Blinken bacio „anatemu“ na Dodika

Drago mi je što je Blinken čuo za mene, a pogotovo mi je drago da sam toliko veliki da mogu da me uporede s Putinom. Ne može ni sila Amerike da nam nametne da se odreknemo naše imovine. Oni je mogu oteti, ali našom voljom i našom svešću ne mogu: Milorad Dodik

Državni sekretar SAD optužio predsednika Republike Srpske „da je na autoritarnom putu Vladimira Putina“, posle čega je, da li baš slučajno, lažni visoki predstavnik zatražio od pravosudnih institucija BiH da procesuiraju državnika iz Laktaša „zbog negiranja genocida u Srebrenici“

Odluka vlasti Republike Srpske da prekine sve kontakte s ambasadama SAD i Velike Britanije u BiH, kao i najava usvajanja zakona kojim će u manjem entitetu dejtonske tvorevine biti regulisan status „stranih agenata“, izazvali su, prema očekivanju, negativne reakcije vodećih sila Kolektivnog zapada. Povodom „zabrinjavajućih vesti“ iz Banjaluke oglasio se i državni sekretar SAD Entoni Blinken, koji je iskoristio ovaj povod da odapne nove otrovne strele na „glavni problem Bosne“ Milorada Dodika.

BLINKENOV BES „Napadi Dodika na osnovna prava i slobode u Republici Srpskoj pokazuju da je on na autoritarnom putu Vladimira Putina. Stejt department, koji u BiH zastupa ambasador Majkl Marfi, nastavlja da se zalaže za demokratsku i prosperitetnu budućnost svih građana Bosne i Hercegovine“, poručio je putem Tvitera ovaj rusofobni visoki funkcioner Bajdenove administracije. Ovim Blinkenovim spominjanjem „kursa“ koji u Sarajevu sprovodi Majkl Marfi potvrđeno je da američki ambasador u BiH (kao i njegovi saradnici) ne „kreira“ nikakvu samostalnu politiku u ovoj zemlji već samo izvršava zadatke dobijene iz Vašingtona. Svesni su, naravno, toga i vodeći ljudi Republike Srpske, a njihovo zvanično insistiranje na tome „da neobaveštena centrala ne zna šta radi otuđena ambasada“ je zapravo u funkciji nastojanja da se, ako je ikako moguće, izbegne potpuni prekid odnosa s neprijateljskom i agresivnom „supersilom u opadanju“.
Tvrdnja državnog sekretara zemlje predvodnice evroatlantske koalicije da se predsednik Republike Srpske nalazi na „autoritarnom putu Vladimira Putina“ nije nimalo slučajno izrečena i ne treba je posmatrati samo u kontekstu poslednjih odbrambenih poteza rukovodstva iz Banjaluke koji su očigledno podgrejali već odavno prisutno nezadovoljstvo Vašingtona i njegovih istomišljenika postupcima državnika iz Laktaša. Jer Dodik svojim odbijanjem da se saglasi za zahtevima koji praktično vode gašenju Republike Srpske, kao i daljim produbljivanjem čvrste saradnje s Ruskom Federacijom koja znači i nove sastanke sa od strane Zapada demonizovanim Vladimirom Vladimirovičem, ne samo da predstavlja ozbiljan problem za zapadne centre moći već i u sadašnjim vremenima može da bude opasan, „zarazan“ primer. Zbog toga Blinkenovu optužbu možemo shvatiti i kao svojevrsnu opasnu anatemu bačenu na Dodika, pošto je – bar kad su Amerikanci i njihovi „liberalni partneri“ u pitanju – od tvrdnji da „idete stazom agresora i ratnog zločinca“, pa do zaključka „da zbog toga morate biti politički eliminisani“ najčešće vrlo kratak put.

DODIK: DA LI JE BAČENI URANIJUM URAČUNAT U POMOĆ SAD?

Nastavljajući da kritikuje američku ambasadu u BiH, Milorad Dodik je optužio diplomatsko predstavništvo prve sile Zapada u Sarajevu da „upravlja Ustavnim sudom BiH“ i „radi protiv srpskog naroda“.
Reagujući na prethodno saopštenje američke ambasade da je u Republiku Srpsku u periodu od 1995. godine donirano oko 638 miliona dolara, on je upitao „da li je u to uračunat i osiromašeni uranijum koji je slat s neba i da li to računaju kao investiciju u biološko razaranje srpskog naroda“? Dodik je, komentarišući sastanak SDS-ovog načelnika opštine Istočna Ilidža Marinka Božovića sa američkim ambasadorom Marfijem, ocenio da „ima izdajnika koji ne poštuju odluke Vlade RS“, te zaključio „kako ambasada SAD u BiH upravlja i sarađuje sa Srpskom demokratskom strankom“.

DODIKOV HLADNI ODGOVOR Usledila je reakcija prozvanog Milorada Dodika koji je izrazio „zadovoljstvo što je Blinken čuo za njega, te ga komentariše“, ali i poslao jasnu poruku američkoj administraciji. „Pogotovo mi je drago da sam toliko veliki da mogu da me uporede sa Putinom koji je nesumnjivo lider jedne od najvećih zemalja na svetu. To što oni Putinu pripisuju, pa pripisuju i Amerikancima svašta, pa šta da radimo… Ne može ni sila Amerike da nam nametne da se odreknemo naše imovine. Oni je mogu oteti, ali našom voljom i našom svešću ne mogu.“
Samo nekoliko dana nakon Blinkenove poruke oglasio se i lažni visoki predstavnik Kristijan Šmit zahtevom upućenim pravosudnim institucijama BiH da „procesuiraju Milorada Dodika zbog negiranja genocida u Srebrenici“. Kao povod za pokretanje slučaja iskorišćena je nedavna izjava predsednika Republike Srpske, koji je odbijajući verbalne napade Bakira Izetbegovića na RS naglasio „da nije bilo genocida već je to način na koji predsednik SDA želi da se vrati na političku scenu“. Iz OHR-a su, objašnjavajući odluku njihovog „šefa“, podsetili da je „prema krivičnom zakonu BiH negiranje genocida u Srebrenici krivično delo“, što je, inače svojim „oproštajnim dekretom“ nametnuo odlazeći Šmitov prethodnik Valentin Incko.
„U vezi sa nedavnom izjavom Milorada Dodika, visoki predstavnik Kristijan Šmit je istakao da u civilizovanim društvima nema mesta glorifikovanju ratnih zločina i negiranju genocida“, saopšteno nam je iz kancelarije „gaulajtera iz Bavarske“.
Može se postaviti pitanje da li je Blinkenovo stavljanje Dodika „na Putinov autoritarni put“ bilo „signal“ (ili podsticaj) nemačkom političaru na privremenom radu u Sarajevu da zatraži krivično procesuiranje lidera Republike Srpske ili je on takvu odluku već ranije doneo, nezavisno od poruke državnog sekretara SAD? Od toga je, čini nam se, još značajnije što bi potez nelegitimnog visokog predstavnika – pogotovo ako Tužilaštvo BiH podigne optužnicu protiv Dodika – mogao da ima dalekosežne negativne posledice po ionako krhku stabilnost dejtonske tvorevine. Sigurno je da Srpska neće dozvoliti sudsko gonjenje i eventualno kažnjavanje čoveka koji je na poslednjim predsedničkim izborima dobio poverenje građana, zbog čega bi Bosna i Hercegovina mogla da se nađe u najopasnijoj krizi od okončanja rata. Bojimo se da je upravo to cilj onih koji žele da otvaranjem „novog fronta“ na Balkanu poprave svoje ne baš dobre pozicije u neobjavljenom ratu sa Rusijom, odnosno „pacifikuju neposlušni srpski faktor“ koji ne želi da bude deo evropskog „lagera“ usmerenog protiv Moskve.

BEĆIROVIĆ PODRŽAO ĐUKANOVIĆA UOČI DRUGOG KRUGA

Bošnjački član Predsedništva BiH Denis Bećirović je uoči drugog kruga predsedničkih izbora u Crnoj Gori poslao poruku podrške Milu Đukanoviću, koga je pozvao „da ne dozvoli da Crnu Goru pokore protagonisti velikodržavlja“. „Pokažite da je multietnička i antifašistička Crna Gora u najboljem interesu i Crne Gore i cele regije i Evrope“ poručio je Bećirović „gospodaru Milu“.
Na njihovu zajedničku žalost ova podrška nije imala nikakvog efekta pošto je „poslednji diktator u Evropi“ u drugom krugu ubedljivo poražen od protivkandidata Jakova Milatovića.

MINISTAR I NJEGOV ZAMENIK RAZLIČITO O NATO-u Da se u cilju ispunjenja tog zadatka koordinisano radi s predstavnicima novog bošnjačkog vladajućeg političkog bloka pokazala je i nedavna izjava ministra odbrane BiH Zukana Heleza kako je cilj njegovog ministarstva „integrisanje u NATO, a ne nikakva Rusija i nikakvi Irani“. Ovaj kadar Socijaldemokratske partije BiH je takvo opredeljenje pokušao da potkrepi tvrdnjom da je „90 odsto stanovništva BiH za pristupanje Severnoatlantskoj vojnoj alijansi“, na šta mu je replicirao njegov zamenik u ovom ministarstvu Aleksandar Goganović objašnjenjem „da više od 90 odsto građana Republike Srpske, prema sprovedenim anketama, ne želi u NATO“.
Goganović je uz to podsetio Heleza da „Ministarstvo odbrane BiH sarađuje sa Ruskom Federacijom koja je dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine“, baš kao i na činjenicu da su spoljna i odbrambena politika zemlje isključivo u nadležnosti Predsedništva BiH. Sve ovo dobro znaju Helez i njegovi bošnjački istomišljenici, kojima je takođe poznato da, prema dejtonskom ustavu, Bosna i Hercegovina ne može zatražiti prijem u vojni savez iz Brisela ako prethodno s tim ne budu suglasna oba njena entiteta. I pored toga – što se već moglo videti iz samostalne „misije“ Denisa Bećirovića u centrali NATO-a u belgijskoj prestonici – aktuelna „građanska koalicija“ iz Sarajeva nastavlja putem koji su već utabali njeni prethodnici iz SDA, verovatno očekujući da će, uz podršku moćnih pokrovitelja sa Zapada, nekako zaobići ustavna prava Srpske i ugurati BiH u Severnoatlantsku vojnu alijansu.
Očigledno je da novu vlast na nivou Bosne i Hercegovine potresaju ozbiljna razmimoilaženja između Dodikovog bloka i stranaka bošnjačke građanske koalicije o čemu jasno govore ne baš blage kritike koje su predsednik Republike Srpske i Željka Cvijanović uputili na adresu pre svega Denisa Bećirovića, ali i Elmedina Konakovića. Zbog toga može da deluje iznenađujuće što je Dodik, nakon sastanka koji su čelnici SNSD-a 30. marta imali sa partnerima iz Federacije BiH (liderima Socijaldemokrata, HDZ-a i stranke Narod i pravda), ocenio da je „zadovoljan onim što je do sada učinjeno“, odnosno da su odnosi s partnerima na vlasti „korektni“.
Ovakva diplomatska izjava je, čini se, pre svega motivisana željom da se postigne dogovor o ekonomskim pitanjima, gde su razlike manje nego u tretiranju ustavno-političkih tema. A najpre očekivanjima da će predstavnici bošnjačke koalicije, i pored svih kočenja koja za sada postoje, na kraju dati zeleno svetlo za važne infrastrukturne projekte u RS (kao što su hidroelektrana „Buk – Bijela“, izgradnja aerodroma u Trebinju, gasne konekcije sa Srbijom) koje su ranije u zajedničkim organima Bosne i Hercegovine blokirali predstavnici SDA. Vreme će, kao i mnogo puta do sada, pokazati da li su ova očekivanja prvog državnika Srpske i njegovih saradnika bila opravdana.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *