ONA NIJE RAZUMELA

PISMA IZ TAMNOG VILAJETA

Kako je na konferenciji islamskih država, koje su u novom prestrojavanju velikih sila osudile Zapad, Biseri Turković stavljeno do znanja da je Bosna na pogrešnoj strani istorije

Ako se pod „svjetskim poretkom“ podrazumijeva u međunarodnoj zajednici izgrađeni sistem pravila, propisa, normi, prihvaćenih običaja i političkih dogovora o djelovanju, ponašanju i ograničenjima u ponašanju država, vojnih saveza i ostalih subjekata međunarodnih odnosa, onda do sada poznati „svjetski poredak“ više ne postoji. Zasluge bez sumnje pripadaju zapadnim državama i NATO-u. [restrict]

TOPLI VJETAR S ISTOKA U prestrojavanju za Zapad i sve drugo što Zapad nije, konačno je i islam izašao sa svojim stavom. Ministarska konferencija (57 država) Organizacije za islamsku saradnju (OIC) u Islamabadu, održana 22. i 23. marta, i njena rezolucija, jednoglasno usvojena tim povodom, stavili su pečat na odluku prestolonasljednika Saudijske Arabije Selmana bin Abdulaziza da ne odgovara na telefonske pozive predsjednika SAD. Istovremeno, masovni protesti u Turskoj na kojima je osuđen NATO i iznet zahtjev za napuštanje alijanse jasno su odredili muslimane prema gorućem pitanju rata civilizacija.

Kako se BiH, koja je dugo uživala status žrtve i bila prepoznata kao „dobra muslimanska zemlja“, našla mimo glavnog toka raspoloženja islamskog svijeta?

Jednostavno – bosanski muslimani nisu prepoznali matricu vremena, uvereni da je uloga američkih evet-efendija koju su sebi nametnuli – dobitna karta.

Tome u prilog govori i istup Bisere Turković, koja je, u svojstvu ministarke vanjskih poslova BiH, probala da na sastanku Vijeća ministara OIC kandiduje teme „hude bosanske sudbine“ i „opasnog Milorada Dodika“.

To što je naum sveden na rukovanje s odmerenim i krajnje nezainteresovanim domaćinom, pakistanskim premijerom Imranom Kanom, govori o elementarnoj neupućenosti, ali i stravično lošoj proceni ministarke.

 

VISOKA DIPLOMATIJA NA NISKIM GRANAMA Radna biografija Bisere Turković, rođene u Sisku, obećavala je znatno više. Bila je ambasador u Hrvatskoj, Mađarskoj, u stalnoj misiji BiH pri OSCE. Od 2000. do 2001. godine radila je kao ministarka za evropske integracije BiH, a od 2001. do 2004. na poziciji izvršne direktorke Centra za sigurnosne studije u BiH. Tu je i angažman u Stalnoj misiji BiH pri OSCE i UN, te mesto ambasadora BiH u SAD (2005–2009), Belgiji (2012–2015) i Kataru (2018–2019). Od decembra 2019. ministarka je vanjskih poslova BiH.

I što je više Bisera napredovala, ugled BiH u svijetu bivao je sve manji.

Bosnu i Hercegovinu već godinama ne posećuje „A“ lista diplomatskih gostiju, niti sarajevski političari imaju prolaz u Vašingtonu, Londonu, Rimu, Moskvi ili Berlinu. Diplomatija BiH je spora, traljava i vode je, uz poneki izuzetak, ljudi sumnjivih moralnih i profesionalnih referenci. Proteklih decenija BiH nije uspjela da izgradi čvrste diplomatske veze u centrima moći na Zapadu, ali ni da se poveže sa zemljama Bliskog istoka. Najflagrantniji je primjer odnosa sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ova moćna i bogata država koja postaje politički i vojni faktor i na globalnom planu nema ambasadu u Sarajevu, konzulat, diplomatsku misiju, kulturni centar niti delegaciju privrede komore.

Istovremeno, u Beogradu i u Podgorici UAE imaju svoja diplomatska predstavništva i vidljive tragove u velikim investicijama poput Beograda na vodi i Etihada.

Poslijednji susret zvaničnika BiH i UAE desio se 2005, ako izuzmemo prijem koji je Bakir Izetbegović 2016. upriličio za nerezidentnog ambasadora UAE za BiH, sa sjedištem u Rimu.

 

ONA NIJE RAZUMELA Konfuzna i politički nezgrapna Bisera Turković je s vanrednim očekivanjima posetila konferenciju OIC. Na toj istorijskoj 48. sjednici Vijeća ministara vanjskih poslova u Islamabadu, na temu „Izgradnja partnerstva za jedinstvo, pravdu i razvoj“, raspravljalo se o mnogim problemima u svijetu nakon čega je jednoglasno usvojena rezolucija, koja je ponudila jasne odgovore na pitanja Palestine i Al-Kuds Ash-Sharifa, te događaja u Avganistanu.

Suprotno Biserinim očekivanjima, zemlje OIC podržale su pravo naroda koji se nalaze pod kolonijalnom stranom dominacijom-okupacijom na samoopredjeljenje zahtjevajući njihovo oslobađanje.

U tom kontekstu razmatrana su i afrička pitanja, uključujući situaciju u Libiji, Republici Sudanu, Somaliji, Republici Mali, regiji Sahel i jezeru Čad, te u Srednjoj Africi i Republici Gvineji, uz posebno isticanje događaja u Siriji.

Rezolucijom je definisano jačanje saradnje s međunarodnim partnerima, Ujedinjenim nacijama, Ruskom Federacijom i Evropskom unijom.

Takođe, izneta je i jasna kritika međunarodnog terorizma uz osudu terorističkih organizacija DAEŠ i Al Kaide, te ponuđena rješenja uz osvrt na ekonomska, kulturna, socijalna, humanitarna i naučna pitanja, uključujući i islamofobiju.

Zatečena Bisera Turković nije razumjela o čemu je riječ. Ona je došla iz Sarajeva u kojem nisu popularne „islamske teme“, a još manje ono što je bila okosnica ovog skupa – tretiranje Zapada kao najvećeg neprijatelja islama, a Rusije kao strateškog partnera i prijatelja s kojim treba ojačati saradnju, pri čemu sankcije ili osudu Rusije, za bilo šta, nijedna zemlja nije ni pomenula. Bisera će morati da političkom Sarajevu saopšti tužnu vijest – poredak u kojem je Bosna imala svoje mesto više ne postoji.

[/restrict]