VELIMIR ILIĆ Narod sit Vlade – gladuje

Razgovarao Uglješa Mrdić

Predsednik Nove Srbije za „Pečat“ govori o razlozima za hitne promene u Srbiji i o novom velikom opozicionom mitingu koji će  u subotu 19. marta 2011. godine biti održan u Čačku, u organizaciji SNS, NS, PS i PSS

„Očekujem da će na velikom narodnom mitingu koji će biti održan u subotu u Čačku, u organizaciji našeg opozicionog bloka SNS, NS, PS i PSS, biti poslata jasna poruka vladajućem režimu da je konačno vreme za istinske promene u Srbiji, a ne za kozmetičke promene u Vladi“, ističe u intervjuu za „Pečat“ predsednik Nove Srbije Velimir Ilić.
Naš sagovornik navodi da vanredni parlamentarni izbori moraju biti održani što pre ove godine i da Srbija konačno dobije novu Vladu, koja neće biti glomazna, ali će efikasno voditi državu i narod, i pokušati da spasi šta se spasiti može u Srbiji.

Kako komentarišete izjave predstavnika vladajućeg režima – DS, G17 Plus, SPS i njihovih partnera, iz kojih se da zaključiti ili da Srbija nije u teškoj ekonomskoj krizi ili da donosioci lepih vesti nemaju predstavu o zemlji u kojoj žive?
Ova Vlada nastavlja sa lošim radom i pored podataka koji jasno ukazuju da naš narod živi u bedi, a da je država sve zaduženija. Jedan deo građana prima malu platu, drugi ne može da se zaposli, a treći gladuje. Iz dana u dan su sve veća poskupljenja. Na najvećem mitingu opozicije u poslednjih desetak godina, održanog ispred Doma narodne skupštine u Beogradu, 5. februara ove godine, jasno je poručeno da je vreme za buđenje naroda. Ja sam stari mitingaš i predstojeći miting u Čačku je samo jedan u nizu velikih mitinga, u organizaciji naše koalicije.

Kakve promene očekujete?
Srbiji su potrebne prave korenite promene koje bi uticale na to da državne institucije rade svoj posao, da se pokrene proizvodnja u Srbiji, spasi poljoprivredni sektor, zaustavi uništenje infrastrukture i da ulažemo u energetski sektor. Potrebno je da se postave zdravi temelji da bi naša država postala ozbiljna, a da se radno sposobno stanovništvo zaposli i uredno prima platu od koje može da živi. Potrebna su otvaranja novih radnih mesta, funkcionisanje uvoza i izvoza, i da se država na istinski način obračuna sa kriminalom i korupcijom, a ne samo da se progone nepodobni za aktuelni vladajući režim. Državni organi bi trebalo da rade svoj posao u skladu sa zakonom, a ne po stranačkim nalozima. Onaj ko krši zakon mora da odgovara bez obzira na stranačku pripadnost. Sada imamo situaciju da oni koji su na vlasti rade što god hoće. Pravosuđe u Srbiji bi trebalo da bude maksimalno profesionalno, a ne pod kontrolom stranačkih i finansijskih centara moći. Uz prave promene možemo da stvorimo uslove za ulazak celovite Srbije u Evropsku uniju. Na taj način ćemo uspostaviti evropski prosek odnosa broja zaposlenih i nezaposlenih, kao i veći standard u Srbiji. E, da bi sve to moglo institucije u Srbiji moraju da budu samostalne i nezavisne, a ne pod kontrolom političkih partija i stranačkih moćnika. Mi želimo demokratiju na delu, a ne demokratiju na papiru.

Da li je to moguće sa ovakvom vlašću koja zagovara tek prividnu demokratiju?
Naravno da ne. Ova vlast urušava i institucije i demokratiju i državu, a građani žive sve teže. Politički moćnici rade što god hoće i vladaju onako kako im najviše odgovara. Ovakvim postupcima vladajućeg režima Srbija je sve dalje od EU. Čim je manji standard, što je sada slučaj u Srbiji, iz meseca u mesec se povećava stepen kriminala i korupcije. Danas se deo omladine prepušta kriminalu, radnici štrajkuju i većina naroda je siromašno. Sve veći broj firmi u Srbiji propada, a stanovništvo napušta seoska i nerazvijena područja. Za sve je to kriva aktuelna vlast jer je zapostavila nekoliko bitnih segmenata u našem društvu, naročito kada je u pitanju privreda. Uništavaju poljoprivrednu i građevinsku industriju. Evo ovog proleća počinje četvrta građevinska sezona i četvrta sezona setve, a ova vlast ništa ne radi da bi to poboljšala i da bi se u Srbiji više sadilo i gradilo. Treba povući deo stanovništva iz gradova i vratiti na srpska sela, kako bi se ojačala vrednost srpskog domaćina i vratila snaga poljoprivredne industrije. Ovako stanovnici velikih gradova su sve siromašniji i idu na gradski kazan kako bi preživeli. Odlično se sećam kada je ova koalicija „Za evropsku Srbiju“, pre tri godine u predizbornoj kampanji obećavala nova radna mesta i bolji život. Predsednik Srbije i DS je pre tri godine rekao da garantuje da će Srbija 2013. godine biti član EU, a ove godine izjavio da je tako nešto moguće tek 2020. godine. On je sa svojim saradnicima i aktuelnom Vladom Srbije unazadio našu državu za nekoliko godina kada su u pitanju evropske integracije. Isto je urađeno i po pitanju obećavanja novih zaposlenja. Obećali su 200.000 novih radnih mesta, a ova Vlada je uspela da sredi da 400.000 građana ostane bez posla. Vlada je prokockala tri godine setve, građevinskih sezona, evropskih integracija, infrastrukturnih projekata. Uspeli su našu državu samo na početku ove godine, zahvaljujući brojnim komercijalnim kreditima, da zaduže za novih 1,2 milijarde evra. Srbija je silan novac uložila u privatnu firmu „Fijat“ u Kragujevcu, i ništa nismo dobili od toga. Nema ni hiljade novih automobila koji se prodaju na evropskom tržištu, niti hiljade novih zaposlenih radnika. Pri tom ministar Oliver Dulić obećava i 5.000 novih stanova, koje niko nije ni video, jer tek treba da počnu da se grade. Da ne govorimo o lažnim vladinim obećanjima po pitanju završetka autoputa, mostova po Srbiji. Most preko Ade još nije završen, probio je sve moguće rokove i granice, a koštaće nas stotine miliona evra, što je više od mnogih većih i kvalitetnijih mostova po Evropi.

Ko treba da snosi odgovornost za  svakodnevna poskupljenja sa kojima se suočavaju građani Srbije?
Isto oni. Vladajuća koalicija. Osnovne životne namirnice poskupele su u nekoliko navrata, da ne govorim o struji, telefonskim i komunalnim uslugama, grejanju… Prosvetni i zdravstveni radnici žive sve teže. U Srbiji dnevno u proseku 555 ljudi ostane bez posla. Ova Vlada je prozivala Mlađana Dinkića da je bio glavni kočničar rada njihove Vlade, pa su ga izbacili iz svog tima. A sada Dinkić i dalje sedi u Skupštini i daje podršku toj Vladi. Pri tom Verica Kalanović, koja je javno rekla da ne može da sedi u Vladi pored premijera Mirka Cvetkovića jer je iz Vlade izbacio njenog šefa Dinkića i da joj je ispod časti da ostane u njoj, danas je potpredsednik u toj istoj Vladi. Ova Vlada je bez morala. Sve ovo govorim kako bi pojasnio zašto su nam potrebni izbori, a ne kozmetičke promene i neprirodna povezivanja ministarstava.

Smatrate li da je hajka protiv opozicionih stranaka i lidera način da Vlada prikrije svoj loš rad i rast rejtinga opozicije?
Apsolutno da. Žele od naroda da sakriju agoniju koju su napravili. Sada vlast zabavlja narod hajkom na našu opozicionu koaliciju – Srpsku naprednu stranku, Novu Srbiju, Pokret socijalista i PSS, kao i kampanjom protiv Vojislava Koštunice i DSS-a. Izmišljaju afere, krivična dela, a ne žele da se obračunaju sa pravom mafijom koja deluje po Srbiji. Ako je neko u strankama naše koalicije učestvovao u kriminalu neka se vodi istraga u skladu sa zakonom, a ne po volji vladajućeg režima. U svakoj stranci ima onih koji su možda učestvovali u nekom kriminalu. Kod mene u stranci ima preko 100.000 članova i ne mogu da znam da li se neko od njih ogrešio o zakon. Da imamo prave institucije onda bi se znalo ko šta radi i ko treba da odgovara, a ne da vladina politika bude zasnovana na političkom progonu njenih protivnika. Zašto nisu otvorili afere u javnim preduzećima kojima sami upravljaju, tu su zatim i afere vezane za „VIP“ salon na aerodromu, „Sartid“, brojne katastrofalne privatizacije, „JAT“, kreditne linije, poslovi koji su dodeljeni mnogim režimskim firmama i niz drugih stvari… Mafija i ova vlada neće da se bori protiv kriminala i korupcije. Mene napadaju mafijaši kojima nisam dao da mi se mešaju u posao dok sam bio ministar za kapitalne investicije. Tajkuni, mafija i vlastodršci vode kampanje i skreću pažnju javnosti na ono što njima odgovara. Ne sme nijedan pojedinac da bude iznad institucija.

Rubrika:
Intervju

Nadnaslov
Velimir Ilić

Naslov:
Narod sit, Vlada – gladuje

Podnaslov:
Predsednik Nove Srbije za „Pečat“ govori o razlozima za hitne promene u Srbiji i o novom velikom opozicionom mitingu koji će  u subotu 19. marta 2011. godine biti održan u Čačku, u organizaciji SNS, NS, PS i PSS

Izvod 1:
Čim je manji standard, što je sada slučaj u Srbiji, iz meseca u mesec se povećava stepen kriminala i korupcije

Potpis 1:
Institucije u Srbiji moraju da budu samostalne i nezavisne, a ne pod kontrolom političkih partija i stranačkih moćnika

Razgovarao Uglješa Mrdić
Fotografije MILAN TIMOTIĆ

„Očekujem da će na velikom narodnom mitingu koji će biti održan u subotu u Čačku, u organizaciji našeg opozicionog bloka SNS, NS, PS i PSS, biti poslata jasna poruka vladajućem režimu da je konačno vreme za istinske promene u Srbiji, a ne za kozmetičke promene u Vladi“, ističe u intervjuu za „Pečat“ predsednik Nove Srbije Velimir Ilić.
Naš sagovornik navodi da vanredni parlamentarni izbori moraju biti održani što pre ove godine i da Srbija konačno dobije novu Vladu, koja neće biti glomazna, ali će efikasno voditi državu i narod, i pokušati da spasi šta se spasiti može u Srbiji.

Kako komentarišete izjave predstavnika vladajućeg režima – DS, G17 Plus, SPS i njihovih partnera, iz kojih se da zaključiti ili da Srbija nije u teškoj ekonomskoj krizi ili da donosioci lepih vesti nemaju predstavu o zemlji u kojoj žive?
Ova Vlada nastavlja sa lošim radom i pored podataka koji jasno ukazuju da naš narod živi u bedi, a da je država sve zaduženija. Jedan deo građana prima malu platu, drugi ne može da se zaposli, a treći gladuje. Iz dana u dan su sve veća poskupljenja. Na najvećem mitingu opozicije u poslednjih desetak godina, održanog ispred Doma narodne skupštine u Beogradu, 5. februara ove godine, jasno je poručeno da je vreme za buđenje naroda. Ja sam stari mitingaš i predstojeći miting u Čačku je samo jedan u nizu velikih mitinga, u organizaciji naše koalicije.

Kakve promene očekujete?
Srbiji su potrebne prave korenite promene koje bi uticale na to da državne institucije rade svoj posao, da se pokrene proizvodnja u Srbiji, spasi poljoprivredni sektor, zaustavi uništenje infrastrukture i da ulažemo u energetski sektor. Potrebno je da se postave zdravi temelji da bi naša država postala ozbiljna, a da se radno sposobno stanovništvo zaposli i uredno prima platu od koje može da živi. Potrebna su otvaranja novih radnih mesta, funkcionisanje uvoza i izvoza, i da se država na istinski način obračuna sa kriminalom i korupcijom, a ne samo da se progone nepodobni za aktuelni vladajući režim. Državni organi bi trebalo da rade svoj posao u skladu sa zakonom, a ne po stranačkim nalozima. Onaj ko krši zakon mora da odgovara bez obzira na stranačku pripadnost. Sada imamo situaciju da oni koji su na vlasti rade što god hoće. Pravosuđe u Srbiji bi trebalo da bude maksimalno profesionalno, a ne pod kontrolom stranačkih i finansijskih centara moći. Uz prave promene možemo da stvorimo uslove za ulazak celovite Srbije u Evropsku uniju. Na taj način ćemo uspostaviti evropski prosek odnosa broja zaposlenih i nezaposlenih, kao i veći standard u Srbiji. E, da bi sve to moglo institucije u Srbiji moraju da budu samostalne i nezavisne, a ne pod kontrolom političkih partija i stranačkih moćnika. Mi želimo demokratiju na delu, a ne demokratiju na papiru.

Da li je to moguće sa ovakvom vlašću koja zagovara tek prividnu demokratiju?
Naravno da ne. Ova vlast urušava i institucije i demokratiju i državu, a građani žive sve teže. Politički moćnici rade što god hoće i vladaju onako kako im najviše odgovara. Ovakvim postupcima vladajućeg režima Srbija je sve dalje od EU. Čim je manji standard, što je sada slučaj u Srbiji, iz meseca u mesec se povećava stepen kriminala i korupcije. Danas se deo omladine prepušta kriminalu, radnici štrajkuju i većina naroda je siromašno. Sve veći broj firmi u Srbiji propada, a stanovništvo napušta seoska i nerazvijena područja. Za sve je to kriva aktuelna vlast jer je zapostavila nekoliko bitnih segmenata u našem društvu, naročito kada je u pitanju privreda. Uništavaju poljoprivrednu i građevinsku industriju. Evo ovog proleća počinje četvrta građevinska sezona i četvrta sezona setve, a ova vlast ništa ne radi da bi to poboljšala i da bi se u Srbiji više sadilo i gradilo. Treba povući deo stanovništva iz gradova i vratiti na srpska sela, kako bi se ojačala vrednost srpskog domaćina i vratila snaga poljoprivredne industrije. Ovako stanovnici velikih gradova su sve siromašniji i idu na gradski kazan kako bi preživeli. Odlično se sećam kada je ova koalicija „Za evropsku Srbiju“, pre tri godine u predizbornoj kampanji obećavala nova radna mesta i bolji život. Predsednik Srbije i DS je pre tri godine rekao da garantuje da će Srbija 2013. godine biti član EU, a ove godine izjavio da je tako nešto moguće tek 2020. godine. On je sa svojim saradnicima i aktuelnom Vladom Srbije unazadio našu državu za nekoliko godina kada su u pitanju evropske integracije. Isto je urađeno i po pitanju obećavanja novih zaposlenja. Obećali su 200.000 novih radnih mesta, a ova Vlada je uspela da sredi da 400.000 građana ostane bez posla. Vlada je prokockala tri godine setve, građevinskih sezona, evropskih integracija, infrastrukturnih projekata. Uspeli su našu državu samo na početku ove godine, zahvaljujući brojnim komercijalnim kreditima, da zaduže za novih 1,2 milijarde evra. Srbija je silan novac uložila u privatnu firmu „Fijat“ u Kragujevcu, i ništa nismo dobili od toga. Nema ni hiljade novih automobila koji se prodaju na evropskom tržištu, niti hiljade novih zaposlenih radnika. Pri tom ministar Oliver Dulić obećava i 5.000 novih stanova, koje niko nije ni video, jer tek treba da počnu da se grade. Da ne govorimo o lažnim vladinim obećanjima po pitanju završetka autoputa, mostova po Srbiji. Most preko Ade još nije završen, probio je sve moguće rokove i granice, a koštaće nas stotine miliona evra, što je više od mnogih većih i kvalitetnijih mostova po Evropi.

Ko treba da snosi odgovornost za  svakodnevna poskupljenja sa kojima se suočavaju građani Srbije?
Isto oni. Vladajuća koalicija. Osnovne životne namirnice poskupele su u nekoliko navrata, da ne govorim o struji, telefonskim i komunalnim uslugama, grejanju… Prosvetni i zdravstveni radnici žive sve teže. U Srbiji dnevno u proseku 555 ljudi ostane bez posla. Ova Vlada je prozivala Mlađana Dinkića da je bio glavni kočničar rada njihove Vlade, pa su ga izbacili iz svog tima. A sada Dinkić i dalje sedi u Skupštini i daje podršku toj Vladi. Pri tom Verica Kalanović, koja je javno rekla da ne može da sedi u Vladi pored premijera Mirka Cvetkovića jer je iz Vlade izbacio njenog šefa Dinkića i da joj je ispod časti da ostane u njoj, danas je potpredsednik u toj istoj Vladi. Ova Vlada je bez morala. Sve ovo govorim kako bi pojasnio zašto su nam potrebni izbori, a ne kozmetičke promene i neprirodna povezivanja ministarstava.

Smatrate li da je hajka protiv opozicionih stranaka i lidera način da Vlada prikrije svoj loš rad i rast rejtinga opozicije?
Apsolutno da. Žele od naroda da sakriju agoniju koju su napravili. Sada vlast zabavlja narod hajkom na našu opozicionu koaliciju – Srpsku naprednu stranku, Novu Srbiju, Pokret socijalista i PSS, kao i kampanjom protiv Vojislava Koštunice i DSS-a. Izmišljaju afere, krivična dela, a ne žele da se obračunaju sa pravom mafijom koja deluje po Srbiji. Ako je neko u strankama naše koalicije učestvovao u kriminalu neka se vodi istraga u skladu sa zakonom, a ne po volji vladajućeg režima. U svakoj stranci ima onih koji su možda učestvovali u nekom kriminalu. Kod mene u stranci ima preko 100.000 članova i ne mogu da znam da li se neko od njih ogrešio o zakon. Da imamo prave institucije onda bi se znalo ko šta radi i ko treba da odgovara, a ne da vladina politika bude zasnovana na političkom progonu njenih protivnika. Zašto nisu otvorili afere u javnim preduzećima kojima sami upravljaju, tu su zatim i afere vezane za „VIP“ salon na aerodromu, „Sartid“, brojne katastrofalne privatizacije, „JAT“, kreditne linije, poslovi koji su dodeljeni mnogim režimskim firmama i niz drugih stvari… Mafija i ova vlada neće da se bori protiv kriminala i korupcije. Mene napadaju mafijaši kojima nisam dao da mi se mešaju u posao dok sam bio ministar za kapitalne investicije. Tajkuni, mafija i vlastodršci vode kampanje i skreću pažnju javnosti na ono što njima odgovara. Ne sme nijedan pojedinac da bude iznad institucija.

8 komentara

  1. Sada je prilika, da osvojimo Japansko mesto u prodaji fiat automobila, onako kako rece Sutanovac, za prodaju oruzja na nesreci Tunis, Egipta,Libije…ali…*cvarci su pojedeni*..
    ……………………………………………………………………………………………………………………
    Od kragujevačkog posla s Fijatom nema ništa.
    Dok su se nudili Južnim tokom, Rusi su bili raspoloženi da Zastava pravi automobile za njih.
    I šta su radili naši političari?
    Ne Vlada, već svi lokalni politički diletanti, poput onog koji se „prodao za šaku čvaraka”, počeli su da sanjaju snove projektoane u NATO-paktu, kako će moći da prave državice oko svojih gradića u unutrašnjosti Srbije.

    Što je najvažnije, od kragujevačkog posla s Fijatom nema ništa. Dok su se nudili Južnim tokom, Rusi su bili raspoloženi da Zastava pravi automobile za njih. I šta su radili naši političari? Ne Vlada, već svi lokalni politički diletanti, poput onog koji se „prodao za šaku čvaraka”, počeli su da sanjaju snove projektoane u NATO-paktu, kako će moći da prave državice oko svojih gradića u unutrašnjosti Srbije.

    U prisustvu Putina, ruska firma Solers, zaključila je onaj ugovor kojeg je trebalo samo sprovesti u Kragujevcu[1]. Pola miliona vozila, koja su se mogla bar sklapati u Kragujevcu, sad će se proizvoditi u mestu Naberežni Čelni u Tatarstanu. Kragujevčani bi trebali jako dobro da zapamte ime ovog mesta. Njegov razvoj je dokaz da nas je ova Vlada obmanjivala. U Rusiji prodaja automobila raste, a kako tvrde analitičari, Fijatovi automobili će se ubrzo izvoziti iz Rusije.

    Zbog neodgovornosti i korumpiranosti naših političara su propuštene mnoge šanse za Srbiju. I novi krediti MMF-a trajaće dok se ne pojedu neki novi čvarci. A tada Srbija više neće biti potrebna ni Zapadu ni Istoku, jer smo izgubili poverenje na obe strane. Nasuprot toga, politika koja bi sarađivala i sa Istokom i Zapadom je jedina šansa za Srbiju. No, to sigurno nije ova sadašnja politika sa Cvetkovićevom Vladom, koja radi samo u korist svoje i naše štete.

  2. Može Velja nastaviti ovu priču i ona jeste korektana, tačna, narod jeste gladan. Međutim nedostaje doslednost. Dobar čovek neće izdati pravog rodoljuba, poštenog Srbina (Voju) i presaldumiti se, istim adutima pomagati bolesnom vlastoljupcu (po cenu rasprodaje Srba), koji se boji da će ostariti (da mu ne iscuri biološki časovnik), otići u penziju, a da ne bude “glavni”. Evo ga sada (trentno) u Politikonnu kako zbog toga cvili ko Damjanov zelenko.

  3. Ovaj čovek je čudo. Antikomunista na krilima tranzicije(ove bolne)gde nestaje narod. Slavni potomak dede “ravnogorca”, “heroja” prekrojene istorije (zaista neznam šta je to)? Draškovićev potrčko. Đinđićev razarač, motorna i moralna snaga u petooktobarskom udaru pete kolone Nato pakta itd. A sada kritičar svojih (ne)dela…Pa,,,ljudi zar je to moguće????????????????????
    Če je živ!

  4. Bivši direktor Pravdić: Upropastili su Galeniku!

    Sve spiskali – Ostavio sam im 32 miliona evra na računu, pogledajte dokle su doveli ovakvu fabriku. Država je morala da reaguje još početkom 2009. jer je bilo jasno šta se tamo radi

  5. Srbin u ostavci [neregistrovani] (22. 03. 2011, 10:54:18)
    banana state

    Smarate vise sa ovim izdajnikom (Draza).koga se i kralj odrekao svaki bozji dan evo 20 godina.Toliko zalopojki za saradnikom okupatora,hiljade takvih su francuzi stavljali na vesala na sred trga posle rata a ovde se u srbiji pravi neki mitski heroj.Kad sam video cetnikovanje zele zemlje od 1990 pa nadalje znao sam da cemo dogurati do bede ,primitivni mozgovi isplivase i napravise od normalne zemlje frankestajna.U mom gradu je za vreme Tita napravljen spomenik srpskim vojnicima,jedan za 1814,jedan za 1914 i jedan za 1941..i sta se desilo dolaskom tzv “demokratije” cetnicke demokrate su uklonili spomenik sa 1941om i ostavili samo ona dva.E Srbijado ,svakim danom te se sve vise stidim.

  6. Svačiji sluga Velja Ilić, nikad svoj.Nit’ vino, nit’ voda.

  7. hm,hmm.. sa zvanicnog sajta,,
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    šaljite nam vaše predloge i pitanja svakom ćemo odgovoriti !

    Šta bi Srbija dobila vaspostavljanjem Kraljevine ?

    Dali mislite dali je Ustav Kraljevine Srbije bio pogodan ?

    Amerika bi platila najveđu svotu dolara da postane Kraljevina

    ali je istoriski logično nemoguće šta mislite ?

    Srbija ima svoga Kralja koji je spreman da pomogne svom narodu !

    Kakvo je vaše mišljenje ?

  8. Rusija se našla u agoniji, jer blago je reći da je zemlju zahvatila humanitarna katastrofa. Ogromni delovi velike zemlje umirali su od gladi – kasnije je N. S. Hruščov objavio dokumenta iz kojih je bilo jasno da je bilo ljudožderstva. Majke su jele svoju decu. Bila je to „čemerna žetva“, u Ukrajini i Rusiji o tome danas postoje i knjige. No, ko čita knjige danas u Srbiji – niko. Lenjin je odlučio da pozove ambasadore koji su ostali u Petrogradu, da apeluju na svoje vlade da se Rusiji pomogne. Sastanak je održan u Kremlju u čuvenoj dvorani i došli su neki ambasadori – malo ih je bilo i ostalo. Lenjin se pojavio sa članovima vlade i govorio je na nemačkom i francuskom vrlo umereno. Tu je bio i ambasador Kraljevine Srbije, kome je kralj Petar naredio da ostane dok se ne vidi šta će biti. On je posle Lenjinovog govora kazao u lice Lenjinu da su oni upropastili Rusiju – da su oni krivi jer politika se tako ne vodi: uzgred, ovaj slavni diplomata je za vreme Drugog svetskog rata u Beogradu – pod Nedićem – bio oduševljeni pristalica Hitlera, da takvog Hitler nije imao ni u Berlinu. No, pustimo to za sada. Lenjin je pažljivo slušao, ali je njegov ministar unutrašnjih poslova, Feliks Djeržinski, potegao revolver iz futrole. Bio je to šef ČEKE – tajne policije. Prisebni Lenjin je tada zgrabio Djeržinskog za ruku i ambasador Spalajković je izvukao živu glavu. Incident naravno, i to grozan. Postoje razne verzije događaja, ali se svi slažu da je Lenjin spasao srpskog ambasadora. Takva su to bila vremena, crna da crnja biti ne mogu, ali se ipak znalo da država državi ne može da određuje politiku ni da propisuje zakon – ne verujemo da A. Konuzin to ne zna. Pa ipak, načinio je neviđeno nešto i evo svi bezmalo ćute. Ne dao bog da mislimo i ovde na pištolj, no neko bi trebalo da uloži notu vladi gospodina Putina. No, ko će – legendarni Vuk J. pojma nema, a osim toga ambasador Konuzin je njega „izabrao“. Gde ga nađe – pitaju se mnogi u svetu, a ni mi ne znamo ko ga i gde nađe ovakvog kakav je.

    Odnosi među državama se grade – dugo i strpljivo – a ambasador Konuzin je za to izgubio živce. Ili možda i nije tako – dobro je on razumeo u kakvoj je zemlji akreditovan. Naravno, Konuzin je oduševio brojne u Srbiji i negde iz DSS-a već kliču – bravo majstore.

    Tu smo gde smo – i nije nam lako – a sa ovakvim ambasadorima i diplomatama biće nam još teže. Inače velika Rusija je diplomatski priznala Južnu Osetiju i Abhaziju. I tako dalje do sledećeg skandala, a ono iz istorije diplomatije mačku o rep. Veliki su veliki a mali su mali – teško onim Srbima na Kosovu ako je Konuzin veći Srbin od njih i od svih nas.

    Zapisi iz palanke

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *