Napad na Rusiju i naprednjake

Piše Uglješa Mrdić

Vladajuća koalicija je u strahu od izbornog poraza neopravdano napala ruskog ambasadora Aleksandra Konuzina zbog njegovog govora na obeležavanju trogodišnjice od osnivanja Srpske napredne stranke, koja je predstavila izborni program u „Beloj knjizi“

„Ko sa đavolom tikve sadi o glavu mu se razbijaju.“ Ovom narodnom izrekom se najbolje može objasniti novo buđenje radikalnih pripadnika islamističkih pokreta, čije je delovanje upućeno protiv njihovih nekadašnjih koalicionih partnera – SAD-a.
Tako se može oceniti prošlonedeljni događaj u centru Sarajeva, kada je pripadnik vehabijskog pokreta Mevlid Jašarević (23) iz Novog Pazara, 28. oktobra, oko 16 sati, pucao iz automatskog oružja na američku ambasadu u Sarajevu.

[restrictedarea]

AMERIČKA PODRŠKA VEHABIJAMA
Ispalio je na zgradu pet okvira municije, a policija ga je ranila hicem u nogu, dok je na „kalašnjikov“ montirao šesti okvir. Tokom pucnjave napadač je uzvikivao „Alahu akbar! (Bog je najveći)“ Prema bezbednosnim agencijama iz BiH, napad na zgradu ambasade je izvelo više pripadnika vehabijskog pokreta. U terorističkom napadu nijedna osoba nije poginula, a ranjeni su policajac i radnik obezbeđenja ambasade.
Ako se prisetimo, Amerikanci su podržavali radikalne islamističke pokrete (vehabije) i u borbi protiv iračkog lidera Sadama Huseina, Moamera el Gadafija, predsednika Libije, kao i protiv Srba u BiH. Ovo sada šta se dešava je logičan nastavak „Arapskog proleća“ – arapska jesen.
Serija protesta i demonstracija na Bliskom istoku i severu Afrike poznata je kao „Arapsko proleće“, a ponekad i kao „Arapsko proleće i zima“, „Arapsko buđenje“ ili „Arapski ustanci“, iako nisu svi učesnici Arapi. Sve proteste i demonstracije, kao i ratove organizovale su SAD-a sa njihovim saradnicima među radikalnim islamističkim pokretima. Započelo je prvim protestima u Tunisu, 18. decembra 2010. samospaljivanjem Muhameda Buzizija u znak protesta protiv „policijske korupcije“.  Uspeh protesta u Tunisu doveo je do talasa pobuna koji je zahvatio Alžir, Jordan, Egipat i Jemen, a onda se proširio i na druge države, pri čemu su demonstranti bili najorganizovaniji tokom „dana besa“. Protesti su se prelili u vidu manjih protesta i na nearapski svet u regionu.
Do jula 2011. demonstracije su rezultirale obaranjem vlasti u Tunisu i Egiptu. Tokom početnih protesta nekoliko lidera je najavilo da će se povući sa vlasti i organizovati izbore. Sudanski predsednik je najavio izbore u 2015. a irački premijer Al Maliki za kraj 2014. mada je došlo do pojačanog nasilja demonstranata koji su zahtevali trenutne ostavke. Protesti u Jordanu doveli su do pada vlade, rezultirajući povlačenje bivšeg premijera i ambasadora u Izraelu, koga je kralj Abdulah postavio za novog premijera sa zadatkom sastavljanja nove vlade.
Predsednik Jemena Ali Abdulah Saleh najavio je 23. aprila da će se povući za 30 dana u zamenu za imunitet, što su demonstranti neformalno prihvatili 26. aprila. Međutim, Saleh nije održao obećanje, i to je produžilo proteste u Jemenu. Libijski lider Moamer el Gadafi je odbio da se povuče i time doprineo da dođe do rata u Libiji. Posle je usledilo brutalno ubistvo Gadafija iz aviona NATO-a i radikalno islamističkih pobunjenika podržavanih od SAD-a.

TERORISTIČKE PRETNJE
Inače, Jašarević se dovodi u vezu sa terorističkom grupom koja se obučavala na području sela Gornja Maoča u BiH.  Prilikom ovogodišnje posete tadašnjeg potpredsednika Vlade Mlađana Dinkića i grupe ambasadora Novom Pazaru, među kojima je bila i američka ambasadorka Meri Vorlik, uhapšen je na ulici zajedno sa Fatmirom Muratovićem. Jašarević i Muratović su stajali preko puta Opštine, gde se održavao sastanak  privrednika sa Dinkićem i ambasadorima, kada su ih policajci legitimisali. Kod Jašarevića je pronađen veliki „rambo“ nož, američke proizvodnje. Protiv Jašarevića je podneta prekršajna prijava.
Prema rečima dr Darka Trifunovića, eksperta za islamski terorizam, napad na ambasadu SAD-a u Sarajevu podudario se sa napadima na američka diplomatska predstavništva u Avganistanu i Pakistanu.
„U vehabijskom napadu na ambasadu SAD-a u Pakistanu poginulo je 14 ljudi, a napad u Avganistanu je uspešno sprečen. Bošnjački političari koji su BiH učinili pogodnim tlom za vehabije, zvuče maliciozno kada osuđuju napad“, smatra Trifunović.
On je ocenio da bi teroristička pretnja po Srbiju bila još veća ukoliko bi državni vrh odlučio da pošalje pripadnike Vojske Srbije u borbene misije u Avganistanu ili Iraku.
Trifunović podseća na slučajeve Španije i Velike Britanije koje su poslale svoje snage u Avganistan.
„Setite se terorističkih napada u tim zemljama. Španija je posle terorističkog napada u Madridu povukla svoje snage iz Avganistana. Nekoliko pokušaja terorističkih napada desila su se i u Italiji“, naveo je Trifunović.
Predsednik RS Milorad Dodik tvrdi da se u BiH namerno stvara atmosfera u kojoj se vehabijski pokreti nesmetano razvijaju, a za to optužuje Bakira Izetbegovića, člana Predsedništva BiH.
Operativci američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) doputovali su u Beograd i radiće, zajedno sa pripadnicima srpske policije, na istražnim radnjama vezanim za napad pripadnika radikanog vehabijskog pokreta Melvida Jašarevića na zgradu ambasade SAD u Sarajevu, potvrđeno je Tanjugu u MUP-u.
Operativci FBI neće, kako su to preneli neki mediji, ići u Novi Pazar gde je, neposredno nakon napada u Sarajevu, na informativni razgovor privedeno 17 pripadnika vehabijskog pokreta od kojih je jedan bio državljanin BiH.
Privedenima su tada oduzeta komunikativna sredstva i literatura, a očekuje se da će „federalci“ srpskim kolegama pružiti pomoć u veštačenju zaplenjenog materijala.
Zapažena je i reakcija ministarke pravde Srbije Snežane Malović, ona je prilikom posete Novom Pazaru izjavila da to Ministarstvo nema ingerencije za slučaj Melvida Jašarevića i saslušanje 17 pripadnika vehabijskog pokreta iz tog grada.
„Verujem da Tužilaštvo radi svoj posao i da će odgovorno pristupiti tom zadatku“, istakla je Malovićeva, koja se svojim dosadašnjim postupcima mešala u mnogo stvari za koje nije nadležna i to u celom regionu…

[/restrictedarea]

Jedan komentar

  1. Istorija napadana Ruse i Srbe skoro je identična i vremenski i
    razlog. Sano je velika razlika što Rusija nikad nije bila pod
    okupacijom i tu je razlika,veličine politike kako vodi ruski
    narod a kako vodimo mi Srbi. Nema razlike veliki ili mali narodi. Razlika je pameti prilikom donošenja političke odluke mi puno puta išli smo ura politikom i onda malaksali i stali.
    Rusi su pretrpeli ogromna razaranja duhovna i materijalna smogli
    su snagu i pamet da izaberu najboljeg među množinom dobrih.Rezultati su opipljivi i respektovani,oćekivati je daće
    ova imperija proći kao sve prethodne na kapiji velike Rusije.
    To očekuje i mali Srpski narod vaša pobeda je ujedno naša!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *