Mrak iz tamnih koridora

Piše Dejan  Lukić

London je zapljusnut novim količinama kompromitujućih otkrića o kriminogenom učešću britanske vlade i MI6 u lovu na islamiste po čitavom svetu

 

Dan za danom, jedna po jedna neprijatna tajna iz obaveštajnih arhiva bivšeg režima u Libiji, izbacuje na svetlo neprijatne istine o kriminogenom učešću britanskog vrha u  lovu  na islamiste po belom svetu i njihovom liferovanju „trećim zemljama“ – Americi u prvom redu – gde će, kao što se kasnije pokazalo, biti podvrgnuti „unapređenim metodama“ isleđivanja.
London je zapljusnut novim količinama kompromitujućih otkrića na ovu temu. Saga preti da se razvije u skandal krupnih proporcija, na čijem kraju bi mogle da se kotrljaju i nekada neprikosnovene političke glave.
Jedan tajni dokument koji su u haosu libijskih arhiva posle rušenja Gadafija iskopali medijski terijeri, a objavljuje ga londonski „Independent“, pokazuje kako tvrdnja vlade – kako one Tonija Blera, tako i ove aktuelne – da  nema svoje prste u kriminalu kidnapovanja i izručivanja islamista na mučenje u „trećim zemljama“, predstavlja „prostačku laž“. Dokument otkriva neprijatnu priču u dva čina.

METODE DEMOKRATIJE
U prvom činu (o kojem je „Pečat“ već pisao, broj 212) glavni junak je Abdelhakim Belhadž. Čovek koji se trenutno nalazi na čelu libijskih oružanih snaga. Belhadž je, kada ga je britanska obaveštajna služba MI6 trasirala u azijskom izbeglištvu i „otkucala“ američkoj CIA, izručen Gadafiju i šest godina je odležao  u zloglasnom zatvoru „Abu Salim“.
Bivši vođa libijskih džihadista, predvodnik „Islamske borbene  grupe“, Belhadž je danas, zahvaljujući angloameričkoj agresiji na Libiju, ono što jeste. Ali, teror u „Abu Salimu“ ne zaboravlja, niti oprašta Britancima koji su ga mučki izručili u Tripoli na „unapređenu tehniku“ isleđivanja od strane libijskih i američkih agenata.
I Belhadž je napisao tužbu, jednu protiv britanske države, a drugu – najnovija sekvenca sage – protiv bivšeg Blerovog šefa diplomatije Džeka Stroua. Britanska kontraobaveštajna služba otkrila je 2004. godine Belhadža u Maleziji i prosledila informaciju „kolegama“ u Centralnoj američkoj obaveštajnoj službi CIA. Avion je na putu u Tripoli sleteo na ostrvo Dijego Garsija – britanski  domen u Indijskom okeanu. Tu je „teret“ definitivno izručen Amerikancima i u njihovoj pratnji isporučen – zadnja pošta Tripoli. Džek Strou, u funkciji šefa Forin ofisa, ima u svom portfelju nadgledanje spoljne obaveštajne službe MI6 i u tom svojstvu je lično potpisao nalog za tajnu operaciju „Belhadž“. Pa ga sada  Belhadž, sa pozicije moćnog čoveka novog, prozapadnog režima u Tripoliju, goni sudski – podiže privatnu tužbu, što je, uzgred, prvi slučaj tužbe protiv jednog ministra spoljnih poslova Britanije. Krupan momenat nezgodnih implikacija.

[restrictedarea]

Politička scena na Temzi je sada sva u znaku iščekivanja novih saznanja iz mračnih koridora iz kojih se rukovodilo lovom i tajnim, nezakonitim izručivanjima islamista u zatvore širom sveta, od Maroka, preko Litvanije, do američkog mučilišta Gvantanamo na Kubi. Manje-više se  i do sada znalo da je ova praksa bila ključna metoda Bušove administracije u pseudoratu protiv terora, ali se manje znalo koliki je stvarni udeo u tome imala vlada Tonija Blera, koliko su britanski agenti direktno učestvovali, ne samo u trasiranju i izručivanju nego i u potonjem isleđivanju uhvaćenih posle izručenja u „treće zemlje“. Sada znamo da je „saradnja“ u konspiraciji imala višestruke oblike: dostavljanje informacija koje su omogućavale hvatanje i „isporuku“ uhvaćenih (Belhadž); logistička pomoć u „transferu“ (Dijego Garsija); direktno učešće u isleđivanju (agenti MI6)… Svedočanstva o učešću britanskih agenata, sa znanjem britanske vlade u isleđivanju zatvorenika, dobili smo u pričama islamista koji su posle višegodišnje robije izašli iz Gvantanama i govorili kako su ih, pored Amerikanaca, u zatvorima po svetu isleđivali i britanski agenti.
Ironično i kompromitujuće je saznanje da je u jednom broju slučajeva britanska vlada morala da isplati odštetu islamistima iz Britanije, koje i dalje vodi kao opasne po nacionalnu bezbednost. I da je državni trezor pristao da radije plati globu nego da ide na sudsku raspravu, gde bi, tek tada, iskrslo na videlo još više dokaza o metodama koje demokratija na Temzi i ona s druge strane Atlantika upotrebljavaju u izmišljenom ratu protiv terora.  „Independent“ ceni da je tužba „blagodat“ i da otvara vrata za pokretanje sudskih tužbi i protiv drugih ministara, za druga slična kompromitovanja Britanije u svetu. U vrhu liste je javni tužilac u Blerovoj epohi, lord Goldsmit, čovek koji je najpre presudio da bi rat protiv Iraka bio nelegalan, a zatim na pritisak prijatelja Blera (i Buša) prekrstio vlastito pravno mišljenje  i „pronašao“ kako bi rat, ipak, bio legalan.

PRODUŽENA ŠPIJUNSKA SAGA
Drugi čin sage o kidnapovanjima i tajnim izručivanjima krenuo je na Temzi još pre nego što se primirila afera „Belhadž“. Londonski „Mejl“ od utorka 22. aprila izlazi sa tvrdnjom da ima u rukama novu bombu: crno na belo da su se britanski obaveštajni servisi dogovarali sa Gadafijevim špijunima i kako su iz Londona u Tripoli, na adresu Gadafijevog šefa spoljne obaveštajne službe (Musa Kusa) odlazile informacije o libijskim političkim izbeglicama u Britaniji, te kako da se te izbeglice regrutuju za kompromitaciju Gadafijevih protivnika u svetu i u samoj Libiji.
„Dejli mejl“ ima i detalje o tome  kako su  MI6 i MI5 predlagali Kusinim obaveštajcima načine na koje bi „ranjivi ciljevi“ među Gadafijevim opozicionarima na Ostrvu mogli da se prisile na saradnju u korist Britanije i Gadafija.
U jednom dokumentu iz 2006. godine koji „Mejl“ ima u rukama, nalazi se i detaljniji opis načina kako da se sve ovo izvodi. Jedan od načina je, na primer, da ako „pacijent“odbije da bude informator, britanska policija će ga uhapsiti i optužiti da sarađuje sa Gadafijevom obaveštajnom službom (!) Posle toga, kada mu se pred sudom „dokaže“ krivica, biće, po skraćenoj proceduri, deportovan u Libiju.
Slučaj je hteo da baš u momentu kada Parlament najavljuje otvaranje istrage, britanska štampa provali da je unutrašnja obaveštajna služba MI5 bila, svojevremeno, dovela u London dva vrhunska Gadafijeva agenta i diskretno ih smestila u jedan komforan apartman u centru metropole. Toj dvojici su, zatim, kolege iz MI6 svakodnevno izručivali „ekstremno detaljne informacije“ o libijskim političkim azilantima u Londonu, za koje MI5 procenjuje da su „pogodni  za obradu“, te da bi  mogli da se pridobiju za saradnju sa Gadafijevim režimom.
U jednom tajnom dokumentu koji citira „Independent“, a sačinjen je u centrali Gadafijeve obaveštajne službe u Tripoliju, stoji zapisan i takav detalj kao što  je podatak da je MI6 organizovao jednu svoju obaveštajnu bazu u džamiji „u jednom velikom evropskom gradu, pri tome ne obaveštavajući o tome ni svoje prijatelje u toj zemlji Evropske unije“. Špijunska baza u bogomolji je  postavljena – precizira londonski dnevnik – „kako bi se namamili islamski ekstremisti“ i na taj način dobijale vitalne informacije o „planovima terorista“. U „Dejli telegrafu“, koji, takođe, poseduje dokument o ovome, navodi se još i da je u dotičnoj džamiji regrutovan 2003. godine agent pod pseudonimom „Džozef“. Tvrdi se da je „Džozef“ imao direktnu vezu sa Al kaidom u Iraku. U tajnoj depeši odaslatoj iz MI6 u Tripoli, stoje i ovi redovi: „Rekli smo Džozefu da ni po cenu života ne sme da kaže, kada stigne u zemlju u kojoj će da operiše, da radi za nas i Libijce“ („Dejli telegraf“).
Ceo ovaj mrak iz tamnih koridora odigravao se u vreme kada je Gadafi pružio maslinovu grančicu Zapadu, koji će ga se, samo pet godina kasnije, hladno otarasiti.
Poslanik konzervativne partije Dejvid Dejvis kaže da nema dilemu kako je afera „Belhadž“ samo vrh ledenog brega; da ovo što se sada odvija pred očima javnosti jeste samo sekvenca „produžene špijunske sage“ sa elementima kriminala. Malo ko na Temzi veruje da će najavljena istraga u Parlamentu otići dalje u otkrivanja državnog kriminala od sličnih prethodnih pokušaja da se dopre do dna zabranjenih istina. Pre će biti da će kazna stići samog Belhadža koji se, eto, drznuo da ujede ruku koja ga je krunisala.
Gordi Albion svoju osvetu servira hladno. Belhadž će tek da vidi kako to izgleda.

[/restrictedarea]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *