Svetionik – Mala sirena

foto N.M.

Holivud danas podaruje besmrtnost Gilgamešu, vaskrsava Hamleta i Djevojčicu sa šibicama, sve vrijeme ubijajući Hrista

Ko spase junaka priče, ubija priču – definisao je pisac Milorad Pavić.
Hoće se reći da je američki manir hepienda sranje, jer mnogi holivudski filmovi imaju tako lijep potencijal za katarzu, ali producentima đavo ne da mira pa iz mrtvih dižu glumce, umjesto da publiku pročiste suzom iz oka.
Za katarzu je deboto znao Danac Hans Kristijan Andersen (1805–1875) kada je pisao „Malu sirenu“.
To stvorenje niklo iz mitologije i obrađeno da u bajci bude kao vila – nema sreće.
Tragično se zaljubljuje u 16-godišnjeg princa što ga je slučajem spasla usred bure kada je dobila dozvolu da do morske površi prvi put ode sama jer je, gle, stasala. Napunila je 15 ljeta!
Za najgermanskiji od svih motiva, a to je ugovor s vragom, vezao se i Hans Kristijan Andersen. Da bi zadobila prinčevu ljubav, da bi izgubila riblji rep i dobila noge, Mala sirena pristaje da plati preužasnu cijenu: svaki korak biće joj bolan kao hod po šilima, i biće nijema – iako Podmorje šćaše uživati u divinskoj pjesmi s njenih usana.
Pazimo…
Da nema konkurentkinje, zdrave i lijepe djevojke za koju princ misli da ga je ona pak spasla iz talasa – kakve su šanse Male sirene da zadobije prinčevu ljubav? Ona je, realno, sada osoba sa posebnim potrebama. Malu sirenu boli dok hoda, što uspijeva da potisne, ali ne može nadomijestiti nedostatak govora, što je za ljubav upravo fatalni hendikep.
Kao i kod svakog faustovskog motiva, ishod je očekivan: Mala sirena ne uspijeva da zadobije prinčevu ljubav, i u trenutku njegovog vjenčavanja s drugom, pretvara se, povareta, u morsku pjenu.
Otkako je postala The Litle Mermaid, Mala je sirena do sada nebrojeno puta falsifikovana. I što naopako naše vrijeme sve brže odmiče, sve je više animiranih verzija i slikovnica sa hepiendom (udala se, ipak!) umjesto sa katarzom (ah, nije!) – da se valjda djeca ne bi istraumirala, što je dugoročno pogubno, jer ne mogu svi dječaci postati prinčevi, niti sve mogu djevojčice da postanu princeze.
Na knjižarskim policama nema mnogo slikovnica u kojima junak iz bajke ne uspijeva da opstane kao junak do kraja. Stoga je nefalsifikovana Mala sirena važna, jer more hrabrosti i optimizma ona soli prstohvatom tragedije: tragedija je dio života – čaša žuči koja nužno ide uz čašu meda.
Zapadna se kultura kupa u licemjerju jer happy end sucks.
Amputiranjem katarze iz dječjeg uma grade se generacije neotporne na neuspijeh.
Tvorci političkog storytellinga zarađuju od obezličavanja sluđenih masa. Pobune li se ti skotovi ionako programirani za odstrel – zaradiće proizvođači oružja.
Holivud danas podaruje besmrtnost Gilgamešu, vaskrsava Hamleta i Djevojčicu sa šibicama, sve vrijeme ubijajući Hrista.
Srećom pa je Kristijan Andersen bio do te mjere velik da je unutar bajke s mitološkim i faustovskim motivima ostavio prolaz onome što je u čovjeku od čistog zlata: njegova duša.
Animirani filmovi i slikovnice su uzak ram da bi se proslovilo o veoma teološkoj finalnoj dimenziji, obimom nevelike ali književne veoma, Male sirene.
Nakon što je postala morskom pjenom, ova se junakinja okružila „prozirnim, divnim bićima“, „produhovljenim“, „koje ljudsko uvo nije moglo čuti, niti ih je moglo vidjeti“. Ti anđeli ponad mora odvode spirit Male sirene „među vazdušne vile“ koje, istina, nemaju besmrtne duše, ali ih mogu steći dobrim djelima.
Ovdje je poenta.
Navodno puna tragedije, H. K. Andersenova „Mala sirena“ zapravo kazuje kako se svaka greška može otkajati. Nije li to onda vjera u baš srećan kraj?

Programski format Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske. S jedine geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more

Jedan komentar

  1. Nije valjda reč o našoj bajci ? Zar smo za želju izabrali hendikep ? U prolozima treba da stoji uputstvo : Pazite šta ste poželeli , želja može i da se ostvari . Stereotipi na kojima smo formirani i formatirani su statistički udešeni po našim željama , ali … na kraju neko “ali” sreću kvari !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *