Predizborna obećanja i postizborne slagalice

Piše Predrag Nikolić

O političkoj i institucionalnoj stabilnosti RS ubuduće će se moći govoriti samo u prošlom vremenu. Kako je do toga došlo i zašto?

Proglašenjem konačnih rezultata od strane Centralne izborne komisije zvanično su završeni izbori u Republici Srpskoj i BiH, ali do očekivanog smirivanja strasti nije došlo, već naprotiv, podigla se bura koja preti da oduva institucionalnu stabilnost RS koju smo imali u prethodnom periodu.

Izostao je očekivani dogovor između najjačih političkih subjekata u RS koji bi manjem bosanskohercegovačkom entitetu dao dodatni kapacitet za dalje međunarodno afirmisanje, ekonomsku stabilizaciju i omogućio jedinstvo, preko potrebno kada se radi o nastojanjima RS da se konačno završi misija visokog predstavnika u BiH, institucije koja po onome što je činila i čini više predstavlja relikt nekih mračnih diktatorskih režima, a ne demokratsko društvo kakvo BiH želi da bude. Takođe, političko jedinstvo i institucionalna stabilnost su neophodan uslov za srpsko nastojanje da se Republici Srpskoj vrate ranije oduzete nadležnosti, posebno one za koje se pokazalo da prenošenjem na centralni nivo vlasti nisu donele efikasnost i funkcionalnost, zbog kojih su, odlukama visokog predstavnika, oduzimane RS.

NEKAD BILO, SAD SE SPOMINJE Nažalost, od rečenog očito nema ništa a o političkoj i institucionalnoj stabilnosti RS ubuduće će se moći govoriti samo u prošlom vremenu. Kako je do toga došlo i zašto? Najprije je Mladen Bosić, predsjednik SDS, najjače opozicione stranke u RS, koja je, bez obzira na blagi porast broja dobijenih glasova, ipak gubitnik na proteklim izborima, decidno odbacio čak i mogućnost razgovora o formiranju vlasti ove stranke sa pobjednikom izbora, Dodikovim SNSD. To je bilo nemalo iznenađenje za mnoge u BiH, posebno stoga što se o „velikoj koaliciji“ dugo spekulisalo, pa se i u javnosti na nju gledalo kao na prirodan postizborni slijed stvari. Ubrzo zatim Bosić je najavio da se opozicionom Savezu za promjene, u njegovim nastojanjima da formira vlast u RS, pridružuje i koalicija muslimanskih stranaka „Domovina“! Novo iznenađenje za birače u RS, s obzirom da „Domovina“ ne krije da je njihov cilj ukidanje Republike Srpske. Međutim, to nije bio i kraj intenzivnih postizbornih aktivnosti predsjednika SDS. Krunu, svakako, predstavlja sporazum o formiranju centralnog nivoa vlasti koji je Savez za promjene postigao sa Strankom demokratske akcije Bakira Izetbegovića i Demokratskim frontom dosadašnjeg člana Predsjedništva iz reda Hrvata, Željka Komšića. Sporazum je izazvao buru nezadovoljstva kod Dodika i u njegovom SNSD, ali i u široj javnosti Republike Srpske. Kako sporazum (Sporazum o programskim principima u nastavku teksta objavljujemo) definiše, prioriteti nove vlasti biće uknjižavanje perspektivne vojne imovine na centralne organe BiH, čime se, praktično, deblokira put Bosne i Hercegovine ka NATO, i to u uslovima kada protivljenje ulasku u ovaj opskurni savez u RS iznosi preko 85 odsto. Takođe, sporazum apostrofira uvođenje mehanizma koordinacije u Savjetu ministara BiH kada je riječ o daljim evropskim integracijama, čime se isključuju entiteti a time i derogira Republika Srpska. Ogromno nezadovoljstvo sporazumom izrazio je i Dragan Čović, novoizabrani član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, što, naravno, ne čudi s obzirom da su i SDA i SDS protiv formiranja trećeg entiteta, koji je, opet, glavni politički cilj Hrvata u BiH. Ipak, pod pritiskom famozne američke ambasade u BiH i Brisela, koji bi, navodno, da nam pomognu jer mi sami za to nismo sposobni, Čović je popustio i pridružio se sporazumu.

[restrictedarea]

DO REFORMI PREKO PRAVNOG NASILJA  Sporazum nije ništa drugo nego pravno nasilje kojim se, ponovo u režiji zapadnih centara moći, negira volja jednog od konstitutivnih naroda. Istorija je nebrojeno puta do sada pokazala da Bosna i Hercegovina može da funkcioniše samo na bazi dogovora konstitutivnih naroda. Preglasavanje je već jednom odvelo BiH u katastrofu i troipogodišnji krvavi rat. Nešto slično se čini i sada. Umjesto da pobjedničke stranke sa nivoa entiteta formiraju centralnu vlast i time se omogući politička stabilnost neophodna za provođenje reformi, čini se upravo suprotno, utire se put za dugoročnu nestabilnost, posebno u RS. Kako će u uslovima političke nestabilnosti Bosna i Hercegovina u ekonomskom pogledu krenuti naprijed, to bi trebalo da nam objasne Bosić i Izetbegović, kao i oni koji iza ovakvog sporazuma stoje. Upada u oči da su Bosićeve aktivnosti na formiranju vlasti u RS naglo splasle posle potpisivanja sporazuma. Kao da participiranje SDS u centralnoj vlasti potpuno zadovoljava prohtjeve ove stranke ili su kreatori ovakvih postizbornih dešavanja u BiH postigli željeni cilj: suprotstaviti Srbe u centralnim institucijama BiH Srbima u institucijama RS i tako kratkoročno i dugoročno slabiti pozicije Republike Srpske. Novonastala situacija imaće implikacije i na Vladu Srbije. Proporcionalno spremnosti centralnih bosanskih vlasti da prihvataju reforme diktirane iz Brisela rašće i pritisak na Vučića da svojim uticajem na entitetske vlasti omogući deblokiranje određenih promjena, a sve pod plaštom obezbjeđenja tobožnje funkcionalnosti Bosne i Hercegovine.

NIJE BITNO ŠTA SMO OBEĆALI… Nažalost, još jednom se pokazuje da političari u najvećem broju nisu dostojni odgovornosti koju na sebe preuzimaju. I ne samo to već da politika, očito, nema nikakav odnos prema moralnim principima. Stoga, predizborne kampanje radi uštede treba ukinuti jer se, ionako, posle izbora radi sve suprotno od rečenog u kampanji. U jednoj od tačaka ingenioznog sporazuma Bosić – Izetbegović pominje se smanjenje plata zaposlenima u administraciji. O tome Savez za promjene nije rekao ni riječ u kampanji. Naprotiv, puna su im usta bila boljeg života, novih radnih mjesta, većih plata… Ukratko, nudili su raj na zemlji, pa ko povjeruje, povjeruje.

[/restrictedarea]