ŽELJKO TOMIĆ Na Srbiju je izvršen atentat

Razgovarala Ana Radmilović

Koštunica i DSS su nečista savest ne samo ove katastrofalne vlasti nego i dobrog dela javne scene. Da nije Koštunice možda bi i svaka želja da se odbrani Kosovo bila proglašena fašizmom, svaka potreba da Srbija živi bolje populizmom, a svako zalaganje za jedinstvenu nacionalnu politiku nastavkom Miloševićeve ere

Željko Tomić, rođen 7. oktobra 1965. godine, funkcioner Demokratske stranke Srbije, po struci je kulturolog. Na njegovo formiranje ličnosti, temeljno obrazovanje i društveni angažman, kako sam ističe, presudno su uticali susreti sa Borislavom Pekićem i Nikolom Miloševićem, ali i učestvovanje u subkulturnom kontekstu (pank, rokenrol) osamdesetih godina prošlog veka. Naš sagovornik je, dakle, intelektualac koji ne preza da svoj stav iznese i na ulici, i koji veoma bitnu pokretačku snagu u društvu, ne samo u političkom nego i u kulturološkom smislu, vidi, između ostalog, i na stadionima i među navijačima. „Ne možete biti elita izvan naroda, inače niste elita već praziluk. Istina, danas je ovde merilo nečijeg prazilučkog elitizma zapravo mera njegovog prezira prema narodu. Narodu se ne bacaju ‘petice’, narod se razume i sa njim se živi. Elitu čini ta vrsta osećanja da ste deo nečeg većeg od vas“, Tvrdi Tomić.
Ta „praziluk elita“, uz pomoć strogo kontrolisanih medija, spremna je da organizuje javni linč i montira političke procese, protiv svakog pojedinca ili grupacije koji izražavaju kritičko mišljenje i neslaganje sa aktuelnim režimom. Poslednja žrtva takve jedne hajke bili su DSS i njen lider Vojsilav Koštunica.

Kako objašnjavate sve učestalije napade na vašu stranku i njenog lidera Vojislava Koštunicu?
To je vrlo jednostavno. Koštunica i DSS su nečista savest ne samo ove katastrofalne vlasti nego i dobrog dela javne scene. Da nije Koštunice, koji je govorio da politika „i Kosovo i EU“ nije moguća, Boris Tadić bi i dalje, bez skrupula, širio Srbijom dobru veru da se vlast bori za Kosovo, da je Srbija nadomak EU i da živimo bolje nego ikad. Da nije Koštunice i još nekoliko glasova, „B92“ bi bez problema ubeđivao Srbiju kako je sasvim normalno da se većina srpskih medija tako predano bori protiv svakog nacionalnog interesa svog naroda. Da nije Koštunice, možda bi i svaka želja da se odbrani Kosovo bila proglašena fašizmom, svaka potreba da Srbija živi bolje populizmom, a svako zalaganje za jedinstvenu nacionalnu politiku nastavkom Miloševićeve ere. Jednom rečju, da nema Koštunice Srbijom bi vladao mir. Problem je samo što bi to bio grobljanski mir.

Optužbe protiv Koštunice ovaj put su sasvim konkretne i tiču se političke pozadine za ubistvo Đinđića?
Ako vam samo kažem da je jedan od predvodnika tih optužbi čak 41 put bio u poseti pripadnicima zemunskog klana u Centralnom zatvoru za samo nekoliko meseci, koliko su oni ležali tamo posle hapšenja za otmicu Miškovića, onda se nastavlja ta priča o Koštunici koji budi prljavu savest tog večitog mladića srpske politike. Pazite, 41. put bi otišli u zatvor da vam tamo leži otac, brat, rod rođeni… Ili sudbinski važan poslovni partner. E sad, da li su partneri tamo ugovarali neki veliki završni posao, da li je samo Koštuničino postojanje i uticaj na političkoj pozornici stvar koja im vraća ta sećanja, to bih ja ostavio njihovim besanim noćima.

Koštuničino saslušanje na tu temu zahteva i specijalni tužilac?
Da, i o tome je obavestio novine, a Koštunicu, kako vidimo, nije. Veličina tog skandala je da država i tužilac rade za interes jednog veoma mračnog centra moći – mogli ste da vidite tu ekipu u „Peščanikovom“ filmu o atentatu na Đinđića, ali niste mogli da ih pitate od čega oni žive, šta su zapravo njihove prave profesije, osim što ubeđuju Srbiju da je kriva za sve, pa i za Đinđićevu smrt, i što joj kao personifikaciju te tvrdnje guraju pod nos Koštuničinu sliku. Kada sve to vidim, strepim od veličine posla vraćanja vladavine prava u Srbiju kada ponovo dođemo na vlast.

U nekim medijima DSS, već duže vreme tretiraju kao antikulturnu pojavu.
Zahvaljujući tome što sam bio u DSS, bio sam u prilici da o književnosti razgovaram sa jednim Pekićem ili Nikolom Miloševićem, sa kojim sam se sporio oko Danila Kiša, čiji je on bio veliki poštovalac, a ja nisam. E sad, ako su oni antikulturne pojave, a nije „Farma“ koja je kulturološki fenomen nastao iz duha vremena ove vlade, onda je to sasvim u redu.

Vi živite u Novom Sadu. Recite mi da li je osamdesetih godina prošlog veka u Novom Sadu većina bila autonomaški nastrojena ili je i to predrasuda?
Apsolutno ne. Toga je danas nešto više. Dobri sistemi vrednosti obavezno integrišu, a rđavi dezintegrišu. U ono vreme je među mladima bilo popularno osećati se kao patriota. U mom tadašnjem krugu sećam se mnogih rasprava sa ljudima koji su bili na nacionalnoj strani. Ko bi rekao da su toj grupi pripadali i ljudi koji danas vode DS u Novom Sadu, recimo Bora Novaković, bivši gradonačelnik, ili Svetozar Čiplić, Bojan Pajtić, Borko Stefanović…

Da li ste tamo pravili razliku između nacionalizma i radikalizma?
Ne sećam se da smo bili radikalni. To sam shvatio kasnije kroz neke druge primere, poput Biljane Srbljanović i Nikole Samardžića u Beogradu, koji su pisali za monarhističke kragujevačke „Poglede“. Radikalizam nije političko opredeljenje, već neko stanje duha da možeš i da promeniš političko uverenje, ali ostaješ radikalan. Posle mi je bilo lakše da shvatim ljude koji su danas u LDP, a bili su u „onovremenim“ radikalima, a i takve poznajem. Radikalizam je gubitak ravnoteže, a biti nacionalista i demokrata, kao što je Pekić govorio, to je nedostižni ideal za takve ljude.

Vaš predsednik Koštunica kaže da je teško zbog toga što se DSS protivi ulasku u NATO?
Pogledajte paradoks, svi nas uveravaju da će Srbija biti ekonomski jača što bude bliže EU, i da će biti vojno jača što bude bliže NATO. Tadićeva vlast nas uverava da nikada nismo bili bliži EU, a Srbija je siromašnija nego ikad. Ministar Šutanovac otvoreno lobira za NATO, a vojska nikada nije bila slabija. Čak je i glumac Petar Božović u jednom intervjuu rekao da su lovačka društva u Srbiji jača od njene vojske.

Govorili ste o verbalnom deliktu protiv navijača. Za vas se kaže da ste jedan od boljih poznavalaca evropske navijačke scene kod nas?
Zanimanje za tu vrstu subkulturne scene kod mene je proizašlo iz panka. Kada smo bili bombardovani 1999. godine indirektno sam učestvovao u jednoj velikoj akciji, koju su organizovali engleski navijači. Tada je u Koventriju bilo sprovedeno sakupljanje 60.000 potpisa da Koventri promeni ime u Beograd. Da podsetim, Koventri su Nemci žestoko bombardovali u Drugom svetskom ratu. Ali navijački svet često se kod nas shvata na prvu loptu, kao svet baraba ili huligana. A to nije baš tako. Stadioni su često mesta na kojima se artikulišu alternative – od kulturnih do političkih. I, naravno, mesta velike snage.

Dakle, nije samo reč o panku nego i o politici?
Tako je. Kod nas se malo zna, ali parola „Kosovo je Srbija“ prisutnija je na stadionima u Parizu ili Varšavi, nego u samoj Srbiji. Na mnogim evropskim tribinama često se vide srpske zastave.
Svuda su navijači glas naroda, utoliko pre što političare doživljavaju kao dekadentni odrođeni deo naroda. Posebno su zanimljivi Englezi koji na stadionima redovno izražavaju stavove u suprotnosti sa stavovima vlasti. Srpska zastava je baš zato prisutna na engleskim stadionima, kao i u Francuskoj i Poljskoj, Rusiji, Ukrajini, Slovačkoj… Recimo, interesantno je bilo gledati Poljake kako na ulicama Varšave demonstriraju na dan samoproglašenja nezavisnosti Kosova, a nas s njima ne povezuje ni vera, ni blizina. Tek, slučaj Kosova je odjeknuo mnogo jače u nekim drugim državama, nego u glavama onih koji su danas na vlasti u Srbiji.

U pitanju su, ipak, nepremostive ideološke razlike između vas i „druge Srbije“?
Naravno. To najbolje oslikava kvalifikacija koju je Jova Kapičić upotrebio za Koštunicu – reakcija. Čovek se ponaša kao da se njegov lični rat nikada nije završio, kao da je Srbija krčma u kojoj će on i njemu slični da gase svetlo i zavode red kako zažele, hapšenjima, batinama, prekim sudovima, pa i težim postupcima. Primećujem da se Srbija baš i nije demokratizovala, da se zbog drugačijeg mišljenja još uvek može stradati. I onda smo mi reakcija! Pa naravno da ću nedemokratama da budem reakcija. Svim neistomišljenicima lepe etikete, samo ne znam šta bi sebi zalepio čovek koji kaže da bi ponovo ubijao.

Da li biste izašli na ulicu da promenite režim?
Ulicu smatram legitimnim načinom da iskažem svoj stav, podržavam svaki protest protiv ove vlasti, ali istovremeno podržavam i promociju sopstvenih društvenih i političkih ideja. Ne mogu da se pridružim uličnim protestima onih koji ne misle da menjaju ovaj nakaradni sistem, već nastupaju samo zbog gole borbe za vlast.

Zbog čega ste izašli na ulicu kada se održavala gej parada?
To sam smatrao svojom građanskom obavezom, išao sam da negodujem protiv nametanja takozvanih „novih vrednosti“ koje duboko dele Srbiju. U toj manifestaciji se u suštini i akumulirala politika podela, politika koju sprovodi ova vlast. Zar je moguće da vlast nije za ove tri godine povukla nijedan jedini potez iza kojeg bi stala većina građana Srbije? Iza njih ostaju laži i prevare, i ništa više. Od mene će uvek dobiti žestoku kritiku za skupštinskom govornicom, ali i mnogo zvižduka na ulici.

A nasilje?
Zaista nikada nisam mislio da je nasilje ključ za rešavanje problema. Pravno nasilje od strane međunarodne zajednice nije naišlo na adekvatan odgovor srpske vlasti, naprotiv. I kada u junu dođu načelnici Generalštaba NATO-a, izaći ću na ulicu da vičem da se čuje do neba, to sam obećao i Šutanovcu u jednoj skupštinskoj raspravi, ne može za njih biti crvenog tepiha u Srbiji. On im čak preporučuje turistički obilazak Srbije, pa neka odu do Grdeličke klisure – ako ih ne prestravi eho vapaja nedužnih žrtava, onda neka sve ide dođavola.

10 komentara

  1. Od velike brige Tadića , Čanka , Čede praška , Kandićke i ostalih nesrba nas Srba ima sve manje u regionu . Zbog totalne nebrige vlade Srbije o Srbima u Hrvatskoj dolazi do nestajanja našeg naroda iz ove zemlje prvog suseda u kojoj smo živeli vekovima a u Srpskoj Dalmaciji , Lici , Baniji , Kordunu i pre Hrvata .Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i oko 150 ooo Jugoslovena od njih oko 80 % Srbi i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se ne smije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo . Danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika i rađaju 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje nego što ih umire a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba Srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve Srpske krajeve Srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja Srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju Srbija može spriječiti secesiju Srpskog Vojvodstva.Ukratko Srbija mora ekonomski ojačati a najveći dio novca izdvajati za poboljšanje nataliteta , osnovati Srpski fond koji će voditi Srpska pravoslavna crkva , tražiti da u njega uplaćuje i naša dijaspora širom sveta .Pokrenuti veliku obnovu u Srbiji se godišnje treba rađati 100 000 beba u Srpskoj minimalno 20 000 . U Hrvatskoj treba tražiti povratak na plan Z-4 od međunarodne zajednice jer inače se Srbi nikad neće moći vratiti u svoje kuće i stanove .Preko crkve treba pomagati Srbe u Krajini naročito Podunavlje , Vukovar , Ilok, Beli Manastir i Osek .A u Dalmaciji na prostoru između Zadra i Šibenika pa prema granici s Bosnom . Kao i Albanci grupirati se i odrediti centar recimo Srbi iz Dalmacije ,Senja ,Zadra , Splita itd . pomalo grupirati u Šibenik .U BH federaciji uložiti sve napore i ojačati Drvar , Grahovo , Glamoč i veliki trud uložiti da bude Srpska većina u Bosanskom Petrovcu .Isto tako ojačati Brčko sa više mladih višečlanih porodica i ne dozvoliti presecanje Srpske na dva dela . Hercegovina izumire a gradimo veliki Bogomolje to je lepo ali treba nam narod , znači još jedan bitan kraj koji treba ojačati . U Srbiji treba ojačati Suboticu , Sentu , Kanjižu itd . i Rašku oblast u užoj Srbiji .Izbjeglice treba naseljavati tamo gdje nam nedostaje stanovništva a ne u mjestima u kojima su Srbi i tako preko 85 % .Znači ako si rodoljub, Srbin, Srpkinja prihvatite se ljubavi i natalitetom pobjedimo neprijatelje Srbije i Srpskog naroda .

  2. Bog ti pomogao sokole naš.
    Doviđenja do oslobođenja!

  3. Moguće je i trebalo bi da je lako razumeti nivi izopačene svesti i morala kod takvih ne ljudi tipa Čede, Biljane, Nikole Samardžića i Jove Kapičića, ali teško je objasniti da se takvi gmazovi tolio dugo održavaju na političkoj sceni. Zar je moguće da narod ne može videti ko su ti gangsteri i politički vlastodršci koji ih drže na površini?
    Bez političke i medijske “logistike” oni se nebi mogli održati na površini srpske kaljuge i Čeda bi odavno pravio društvo Ulemeku.
    U kaljuzi koja je očigledna G. Koštunica i DSS bojim se da će i dalje gubiti ako ne uzvrate istom merom i ne iznesu sav prljav veš pred sud javnosti, a za koji sam siguran da znaju. Moraju se skloniti fini maniri i gospodske rukavice pa vraćati istom merom.

  4. BoTa Izvinjakovic

    Vrlo dobar, prijemčiv i nadasve iskren intervju, kakvi su sada prekopotrebni Srbiji.kamo sreće da ovakvih intervjua i članaka čitamo i u drugim novinama.Zašto je “prva Srbija” spala na PEČAT, NSMP i NOVI STANDARD.Željko bi morao češće da se pojavljuje u medijima jer ima “oštar” jezik, iskren je, pametan i vrlo jasan.Ali, najvažnije je da i Koštunica ižađe iz kabineta i pređe onu njegovu mirnu crtu.Jer, ovo je ipak Srbija.Koštunica treba češće, mnogo češće da se obraća na naćin kao onaj na zadnjem GO DSS ili kao u članku objavljenom u PEČATU.Dosta je defanzive, ako DSS ne pređe u ofanzivu Srbija će nestati jer su samo oni ostali kao demokrate i nacionalisti.

  5. Odličan intervju, g. Tomiću čestitke na jasnim i čistim stavovima.

  6. Apsolutno na svom mestu.DOSTA DEFANZIVE jer narod treba da cuje i shvati. Treba da se zna ko je 41 put posecivao zatvor iako je prepoznatljivo dete ( da ne kazem deriste). I to imenom i prezimenom jer bi on tako postupio. I sve ostalo.

  7. Svaka cast za ispravne stavove g.Tomica ,a i za one koji su ga intervjuisali,a i za najbolje novine u Srbiji .Jedna generalna cistka je neophodna na svim poljima zivota,a natalitet treba da bude prioritet.

  8. Treba naci dobrog hirurga da je odstrani, jer se moze neblagovremenom intervancijom situacija toliko iskomplikovati da mu se posle ne moze ni pomoci, moze se desiti da zbog toga, ne daj boze, i umre.
    Mada se nesto pitam, kolika je ta kost uopste, to se ne govori,
    moze biti da se ni ne moze odstraniti bez posledica ?
    Skenerom bi se to moglo utvrditi, ako ima neki koji je u funkciji,
    a ako ga nema ovde, morace u inostranstvo… to bi mozda bilo najsigurnije.
    Nemaju nasi lekari bas nekog velikog iskustva u takvim slucajevima.

  9. Na svaku Srbiju je izvršen atentat. Bez alternativni prijatelji ubijali su nas vekovima. Nikada nisu ni prestajali. Daće Bog da prestanu. Nijedan srpski vođa nije im bio po meri. Nisu imali milosti – čak su i Đinđića streljali čim su od njega čuli reč koja im nije bila po volji. Naš predsednik danas ne sme, bez specijalne dozvole, da izusti neke proste rečenice i reči kao: Bez Kosova i Metohije nećemo u Evropu, 1244, pravoslavna vera, strateški srpski investitori, majka i zaštitnica Rusija, ćirilica je srpsko pismo, skidajte latinične bildbordove i reklame firmi, Ustav je zakon za sve… ima ih mnogo, mnogo, da ne zakeramo. Mogu da napišem vokabular rečenica i reči koje je predsednik u Briselu i Vašingtonu naučio napamet, preneo na sve potčinjene od premijera, ministara do lokalnih podrepaša, pa ih proiznose kao gramofonska ploča. Znate i Vi dragi komentatori i autori. O Šutanovcu, Čedi, NVO i kompaniji nema smisla govoriti. Rafalom jr streljana Srbija, uškopljena od ponosara. Iskreno rečeno, nisam pristalica partija, nažalost, jedina koja ima srpski program i nacionalnu bezbednost je DSS sa Koštunicom. Izdao ga je, nadajmo se privremeno, Ilić, težeći vlasti, kao da ima malo. Problem DSSa je što se patriotske parajlije boje da će im biti zakinuto, Koštunica ne teži materijalnim bogatstvima, nego duhovnosti. Šteta je da je Nikolić preobukao gunj, opet zbog težnje ka vlasti. Nikolić je momentalno najveća opasnost za Srbiju. On je DS u pelenama. Valjda će narod da shvati do izbora, pa će doći do promena, da Srbija bude Srbija, da neko stane na branik i kaže – nema više. I ovaj kamen zemlje Srbije….

  10. Dugačak intervju. Mnogo reči, a malo sadržaja. Morali bi političari malko da se udalje od parola. Parole su zapaljive, ali su prazne. Samo zveče. Kad Tomić kaže da je protiv Evrope, što sam i ja, a da je za Kosovo u Srbiji, što sam takođe i ja, mora da nam kaže i kako misli to da izvede. Nemam ja problem sa Koštunicom što se on zalaže za teritorijalni integritet Srbije, nego imam problem što mi ne govori kako da taj integritet i suverenitet zaštitimo. Jer ako mi ne govori, onda ja sumnjam da ni on ne zna, a da se samo pravi da zna. A onda sve to zajedno postaje samo još jedna parola. Kao što je parola – EU nema alternative, tako je i ovo Koštuničino sa Kosovom, takođe parola. Samo što nam ova druga parola nekako više prija. E pa ja hoću kritički da gledam na sve, a ne samo na stvari koje mi ne prijaju, uljuljkujući se i nabijajući glavu u pesak. Zašto ne bi bilo legitimno da vratimo Kosmet? A šta Koštunica o tome kaže? Isto što i Tadić… vodi pravnu bitku? Vodi pravnu bitku sa onima koji su nas bespravno bombardovali? Pa time je sve o sebi rekao.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *