Pada Janezova vlada

Za „Pečat“ iz Ljubljane  Svetlana Vasović-Mekina

Optužbe za korupciju prete da odnesu i slovenačkog premijera Janeza Janšu, i njegovog najvećeg rivala gradonačelnika Ljubljane i lidera najveće opozicione partije Milana Jankovića

Gotov je! – parola vodilja uličnih protesta koji širom Slovenije traju već više od dva meseca, došla je glave i slovenačkom premijeru Janezu Janši. Njegova vlada se raspada, a Janša pod teretom brojnih afera – od preprodaje i šverca oružja u vreme raspada SFRJ, pa do afere sa nabavkom borbenih osmotočkaša finske „Patrije“ za slovenačku vojsku, zbog čega sedi na optuženičkoj klupi u procesu koji se vodi u sudu u Ljubljani – suočen je sa ultimatumom koalicionih partnera. Traže da sam da ostavku ili da zatraži glasanje o poverenju u parlamentu. Uz najavu da će, u tom slučaju, glasati protiv njega.
Ovoga puta Janša nema prava žalbe, niti podršku „ljudstva“. Naprotiv, narod uporno izlazi (uprkos zimi i mrazu) na ulice i traži odlazak političke elite, sa njim na čelu. „Janša u zatvor!“, „Ulica te oslobodila, ulica će te oterati, ulica će ti suditi!“, „Vladu na lomaču!“, „Janša – hoćeš li kao Nikson ili Čaušesku? Narod je spreman!“, to su neki od transparenata i pokliča koji su se čuli na drugom Sveslovenačkom ustanku, održanom 11. januara u centru Ljubljane, ali i po drugim slovenačkim varošicama. Da ironija bude potpuna, Janša nije dolijao zbog šverca i preprodaje oružja; oko toga nikada i nije pokrenut sudski postupak, niti će, jer su delikti – zastareli. I suđenje za primanje mita od „Patrije“ se razvuklo kao gladna godina, a Janša se, otkako je postao premijer, više i ne pojavljuje u sudnici, pod izgovorom „važnih državničkih poslova“. Na kraju je, uprkos mnogo težim i ozbiljnijim optužbama koje nikada neće doživeti sudski epilog, poput Al Kaponea koji je završio u zatvoru zbog utaje poreza, i Janša „stradao“ zbog sitnice – zemljišta koje je kupio za tričavih 5.500 evra u Triglavskom narodnom parku.

DECENIJE ZLOUPOTREBA Neposredan povod za najnoviji razvoj događaja bio je izveštaj Komisije za borbu protiv korupcije (KPK), koja je utvrdila niz nepravilnosti i kršenja zakona prilikom prijavljivanja i porekla imovine predsednika vlade Janeza Janše, kao i vođe opozicije Zorana Jankovića, predsednika najveće parlamentarne stranke (Pozitivna Slovenija) i ujedno gradonačelnika Ljubljane. Janković je na kongresu stranke 12. januara već zamrzao predsedničku funkciju dok se ne razreše optužbe KPK, a javnost traži da isto učini i sa gradonačelničkom funkcijom, pošto su zloupotrebe utvrđene na tom „radnom mestu“. Što se Janše tiče, njegova imovina se u poslednjih nekoliko godina na neobjašnjen način umnožila. Komisija nije istraživala šta se događalo u vreme raspada SFRJ već samo tokom poslednjih nekoliko godina, kada je Janša u dva navrata obavljao dužnost premijera, od 2004. do 2008. i ponovo od 2011. naovamo. Tu je otkrivena suma od 210.000 evra, čije je poreklo sumnjivo. Komisija za borbu protiv korupcije nije otkrila slične nepravilnosti u „poslovanju“ vođa ostalih slovenačkih stranaka.
Istovremene optužbe na račun Jankovića i Janše, lidera oba politička pola (tzv. levice i desnice), sprečile su „politizaciju“ izveštaja Komisije, jer izveštaj koji istovremeno i jednako napada i tereti kako vođu opozicije, tako i predsednika vlade, teško može da se (dis)kvalifikuje kao naručen od strane suprotne političke opcije. Ni Zoran Janković nije ostao pošteđen, a optužba glasi da prilikom popisa imovine nije prijavio 2,4 miliona evra. Od te svote je najspornija uplata na Jankovićev račun teška 208.000 evra, čiji je izvor preduzeće „Grep“, firma koja posluje sa Gradskom opštinom Ljubljana. KPK tvrdi da su ta sredstva „veoma opterećena korupcijskim rizicima, rizicima za nedozvoljeno lobiranje, da je došlo do sukoba interesa u najširem smislu, što potvrđuje sumnje o zloupotrebi položaja“. Janković je zauzvrat svoju funkciju na subotnjem kongresu Pozitivne Slovenije „stavio na led“, ali to nije umirilo strasti, niti omelo građane da pale njegove postere na protestima u Ljubljani, uvereni da „Zoki blefira“, jer ne odustaje od pozicije gradonačelnika Ljubljane.

[restrictedarea] Još je zanimljiviji način na koji je Janez Janša „povećao“ svoj imetak. KPK je utvrdila da je Janša „nesrazmerno i neobjašnjeno povećao svoju imovinu“ za oko četvrt miliona evra. Komisija za borbu protiv korupcije je otkrila da je Janša do 300.000 evra vrednog stana u centru Ljubljane (pored kojeg je potom kupio i kuću vrednu 600.000 evra, a ima i vikendicu u Bovcu, uz ostale nekretnine) došao tako što je sklopio „pravni posao sa privatnim preduzećem, na čiju štetu je ostvario imovinsku korist u visini od 100.000 evra“. Već na toj tački KPK ocenjuje da je posao bio „opterećen velikim korupcijskim rizicima i sumnjama o zloupotrebi položaja“. Posredi je, inače, firma „Imos“, povezana sa majčinskim preduzećem „Eurogradnja“, (vlasnik „Imosa“ je ujedno suvlasnik „Eurogradnje“). Ta firma je od Janše za 140.000 evra otkupila zemljište, koje je Janša platio svega 5.500 evra. A zauzvrat je „Imos“ u vreme prvog Janšinog mandata (2004-2008) dobio da radi brojne i unosne državne projekte izgradnje.
Iako to nije bio Janšin primarni greh (u poređenju sa „oružarskim poslovima“ devedesetih), posao sa prodajom livade po 25 puta višoj ceni od njene vrednosti otkriva kako se aktuelni predsednik slovenačke vlade obogatio na račun upravljanja državom i novcima poreskih obveznika. Janša je jula 2005, nekoliko meseci posle preuzimanja mandata, sklopio ugovor sa preduzećem „Eurogradnja“; ono je od Janše otkupilo 15.400 kvadratnih metara zemljišta (sa objektom, koji je bio ruševina) u Trenti i za to platilo gotovo 140.000 evra, iako je Janša isto zemljište 1992. godine otkupio od Ministarstva odbrane (u vreme kada je bio ministar odbrane Slovenije) za oko 11 hiljada nemačkih maraka (danas 5.500 evra). Janša je iskoristio povlašćeni položaj i tako napravio „posao decenije“ na području nekretnina, jer isto zemljište čak i danas – ne vredi više od 11.000 evra. Da cela stvar „smrdi“, dokazuju i Janšina izvrdavanja i laži. Janša se od optužbi Komisije isprva branio tvrdnjom da je „Eurogradnja“ (povezana sa „Imosom“), koja je platila bajnu cenu da bi dobila bezmalo bezvredno zemljište, na tom mestu htela da izgradi „apartmanski objekat“. Mediji su ubrzo utvrdili da ni to preduzeće, ni sledeći vlasnik nikada nisu tražili izmenu svrhe zemljišta, a u tome ne bi ni uspeli, jer se parcela nalazi na području Triglavskog nacionalnog parka, gde je svaka gradnja zabranjena i to na osnovu najmanje tri zakona.

TRANGE-FRANGE Netačnom se pokazala i Janšina tvrdnja da je KPK prikazala naopaku cenu njegove (bivše) parcele. Propali su svi Janšini napori da opravda i zamaskira taj „poslić“, iako je „Eurogradnja“ istu parcelu preprodala svojoj vlasnički povezanoj firmi – preduzeću „Imos“ – koje je „Eurogradnji“ za bezvredan plac platilo još luđu svotu: gotovo 150 hiljada evra.
Nije ništa manje kriminalan ni nastavak te „poslovne saradnje“; Janša je sa „Imosom“ 2005. godine sklopio još dva posla, pri čemu je garsonjeru od 44 kvadrata u širem centru slovenačke prestonice dao kao „ulog“ za duplo veći stan u strogom centru, „težak“ 300 hiljada evra. Drugim rečima, „Imos“ je pomoću „Eurogradnje“ Janši „oprostio“ više od polovine cene njegovog novog stana usred Ljubljane. Nameće se pitanje – zašto bi neka (relativno mala) firma pristala na poslove u kojima na očigledan i glup način u kratkom vremenskom periodu beleži gubitak od preko 140.000 evra? Odgovor pruža novi program antikorupcijske komisije „Supervizor“, pomoću kojeg građani mogu preko Interneta da na jednostavan način provere koje firme posluju sa državom. Podaci potvrđuju da je „Imos“ tokom Janšinog vakta na mestu premijera dobijao poslove kao po tekućoj traci i kasirao prihod od neverovatnih 69 miliona evra. Najviše državnih isplata je obavljeno tokom 2007. i 2008, dakle samo dve godine pošto je „Imos“ pristao na prvi posao na svoju štetu, prilikom sklapanja ugovora o kupovini livade u Trenti od slovenačkog premijera.
Janša je na optužbe KPK u vezi sa pitanjem porekla svojih nekretnina – ostao bez teksta. Uz to, morao je da prizna da su istiniti navodi Komisije i u vezi sa „pokretnom imovinom“, jer ni za nju nije blagovremeno prijavio sve potrebne podatke, kao i da je „pogrešio“ kada je naveo tri puta nižu vrednost svog automobila marke „volvo“…

PROTESTI ZOMBIJA Posle nedavne Janšine opaske da su oni koji već nedeljama demonstriraju ulicama Ljubljane, Maribora, Kopra, Novog Mesta i drugih slovenačkih varošica, tražeći smenu vlasti – zombiji, i posle pretnje kontramitingom svojih pristalica (kojih nema niotkuda), izveštaj Komisije je stigao u pravi čas. Sve to je ozbiljno naljutilo građane, pa je tokom poslednjeg „Opšteg slovenačkog ustanka“, samo u Ljubljani 11. januara, uprkos mrazu, na ulice izašlo 10 hiljada ljudi. Leđa mu je okrenula i policija, koja je istog dana (11. januara) počela štrajk, nezadovoljna poslednjim vladinim merama štednje koje su policajcima ne samo snizile plate nego i oduzele bonitete koji im prema kolektivnom ugovoru pripadaju (za otežane uslove rada itd.)
S obzirom na to da su tri koaliciona partnera Janši otkazala podršku i zatražila njegovu ostavku, prevremeni izbori mogli bi biti održani već u maju. Rezultati najnovijeg istraživanja javnog mnjenja, prvog posle obelodanjivanja izvještaja KPK, pokazuju da bi najviše glasova dobila Socijaldemokratska partija. Sve ostale partije beleže rast izuzev Janšine, koja ima šansu da pređe izborni prag, ali bitno oslabljena. Najveći gubitnik je (trenutno najjača partija u slovenačkom parlamentu) „Pozitivna Slovenija“, kojoj je u izgledu da zajedno sa partijom penzionera (DeSUS) ne pređe izborni prag i pridruži se vanparlamentarnim strankama. Pošto je čak trećina glasača neodlučna, a svake izborne godine se sve manji broj odaziva pozivu da izađe na birališta, moguća je pojava i uspon novih stranaka, poput nedavno osnovane „Piratske stranke“.

Ćar od „poljoprivredne opreme u tranzitu“

Janša je duboko umešan i u nelegalnu trgovinu oružjem na Balkanu. Takozvane oružarske poslove je pokrenuo daleko uoči raspada SFRJ, kada je organizovao ilegalne pošiljke oružja prvo za naoružavanje slovenačkih teritorijalca, potom za hrvatske pripadnike ZNG, a kasnije i muslimanskih jedinica u Bosni, po narudžbini Sarajeva. Uz pošiljke, koje su ilegalno dopremane iz inostranstva (u vreme embarga UN!), Janša je emisarima koje su u Ljubljani slali Franjo Tuđman, a onda i Alija Izetbegović, preprodavao i oružje iz skladišta JNA u Sloveniji, zaostalo posle odlaska jedinica JNA iz Slovenije, a koje je službena Ljubljana (u skladu sa posebnim sporazumom između JNA i slovenačkih vlasti) bila dužna da čuva. Vrednost samo tog oružja je iznosila preko 140 miliona nemačkih maraka. Kada je Janša razrešen sa položaja ministra odbrane, njegovi naslednici su otkrili ogromne razlike između zatečenog stanja u skladištima i podataka koje je predao svom nasledniku Jelku Kacinu. To dokazuje izveštaj direktora slovenačke Vojne obaveštajno-bezbednosne agencije (OVS) iz 1997. godine. Janša je u svom izveštaju tvrdio da je Slovenija od 15. maja 1990. godine, pa do 1. septembra 1993. Hrvatskoj i BiH isporučila oružje vredno oko 27,7 miliona nemačkih maraka. Veći deo tog oružja (22,9 miliona) plaćen je gotovinom, a tek skroman deo razmenom – za naftu i drugu robu. Ministarstvo odbrane Slovenije je, međutim, utvrdilo da je vrednost tog oružja uistinu bila 38,9 miliona nemačkih maraka, što znači da je u državnoj kasi zafalilo najmanje 10,7 miliona maraka.
Janša je bio upleten i u preprodaju oružja koje je švercovano iz inostranstva, pre svega preko luke „Kopar“. Hrvatsko-francuski trgovac oružjem Marino Tomulić je 2011. priznao da je bio prisutan prilikom jedne primopredaje i da mu je Ivan Čermak posvedočio da Janši mora za svaki brod sa oružjem da ostavi na haubi automobila po 250.000 dolara. Početkom rata u „Kopar“ je uplovilo oko 30 brodova krcatih oružjem, a roba je mahom deklarisana kao „poljoprivredna oprema u tranzitu“. U Sloveniju je u to doba, uz blagoslov tadašnjeg predsednika Milana Kučana i njegovih ljudi u obaveštajnoj službi, koji su pomagali Izetbegovića u BiH, ulazilo i kinesko oružje uvezeno iz Sudana. U operaciju je bio, kako je nedavno otkriveno, umešan čak i Osama bin Laden. A upravo to oružje je Janša tada naprasno „otkrio“ na mariborskom aerodromu, kako bi sumnje sa sebe usmerio na konkurenciju, na Milana Kučana kao veletrgovca oružjem.
Sve te malverzacije su do dana današnjeg ostale prikrivene, jer država nije skinula oznaku državne tajne sa pomenutih izveštaja, a svi postupci protiv Janše su, zahvaljujući lojalnim mu kadrovima u Tužilaštvu, odbačeni. Jeste policija posle Janšinog izbacivanja iz prve slovenačke vlade (1992. godine) podnela 16 krivičnih prijava protiv 21 lica uključenih u 25 kažnjivih radnji – ali Tužilaštvo je sve odbacilo. Isto se desilo i sa parlamentarnim komisijama zaduženim da istraže gde nestaše novci od oružja. Šefovi komisija su bili redovna meta pretnji. Jedan od njih (Zoran Madon) je dobio anonimnu pretnju da će mu ćerku politi sonom kiselinom, a drugome (Rudolfu Mogeu) su prvo poharali kuću, a kasnije pokušali da ga pregaze – motornim čamcem. Dobio je policijsku zaštitu, a njegova komisija nikada nije završila rad.
Janša je, jasno, vazda odbacivao sve inkriminacije, iako nikada nije objasnio gde je završila gotovina od preprodaje oružja. Sve je decenijama zataškavano i zbog straha od međunarodnog skandala, jer je Rezolucijom Saveta bezbednosti UN 757 bio zabranjen uvoz oružja u Jugoslaviju, pa bi raskrinkavanje tajni iz Janšinog lažnog izveštaja pokazalo da je Slovenija kršila međunarodne obaveze. Janša je to znao. I iskoristio, u svakom pogledu.

[/restrictedarea] mikrozaйm onlaйn konvertiruemый zaйmčastnый zaйm bez predoplat i komissiйzaйm bez proverki kreditnoй istorii

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *