Posledice NATO darova

dragomir-antonic-BWDragomir Antonić 

Bombardovanje naše države NATO je počeo 24. marta u Gluvu sredu, kako se u Srba zove peta nedelja Časnog posta. Slučajnost?

Danas je 25. mart. Pre sedamnaest godina, 1999, ovo je bio drugi ratni dan. NATO ratni zločinci su bez ikakvog povoda ili bar formalne saglasnosti Ujedinjenih nacija, svojevoljno i zlikovački počeli da bombarduju tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju.

NATO PILATI Otvaram dnevnik koji sam vodio tokom uništavanja Srbije, da se ne zaboravi, i tamo piše da su sirene najavile vazdušni napad u osam sati i deset minuta uveče. „Rat je započeo iznenada, iako smo ga svi očekivali. U prirodi je čovekovoj da ne veruje u neprijatne stvari, čak i kad su one neizbežne. Bombardovanje naše države NATO nakaze su počele 24. marta u Gluvu sredu, kako se u Srba zove peta nedelja Časnog posta. Znajući da je agresija koju su izveli nezakonita i protivna zdravom razumu, očito su se odlučili za Gluvu nedelju verujući da će ona u tišini proći i da će se posle nekoliko dana bombardovanja Srbi  predati i mirna Bačka“ (Bombardovanje se nastavlja, Beograd, 1999).

[restrictedarea]

Nije bilo kako su usijane glave, kao i Pontije Pilat dve hiljade godina ranije, očekivale. Srbi se nisu predali, niti su rat vojnički izgubili. Pontije Pilat je odmah oprao ruke i odrekao se zločina koji je sa njegovom dozvolom počinjen. Današnji NATO Pilati stidljivo izjavljuju da je bombardovanje Beograda možda bila greška i da danas bombardovanje verovatno ne bi ponovili. To kažu sada, sedamnaest godina kasnije. Bez izvinjenja, kajanja ili makar izraza saučešća. Ko njima pri zdravoj pameti može verovati!

Zahvaljujući dr Mirjani Anđelković Lukić i njenoj knjizi Darovi Milosrdnog anđela (drugo prošireno izdanje, Beograd, 2015) saznajemo da je u ovoj agresiji „ubijeno 1.031, a ranjeno ili povređeno 5.173 vojnika i policajaca, poginulo je preko 2.500 civila, od toga 79 dece, a ranjeno oko 6.000 civila. Snage NATO su 1.991. put dejstvovale po 995 civilnih objekata, od čega je 119 potpuno uništeno, 876 teško oštećeno. Na 112 lokacija bačeno je oko 50.000 projektila sa osiromašenim uranijumom, a 57 ciljeva je napadnuto kasetnim bombama. Napadi su izvedeni na gradska područja, pri čemu je izbačeno 156 kontejnera sa 37.440 kasetnih bombi. Posle dolaska međunarodnih vojnih i policijskih snaga, juna 1999, sa Kosmeta je proterano oko 350.000 uglavnom Srba, ali i stanovnika drugih nacionalnosti. Izvršeno je preko 8.000 terorističkih akcija, ubijeno 2.000, a oteto 1.500 i ranjeno 2.500 ljudi. Ukupna ratna šteta je procenjena na 120 milijardi dolara, od čega je samo vojska, izuzimajući vojnu infrastrukturu na Kosmetu, pretrpela štetu od devet milijardi dolara“.

UBIJANI I TROVANI Ova agresija, nastavlja dr Mirjana Lukić, zločin je protiv mira, zdravlja ljudi i zdrave prirode. Povećanje broja obolelih od raznih malignih bolesti, teškoće u začeću, povećanje broja spontanih pobačaja, povećanje obolevanja štitne žlezde, povećan broj dece asmatičara, ali i starijih osoba, dramatično su svedočanstvo i darovi „humanitarnog“ delovanja bombarderske NATO misije „Milosrdnog anđela“ (str. 17).

Mogli bi se do sudnjeg dana nabrajati zločini koje je čudovište iz Monsa počinilo nad Srbijom i Srbima. Moja obaveza je samo da vas podsetim na neke od njih. Svako od nas, ko je u to doba živeo u Srbiji, setiće se nečeg što je za njega bilo najstrašnije. Zato svako od nas ima obavezu da nikad ne zaboravi zločin izvršen nad nama. Ubice i njihovi plaćenici u zemlji Srbiji će sve učiniti da počinjene zločine zaboravimo. Vodiće nevladina peta kolona koju NATO finansira novinare i druge poslenike javne reči na izlete po Češkoj, Rumuniji, Estoniji, Norveškoj, gde će ih obučavati kako da ubede porodice žrtava i sav razuman narod u Srbiji da ih NATO nije bombardovao zato što ih mrzi već zato što ih voli. Ubijani i trovani smo da nam bude bolje, jer NATO bolesnici sve što rade, rade za naše dobro, a mi zagledani u prošlost ne shvatamo njihovu dobrotu iz koje će doći svetla budućnost. To nam već govore deca i unuci onih koji su izvikivali parolu: Ne verujem u Nebesa već u Marksa i Engelsa!

Dok čitate ovaj broj „Pečata“ vi znate koliko je presuđeno dr Radovanu Karadžiću. Vi i ja znamo da je nevin. Da je u haškom kazamatu na pravdi Boga. Ono što mi znamo nije važno, kao što odavno nije važna ni istina. Pomolimo se Gospodu da Radovanu Karadžiću ulije snage da izdrži nevolje koje su ga stigle. Budimo u molitvi sa njim.

[/restrictedarea]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *