VELIKE MOGUĆNOSTI SARADNJE ZDRAVSTVA SRBIJE I RUSIJE

Aleksandar Gincburg, akademik Ruske akademije nauka (2.deo)

foto: privatna arhiva

Što više zemalja bude uključeno u ujedinjeni front za borbu protiv patogena, to će verovatnoća za uspeh biti veća. Sada je, kao što vidimo, ovaj princip počeo da deluje i na onkološkim bolestima. Ova važna zdravstvena pitanja posebno su vezana za infektivnu patologiju, a polaze od činjenice da patogeni mikroorganizmi, nažalost, za razliku od ljudi, ne znaju šta su granice. Potpuno je pogrešno ograničiti se na neku oblast, region, na jednu zemlju, čak i tako veliku kao što je Ruska Federacija. Mogućnost da se privuku zemlje koje to žele zajedno da razviju, mislim da u velikoj meri povećava uspeh celog poduhvata

Naš sagovornik, direktor ruskog Istraživačkog centra za epidemiologiju i mikrobiologiju „Nikolaj Gamaleja“, nedavno je bio gost Univerziteta u Kragujevcu gde mu je dodeljena nagrada: počasni doktorat Univerziteta.
Među značajnim temama o kojima je bilo reči u njegovim zvaničnim i nezvaničnim susretima, posebno interesovanje bilo je posvećeno činjenici da ovaj izuzetni naučnik već godinama prilježno radi na revolucionarnom otkriću; vakcini protiv kancera i tuberkuloze.

Vašem revolucionarnom otkriću neće se mnogo obradovati farmaceutska industrija Zapada, pogotovo oni koji su obeleženi imenom „svetska farmakomafija“, uz podrazumevanje da je reč o globalnoj sili snažnog predatorskog duha i filozofije?
Farmaceutski duh i filozofija zapadne industrije? Da,slažem se…
Na primeru primene i distribucije vakcina protiv korona virusa u svetu, rekao bih, to se veoma jasno pokazalo… Ne može se drugačije reći… Razlog za to je vrlo jednostavan. Mislim da neću pogrešiti ako kažem da u čitavoj ljudskoj istoriji, nijedan lek nije prodat za tako ogroman iznos, kao što je to slučaj sa vakcinom protiv korona virusa. Niko sa sigurnošću ne zna da li su to desetine hiljada ili stotine hiljada milijardi dolara, ali najverovatnije su u pitanju stotine hiljada milijardi dolara. Za toliki, apsolutno fantastičan iznos, prodata je vakcina na planeti Zemlji. Tako da je to bila borba za tržište i čini mi se da tu nisu postojale bilo kakve moralne komponente.
Zapadna „Big farma“ je koristila sve moguće načine da vakcine, posebno Sputnjik Ve (Sputnik V), koje su proizvedene u Ruskoj Federaciji i prodavane preko ruskih komercijalnih struktura, uključujući Ruski fond za direktna ulaganja (RDIF, na čijem je čelu Kiril Aleksandrovič Dmitriev), maksimalno kompromituje, da kompromituje mogućnosti tih vakcina i rad ovih komercijalnih struktura. Iako su, kako svi sada vide, mogućnosti Ruske Federacije u pogledu snabdevanja najefikasnijim i najbezbednijim proizvodom za vakcinaciju bile veoma velike, to nije realizovano zbog direktnih pritisaka i pokušaja blokiranja svih veza od strane „Big farme“. Posebno na tržištima zemalja „trećeg sveta“, pre svega na afričkom kontinentu. Događalo se to kako na političkom, tako i na naučno-organizacionom nivou. O tome je pisano u zapadnoj štampi, a ruska štampa je samo prenosila te informacije. Govorilo se na primer da iz Stejt departmenta pozovu ministra neke južnoameričke zemlje i direktno mu daju uputstva, koja su zapravo ekonomske pretnje: „Ako budete koristili rusku vakcinu, onda ćemo vas lišiti toga, toga i toga…“ Počevši od ovoga i završavajući sa njihovim uticajem na nivou Svetske zdravstvene organizacije, koja je, umesto da ocenjuje proizvod po njegovim krajnjim potrošačkim svojstvima, odnosno po imunogenosti i bezbednosti, krenula da ocenjuje strukturu proizvodnog procesa u kome se vakcina proizvodi.
Ima li važnih razlika u tim „strukturama proizvodnog procesa“?
Naravno, svaka zemlja ima svoja pravila proizvodnje. U mnogim slučajevima, ona nisu identična pravilima i proizvodnim mogućnostima u Rusiji, Zapadnoj Evropi ili Americi. Pri tom, niko ne govori, a ja mogu sa sigurnošću da kažem, da je to slučaj i sa pravilima proizvodnje napisanim, recimo, na engleskom, ali u Evropi, Engleskoj i u Sjedinjenim Državama, pa čak i unutar Sjedinjenih Država, u raznim državama i u raznim farmaceutskim kompanijama. Proizvodnja istog proizvoda, po istim pravilima odvija se u potpuno različitim uslovima i, shodno tome, čak i sa različitim metodama kontrole. Zbog toga, sa moje tačke gledišta, da bi se izašlo na svetsko tržište u smislu podrške uvozu, treba procenjivati, ne prema sistemu proizvodnje, već pre svega, po kvalitetu proizvoda i njegovim potrošačkim svojstvima, što nije rađeno. Zato se to moralo primeniti u 71 zemlji sveta, što je Ruski fond za direktna ulaganja (RDIF) uspeo da sprovede kao rezultat dvostranih kontakata direktno sa vladama tih zemalja. Dakle, jasno je da se uslovi konkurencije na farmaceutskim tržištima određuju troškovima dividendi i profitom koji proizvođači dobijaju. Što su oni veći, konkurencija je jača, i u toj borbi više se ne obraća pažnja na krajnjeg potrošača, na mogućnost zaštite stanovništva onih zemalja koje ne mogu same da proizvedu vakcine i recimo nemaju sredstva da ih kupe. Potpuno zanemarujući to, promoviše se jedan proizvod koji timu koji promoviše, bilo da se radi o proizvođačima ili političarima, daje maksimalan profit. To, u poslednje vreme, vidimo u brojnim izveštajima iz SR Nemačke. Po takvoj„kumovskoj šemi“ plasirana je vakcina Fajzer u zapadnoj Evropi.
Čini se da Vam uskraćena i Nobelova nagrada koja bi trebalo da Vam se dodeli. Da li to doživljavate kao nepravdu ?
Preživećemo. (Smeh). Ali, zato smo mi, kao autori, dobili visoke ocene ruske vlade i državne nagrade Ruske Federacije. Za nas je to vrednije, verujte mi!
Vašu posetu Srbiji smatramo svojevrsnim blagoslovom. Kako u budućnosti vidite našu saradnju?
Da, sasvim tačno ste primetili i to da je u osnovi ove naše saradnje bliskost dva naroda: istorijska, genetska i sve ono što je sadržano u toj reči, odnosno pojmu. Naša delegacija, moja supruga Nailja Ahatovna i ja, proveli smo u razgovorima sa kolegama na različitim nivoima, od najvišeg do nivoa onih koji su direktno sprovodili ideje sa kojima smo došli. A došli smo sa idejom naučne ekspanzije, koristeći veoma prijatnu formalnu priliku koja nam se ukazala, jer je meni dodeljena nagrada počasnog doktora Univerziteta u Kragujevcu. Nagradom sam veoma počastvovan.
Iskoristili smo ovaj formalni prijatan povod za elemente naučne ekspanzije, u najboljem smislu te reči. I sada koristim ovu priliku, zahvaljujući komunikaciji sa Vama, da govorim o onim naučnim pravcima koji će, sa moje tačke gledišta, biti od interesa za zdravstvo u Srbiji, a istovremeno i podržani u Rusiji. Ova zdravstvena pitanja posebno su vezana za infektivnu patologiju, a polaze od činjenice da patogeni mikroorganizmi, nažalost, za razliku od ljudi, ne znaju šta su granice. Shodno tome, što više zemalja bude uključeno u ujedinjeni front za borbu protiv patogena, to će verovatnoća za uspeh biti veća. Sada je, kao što vidimo, ovaj princip počeo da deluje i na onkološkim bolestima. Potpuno je pogrešno ograničiti se na neku oblast, region, na jednu zemlju, čak i tako veliku kao što je Ruska Federacija. Mogućnost da se privuku zemlje koje to žele zajedno da razviju, mislim da u velikoj meri povećava uspeh celog poduhvata. Naravno, to ne zavisi samo od kontakata neposrednih izvršilaca, u čiju naučnu kompetentnost, dobronamernost i želju za radom uopšte ne sumnjam. Kao rezultat posete Univerzitetu i posete Institutu Torlak, stekao sam potpuni utisak, i ne samo utisak, već su bila navedena i konkretna pitanja o kojima bi trebalo da razgovaramo i rešimo ih u bliskoj budućnosti. Ali u mnogo čemu to, naravno, zavisi od kontakata naših ministarstava zdravlja i mislim da ćemo tu naći podršku. Takođe, naravno, i na političkom nivou, na kome, čini mi se, postoji veoma aktivna i plodna međusobna komplementarna interakcija. Ona postoji, kao što vidimo, na svim nivoima, dakle i na političkom i na ekonomskom. Mislim da bi naši predlozi trebalo da se uklope u opšte principe interakcije koje sada vidimo između naših zemalja.
Kao čovek nauke, kako se odnosite i kako vidite jedan stvarnosni kontinuitet u lečenju, odnosno – u kojoj meri se ruska klasična medicina i nauka oslanjaju na tradicionalnu rusku narodnu medicinu, zapravo koliko se oslanjaju na prirodu?
To je svakako zanimljivo pitanje. Jedino, ako mi dozvolite, ne bih se ograničio, samo na rusku medicinu. To je opšti trend razvoja medicine u istorijskom smislu. Mnoge ideje za stvaranje modernih lekova, našle su inspiraciju u dostignućima narodne medicine, koje su se vekovima razvijale u narodima. Rekao bih, u Evropi u 15. i 16. veku, a u arapskim zemljama naučna medicina, naučna osnova nastala je ranije nego u Evropi, negde u 5. i 6. veku. Znamo velika imena arapskih lekara, pre toga i grčkih, koji su se bavili sistematizacijom, i u velikoj meri su svoje znanje crpeli iz narodne medicine. Upečatljiv primer za to je kora jasike, a to je primer koji jako volim da navodim. Narod je vekovima ili milenijumima nju koristio kao sredstvo protiv bolova, sve do pre 70-ih 80-ih godina kada je proizveden Analgin, koji je istog sastava kao aktivna supstanca u kori jasike. Dakle, mnogi savremeni lekovi i preparati potiču iz narodne medicine. Trenutno, shodno tome, postoji vrlo, rekao bih, ispravan pravac farmakologije, koji se bavi sakupljanjem različitih egzotičnih poznatih i nepoznatih lekovitih biljaka, uključujući i poznate lekovite biljke iz nacionalnih parkova. Takav rad u Ruskoj Federaciji je veoma rasprostranjen na Dalekom istoku, u južnim regionima naše zemlje, u tajgi, gde, moglo bi se reći, ma koliko čudno zvučalo, niko nikada nije kročio. O tome se ne govori mnogo, ne oglašava se „na sva zvona“, jer je to, rekao bih, farmaceutski naučni rezervat.
Mnoge ekspedicije obavljaju isti posao na teritoriji afričkog kontinenta, gde ima dosta neistraženih biljaka, iz kojih se mogu izvući, ekstrahovati, fiziološki aktivne supstance, a lokalno stanovništvo ih koristi čisto za spoljni efekat, kako bi ublažili određene simptome raznih tegoba, kada nemaju dovoljnu pomoć savremenih metoda lečenja.
Pomenuti „naučni rezervat“ verovatno je i moćan podsticaj novih ideja?
Nije tajna da u Africi, pre svega u Centralnoj Africi, veoma veliki procenat stanovništva i dalje nema pristup savremenim metodama lečenja i savremenim lekovima. Evropsko stanovništvo i farmaceutska industrija imaju pristup onim prirodnim resursima koje koriste lokalna plemena. To je veoma moćan izvor novih ideja i mogućnosti za stvaranje novih lekova u obliku prečišćenog, koncentrovanog, modifikovanog oblika originalnih molekula. Oni retko nastaju samo iz glava istraživača, mada se i to dešava. Često se uzimaju skeleti, skafoldi ovih lekovitih molekula iz već postojećih uzoraka, koje je tokom dugog evolucionog procesa, milionima godina razvijala majka priroda. Zatim ih razni specijalisti koji rade na kreiranju lekova prilagođavaju, modifikuju, unapređuju, daju im stabilnost i sve ostalo. Shodno tome, poznavanje tradicionalne, narodne medicine je dragoceno, iako se ona ponekad omalovažava, što je svakako pogrešno. Smatram da se prema znanjima i otkrićima narodne medicine mora odnositi sa velikim poštovanjem, kako bi se to znanje iskoristilo za kreiranje novih lekova i poboljšanje postojećih. Ne u cilju promovisanja i korišćenja narodne medicine, već pre svega da bi se iskoristila veoma velika riznica znanja koje je ona sakupila i da bi se to znanje transformisalo u savremene visokoefikasne lekove i metode lečenja.

Kraj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *