pokrajina, Kosovo i Metohija, kao „glavna premija“ opet vrati pod naš teritorijalni i nacionalni suverenitet? Kakva „tablica množenja“ može u tome da nam pomogne, kad je očigledno da u tzv. pregovorima sa Šiptarima i EU množimo „babe i žabe“? Da oni nude „ništa“ za sve, dok mi pokušavamo da to „ništa“ pretvorimo u „išta“ – dok „sve“ i dalje ostaje – sve.

[restrictedarea] Za to vreme, „međunarodna zajednica“, odnosno, okupatori Kosova i Metohije: Amerika, NATO i EU – sa našom teritorijom kao da igraju „monopol“ – nudeći svakojaka rešenja, koja, po svemu sudeći, beskrajno zabavljaju njihove diplomate i služe im za pokriće njihovih basnoslovnih mesečnih primanja. Jer, u moru predloga koji stižu sa svih strana, ne mogu se naći, čak ni dva slična, što dokazuje da je problem nerešiv, ili nam oni ne daju da ga rešimo. Na primer…
Britanski diplomata Ajvori Roberts, još sredinom prošle godine tvrdio je da je održavanje međunarodne konferencije na kojoj bi se utvrdilo novo razgraničenje na Balkanu „jedino logično rešenje“ kako bi se dugoročno stabilizovao ceo region. „Potpuno je jasno da je sever Kosova odvojen od Prištine, i da sa njom nema nikakve veze. Za Prištinu je to i bezbednosni problem. Njoj je potrebno međunarodno priznanje. Mislim da su se već suočili sa činjenicom da Rusija i Kina neće priznati Kosovo, a time je njihov ulazak u UN trajno onemogućen.“
Dejvid Kenin, profesor Univerziteta „Džon Hopkins“, kaže: „Kosovo jeste problem za Srbiju, jer joj je ilegalno oduzeto i Beogradu nije prihvatljiva njegova jednostrana deklaracija o nezavisnosti. Ono što sada obe strane rade, to je nastojanje da reše neke probleme, zamrzavajući ovo osnovno pitanje“, kaže ovaj doskorašnji analitičar CIA… Blago nama, kad nas CIA analizira!
Bivši koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope Erhard Busek, pak, smatra da bi konačno rešenje za izlazak iz kosovskog čvora, moglo biti podela Kosova. „Beograd i Priština su, u suštini, za to i samo bi trebalo ubediti Brisel da se još jednom menjaju granice na Balkanu.“… Što reče jedan komentator na internetu povodom ove izjave: „Ma ko je ovaj da tako priča? Nikakve podele, jer, to je ono što to j… vaše koke, a nije petao! Prvo pokušavaju kao proglašenje samostalnost, ali ne ide, pa kao ‘ajde potom na priznavanje, ako mislite u „EU, ali ne ide ni to, pa sad ‘ajde kao podela, ma, podelio bih ja tebe…!?“

TRI REŠENJA Ali, najzad „šlag na tortu“: Demokratski front za nacionalno objedinjenje (DFNO), sa sedištem u Tirani, traži od Sjedinjenih Američkih Država da takozvanu Preševsku dolinu, jug centralne Srbije, oduzmu od Srbije i na taj način onemoguće Rusiju da gradi kanal Dunav – Morava – Vardar“. U pismu upućenom bivšoj američkom državnom sekretaru Hilari Klinton, Front sugeriše da SAD „Preševsku dolinu“ oduzmu od Srbije tako što će je proglasiti svojom prekookeanskom teritorijom, po principu Panamskog kanala (?!)… A, kako bi bilo da mi Tiranu oduzmemo od Albanije i proglasimo je „rezervatom za retke životinjske vrste“?
Zapravo, kada se podigne kosmetski „sedmi veo“, vidi se da je ovo pitanje „bolno krvavo“, ali i „bolno prosto“. Jer, u Srbiji se često mnoga dramatična dešavanja prvo pretvore u tragediju, da bi na kraju završila kao farsa!… Slušajući pre neki dan grupu tinejdžera u parku kako o tome diskutuju, gotovo sam pomislio da bih mogao sasvim da prihvatim njihove rezone. Jer, po njima, postoje samo tri načina da se reši pitanje Kosova i Metohije. Prvi, da se povuku okupacione snage Amerike, NATO i EU koje „šatro“ održavaju mir, te da se srpske i šiptarske snage međusobno obračunaju , pa ko pobedi – taj će da odluči! Drugi, razmena teritorija i povlačenje nove granice. Treći, seoba, odnosno, razmena stanovništva, dok granice ostaju iste. Sve ovo što se do sada radilo i predstavljalo narodu kao pokušaj rešavanja problema, jeste prodavanje magle!
Neozbiljno?… Jeste li sigurni? Imate li vi bolje rešenje?… Ili – da pomnožimo!

[/restrictedarea]

3 komentara

  1. Kako da pomnožimo 7 sa 7 pa da dobijemo 64? Teško. Mi za to nismo sposobni, jer smo učili neke pogrešne škole. Škole o međunarodnom pravu, teritorijalnom suverenitetu, nepromenljivosti granica u Evropi, itd, itd… A, u stvari, danas je na snazi samo jedna pravna “klauzula” – atomska bomba! Mi nju nemamo, prema tome, za nas pravo i pravda u svetu ne postoje. Pa, ka je već tako, besmisleno i jeste celo ovo natezanje sa EU, pogotovu što ona nema nikakvu perspektivu. Treba da se okanemo te naopake “tablice množenja”, baš kao što Aleksandar prefinjeno i metaforično sugeriše i da spasavamo sami sebe. A, to znači, Kosovo jeste Srbija i to zauvek mora i da ostane!

    • Ne treba mi više ništa da “množimo” sa EU i Zapadom, jer smo za ovih proteklih par decenija sa njima pomnožili sve što se dalo pomnožiti – i na kraju, uz žmurenje na oba oka “pijanog Jeljcina” dobili bombe! Ali, sada je situacija sa Putinom i Rusijom potpuno suprotna i treba prena njima i Istoku sasvim da se okrenemo, uz, naravno, i nastavak saradnje sa EU. Ali, ako za to treba dati Kosovo, onda, doviđenja! Lažna je zamena teza da je EU više potrebna nama, nego mi njoj, verujte. Uskoro će se dokazati sasvim suprotno!

  2. Sve što mogu jeste da se složim sa autorom teksta, koji kao i uvek pogađa prave stvari i da podvučem da je ono “klinačko rešenje” koje daje na kraju teksta (koje se ne vidi ovde, nego u štampanom izdanju) jedino pravo. Svi ovi pregovori se ne vode zbog Srba i Šiptara, nego zbog EU – a kojoj ne pada ni na pamet da nas primi, ni za dvadeset godina! Ako od nje tada uopšte nešto i bude,što je malo verovatno. Znači,jedino Srbi i Šiptari mogu da se dogovore kako da žive na srpskoj zemlji Kosova i Metohije, a da oba naroda budu ravnopravna. Ali, Šiptari nikada ne smeju da zaborave da oni nisu tu teritoriju oteli svojom hrabrošću i svojim oružjem, nego NATO bombama. Oteto – prokleto!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *