Slovenija: Juriš na tekovine i „južnjake“

Piše Svetlana Vasović-Mekina

Da li je atak slovenačkih vlasti na penzionere, i ostale socijalno ugrožene slojeve stanovništva, posledica ekonomske krize ili je on ideološki motivisan?

 

Pod maskom promena i „ekonomske nužnosti“ u poslednjih mesec dana Vlada Slovenije obračunala se sa svima, koji imaju ikakvu vezu sa omraženim „jugom“ nekadašnje zajedničke države, a pre svega sa penzionerima

Uprkos predizbornim obećanjima aktuelne desničarske koalicije na čelu sa premijerom Janezom Janšom da neće otvarati „ideološke teme“, Sloveniju potresaju najnoviji potezi domaćih vlasti. Janšina vlada je prionula temeljitoj reviziji istorije, a to ima i materijalne posledice po napadnute socijalne grupe. Udar je krenuo u tri pravca. Prvo je na državnoj proslavi 25. juna, a povodom „osamostaljenja Slovenije“, zabranjena petokraka zvezda (čak i na barjacima partizanskih jedinica koje su se borile protiv nacista i fašista), pod izgovorom da su to simboli totalitarnog režima. Uprkos negodovanju javnosti, usledilo je preimenovanje pet kasarni, koje sada nose imena palih teritorijalaca, koji su krajem juna 1991. godine poginuli u sukobima sa „srbočetničkom JNA“, pri čemu bi trebalo znati da se u Sloveniji rečeni desetodnevni sukobi nazivaju „rat“. Razlog nezadovoljstva domaće javnosti leži i u činjenici da je jedna od preimenovanih kasarni do sada nosila ime „Franc Rozman Stane“ po legendarnom slovenačkom partizanskom komandantu.
Uporedo sa brisanjem partizanskih i uopšte antifašističkih boraca iz novije slovenačke istoriografije, netom je, i to prvi put, proslavljen dan kada je 1941. godine u Sloveniji formirana „prva seljačka straža“, što je bila prethodnica domobranske, kvislinške slovenačke vojske, koja je zakletvu polagala – Adolfu Hitleru. Osnivač prve slovenačke partije Ivan Oman ocenio je taj događaj kao konačnu pobedu vojske, „koja je izgubila rat onog trenutka kada je (srpski) kralj potpisao sporazum, ali koja je pobedila 45 godina kasnije, 1990. godine – kada smo dobili demokratsku Sloveniju“.

PROTERANA PETOKRAKA
Ni to nije sve. Ofanziva rušenja svega u šta su se decenijama klele ne samo patriote već (bar naoko) ceo narod, zaokružena je atakom na penzije onih koji su hleb zarađivali u drugim republikama nekadašnje SFRJ ili JNA, ili saveznim organima bivše države. Slovenačka Liberalna akademija je užasnuto zaključila da sada i slovenački penzioneri kreću po (trnovitom) putu Izbrisanih. Jer, i slovenački penzioneri, koji su u svom radnom veku išta imali sa bivšom Jugoslavijom – postali su meta „mera“ Janšine vlade, koja takve svoje poteze pravda „štednjom“, iako su mediji ubrzo otkrili da su „mere“ ne samo selektivne nego i diskriminatorne, pošto se na udaru istih mera nisu našli i penzioneri koji su svoje penzije stekli radeći, na primer, u Nemačkoj.
Tako se Janšina vlast pod maskom promena i „ekonomske nužnosti“ u poslednjih mesec dana obračunala sa svima, koji imaju ikakvu vezu sa omraženim „jugom“ nekadašnje zajedničke države. Slovenački premijer Janez Janša je proteklih dana u više intervjua branio ispravnost opisane politike. Crvena zvezda, tvrdi Janša, nije simbol, koji može da ujedini i udruži Slovence, jer su počinioci genocidnih masovnih zločina nosili baš crvenu petokraku zvezdu. Uprkos činjenici da je karijeru započeo kao zagriženi komunista, Janša je danas uveren da je izostanak barjaka sa petokrakama sasvim opravdan, jer na državnoj proslavi nema mesta za totalitarne simbole.
„Ta spočitavanja (povodom anatemisanja petokrake zvezde) slična su onima, koje je Slovenija slušala prilikom osamostaljenja, naime da smo mi krivi za rat na području nekadašnje Jugoslavije. A mi smo samo želeli da mirno izađemo i da živimo slobodno, u demokratiji i bez tiranije, a zauzvrat smo optuženi da smo mi, a ne JNA koja nas je napala – krivi za rat“, izjavio je predsednik slovenačke vlade, neometen činjenicom da su prestonički mediji u isto vreme, a povodom obeležavanja godišnjice „junskog rata 1991“, prepuni svedočenja slovenačkih teritorijalaca koji odvažno priznaju da su prvi napali jedinice JNA na svom terenu.

[restrictedarea]

U Janšinoj partiji SDS su otišli korak dalje, pa su publikovali saopštenje u kojem, između ostalog, piše: „Besmislena odbrana totalitarnih simbola komunizma istovremeno je uvreda naših saveznika u NATO-u.“ Saopštenje je naletelo na ljute kritike u nezavisnim medijima, a naročito od strane slovenačke levice. Podrška je, potom, stigla i sa neočekivane strane – da petokraka ne može biti zabranjena kao simbol totalitarizma, potvrdio je mađarski Vrhovni sud koji je, u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu presudio da nošenje crvene zvezde nije kažnjivo delo i naložio državi da nekadašnjem predsedniku mađarske radničke partije Janosu Fratanolu isplati 4.000 evra na račun odštete. Da podsetimo, Fratanol je bio osuđen samo zato jer je na maršu 1. maja 2004. godine na svoj mantil okačio crvenu zvezdu, što je sud u Pečuju prepoznao kao nošenje simbola tiranije.
Sličnu zabranu totalitarnih simbola poput petokrake zvezde, srpa i čekića, do sada su pokušale da sprovedu i vlasti u Poljskoj, ali neuspešno. Ni zajednička inicijativa Poljske, Češke, Mađarske i baltičkih država da se na nivou Evrope ti simboli izjednače sa tretmanom nacističke svastike, nije urodila plodom. Zato je poslednje slovenačko jednačenje crvene petokrake sa „kukastim krstom“ već donelo glavobolje slovenačkom premijeru. Progon crvene petokrake je (očekivano) kritikovao i predsednik države Danilo Tirk, a predsednik partije penzionera Karel Erjavec (inače deo vladajuće koalicije) zapretio je da će zbog ovakvih Janšinih poteza preispitati opstanak partije u vladi, koja ne bi izdržala odlazak nijednog koalicionog partnera.

PREIMENOVANJA KASARNI
Kritike i pretnje nisu omele Janšinu vladu da odustane od ubrzanog retuširanja istorije, pa je ministar odbrane Hojs preko noći prekrstio pet kasarni, nazvavši ih prema „palim borcima za osamostaljenje Slovenije“. Opoziciona socijaldemokratska stranka usprotivila se proterivanju imena komandanta Franca Rozmana sa pročelja kasarne u ljubljanskom predgrađu Polje, jer upravo taj komandant (poginuo 1944. godine prilikom probe minobacača) „simbolizuje oružani otpor Slovenaca u Drugom svetskom ratu, stoga bi trebalo imati pred očima sve činjenice, koje su dovele do toga da imamo samostalnu državu, u suprotnom u Drugom svetskom ratu ne bi pobedili saveznici, a onda bi i Slovenija danas izgledala potpuno drugačije“. Apel socijaldemokrata nije bio uslišan, pa je kasarna ponela ime Edvarda Peperka, slovenačkog teritorijalca koga je „pripadnik niških padobranaca ubio u sukobima kod Trzina“, nadomak Ljubljane.
Da šarada bude potpuna, oglasili su se kritičari i iz redova samih teritorijalaca, tačnije veterani rata za Sloveniju 1991. Janez Butara, nekadašnji komandant slovenačke Teritorijalne odbrane za Dolenjsku pokrajinu koja se 1991. godine, prilikom otcepljenja Slovenije sukobila sa JNA, nazvao je pokrštavanje kasarni „političkim igricama“; dodao je da je to zloupotreba teritorijalaca koji su dali život za „obećanu samostalnu i demokratsku Sloveniju“, koja, međutim, „danas nije ni samostalna, ni demokratska“.
Butara upozorava da su najmanje dva od pet teritorijalaca, koji su podignuti na pijedestal otadžbinske zahvalnosti i ljubavi tako što su njihovim imenima nazvane kasarne nekadašnje JNA, a sada Slovenačke vojske, onomad kršili vojnu disciplinu, zbog čega su i bili ubijeni od strane pripadnika JNA u sukobima 1991.
Janšina vlast se nadala da će prekrštavanje državnih objekata proći neopaženo zbog halabuke koja je podignuta širom države posle usvajanja Zakona o balansiranju budžeta, koji je promenio više stotina drugih zakona i pogazio brojna stečena prava. Ispostavilo se da je vlada svuda precizno gađala u „ideološku metu“, odnosno sve one koji su na bilo koji način povezani sa eks-Jugoslavijom.

DISKRIMINACIJA
Premijer Slovenije je na prozivke uzvratio da su socijalna davanja, a naročito penzije isplaćivane „toj klasi penzionera“ (povezanih sa „neprijateljskom JNA“ ili federalnim organima, odnosno firmama sa prostora bivše SFRJ) do sada državu koštale čak „četiri milijarde evra“, dakle onoliko „koliko je Sloveniju koštala izgradnja svih autoputeva“. Da ironija bude potpuna, Janšine „mere“ su greškom pogodile i deo slovenačkih teritorijalaca koji su uoči 1991. godine radili u JNA, pa tako i pilote koji su 1991. prvi sa helikopterom gazela prebegli iz JNA – „na stranu Slovenije“. Penzija je umanjena za nekoliko stotina evra i saradniku slovenačke Teritorijalne odbrane iz komande 5. vojne oblasti u Zagrebu, koji je 1991. godine slovenačkoj strani doturio sve podatke o strukturi i jedinicama JNA, raspoređenih u Sloveniji. Tom obaveštajcu, pod šifrovanim imenom „Košarkaš 2“, za kojim je u Srbiji, prema pisanju ljubljanske „Mladine“ navodno „raspisana tajna poternica“, penzija je smanjena za 300 evra mesečno. Na „pogrešnoj strani istorije“ našlo se i oko 7.500 učesnika NOB-a, narodnih heroja, nosilaca partizanskih spomenica, kao i 3.950 zatvorenika u koncentracionim logorima nacističke Nemačke.
Da je Janšina vlada bila selektivna u razrezu mera „štednje“, dokazuju i neke banalne pojedinosti, recimo činjenica da država nije smanjila penzije „žrtvama komunističkog terora“, odnosno „dahauskih procesa“ (vođenih u vreme Jugoslavije), ali jeste skresala penzije žrtvama nacizma. Isto važi i za pripadnike Katoličke crkve, kojima slovenačka država uplaćuje socijalna davanja. Kler, koji je slovenačkim desničarskim partijama veoma draga kategorija građana, izuzet je iz paketa drastičnog smanjenja penzija.
Bura protesta je prinudila slovenačku vladu da obeća da će „preispitati“ pojedine penzije, pa će prinadležnosti vratiti onima koji „dokažu da su 1991. godine bili na pravoj strani“, a ne na strani neprijatelja. Ponavlja se, dakle, isti obrazac kao onaj iz 1991. godine, kada je vlada tadašnjeg premijera Alojza Peterlea (danas velikog „evropejca“ i poslanika Evropskog parlamenta) sprovela diskriminatoran zakon, prema kojem su akontacije penzija mogli da dobiju samo oni, koji su mogli da dokažu da „nisu učestvovali u agresiji na Republiku Sloveniju“ juna 1991. Time je ostvarivanje socijalnih prava i korišćenje penzije, za koju su pojedinci izdvajali doprinose čitavog radnog veka – zavisilo isključivo od ideoloških floskula i rastegljivog pojma „agresije“, koji nema šta da traži u unutrašnjem pravu bilo koje civilizovane zemlje.
I ne samo to – zakidanjem penzija onima koji su ih stekli radom u saveznim organima eks-Ju, Slovenija već drugi put u kratkom vremenskom periodu jednostrano krši Sporazum o sukcesiji, prema kojem je odgovorna da isplaćuje penzije onima koji imaju stalni boravak na njenoj teritoriji, a koji su nekada radili u organima federacije. Prvi put je to učinila kada je, uprkos punovažećem međunarodnom sporazumu, službena Ljubljana odbila da isplati penzije maloj grupi penzionisanih oficira JNA sa stalnim boravištem u Sloveniji. Druge države potpisnice, među njima i Srbija, koja je bila ucenjena podrškom Slovenije na putu ka EU – nisu reagovale na to kršenje sporazuma.
Sve to osvetljava službenu slovenačku politiku na čelu sa Janezom Janšom, koja se nije promenila od 1991. godine naovamo. Umesto da socijalna prava ne budu deo svakodnevnih prepucavanja, postala su poligon na kojem se građani Slovenije opet dele i utrkuju u patriotizmu. U Liberalnoj akademiji, koja okuplja slovenačke intelektualce liberalnih pogleda, poslednje poteze Janšine vlade osuđuju kao „ideološki motivisane“ i kao primer „sramnog kršenja ljudskih prava“, u čijem centru je „žigosanje određenih grupa stanovnika“, što je prava suština „nacionalističkog i diskriminatornog razloga za štednju“.

__________________

Logoraši i partizani gori od tajkuna?

Miro Cerar, legendarni jugoslovenski gimnastičar, najuspešniji slovenački sportista, koji je osvojio 30 prestižnih medalja u dresu Jugoslavije – mesečno je uskraćen za 350 evra, odnosno oko 25 odsto raznih, po oceni Janšine vlade – „nepotrebnih dodataka“. Oko 33,3 odsto penzije izgubila je i Vesna Arhar Štih, udovica poznatog esejiste, nosioca partizanske spomenice iz 1941. godine Bojana Štiha. Lekaru Antonu Bezniku penzija je smanjena za 228 evra samo zato jer je do 1959. godine radio kao hirurg u JNA. Slične mere su pogodile oko 26.000 slovenačkih penzionera. „Država kriminalcima ne sme da oduzima socijalna prava, ali to sme da čini partizanima, logorašima iz ‘Dahaua’ i ‘Aušvica’ i vrhunskim umetnicima?“, ogorčeni su slovenački penzioneri.

[/restrictedarea] unshaven girl onlaйn zaйm s plohoй kreditnoй istorieйzaйm bez эlektronnoй počtыoformitь zaйm na kartu sročno

2 komentara

  1. dr Vaso Predojević

    Velika hvala, Svetlana! Juriš na “južnjake”, pogotovu ako su oficiri JNA i Srbi traje od 1991 i trajaće “50 godina” kako reče jedan visoki političar slovenački. Zaplenjivanje dela penzija (to je već peti put i svedene su na oko 50% priznatog iznosa starački penzija)je materijalni izraz tog juriša. Tako je bilo i još traje sa zeplenom stanarskog prava, sa izbrisom itd. Sada smo već u fazi, kada brišu i svoje državljane, da ne rečem svoj narod, a državu su i onako već sveli na nivo izbrisane. Na žalost svih nas, posebno slovenačkog naroda!

  2. Nemoze Jansu,Kacina,Peterlea i ostale “oslobodioce” da operu ni Sava Bohinka ni Dolinka ni Mura ni Dragonja od ZLOCINA koji su nastali nakon njihovih “pametnih politickih odluka”!!! Svojim enormnim egoizmom oni su doneli odluke koje su neminovno prouzrokovale krvavi raspad bivse zajednicke drzave gde su bili svesni da ce svi drugi narodi da stradaju a oni da se “elegantno” izmaknu!! Usput su potezom pera i tipke ‘Delete” na drzavnom kompjuteru IZVRSILI ETNICKO CISCENJE izbrisavsi 35000 svojih gradjana neslovenskog etnickog porekla cime su prekrsili sve norme ljudskih parava!! I posle svega spokojno trazili prijem u EU!!!? Strasno, sta drugo reci!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *