Goreće nam uši

Vili Vimer

Nešto veliko se iza brda valja, nešto što može sve nas da uništi. Onaj koji hoće danas da izbaci Rusiju iz G-8 taj se neće libiti da sutra zapreti Kini izbacivanjem iz Svetske trgovinske organizacije i da tu pretnju i sprovede

Vesti o Ukrajini sustižu jedna drugu i lepa slika Sočija sa razdraganim sportistima tamni kao da to svi priželjkuju. Ipak, ne bi trebalo ispustiti iz vida, niti pogrešno razumeti ni bujicu vesti o događajima udaljenim preko 7000 km od Berlina, tj. o strašnom masakru u kineskom gradu Kunming. Kunming, glavni grad kineske provincije Junan, ostavlja utisak svojim šarmom, podseća na živopisne predele Sredozemnog mora. Ovog vikenda je u Kunming stigla smrt, kada je ubijeno skoro 30 ljudi, a više od 100 teško povređeno. Daleko od nas?
Setimo se samo predvečerja međunarodno nelegitimnog rata protiv Savezne Republike Jugoslavije, čija 15-godišnjica će uskoro biti obeležena. Već mesecima traju sukobi na kineskom zapadu. Posledice su mrtvi i povređeni. Prominentni glumci iz Holivuda pokrenuli su kampanju zbog Tibeta. Bilo je tako dramatično da se očekivalo izbijanje ratnog sukoba. Ne samo u „Špiglu“ mogao je svako da pročita da su iza tih događaja stajale američke službe. To što se dogodilo bilo je bombardovanje Beograda u središtu Evrope a povod su bili albanski teroristi UČK za koje su se založile Sjedinjene Države, kasnije i ceo NATO kako bi ostvarili svoje ciljeve u Saveznoj Republici Jugoslaviji.
Sve češće nam se plasiraju slike koje treba da nam se dopadnu. A to znači da zbog trenutnih lomova u Ukrajini ne treba da ispustimo iz vida ukupnu sliku. Nešto veliko se iza brda valja, što može sve nas da uništi. Onaj koji hoće danas da izbaci Rusiju iz G-8, taj se neće libiti da sutra zapreti Kini izbacivanjem iz Svetske trgovinske organizacije i da tu pretnju i sprovede. Vreme je da se završava igra, i to na spektakularan način, prema muzici američkog ministra spoljnih poslova Džona Kerija, koji se predstavlja kao zaštitnik međunarodnog prava. Pa ipak, ponašanje Amerikanaca posle nelegitimnog rata protiv Beograda i sledećih isto tako klasičnih agresivnih ratova protiv Iraka i drugih ne bi smelo da postane izgovor za druge da se ugledaju na američke uzore iz poslednjih decenija. Ali, da li oni tako rade? Danas se brzo i olako upoređuje Putin sa Adolfom Hitlerom, kao što je ovih dana učinio bivši češki ministar spoljnih poslova. Knez Švarcenberg je dobro govorio, da li su to bili Rusi koji su morali da pod Adolfom Hitlerom prolivaju njihovu krv. Ne može biti bolnije.

[restrictedarea]

Ali zbog Ukrajine će nam goreti uši, iako se čini da još od vremena Joške Fišera postoji NATO modus kada se jasno uoči cilj. Janukovič je otišao i ko će zaplakati za njim? Pokondirene tikve? Kao da je neko u Briselu, Berlinu, Londonu ili Vašingtonu zasmetao u borbi za zaključivanje Ugovora o asocijaciji. U državnoj kasi ostalo je jedva 300.000 evra? Gde su to bili ti pedantni briselski pametnjakovići da preispitaju podatke iz Kijeva pre nameravanog ugovora u cilju većeg približavanja Ukrajine Evropskoj uniji? Svakako, novi kvalitet u tome bi mogao da bude da se ne samo američki državni sekretar gđa Nyland bavila razmišljanjima o manipulaciji novom vladom u Ukrajini. Ovde se prvi put u novijoj istoriji dogodilo da je neka vlada oterana sa vlasti, izabrana uz javno priznanje svih, od OSCDE do Saveta Evrope, na slobodnim i fer izborima, i poništeni su svi ugovori za otklanjanje krize. To se upravo dogodilo uz pomoć onih snaga koje bi morale da naiđu na usaglašeno evropsko odbijanje. Još u noći kada je preuzeta vlast, pokrenuta je mobilizacija protiv stanovnika Ukrajine koji govore ruskim jezikom. Ništa u tom trenutku nije bilo hitnije nego da im se stavi do znanja da će im biti ukinuta građanska prava. To je takođe bio politički šljam, koji je pretio da će izvršiti čistku u celoj Ukrajini. Zbog neposredne opasnosti od finansijskog kolapsa Ukrajine preti da se proširi bes koji već sada zove Zapad u pomoć, ali koji će ubrzo kukati i škripati zubima kada ih pogodi zapadnoevropska i američka realnost. Kada čujete šta kažu gospoda Obama i Keri, čini se kao da Vašington kao zadnje sredstvo planira objavu rata Ruskoj Federaciji. Zar ne bi bilo pametnije za celu Evropu da drži konce u rukama zbog dimenzije opasnosti koja dolazi iz Ukrajine? Konačno, Moskva je bila ta koja je zanemoćaloj Ukrajini doturila novac, a ne Zapad koji se u tom pitanju vrlo bedno pokazao…
A Putin? Da li je trebalo da čeka da preuzimanje vlasti u Kijevu dosegne ruske granice? Nosioci novog duha bili su svi na putu. Pa šta je, za ime Boga, nagnalo moćnike da posle preuzimanja vlasti u Kijevu svakog iole važnijeg činovnika u celoj zemlji najure iz službe i da ih zamene svojim poklonicima? Ruski predsednik Putin je svojom reakcijom zaustavio takva nastojanja, zbog čega će mu možda još jednom biti zahvalni. Suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine se ne dovode u pitanje.
Pravovremeno ukloniti zapaljenu baklju od bureta sa benzinom, kao što je to uradio Putin, treba shvatiti kao šansu, ukoliko se ruski postupak ne bude protumačio kao ugrožavanje zapadnih namera.

Autor je bivši poslanik Bundestaga i bivši potpredsednik Evropskog parlamenta

[/restrictedarea]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *