Nakon što je treći put izabran za predsednika RS, Milorad Dodik želi da proširi pobedničku koaliciju sa strankama koje do sada nisu bile u vlasti kako bi u Narodnoj skupštini RS obezbedio podršku dvotrećinske većine poslanika neophodnih za potvrdu veta srpskog člana Predsedništva BiH
Izborni pobednici Milorad Dodik i Željka Cvijanović pred Narodnom skupštinom RS položili su zakletve na nove dužnosti, posle čega je državnik iz Laktaša po treći put u dosadašnjoj političkoj karijeri stupio na funkciju predsednika Republike Srpske. Njegova prva saradnica je dan kasnije u Sarajevu, zajedno sa „bosanskim tandemom“ Denisom Bećirovićem i Željkom Komšićem, inaugurisana u novog člana Predsedništva BiH, čime je okončan proces „zamene funkcija“ između dvoje najuticajnijih ličnosti SNSD-a i vladajućeg „bloka“ manjeg entiteta Bosne i Hercegovine. Time su, takođe, definitivno ugašene slabašne nade (ako ih je uopšte i bilo) prozapadnih opozicionara da bi „u produžetku produžetaka“ mogli dovesti u pitanje Dodikovu izbornu pobedu, što naravno ne znači da se pobednici izbora neće suočiti s novim iskušenjima, odnosno pritiscima i udarima onih kojima smeta njihova patriotska politika, ali i samo postojanje Republike Srpske.Nije nimalo slučajno što je ovaj put uvedena praksa da pred poslanicima Narodne Skupštine RS, pored novog predsednika Srpske, zakletvu polaže i srpski član Predsedništva BiH. Time se želelo na simboličan način potvrditi postojanje čvrste veze između predstavnika RS u najvažnijem zajedničkom organu BiH u Sarajevu i njegove „izborne baze“, tačnije naglasiti da je srpski član Predsedništva u svom radu dužan da zastupa interese Srpske i „polaže račune“ njenoj Narodnoj skupštini. Da se vladajuća koalicija u Banjaluci neće ubuduće samo zadovoljiti postojanjem „moralne i političke“ odgovornosti predstavnika manjeg entiteta u zajedničkim institucijama dejtonske tvorevine za sprovođenje stavova Srpske, pokazuje i Dodikova najava donošenja zakona koji će krivično sankcionisati sve one „koji se ponašaju protivno interesima koje utvrde Vlada i Narodna skupština RS“. Jasno je da će stupanje na snagu ovakvog zakona najviše pogoditi predstavnike „pronatovske opozicije“, koji su bojkotom polaganja zakletve Dodika i Cvijanovićeve pokazali da ne nameravaju da odstupe od dosadašnjeg „kursa“ izvršavanja zadataka dobijenih od stranih „pokrovitelja“. [restrict]
BRZO REAGOVANJE NA IZAZOVE U inauguracionom govoru novi predsednik Republike Srpske saopštio je da će u narednom periodu zadatak vlasti biti da „prepakuje prioritete i brzo reaguje na izazove“, upozorivši „da bi svako kašnjenje moglo biti katastrofalno“. Dodik je pozvao na „poštovanje Ustava BiH“, ali i upozorio Bošnjake i njihove zapadne mentore da će „u slučaju da bilo ko pokuša da dirne u imovinu RS predložiti odvajanje Republike Srpske“, naglasivši „da zna šta govori u ovom trenutku“. Može se nekima činiti da je ova njegova pretnja izrečena u situaciji kad je prva srpska država zapadno od Drine zbog rata u Ukrajini suočena s dodatnim pritiscima i smanjenim manevarskim prostorom; zapravo „pucanje praznom puškom“ ili suviše rizičan potez, međutim, ona je – sudeći po reakciji američke ambasade u BiH – barem u diplomatskom predstavništvu vodeće sile zapadnog sveta u Sarajevu shvaćena krajnje ozbiljno.
Tako je ambasada Amerike u gradu na Miljacki, nesumnjivo po direktivi Njegove ekselencije ambasadora Majkla Marfija, saopštila da je „secesionistička retorika novog predsednika RS opasna, neodgovorna i antidejtonska“, te podsetila da se „upravo zbog izjava poput ove Dodik nalazi na spisku ličnosti koje su pod sankcijama SAD“. Nije, naravno, ovo bilo prvo grubo mešanje američke ambasade u BiH u unutrašnje stvari jedne zvanično nezavisne države, pri čemu je „mister Marfi“ već više puta ispoljio spremnost da javno oštro kritikuje „kurs“ dosadašnjeg srpskog člana Predsedništva zemlje u kojoj je akreditovan. On je 2. novembra, komentarišući rezultate izbora koji mu se očigledno nisu dopali, ne samo „pozvao Tužilaštvo BiH da što pre sprovede istragu o izbornim prevarama i pokrene krivično gonjenje onih koji su u njih bili uključeni“ već i izrazio zabrinutost „zbog sve drskijih napada Milorada Dodika i njegovih saveznika na stabilnost Bosne i Hercegovine“. Glavnom „problemu Bosne“ je tom prilikom zamerio što je „umesto da se fokusira na stvarna pitanja koja brinu građane – korupciju, slabu mogućnost zapošljavanja i inflaciju – odabrao da napada dejtonski poredak i podriva državne institucije“. Naravno, ovakav bezočni napad nije ostao bez odgovora Milorada Dodika, koji je konstatovao „da je šteta što Marfi svojim istupima pokazuje da je strana u sukobu u BiH, a ne predstavnik države garanta Dejtonskog sporazuma, urušenog najviše zahvaljujući predstavnicima SAD, koji su poslednjih 30 godina ovde dolazili u različitim ulogama“.
„Poručio bih mu da poštujemo SAD, njihovu snagu i moć, ali da pre svega poštujemo sebe i integritet Republike Srpske, onakve kakva je dogovorena u Dejtonu. A ambasador je svojim tekstom nasrnuo i na jedno i na drugo. Nadam se da će se brzo vratiti u okvire dobrog diplomatskog ponašanja, shvatiti da on ovde nije domaćin nego gost. I to našom voljom“, naglasio je Dodik.
BEZ VRAĆANJA U „OKVIRE DIPLOMATSKOG PONAŠANJA“ Nažalost, najnovije „ocene“ izrečene od ambasade SAD pokazuju da od diplomatskog predstavništva sile koja se bori za očuvanje svoje dominacije u svetu ne treba očekivati „vraćanje u okvire dobrog diplomatskog ponašanja“. Marfi i njegovi potčinjeni će, uz saglasnost (ili po direktivi) „centrale“ iz Vašingtona, nastaviti da nediplomatskim rečnikom napadaju Dodika i njegove saradnike, te u saradnji sa „konstruktivnom opozicijom“ „pletu mrežu“ oko nepodobnog rukovodstva u Banjaluci sa željom da dođu do planiranih ciljeva – faktičkog ukidanja Republike Srpske i „usisavanja“ Bosne i Hercegovine u NATO.
Željka Cvijanović je prva žena izabrana u Predsedništvo BiH, a u narednom periodu će obavljati dužnost predsedavajuće ovom telu. Da je na novom poslu u Sarajevu, baš kao i njenog prethodnika, očekuju iskušenja i podmetanja, pokazalo se već na inauguraciji kada je putem medija plasirana lažna informacija da dosadašnja predsednica Srpske nije dopustila da konstitutivnoj sednici Predsedništva BiH prisustvuje Serhij Miniailo, otpravnik poslova ukrajinske ambasade u Bosni i Hercegovini.
„Pozvani su samo rezidentni ambasadori koji svoje sedište imaju u Sarajevu. Nemamo ništa protiv prisustva predstavnika Ukrajine konstitutivnoj sednici Predsedništva BiH, ali imamo protiv lažnih i zlonamernih medijskih tekstova koji imaju za cilj da dezinformišu javnost i destabilizuju političku situaciju u BiH“, saopšteno je iz kabineta Željke Cvijanović.
Za razliku od Cvijanovićeve, koja je u inauguracionom govoru naglasila da su „joj na proteklim izborima građani Republike Srpske dali mandat da zastupa njihove interese“, dvojica članova „bosanskog tandema“ u „pozdravnim besedama“ zahvalili su „samo građanima“, izbegavajući da apostrofiraju birače iz Federacije BiH koji su ih doveli u Predsedništvo BiH. Takvo obraćanje Bećirovića i Komšića ne treba da iznenađuje pošto je u funkciji njihovog tretiranja Bosne i Hercegovine kao unitarne „građanske“ države bez entiteta i unutrašnjih administrativnih granica, tačnije po meri „raje“ iz najbrojnijeg naroda sadašnje dejtonske tvorevine. Da bi se ostvarila željena „transformacija“, potrebno je što pre uvesti „Bosnu ponosnu“ u Severnoatlantsku vojnu alijansu, pa je zato Željko Komšić u svom obraćanju na konstitutivnoj sednici Predsedništva poručio da će mu realizacija tog cilja „biti prioritet“ u narednom mandatu, odnosno obećao „da će učiniti sve što je u njegovoj moći da se načini poslednji korak ka punopravnom članstvu u NATO-u“.
Milorad Dodik je, nezadovoljan Komšićevim govorom, napustio konstitutivnu sednicu Predsedništva BiH, kojoj inače nisu prisustvovali predstavnici hrvatskih političkih partija, kao i diplomate iz ambasade „lijepe njihove“ u gradu na Miljacki. Novi predsednik Republike Srpske ne deli mišljenje Hrvata bosanske političke orijentacije da se nekadašnja centralna jugoslovenska republika nalazi na samo korak od prijema u vojnu alijansu iz Brisela, ali je svestan da će u Predsedništvu u narednom periodu preko većinskog „tandema“ Bećirović–Komić biti činjeni pokušaji da se BiH „usisa“ u NATO, te nametnu još neke odluke na štetu interesa manjeg entiteta. Zbog toga nastoji da u novu vladu – za čije je formiranje mandat dobio dosadašnji premijer Radovan Višković – uđe što više stranaka koji nisu bile članice prethodne koalicije i tako obezbedi neophodnu dvotrećinsku većinu poslanika u Narodnoj Skupštini RS za potvrdu gotovo izvesnih „veta“ Željke Cvijanović u Predsedništvu BiH.

NASTAVAK UNUTARSTRANAČKIH TRVENJA Već sada je izvesno da u ovoj eventualno proširenoj vladajućoj koaliciji neće biti najjačih opozicionih partija SDS i PDP, koje se nakon izbornih neuspeha suočavaju sa ostavkama čelnika i personalnim sukobima. Mirko Šarović je „plativši ceh“ za izborni debakl podneo ostavku na mesto predsednika Srpske demokratske stranke, te svoja liderska ovlašćenja preneo na predsednika Glavnog odbora Milana Miličevića, koji će ovu partiju voditi do izbora novog rukovodstva. Miličević je požurio da odbaci bilo kakvu mogućnost ulaska SDS-a u vladajuću koaliciju poručivši da njegova partija „nema nameru da na bilo koji način bude saradnik režima protiv kojeg se borila“. Teško je očekivati da će predstojeći unutarstranački izbori doneti suštinske promene u politici partije koja ima ogromne zasluge za stvaranje Republike Srpske jer je malo verovatno da će višegodišnje čelnike spremne da radi realizacije vlastitih interesa sprovode direktive zapadnih centara moći u skorije vreme zameniti kadrovi sposobni da vrate SDS na „patriotski put“.
Žestoki sukobi potresaju vrh PDP-a pošto je Jelena Trivić, za svoj poraz u nadmetanju s Miloradom Dodikom, optužila deo partijskog rukovodstva, a prvenstveno gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. Dosadašnjem partijskom saborcu prebacila je da „sarađuje s Dodikom“, što je on jasno demantovao uz objašnjenje da „kad vodite grad kao što je Banjaluka, morate biti Obrenović u diplomatiji pregovora kako da dobijete budžet“. Moguće je da će ambiciozni Stanivuković naredne godine na stranačkim izborima pokušati da iz predsedničke „fotelje“ izgura Branislava Borenovića, međutim, eventualne personalne promene u vrhu PDP-a neće suštinski promeniti prozapadni kurs ove stranke, koja je, po proceni dobro obaveštenih ljudi, pod dominantnim uticajem britanske politike i njenih obaveštajnih službi.
Izborni pobednik Milorad Dodik najavljuje intenziviranje procesa vraćanja otetih ustavnih nadležnosti Srpskoj, ali i mogućnost sprovođenja referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, koji egzistiraju kao institucije bez pravnog osnova u Dejtonskom ustavu. Ostaje da se vidi da li će i u kojoj meri ova njegova obećanja biti realizovana u nepovoljnim međunarodnim okolnostima, kao i da li će se za izborne pobednike u RS naći mesta u novoj koalicionoj vlasti na nivou Bosne i Hercegovine.