Čemu razgovor o srpskom kulturnom prostoru?

Odavno već u srpskoj kulturi nismo o ovoj temi imali ovako širok, sistematičan i organizovan razgovor, a poslednji se dogodio pre više od dve decenije

foto: Branislav Lučić / Matica srpska

 

Piše Dragan Stanić

Kulturni, naučni i stručni skup pod naslovom „Srpski kulturni prostor: ustrojstvo, problemi, vrednosti“ organizujemo s nadom da ćemo obaviti jedan izuzetno važan i neophodan poduhvat. Odavno već u srpskoj kulturi nismo o pomenutoj temi imali ovako širok, sistematičan i organizovan razgovor, a poslednji se dogodio pre više od dve decenije. Taj prethodni skup održan je u Bijeljini 29–30. oktobra 1998. godine, u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, a njegovi rezultati su izloženi u zborniku radova Srpski duhovni prostor (Banjaluka – Srpsko Sarajevo 1999, str. 482). U ovom zborniku je objavljeno pet pozdravnih reči, 25 referata, osam diskusija i jedna završna reč, a učešćem najvažnijih književnika, naučnika i intelektualaca toga doba ostvareni su veoma visoki saznajni rezultati. Od učesnika toga skupa, velika većina, nažalost, više nije među živima, i to sve same stvaralačke i intelektualne gromade: Dobrica Ćosić, Milorad Ekmečić, Slavko Leovac, Božidar Kovaček, Zoran Konstantinović, Čedomir Popov, Novica Petković, Mihailo Marković, Miloš Macura, Dragan Nedeljković, Svetozar Koljević, Vladeta Jerotić, Ljubomir Tadić, Petar Mandić i dr. Stoga sa posebnim pijetetom pozdravljamo trojicu učesnika tadašnjeg razgovora koji su danas s nama, a to su: akademik Vasilije Đ. Krestić, akademik Gojko Đogo i akademik Slobodan Remetić.
Iskreno se nadamo da bi ovi razgovori u Matici srpskoj, pa i zbornik radova koji će iz ovih razgovora proizaći, mogli da znače dobar i jak podsticaj za valjano promišljanje i rešavanje krupnih pitanja srpske kulture, pa i dostojanstvenog opstanka srpskoga naroda. (…) Namera nam je da ne samo otvorimo načelna, teorijska nego i sasvim praktična pitanja koja sa nameću u polju različitih naučnih, umetničkih i stručnih disciplina. Pažnju učesnika skupa nismo želeli da usmeravamo ka neophodnosti izlaganja sasvim novih naučnih saznanja (ona su poželjna, ali nisu neophodna) nego nastojimo pre svega da sagledamo kakvo je sadašnje stanje na srpskom kulturnom prostoru, kako ta celina funkcioniše, u kakvim su odnosima delovi tog sistema, a posebno šta bi u budućnosti bilo potrebno da se uradi kako bi ta celina i njeni delovi funkcionisali što dinamičnije i što skladnije. Jedino na takav način moći ćemo sopstvenu kulturnu samosvest da podignemo do nivoa koji nam omogućuje uspešno rešavanje određenih pitanja važnih za dostojanstveni opstanak srpskoga naroda.
Do formulacije ideje o ovom skupu došlo je u jednom razgovoru ugodnom sa ministrom kulture Vladanom Vukosavljevićem i njegovim bliskim saradnikom, pesnikom i proučavaocem književnosti Draganom Hamovićem. Tom prilikom je g. Vukosavljević pitao da li bi Matica srpska mogla da organizuje skup o srpskom kulturnom prostoru. Moj odgovor je bio da bi Matica ne samo mogla nego i morala tako nešto da organizuje i da smo za tako nešto već savršeno spremni. U svom radu, a pogotovo u oblasti enciklopedistike i leksikografije, ali i šire, Matica se neprekidno, i to svakodnevno, suočava s tim i takvim pitanjima. Čak je pre nešto više od godinu dana, na jednoj sednici Upravnog odbora Matice srpske, zaključeno da bi takav skup dobrodošao jer su se u okviru nekih projekata pojavile izvesne dvoumice koje je trebalo principijelno razrešiti. Tokom razgovora s ministrom Vukosavljevićem osnovna ideja o neophodnosti ovakvog skupa je nesumnjivo potvrđena, a onda se sve dalje razvijalo na osnovu postupaka koji su dugo i temeljno proveravani u Matici srpskoj i u njenom mnogodecenijskom iskustvu.
Organizacioni odbor skupa u sastavu: predsednik Matice srpske prof. dr Dragan Stanić, prof. dr Jovan Delić, prof. dr Slobodan Vladušić, prof. dr Srđan Šljukić i dr Dragan Hamović, načinio je širok spisak mogućih učesnika, ali smo to učinili sa svešću da smo mnoge, potencijalno valjane učesnike, i nehotično, mimoišli (…).
Osim pozdravnih reči na skupu ćemo imati i 63 referata, a uz to i još bar dva-tri teksta onih koji se iz nekih razloga nisu pojavili na skupu. Najavljeni tekstovi duboko zadiru u mnoge širine i složenosti naše teme, pa bi zbog svega toga iskazani optimizam u pogledu ishoda razgovora svakako imao siguran osnov. Iskreno se nadamo da će ovaj zbornik kasnije poslužiti kao stalni podsetnik na to šta bi sve bilo neophodno učiniti, kakve sve poslove obaviti da bi srpski kulturni prostor, svojim valjanim ustrojstvom, iskazao što manje problema a što više svojih nesumnjivih vrednosti i prednosti.
Deo pozdravne reči učesnicima Skupa

* * * *

Dame i gospodo,

Dozvolite još jedan mali trenutak pažnje. Naš današnji skup je utoliko urgentniji jer, nažalost, na našem javnom, pa i političkom i medijskom prostoru ne postoji dovoljno izgrađena svest o tome koliko su događaji u sferi kulture od velikog, pa i najvećeg značaja za opstanak čitavog naroda i celokupnog društva. U tom smislu je od posebne važnosti čin donošenja Strategije razvoja kulture republike Srbije od 2017. do 2027, ali na taj čin se već nepodnošljivo dugo čeka. Već smo imali prilike da istaknemo kako je za svako organizovano, civilizovano društvo i najgora Strategija bolja od odsustva svake strategije. Usuđujem se da kažem da napisana Strategija predstavlja jedan veoma dobar dokumenat koji bi omogućio da mnoge stvari krenu napred, pa kad one budu obavljene, onda se mogu donositi strategije koje će u središte pažnje postavljati neka druga i drugačija pitanja. Zbog toga je i ovom prilikom važno reći da je donošenje ove, već odavno napisane Strategije uslov bez kojeg ne možemo napredovati, a to bi se moralo činiti putevima koji su pametno trasirani i na kojima se može sagledati koje smo deonice prošli, a koje nam tek predstoje.
Ključni krivac i inicijator izrade ovog važnog dokumenta jeste ministar kulture i informacija gospodin Vladan Vukosavljević. Kada je taj dokument završen ja sam g. Vukosavljeviću rekao da je on time načinio prvobitni greh koji mu nikada neće oprostiti oni koji sistemski rade na tome da Srbi nikada ne izgrade čvrstu kulturnu i kulturološku samosvest. Upravo zato što takvi ljudi postoje i deluju, neophodno je da budemo istinski delatni i da ne gubimo nepotrebno vreme koje može pametnije da bude iskorišćeno. Baš zbog svega toga, kao predsednik Matice srpske i kao intelektualac koji teži odgovornom ponašanju, želeo bih da ministru Vukosavljeviću javno iskažem veliku reč zahvalnosti za više krupnih poduhvata koje je on za svoga mandata preduzeo, a pre svega reč zahvalnosti za čin pripreme Strategije razvoja kulture Republike Srbije. U to ime želeo bih našem dragom ministru da predam Plaketu koju je, u okviru obeležavanja 150-godišnjice preseljenja Matice srpske iz Pešte u Novi Sad, Galerija Matice srpske izradila 2014. godine i stavila na raspolaganje svojoj Matici majci da ima čime da iskaže svoju reč zahvalnosti. Evo prilike da to odista i učinimo! Dakle, poštovani g. Vukosavljeviću, hvala Vam za Vaše napore i časno obavljanje posla ministra kulture! Pre svega se iskreno nadamo da će pripremljena Strategija najzad biti usvojena i prihvaćena kao izuzetno važan dokumenat srpskog kulturnog razvoja! Isto tako Vam želimo mnogo uspeha i u drugim domenima Vašega rada i rada ministarstva koje vodite! Na mnogaja ljeta!

2 komentara

  1. Dragoljub Zbiljić

    Čemu može da za Srbe, za njihovu kulturu, za njihov jezik i, posebno, za pismo ćirilicu može biti poučna i korisna reč ovog, jednog u sličnom nizu predsednika najstarije srpske institucije koja i daanas nekako traje kada tag predsednik o srpskoj proganjanoj ćirilici kaže nama pred svedocima: #Zbiljiću, nama je istorija dala dva puisma i tako moraa da ostane.” Rekli smo mu na to: “Nama je istorija davala i česte okupacije, pa nije moralo tako daa ostane”, odgovorio je, nadobudno, s “visine” predsednika Matuice srpskee danas ovako: “Nemam više vremena za razgovor.” Nije on sigurno shvatio svoj poraz iz njegovog prvog ukazivanja zašto jedini Srbi u Evropi treba da nemaju svoje suvereno pismo u svom jeziku, nego moraju imati i drugo koje je nametano uvek u okupacijama Srba, nego je hteo reći: “Ko ste vi da ja s vama više uopšte razgovaram?”.

    I sada taj mudrac ima nešto da na “pouči” o srpskoj kulturi, o srpskom jeeziku i srpskom pismu, pogotovo.

  2. Nemanja Vidić

    Najvažnije za srpsku kulturu je da je Vukosavljević dao novac za neprekidan izlazak Letopisa u kome se objavljuju pesme predsednika Matice . One su mnogo važnije za srpsku kulturu od hiljadugodišnje ćirilice. Tako uman čovek, na tako važnoj funkciji , zaprepastio se nedavno kad je izbrojao u svojoj ulici tek 1,5% ćiriličkih ispisa. Neće to njega trgnuti da ispravi sramotu “njegove” Matice , u čijem pravopisu , suprotno Ustavu Srbije , stoji da je srpsko pismo i latinica. Ono će biti začuđen i sledećim prigodnimprilikama.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *