STRANE VISOKOŠKOLSKE USTANOVE NA SRPSKOM BUDŽETU?

foto: Pixabay

Kakve bi mogle biti posledice usvajanja Predloga zakona o dopuni Zakona o visokom obrazovanju, koji je Vlada prvo predložila pa povukla sa dnevnog reda Skupštine?

Odakle uopšte poriv naših vlasti da predlože, promenu, tj. dopunu Zakona o visokom obrazovanju koja bi uvela nelojalnu konkurenciju domaćim, državnim i privatnim univerzitetima?
Predloženi član 52a, za kojim predsednik države vapi što je povučen, predviđa mogućnost izdavanja dozvola za rad inostranim visokoškolskim ustanovama za izvođenje studijskih programa svih nivoa studija, kao i finansiranje tih programa, nastavnog osoblja i studenata. Šta bi moglo da se desi u slučaju da se ovaj predlog vrati u skupštinsku proceduru i usvoji? Uostalom, svojevremeno je povučena odluka o izvođenju projekta Jadar, pa volšebno vraćena.

PRIVILEGIJA ZA STRANE FAKULTETE U Srbiji je jako dugo privilegija biti strani preduzetnik. Ako stranac pokreće posao, može mu se lako desiti da o trošku srpskih poreskih obveznika dobije put, niz dozvola, ali i novac za zaposlene, barem za godinu-dve. Posle može sa profitom i da ode drugde. Sada je mogla da se otvori ta mogućnost i za strane visokoškolske ustanove.
Naime, država, kako srpska, tako i druge, najčešće imaju javne ustanove visokog obrazovanja, to jest univerzitete i u njima fakultete, institute ili škole na kojima su studije, od osnovnih do doktorata, a mogu biti i samo neki od navedenih stepena, na primer, samo master studije. Te javne ustanove, finansira država, a mogu imati i sopstvene prihode, kako od projekata sa privredom, državnim ustanovama, sa međunarodnih projekata, ali i od studenata koji nisu na budžetu. Država ulaganjem u visoko školstvo obezbeđuje visoko obrazovan kadar, od lekara, preko inženjera, pravnika, nastavnog osoblja, naučnika i istraživača svih grana nauke, a finansira i studiranje onih koji su to pravo stekli na osnovu uspeha u školovanju i na prijemnom ili maturskom ispitu. Očigledna je nebriga, posebno za obrazovanje nastavnih kadrova, koji iščezavaju pred našim očima.
Naravno, tela čiji je osnivač Republika Srbija predlažu obavezni nastavni program, a druga proveravaju je li sve u skladu sa Zakonom, propisima i donose odluku o akreditaciji, njenoj obnovi ili povlačenju iste (sećamo se slučaja Megatrend).
U ovom slučaju bi se sve to preskočilo. Dovoljno je da ministarstvo dogovori neposredno sa nekom stranom visokoškolskom ustanovom da otvori svoju ispostavu i da onda odluči i da pokrije delimične ili sve njene troškove.
Dakle, strane ispostave ne bi morale da prolaze kroz akreditaciju, radile bi po nastavnim programima u inostranstvu, dodeljivale strane diplome, a sve to još o potencijalnom trošku našeg naroda.
Tako država pravi nelojalnu konkurenciju državnim visokoškolskim ustanovama, koje moraju da prođu kroz akreditaciju i niz drugih provera, a strane ne. Ne kontroliše obrazovanje, ne mari šta će se učiti i ko će u Srbiji prenositi znanje ili neznanje. Doduše, situacija je već loša, ali ne pravimo je gorom.
Privatni univerziteti, mahom upitnog kvaliteta, ali formalno-pravno izjednačeni sa državnim, bi bili diskriminisani u odnosu na strance, jer bi ovi dobili finansiranje iz budžeta, a privatni, kao i drugde u svetu, bi morali da plaćaju svoje troškove.
Ovde je moguć apsurd, da država Srbija finansira i strane privatne univerzitete, to jest njihove ispostave, u celosti ili delimično.
Kako to može da bude dobro, ili za čije babe zdravlja se došlo na pomenutu ideju?

SAMO NEK JE STRANO Već je izneta u našim medijima teza da je poseta Federike Mogerini, svojevremeno zanosno zagledana u oči Zmiji, kodnom imenu Hašima Tačija, našoj prestonici 18. novembra povezana sa najavljenim, pa povučenim predlogom zakona.
Ona ima niz funkcija, a ovde je bila u ulozi dekana Koledža Evropa koji organizuje master studije vezane za rad Evropske unije. Posle Tirane, posetila je Beograd. Predsednik je rekao da su pričali i o mogućnostima za obrazovanje naših studenata, koji se mogu prijaviti za master studije.
Kada je bila ministar spoljnih poslova EU, ostala je upamćena po prijateljskim odnosima sa kosovskim Albancima. Nije ni čudo da je ove godine pokrenut kampus koledža Evropa u Tirani, koji funkcioniše, barem deluje tako, po mogućnostima predviđenim u predloženoj, pa povučenoj Dopuni zakona o visokom obrazovanju Republike Srbije. Polaznici tiranskog kampusa dobiće stipendije država iz kojih dolaze ili privatnih fondacija, u skladu sa praksom u Brižu.
Da li je ona čula da postoji mogućnost da otvori kampus u Srbiji? Otkuda ova inicijativa?

OTVORENA PITANJA U ponedeljak 18. novembra poslali smo pitanja vezana za pomenuti Predlog, sektoru za visoko obrazovanje Ministarstva prosvete, na koja nismo dobili odgovore. Slična pitanja smo postavili i dvojici univerzitetskih profesora, Siniši Atlagiću sa Fakulteta političkih nauka i Ratku Ristiću, donedavno prorektoru za međunarodnu saradnju Univerziteta u Beogradu, kako bismo stekli jasniji uvid u to kakve bi mogle biti posledice usvajanja pomenutog predloženog člana 52a.
Na pitanje da li država izdvaja dovoljno za rad univerziteta čiji je osnivač Republika Srbija i kako bi predviđeno izdavanje dozvola za rad i finansiranje stranih visokoškolskih ustanova uticalo na budžet za državne univerzitete, oba profesora ističu nezadovoljstvo nastavnog osoblja. Atlagić kaže da se ne izdvaja dovoljno novca za rad fakulteta i osoblja „Otuda zaista nije jasno odakle će se izdvojiti sredstva za nove subjekte u sferi obrazovanja ukoliko ona nedostaju i za postojeće.“
Ristić navodi da je posebno ugrožen Univerzitet u Beogradu „koji je najbolji, najveći i najstariji regionalni univerzitet i može se reći vršnjak moderne srpske države. Nešto što je simbol ove zemlje, država uskraćuje za materijalna sredstva, koja su definisana. Brojni fakulteti ne mogu da podmire elementarne troškove poput struje, grejanja i vode, jer država pokriva tek 20 do 30 odsto potreba.
Na pitanje da li činjenica da u pomenutom tekstu Predloga nije pomenuta obaveza akreditacije, predviđa nelojalnu konkurenciju, Ristić kaže da je to „direktan atak na postojeći sistem univerzitetskog obrazovanja u Srbiji.“ On ističe da svi „srpski državni univerziteti prolaze kroz rigorozan proces akreditacije…“ Pa pita: „Zašto se kreira jedan model u kojem će strani univerziteti moći da rade u Srbiji bez ikakve prethodne provere?”
Atlagić dodaje: „Ovakvim rešenjem se uzima zdravo za gotovo da je reč o inostranim ustanovama vrhunskog kvaliteta i da one nisu u obavezi da prolaze provere koje su predviđene za domaće visokoškolske ustanove. Domaći fakulteti i univerziteti se na ovaj način, jednostavno, diskriminišu. Sa druge strane, ovim se pojačava naša poznata sklonost ka „zaljubljenosti u inostrano“.
O komentarima predlagača i nekih drugih da bi se time možda poboljšao rad domaćih univerziteta, Ristić navodi:
„Beogradski univerzitet spada u dva odsto najboljih svetskih univerziteta, kojih je oko 26.000, a u nekim oblastima smo među prvih 50 u svetu. Poboljšanje rada srpskih univerziteta se može postići većim materijalnim izdvajanjima u infrastrukturu i plate zaposlenih, koje su najniže u regionu.“
O tom pitanju Atlagić navodi da nije protiv konkurencije, ali i da našim univerzitetima ne nedostaje kvalitet. Ukazuje i da naši postdiplomci pokazuju kvalitet u inostranstvu, a na osnovu iskustva, zaključuje da nije primetio „izrazit kvalitet više tamošnjih predavača u odnosu na naše niti superiornost tamošnjih studenata.“
Ristić dodaje da samo Beogradski univerzitet trenutno realizuje oko 100 multilateralnih projekata sa partnerima iz celog sveta i otkriva
„Ovo je prvi put najavljeno u decembru 2023, prilikom posete Stiva Voznijaka, suosnivača Epla Srbiji, i razgovora sa Aleksandrom Vučićem, koji je najavio mogućnost otvaranja kampusa stranih univerziteta u Srbiji, kako bi studenti nezadovoljni našim sistemom, mogli da studiraju na stranim fakultetima, ali u Srbiji. O tome sam govorio na rektorskom kolegijumu u februaru… Čudno je da tada nije bilo zvanične reakcije.“
Federika Mogerini, Epl, ali i niz povezanih lica bi obezbedili svežu srpsku krv, koja bi o srpskom trošku dobijala njihove diplome i lakše se zapošljavala u inostranstvu, a zauzvrat bi dodatno oslabili domaće univerzitete. Pakleni plan.

5 komentara

  1. I pakleno i suludo! Ovim je Vučić gotovo pa prevazišao sam sebe. Postoje brojni dokazi i tekstovi koji ukazuju na sve lošiji kvalitet univerzitetsog obrazovanja u Americi, Engleskoj, na jednostranost i ideološko nasilje. Naši studenti bi izbili iz glave i ono malo osećaja za identitet i kulturu naroda iz kog su potekli, pa i ako bi se vratili kući, bili bi preoblikovani kao Amerikanci ili Englezi ili… nikad više kao Srbi! Odličan materijal za manipulaciju! A neće se ni vratiati…! O trošku države Srbije stranci bi dobili stručnjake i svežu krv…
    Sulud i paklen plan! A Vučić se već vajka! Valjda je obećao… Šta li će samo još da smisli?!! Litijum, ovo, i projekt sa Kajmanima su samo šlag na torti!
    Stvarno ga treba obuzdavati u uzletu!

  2. destruktivna politika

    Zakonom da se otvaraju strani fakulteti u Srbiji o trošku države Srbije! To je destruktivna politika za razbijanje Srbije iznutra, da se nametne zapadni uticaj u svim domenima društveno političkog života. Geopolitički uticaj već je nametnut da se otme-preda Kosovo šiptarima (pred svršen čin). I rudarenje stranaca po Srbiji (litijum itd.) je u punom zamahu!

    Šta će da se desi ako se mnogi Albanci-Šiptari, Romi, Bošnjaci, muslimani i drugi… prvenstveno upisuju na strane fakultete u Srbiji: biće obrazovani i indoktrinirani po zapadnim političkim standardima; sigurno će imati prioritet u zapšljavanju – podržavaće ih Zapad sa poznatim pritiscima; omaložavaće se domaće visokoškolske ustanove i fakulteti; domaći studenti na domaćim fakultetima biće podcenjivni i omalovaažavni; geopolitičko delovanje odvijaće se na štetu Srbije da se ukljiči u Nato alijansu protiv bratske Rusije!

  3. glas naroda

    Strane visokoškolske ustanve u Srbiji na srpskom budžetu: pod izgovorom da je konkurencija korisna i da će naši studenti iz inostranstva da se vraćaju da studiraju (ko hoće) na stranim fakultetima u Srbiji(!), navodno korisno za demografiju.

    NAPROTIV, može se desiti, mnogo je jeftinije i isplativije, da se prvenstveno srpski studenti više upisivaju na stane fakultete u SRB radi lakšeg zapošljavanja u inostranstu, a Albanci-šiptari (i neki drugi) u Srbiji da se masovno koriste strane fakultete u Srbiji iz istih razloga kao i srpski studenti, ali i sa drigim ciljem da se nametne strani obrazovni faktor na štetu srpskog visokoškolskog sistema po modelu odvajanja Kosova od Srbije!!!
    NARAVNO da Zapadu odgovara sve što je na štetu Srbije. A Vučić sve prihvata da postane evropski lider kakvog Srbija nije imala u istoriji! Kakav je to srpski lider kada ne sme da udje na Kosovo da obidje Srbe i srpske crkve (nije da nesme, poštuje Briselski sporazum), a glavni je pregovarač sorazuma u kojim je samoproglašeno Kosovo dbilo sve „statusne-državne atribute“ – šiptarske države Kosova!!!

  4. Slobodan Markovic

    O osnivanju i radu stranih fakulteta u Kini, razgovarao sam – sojevremo, sa prof. Svela, koji je ju Šrederovoj vladi bio u resornom ministarstvu obrazovanja. Obzirom na kra mandata i veliki interes kinsekih studenata odlučio je da u Kini – Šangaju, registruje visoko školsku ustanovu. U razgovoru s njim, objasnio mi je da za osnivanje visoko školske institucije u Šangaju nema nikavih problema pod uslovom da sam kinesti profesori mogu da predaju predmete: sociologije, filozofije i prava.
    Pod tim uslovima registrovana je i rad: INTERNATIONAL ACADMY FOR BUSINESS AND ADMINISTRATION
    Videti: http://www.ivwa.org.cn
    http://www.ivwa.de

    • Po vašem izlaganju vidi se da je u pitanju „interes“ Nemačke da je preko resornog ministarstva obrazovanja otvorilo katedre u kini za visoko obrazovanje pod svojim uslovima, Kina prihvatila: nemački profesori, odredjeni predmeti.

      U Srbiji je pitanje stranog obrazovanja kompleksno, jer Srbija (Vučić) sama hoće da nametne strano visokoškolsko obrazovanje zbog nekih, navodno demografskih i konkurentnih interesa, a suštinski u pitanju je dodvoravanje Zapadu (Vućića) zbog ulaska Srbije u EU, bez obzira što može strano obrazvanje u Srbiji da stvori u budućnosti velike političke probleme – razdvajanje po nacionalnoj osnovi – da se ogroman broj separatističkik snaga upisivaju na strano obrazovanje, kao konkurencija na domaćem, i na taj način imaju prioritet i podršku Zapada u zapošljavanju i svim oblastima društvenopolitičkog života (u vreme geopolitičkog uticaja na rasparčavanje integriteta i suvereniteta Srbije!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *