KLIZI LI EVROPA KA UKRAJINSKOM MODELU

Sliku je generisala AI

Da li je rat u Ukrajini samo uvod u opšteevropski sukob, koji može da postane neizbežan onog trenutka kada ekonomske i socijalne prilike u Evropi postanu neizdržive?

Vašington je tajno snabdevao Ukrajinu naoružanjem mesecima pre početka ruske Specijalne vojne operacije, saopštio je odlazeći američki državni sekretar Entoni Blinken. Kako je otkrio, Amerika se „postarala da znatno pre početka konflikta, još u septembru 2021. godine, isporuči Ukrajini veliku količinu oružja“. To jest, isti čovek koji je to činio, u tajnosti od celog sveta, sada to i priznaje. Dok su iz Bele kuće i Stejt departmenta javno govorili kako su zabrinuti zbog „ruske agresije“, istovremeno su krišom doturali Kijevu sve neophodno za rat dugog trajanja – kakav sada imamo. I sa preko milion ljudskih gubitaka, što poginulih, što na druge načine izbačenih iz stroja. O materijalnim gubicima, razaranjima, izbeglim i raseljenim licima, dečijim patnjama i uništenim sudbinama, da se i ne govori. Sve je to moglo da bude izbegnuto da se Amerika nije mešala sa strane – i sukob bi bio okončan za nekoliko meseci. Teritorijalni i ljudski gubici Ukrajine bili bi daleko manji, čak i u najgorem slučaju. A zapravo, do sukoba ne bi ni došlo, jer Kijev ne bi imao resursa za borbu, pa bi bili primenjeni Minski sporazumi, potvrđeni još 2015. odgovarajućom rezolucijom SB UN.
Sve je, međutim, ispalo drugačije. To je dokaz da je Vašington želeo sukob Rusije i Ukrajine, baš kakav imamo sada, jer je time ubio više muva odjednom. Moskva je pala pod sankcije Zapada, Rusija je čeličnom zavesom razdvojena od Evrope, dok je sam evropski kontinent dospeo pod čvrstu čizmu Vašingtona – u političkom, ekonomskom i vojnom smislu. Istovremeno, američka privreda dobila je priliku da u ogromnoj meri usisa ekonomske resurse svojih NATO „saveznika“. Pa, ko bi tome odoleo? To je pokazna vežba za sve one u Evropi koji su, možda, zaista verovali da „spasavaju Ukrajinu od zlog Putina“, a sada sve jasnije mogu da vide da su samo spasavali potkopane američke pozicije, na sopstvenu štetu.

VAŽNE LEKCIJE ZA SVE DIPLOMATE Čudi, donekle, politička kratkovidost – ili je nešto drugo u pitanju – Angele Merkel i Fransoa Olanda, koji su priznali da su varali Vladimira Putina prilikom potpisivanja Minskih sporazuma. Želeli su, kažu, samo da daju Ukrajini više vremena da se naoruža, konsoliduje i svom silom jurne na Rusiju! Kao da su stvarno verovali da tako mogu da pokore Moskvu, što nikad niko nije uspeo, a mnogi su pokušavali – između ostalih njihove države pre 100 i 200 godina! Umesto da su izvukli istorijske pouke i postigli trajne sporazume sa Rusijom, obezbeđujući svojim narodima mir i prosperitet za čitav 21. vek. Ovako, danas svi strepimo šta donosi 2025. godina i da li ćemo se živi izvući iz svega.
Ako postoji primer neodgovornosti, onda je to ovaj – kada vas baš briga za budućnost svoje države, ali i za sve druge koji vas okružuju i oslanjaju se na vaše „liderstvo“. Americi se u tom smislu može mnogo manje zameriti – ona je daleko, sukob je ne dotiče skoro nimalo, niti njene susede, svoje interese zaštitili su na najbolji način. I što je najvažnije – nijedan Amerikanac nije potpisao prevarne Minske sporazume, za razliku od Francuza i Nemaca. Isto kao što su šefovi diplomatija Nemačke, Francuske i Poljske „garantovali“ Viktoru Janukoviču bezbednost i miran izborni proces – samo dva dana pre nego što je glavom bez obzira morao da beži iz Kijeva! Važne lekcije za sve diplomate i one koji sklapaju sporazume sa liderima EU. Jer, nikad se ne zna šta se krije iza „čvrstih obećanja i garancija“.
Portparolka Ministarstva inostranih poslova RF Marija Zaharova osvrnula se na Blinkenove reči, ocenivši da je snabdevanje Kijeva zapadnim oružjem jedan od glavnih razloga početka Specijalne vojne operacije. „Rusija je o tome govorila mnogo godina. I za pumpanje oružjem iz Amerike i Velike Britanije, kao i o beskonačnim NATO vežbama u akvatoriju Crnog mora uz narušavanje ruskih granica, kao i o opasnim približavanjima ratne avijacije zapadnih zemalja našim civilnim brodovima i granicama. Upravo zato je jedan od razloga pokretanja Specijalne vojne operacije demilitarizacija Ukrajine“, rekla je direktorka Departmana za informisanje ruskog MIP-a.
Blinken je naveo da su tajne isporuke trajale tokom septembra 2021, ali i u decembru, kada je Putin uputio Džozefu Bajdenu pismo-ponudu da se pronađe mirovno rešenje, ne samo za Ukrajinu, već za čitavu Evropu, pa i šire. Putinov plan za opštu dugoročnu bezbednost u Evropi je, pored ostalog, podrazumevao da Ukrajina mora biti demilitarizovana, a vojna infrastruktura NATO vraćena na pozicije iz 1997. godine, kada je i započeto agresivno širenje alijanse – kao direktan put u sukob koji sada imamo. I koji može da preraste u nešto mnogo gore.

NEKO ŽELI DA SITUACIJA U EVROPI POČNE DA VRI Mnogi su, krajnje površnim, a suštinski zlonamernim tumačenjem, rekli da Putin zahteva da se sve zemlje koje su od 1997. ušle u NATO – iščlane! Ali, Moskva je samo tražila da se vojni objekti i ratna infrastruktura NATO demontira i vrati na pozicije od pre 25 godina, jer predstavlja ozbiljnu pretnju za opstanak i bezbednost Ruske Federacije, dok pitanje bilo čijeg članstva nije pominjao. Drugim rečima, da se sve vojne snage SAD i drugih velikih zapadnih sila povuku sa ruskih granica oko 2.000 kilometara na zapad, dok je Moskva sa svoje strane bila spremna na sličan ustupak – uz ozbiljne obostrane garancije i pouzdan sistem monitoringa. Da se tada, u decembru 2021, krenulo tim putem, onda bi 24. februar 2022. bio samo običan zimski dan, sa običnim vestima, kao i svaki drugi. Ovako, na osmogodišnjicu svrgavanja Viktora Janukoviča, Rusija je donela najtežu odluku da pokrene SVO – kao jedini preostali način da očuva svoju budućnost kao država.
Da li je i koliko Putin bio u pravu, može se videti sada, iz reči Entonija Blinkena – da je Vašington bez mnogo buke snabdevao režim Vladimira Zelenskog i „dževelinima“ i „stingerima“. Kako je rekao državni sekretar, upravo ovi sistemi su poslužili Ukrajincima da zaustave Ruse u početku rata na prilazima Kijevu. Dodao je još da su SAD pokazale „izuzetnu diplomatičnost“, objedinjujući i održavajući napore preko 50 država u snabdevanju Ukrajine oružjem i finansijama.
Ostaje bez odgovora to najvažnije pitanje: da li bi za samu Ukrajinu, ali i za Evropu, bilo bolje bez te američke „izuzetne diplomatičnosti“ i snabdevanja nesrećnih Ukrajinaca oružjem i parama za sukob koji oni nikako ne mogu da dobiju? I u čijem je sve to interesu zaista bilo, a na kome će na kraju kola da se slome i platiće najveći ceh? I ono najvažnije – nije li to samo uvod u opšteevropski sukob, koji može da postane neizbežan onog trenutka kada ekonomske i socijalne prilike u Evropi postanu neizdržive. Za sada se taj ventil napetosti i nezadovoljstva ispušta kroz različite izbore (koje pripadnici „ratnih administracija“ redom gube), ali kada građani Evrope shvate da ni nove snage nemaju čarobne štapiće da poboljšaju stvari bez suštinske promene politike, onda na red mogu da dođu radikalna, pa i ratna rešenja po modelu Ukrajine. To je već, ne jednom, viđeno na evropskom tlu.
Da to nekome verovatno i jeste cilj, vidi se i iz odluke Kijeva da od 1. januara zatvori dotok ruskog gasa preko svoje teritorije, od čega će nemerljivu štetu imati susedna Slovačka, ali i Češka i Austrija. Kao da neko želi da ekonomska i socijalna situacija u Evropi počne da vri. Deo slovačke javnosti traži da zauzvrat Ukrajini budu prekinute isporuke električne energije preko njihove teritorije, pa je jasno da se polako širi sukob Kijeva sa nezadovoljnim „zapadnim saveznicima“. Bez gasa je ostala i Moldavija, koja doduše nema ni dovoljno novca da plati isporuke, što je njen večiti problem od sticanja nezavisnosti. „Svaka proizvoljna odluka Bratislave ili naredba Ficu iz Moskve u vezi električne energije, neće dovesti do prekida uvoza struje u Ukrajinu, ali sigurno može da dovede do prekida odnosa aktuelne vlasti Slovačke sa evropskom zajednicom“, pripretio je Zelenski slovačkom premijeru, uz ocenu da je Bratislava otvorila „drugi energetski front“ protiv Kijeva.

IRACIONALNA SAMOUVERENOST KIJEVSKOG LIDERA Ova izjava pokazuje da se Ukrajina od najvećeg evropskog izvoznika struje pretvorila u histeričnog zavisnika od evropskih isporuka, što svedoči o slomu njene privrede. Drugo, demonstrira iracionalnu samouverenost kijevskog lidera, da može u ime Evrope da kažnjava one koji mu nisu po volji – i čiji je jedini greh što su imali drskosti da se pobune nakon što im je on ukinuo isporuke gasa! Pa valjda jedini on sme da uvodi restrikcije i niko drugi. A ukoliko nije iracionalan u svojim izjavama, onda je to znak da je Zelenski preuzeo i upravljanje Evropom, a da svi u Briselu na to ćute. To ne bi previše čudilo, ako se zna da se svi prave ludi na činjenicu da je čoveku istekao mandat pre skoro godinu dana i da nastavlja da vlada protivustavno.
Zato je u pravu Ilon Mask kada kaže da je „Zelenski izveo jednu od najvećih oružanih pljački u istoriji SAD“! I ne može mu niko ništa, vlada i caruje kako hoće, šaljući u smrt stotine hiljada ljudi. I kada u intervjuu za „Skaj njuz“ ovih dana izjavi da je „spreman za teritorijalne ustupke“, onda se ne samo Ukrajinci s pravom pitaju – a šta si čekao do sad? Sad kada više nemaš ni struju, ni pare, ni vojnike, a ostaješ dolaskom na vlast Donalda Trampa i Ilona Maska i bez podrške Bele kuće zbog koje si pomislio da si gospodar sveta – sada bi predavao državnu teritoriju, na šta nemaš pravo po Ustavu Ukrajine. Možda baš zato neko i želi da upravo nelegitimni i nelegalni Zelenski „potpiše“ nešto sa Putinom, pa da posle uvek može da se taj dokument proglasi ništavnim. Međutim, Kremlj je jasno poručio – sa Zelenskim nema ni razgovora ni dogovora. Ako ne dobije novi mandat naroda na izborima, on može da potpiše samo bezuslovnu kapitulaciju.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *