Svetionik – Väs narod kad izađe na ulice

Narod oduvijek voli da zna. Narod osjeća da ima pravo da zna. Narod vjeruje da bi sve bilo drukčije i bolje kada bi se saznala istina – s obzirom na njenu prirodu da anulira sve prethodne laži ili zablude

Iako se izraz Novi svjetski poredak pojavio ranije, kodifikovao ga je Džordž Buš Stariji, tadašnji američki predsjednik, u govoru od 12. maja 1989, kada je stavljena tačka na Hladni rat. Zapad je proglasio pobjedu nad Sovjetskim Savezom.
Paralelno s tim čuvenim geopolitičkim urbi et orbi govorom, javlja se konspirologija – nauka o teorijama zavjere, premda je i ona starija od maja 1989.
Po jednoj od mogućih definicija, pristalice Teorije mogu spoznajom doprijeti samo do nekih nivoa, poput magnetno privlačnih pričalica u liku Dejvida Ajka, Dejana Lučića ili Milana Vidojevića, koji ljetnji dan do podne mogu o ubistvu Kenedija, sletanju na Mjesec, skoro pa besmrtnoj engleskoj kraljici Elizabeti, Rokfelerima i Rotšildima, masonima & iluminatima, Komitetu 300, Klubu Bilderberg, Hitleru koji se nije ubio nego je utekao, Jevrejima, FEMA kampovima, world wide gejevima, hemijskim tragovima na nebu, RNK vakcinama… ali ne mogu da dokažu sve te teorije.
Zašto ne mogu iako stalno pred kamerama mašu pečatiranim dokumentima? Zašto ne mogu ako se stalno pozivaju na utemeljena svjedočanstva?
Ovdje se tačan odgovor račva kao što i dvije rijeke katkada nastaju od istog potoka.
Ako su udružene u nakani američke TV kuće mogle da koncem 2020. godine cenzurišu Donalda Trampa u trenutku kada je, urbi et orbi, u direktnom prenosu iz Bijele kuće kao još uvijek aktuelni američki predsjednik dokazivao gdje je više nego očigledno pokraden na izborima – kakva je šansa onda Dejvida Ajka da ga čuje svijet? Ili ovu našu dvojicu, da čuju makar oni koji razumiju srpski?
Odgovor na pitanje zašto se teorije zavjere ne mogu dokazati se račva, nisam li kazao, pa tako drugi krak dovodi do znaka pitanja na kraju pitanja zašto sva ogledna u ovom tekstu trojica, Ajk, Lučić i Vidojković, ne trube kao trube iz Apokalipse da iza svega što ne valja na svijetu stoji sam đavo, pa tek onda Rokfeleri, Rotšildi i engleska kraljica as well.
Da budem iskren, kazuju oni to posredno, svjesni da bi izgubili popularnost i prihode kada bi Boga stavili ispred svih senzacionalističkih, skandaloznih i šokantnih svojih konspiroloških otkrića. Ne treba im na tome zamjeriti. Znamo da smo do te mjere uronjeni u mutirana vremena da i zmija ne palaca više jezikom s dvije račve, nego sada s tri.
Zaista, šta bi se dogodilo kada bi naš istinoljubiv narod, koji je i prije Bušovog geopolitičkog govora poželio da sazna istinu o Golom otoku, ili istinu o porijeklu Malog od Kumrovca… saznao sve, ama baš sve istine, od 1918. g. naovamo? Pa i to kako je ostao bez izlaza na more…?
Što bi se dogodilo kada bi naš istinoljubiv narod, poražen i zadužen, otrovan osiromašenim uranijumom, spontano izašao na ulice i zatražio odgovore na pitanja da li će nas dugoročno potrovati RNK vakcinama, zašto država dopušta prelete tuđih aviona kojima nas zaprašuju kao skakavce, hoće li neko odgovarati što je država legalno pokradena te je postala imovina povlašćenih pojedinaca?
Narod oduvijek voli da zna. Narod osjeća da ima pravo da zna. Narod vjeruje da bi sve bilo drukčije i bolje kada bi se saznala istina – s obzirom na njenu prirodu da anulira sve prethodne laži ili zablude.
Ali je ovakav način razmišljanja zastario.
Pazimo…
Možda se sve promijenilo u trenutku kada je narod prvi put pristao na novu normalnost: da usred bijela dana vozi kola s upaljenim svjetlima.
Eksperiment je uspio, baš kao i onaj kad su nas ubjeđivali da je preopasno biti napolju 11. avgusta 1999. tokom pomračenja Sunca, kada su Bokelji prvi put vidjeli avetinjski puste plaže u špicu sezone, u danu kada su prizemljeni avioni kompanije Jugoslovenski aerotransport, a u Beogradu kada su spuštene bile sve roletne i puste ulice izgledale kao sa čuvene De Kirikove slike Misterija i melanholija ulice. Radio Slobodna Evropa emitovao je program na srpskom od ponoći, i ja sam te noći ukačio program za Bosnu i Hercegovinu, nešto prije 00.00, i čuo da je eksperiment uspio, no se ta informacija iz iste redakcije nije pojavila koji minut kasnije, u programu za SR Jugoslaviju (čitaj: Srbiju i Crnu Goru). Istog dana, cijela je Evropa kroz zatamnjene naočare gledala potpuno pomračenje Sunca, pojavu koju čovjek obično vidi jednom za života. Teorija zavjere? Eksperiment?
No šta bi se dogodilo kada bi danas neko iz predsedništva ludo hrabar ili po direktivi sa Zapada, ili iz hira svejedno – izašao pred kamere i kazao: „Narode srpski, sve je tačno. Zaslužili ste da znate da je kralj Aleksandar bio mason i da je 1918. učinio glupost zvanu Kraljevina Jugoslavija jer je od gotovog napravio veresiju; tačno je da tijelo onoga koga smo znali kao Josip Broz ne počiva pod pločom bez petokrake u beogradskoj Kući cvijeća; tačno je da smo okupirani 5. oktobra 2000; tačno je da smo svi mi potkupljene bitange koje pričaju da rade za dobro Srbije, a zapravo radimo samo za sebe i svoju djecu; tačno je da našu spoljnu politiku vode strane sile preko ambasada zaduženih čak i za sitna cinculiranja; tačno je da po direktivi titramo jajca gej i lezbo lobiju; tačno je da smo potpisali da migranti po Srbiji mogu kako hoće, i da Romi iz Evrope u Srbiji imaju gdje da budu; tačno je da smo dozvolili prelete avionima koji nas godinama truju upornim hemijskim zaprašivanjima; tačno je da smo strancima dali takve ekonomske povlastice koje nikada ne bismo dali domaćem čovjeku; tačno je da se naš vrh liječi u inostranstvu; tačne su sve Petričićeve i Koraksove karikature; tačno je da namjerno uništavamo i školstvo i zdravstvo i sudstvo; tačno je da neki ministri imaju falsifikovane doktorate, tačno je da nas zabole za sve do čega drži narod; tačno je da nam je Srpska pravoslavna crkva kamen u cipeli; tačno je da spaljujemo tuđ otpad i napuštene rudnike punimo tuđim nuklearnim đubretom; tačno je da ćemo zbog opstanka na vlasti preći svaku crvenu liniju uključujući i ono što vi zovete izdajom Kosova, a za razliku od bivših vlasti, nas nije sramota da to priznamo! Evo priznajemo, kažemo sve što je istina, jer smo zreli i odgovorni; vjerujemo da budućnosti nema bez istine koja se narodu mora reći, ma koliko bila gorka!“
I?
I…?
Šta bi se dogodilo poslije ovakvog hipotetičkog govora?
Ozračen eksperimentima koji ne prestaju, slobodoljubivi bi naš narod, pomirljivo rekao tome iz televizora:
– U redu, u redu… Mi smo samo htjeli da znamo.
Hoće li ikada doći do uređenog poretka zavisi koliko od uticaja velikih sila toliko i od uticaja malih sila: od toga hoće li npr. neka bogougodna žena iz sela podno Jagodnje iznad Krupnja, jednako kao i njen parnjak iz Beograda, uzeti svako po svoju ikonu i sa zapaljenom svijećom krenuti u malu šetnju.
Za početak.