SVETIONIK – DCLXVI

Kratka priča s ključnim riječima: Pizze i hot-dogovi, adrenohrom, hiljade milijardi, korporacije, Veliki arhitekta svemira, mRNK vakcine, globalni Aušvic, Al Aksa, Hram

Moj je otac prestao da odlazi u restoran „Divino“ kada je čuo da je vlasnik, iako se to ne radi, prvi put pristao da razgovara s nekim novinarom. Na pitanje ko su ljudi koji dolaze u „Divino“, vlasnik restorana kazao je da su to oni koji unazad nekoliko desetina generacija nemaju problema s novcem.
Moj otac nije želio ni toliko da se zna. Pa je odlučio da njemu i nekolicini partnera glavni kuvar tokom posljednje večere u restoranu „Divino“ posluži vlasnika restorana.
Od tada smo, moj otac, partneri sa sinovima i ja, počeli da odlazimo u restoran „DCLXVI“ čiju lokaciju ne zna niti jedan novinar. Tamo puni adrenohroma, punim čašama nazdravljamo svaku stotu milijardu.
Srce mog oca nije izdržalo milionitu milijardu, premda smo se majka, koja odavno živi u Africi, i ja baš nadali da će to njegovo sedmo srce biti od long durable vrste.
Na sprovod su došli svi partneri sa sinovima, kad i kraljica, da se i ona oprosti od prijatelja i ispovjednika. Uz ritual koji nije bio za javnost, položili smo oca u piramidalni grob, predavši ga time u ruke Velikog arhitekte svemira.
Prvog dana iza te subote pozvao sam sve zamaljske partnere da odasvud, nord-vest, ist-sud, dolete na sastanak.

Dragi naši kokreatori,
Rekao sam.
U svakoj sobi ovog dvorca imate pizza i hot-dogova koliko vam duša ište, kao i uvijek, ali prvo hajde da isplaniramo budućnost do trenutka u kome će se u prah i pepeo pretvoriti Al Aksa.
Da li će se Muhamedovi sljedbenici ujediniti nakon rušenja džamije? Svi znamo da hoće. Da li mogu da nam naude? Mogu. Da li hoće? Pa, svi znate da neće. Nahuškaćemo ih na nekog od naših protivnika. Dakle, dan se može pretvoriti u noć, i noć u dan, i dan u noć, stoga uzmite adrenohroma, samo ne gubite koncentraciju. Za tri noći treba da izgradimo Novi svijet. Idemo na posao…
O, bile su to besane noći i dani s malo sna.
Ukazivao nam se svakog trenutka Veliki arhitekta svemira, bodreći neke naročito ambiciozne planove, do te mjere zle i paklene, da su tri naša nedovoljno koncentrisana draga kokreatora umrla sa zalogajima djetetine u ustima.
Restoran „DCLXVI“ dostavljao nam je dječake i djevojčice po cijelu noć i tokom svih dana, sasvim žive, neadrenalizovane, adrenalizovane, ili pak spremljene po ukusu evropskog, američkog i azijskog nepca. Bili smo imaoci svijeta. Da je partner Ariel, npr., tokom rada na Finalnom rješenju poželio da mu najbolji restoran dostavi fermentiranu njorku u sosu od tartufa, ili balut – skuvani embrion patke, ili pak fugu – ribu punu znalački neutralizovanog tetrodotoksina – i to bi dobio.
U trenutku kada je različitim hologramima po svim odajama dvorca uzeo da urinira po biblijskom stihu Idite i množite se, shvatili smo da Arhitekta od nas traži da globalnu populaciju svedemo na minimum, iako smo mi sve vrijeme osjećali kakva je tačno zapovijest koju treba izvršiti.
Ubiti ljude je lako. Treba ih tretirati kao pacove. Ako čovjek, kao i pacov, pojede otrov i odmah zagine, staće da zazire od mamca, jer će znati da je u njemu otrov. No ako u hranu postavimo otrov sa odloženim dejstvom, tada će svaki čovjek zaginuti otrovan tek sutra-onda. A ako u nekog od 7 milijardi pacova, koliko viška ima ljudi na Planeti, otrovom ubacimo i nanoprogram za kontrolu uma – neće li nam ama baš svaki pacov prijaviti je li čak i pomislio da nam naudi?
Dragi naši kokreatori, preletom pogleda po ovoj ogromnoj karti svijeta vi vidite da posjedujemo sve, svaki gram zlata ikad iskopan. Pikseli koji se i dalje u realnom vremenu pale, označavaju pad svakog nezavisnog preduzeća u naše ruke.

Opazimo:
Svaku kompaniju koju naoko posjeduje druga kompanija, posjeduju naše korporacije.
Izbrojali smo životinje i biljke po vrstama, pročitali ljudski gen, mapirali ljudski mozak, uskoro ćemo mapirati cjelokupni DNK svega života na Zemlji. Moći ćemo, kao i naši preci prije Potopa što ga je izazvalo ono đubre, da stvaramo himere, savremene kentaure i anubise, ali i biljke poput soje pune estrogena, koje muškarce pretvaraju u žene, kad i pasulj koji, for fun, svijetli u anusu sirotinje predviđene za odstrel. Držaćemo, kao što se drži stoka, nešto ljudi kao resurs, za srca, jetre, bubrege, penise… zabavljaćemo se djevojčicama koje je naša kokreatorka Hilari prva prozvala pizzama, i dječacima koje je prozvala hot-dogovima, ali ćemo se većine ljudi osloboditi jer zaudaraju do neba.
Nedavno sam presreo komunikaciju nekog ubogog pomorca što ga samo fluorescentni kombinezon razlikuje od mrava ili crva, koji je rodbini na drugoj strani Planete javio da je na 20 milja od Indije, zatvorenih očiju, u stanju da po smradu prepozna taj naš nekadašnji overcrowded dragulj u kruni. Ako dakle i zemaljskom crvu smrdi milijarda i po Indusa, vidim to po vašim osmijesima, onda znate koliko tek nama mirišu. Pred vama su papiri s kojima je nužno saglasiti se da bismo pokrenuli Finalno rješenje. Napravićemo globalni Aušvic.

Ko ne nastavi da prima mRNK injekciju neće moći da radi u našim kompanijama. To znači ovo.
Neće moći da radi. Taman bio uposlen u Vladi, ili u Vodovodu i kanalizaciji. Dakle ni u fabrici, ni na šalteru, ni na pijačnom štandu.
Neće moći da putuje našim avionima. Neće moći da se odmara u našim hotelima. Neće moći da objavljuje knjige u našim izdavačkim kućama, neće moći da štampa tekstove u našim novinama. Neće moći da se pojavi na našim televizijama. Neće moći da uzgaja hranu, neće imati legalno pravo da sakuplja kišnicu, jer mi posjedujemo sve, svaku kap, i svako drvo, i svaku papalinu, i svaku pečurku, u svakoj šumi, jer je svaka zemlja naša, i nebo je, tako da niko iz mreže koja je u našim rukama neće imati kud.
Nakon radne večere ostaće vremena za okrepljujuća uživanja u dvorani za molitveno spajanje sa Velikim arhitektom, ali bi do zore trebalo da poradimo na planovima ne više samo hibridnog nego i stvarnog rata.
To treba da bude sukob svih koje kontrolišemo sa svima koje kontrolišemo.
Naši ratni algoritmičari potpomognuti netom rođenom generacijom vještačke inteligencije ubijedili su me na posebnom sastanku održanom u nedelju, da se neke nepredvidive stvari ipak mogu pretpostaviti sa sigurnošću od 99,9%. Vidim po načinu na koji Ariel uzdiže obrvu da pita kako mi to možemo znati? Pa možemo, dragi naš kokreatore, nisam li kazao: DNK je iščitan i ljudski mozak mapiran. Rus nikada neće krenuti na nas prvi jer ga je tako kodirao onaj u koga vjeruju, što nama otvara izuzetno strateško polje: udariti na Kinu, koja nam je saveznik jer niti zna za boga niti za Velikog arhitektu svemira. Kina je, iako drevna civilizacija, ipak naša geografija, naša metafizična sfera. Kao što smo je opijumom opijali nekada, tako je vjerom u neprestani rast opijamo sada, zabacili smo joj mamac od dobrog komada Afrike, u koji smo umetnuli otrov o kome Kina kao geopolitički pacov ne zna ništa. Kad Rusija pomisli kako smo zaratili s Kinom, kad u pepeo ode jerusalimska džamija Al Aksa, kad za tri dana izgradimo Hram, Rusi će se češati što nisu iskoristili šansu da krenu da popravljaju svijet prije nas. I dok naši mediji budu brujali o ratovima, mi ćemo marširati do pobjede u ratu protiv ljudi, jer smo znalački, lukavo i na vrijeme, napunili njihove mozgove svakakvim đubretom, pa i grafenom, superprovodnikom koji aktiviran, od njih pravi poslušne transhumane pacove.
Hvala, hvala…
Gode mi vaši aplauzi, čak mi prije odlaska na pauzu tvore i ukrudbu, hvala, dragi naši kokreatori…
Nakon što se nakratko radi okrepljenja raziđemo,
kada ćemo definisati i konačni globalni ekološki narativ,
obaveznost spajanja svakog neizabranog sa mrežom,
molim vas da obratite pažnju na upravo dostavljen nalaz, eto vam ga na displejima.
Nove serije nanoprocesora ciljano gađaju moždani centar za vjeru u boga. Taj je centar pronađen tokom mapiranja mozga. Naravno, u to da čovjek jeste molitveni predajnik i prijemnik – niko od milijardi goja koje sebe nazivaju vjernicima ne bi povjerovao. Ali vi znate. U tu tačku svih ortodoksnih koji su preostali u vjeri, treba gađati, ogaditi im dan kad su se rodili, zatrti im sjeme, daviti ih do konca, da se ne mogu zaposliti, ni školovati djecu, da ne mogu ništa ni prodati da bi kupili, ako nisu vjernici sistema pod kojim su, ako nisu vlasništvom ama baš svi naši.
Idemo na posao.
Želim vam ugodan rad.

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more