Piše Rade Drobac
Važno je da budemo svesni da će se kosovski čvor preseći u UN, a ne van ove krovne međunarodne organizacije, i tu će svako predloženo rešenje dočekati Rusija
Situacija na Kosovu i Metohiji se protekle nedelje, nekako iznenada, ponovo našla u središtu međunarodnih aktivnosti i intenzivnih „posredničkih“ napora pre svega vodećih zapadnih država, a kao reakcija na to, i iz Ruske Federacije.
Čini se da je serija tajnih razgovora „posrednika“ zapadnih sila, pre svega administracije predsednika SAD D. Trampa s Prištinom i Beogradom, rezultirala nekim rešenjima na terenu koja su, ceneći po događajima koji su usledili i koji će tek uslediti, stvorila preduslove, ili dala povod, ako ni za šta drugo, ono za obnovu dijaloga Beograda i Prištine. Osnova tog posredovanja, ovoga puta, bili su pritisci najpre na Prištinu da ukine mere „reciprociteta“, te formira „Vladu“ bez obzira da li je legitimna, ili ne.
GRENELOVA AKCIJA Najavu burnih događanja protekle nedelje nagovestila je tviter objava Ričarda Grenela, posrednika SAD za dijalog Beograda i Prištine, da će se već 27. juna, u Vašingtonu, u Beloj kući, sresti vodeći predstavnici Beograda i Prištine, A. Vučić i H. Tači, i da će razgovori biti posvećeni ekonomskoj saradnji, a ne rešavanju političkih pitanja.
Interesantan je tajming sastanka – uoči Vidovdana i u trenutku vakuuma vlasti u Beogradu, s obzirom na to da je jedini legalan politički predstavnik Srbije mogao biti predsednik Vučić.
Ova objava je bila okidač za niz dešavanja u kratkom periodu. Očito je ovaj sastanak bio neočekivan a naročito za zainteresovane za posredovanje u ovom sukobu, pa je već 22. juna, dan posle izbora, u Beograd doleteo Miroslav Lajčak, posrednik EU. Sadržinu i elemente razgovora koje je imao s Vučićem ne znamo, ali je bilo očito da EU ne želi da posredovanje oko Kosova i Metohije prepusti SAD, niti da eventualno rešenje do koga bi se Grenelovim posredovanjem došlo bude mimo interesa i stavova EU, pre svega Nemačke. Odmah nakon toga Vučić je telefonom razgovarao s predsednikom Francuske Makronom.
Sutradan, 23. 6, Vučić je posetio Moskvu, gde je imao dug i sadržajan razgovor s Putinom. Iz onoga što se moglo naslutiti iz medija, i Lavrov, 18. 6. u Beogradu, i Putin u ruskoj prestonici, ponovili su principijelne stavove Moskve, uz naglasak da sva eventualna rešenja za KiM moraju biti u interesu Srbije i u okvirima odredaba Rezolucije 1244.
Sutradan, iznenada, objavljen je predlog optužnice Specijalnog suda za zločine počinjene na Kosovu u kojem se nalaze i imena Hašima Tačija i Kadrija Veseljija. Odmah je Tači obavestio Grenela da je zbog optužnice sprečen da dođe na sastanak u Vašington, nakon čega je i novi „premijer Kosova“ A. Hoti učinio isto. Time je stavljena tačka na ovaj, kako se u delu javnosti očekivalo „istorijski“ sastanak u Beloj kući pre nego što je do njega i došlo. Grenel je izjavio da će sastanak biti organizovan u nekom drugom terminu, ali ne precizirajući kada. U međuvremenu, Hoti se u Briselu sastao sa skoro svim vodećim ličnostima EU (Š. Mišel, D. Mekalister, U. Fon der Lajen, O. Varhelji), a dan posle njega je sastanke sa gotovo istim ličnostima imao i Vučić.
Iz prethodno iznetog čini se da je tajnom diplomatijom Grenel preuzeo inicijativu u posredovanju između Beograda i Prištine, privoleo, ili prisilio pre svega Prištinu da ispuni njegove zahteve i sedne za pregovarački sto s Beogradom. Reakcije na to ostalih zapadnih „partnera“ SAD su indikativne, kao i Ruska. Kao da su i jedni i drugi bili iznenađeni, posebno partneri sa Zapada, kao i da su se i jedni i drugi „uplašili“ da bi na tom sastanku moglo doći do nekakvog dogovora i rešenja, bez obzira što ta rešenja sagledavaju potpuno različito, i zato su na najavu susreta odmah odreagovali a Brisel ga ekspresno minirao. To je razumljivo kada je u pitanju Moskva, koja na koloplet inicijativa i pritisaka, ponuda i obećanja „Zapada“ i na njihovo ukupno posredovanje ne gleda „blagonaklono“ jer smatra da su sve zapadne inicijative i rešenja upereni protiv suštinskih interesa Srbije, koju podržava i želi da zaštiti, i sebe radi. Moskva verovatno ocenjuje da je sve što „Zapad“ preduzima prema Srbiji protivno i njenim interesima, i zbog toga neće dozvoliti da joj se geopolitička pozicija dalje urušava. Treba da budemo svesni da će se kosovski čvor preseći u UN, a ne van ove krovne međunarodne organizacije, i tu će svako predloženo rešenje dočekati Rusija. Takođe, moramo da znamo da Rusi neće glasati ni za jedno rešenje ako nije u skladu s Rezolucijom 1244, čak i da mi na tome insistiramo. Rusiji ne trebaju još dve NATO zemlje u Evropi – Srbija i „Kosovo“ – i to neće dozvoliti, ako nikako drugačije, onda vetom u UN.
KO MINIRA GRENELA Kada su u pitanju „zapadni partneri“ SAD, prevashodno EU, tu postoji velika dilema. Naime, da li je sastanak u Vašingtonu miniran zbog sukoba SAD–EU oko toga ko će predvoditi dijalog, ili mnogo ozbiljnijeg sukoba koji traje već neko vreme i produbljuje se. Ukoliko su interesi Zapada monolitni, kakvi su decenijama bili, bez obzira na neke kozmetičke razlike, manje je važno ko će dijalog voditi i privesti kraju koji Zapad priželjkuje jer su im ciljevi i interesi isti. Pri tome treba da se setimo da, koliko juče, niko nije smeo da se suprotstavi SAD, čak ni među njenim partnerima. Ovako odlučna akcija EU i njenih vodećih sila ukazuje na ozbiljan sukob, ne samo oko sudbine KiM nego i oko više drugih pitanja – sudbine NATO-a, odnosa sa RF, međunarodnih sporazuma, energetske bezbednosti, međunarodnih intervencija, odnosa prema migracijama i slično. Da je sukob ozbiljan, potvrđuje činjenica da EU, odnosno Brisel, Berlin, Pariz i možda još V. Britanija, iako je napustila EU, ne prezaju ni od toga na navrat-nanos podignu, objave, optužnice Specijalnog suda protiv Tačija i drugih terorista s KiM, iako su to izbegavali nekoliko godina, samo da bi omeli sastanak u Vašingtonu. Taj sastanak im je mnogo zasmetao i treba se upitati zašto? Možda prethodno izneto treba dopuniti i pretpostavkom da je sukob SAD–EU u stvari spoljna manifestacija unutrašnjeg američkog sukoba „duboke države“ i Donalda Trampa. Ukoliko je i to tačno, a velika je verovatnoća da jeste, onda se sada jasno pokazuje da Tramp ne ratuje samo protiv „duboke države“ u svojoj zemlji već svugde u svetu. Naime, „duboka država“ iz SAD i V. Britanije je decenijama gradila svoju infrastrukturu i u Evropi, pa i u mnogim drugim državama, svakako i na Balkanu, i mnogi iz vladajućih struktura u svim tim zemljama odgovaraju „dubokoj državi“, a ne svojim narodima. Samo se tako može objasniti reakcija EU i upotreba Specijalnog suda za ovu „specijalnu operaciju“ protiv Grenelove inicijative. Ne znamo pozadinu „Grenelovog plana“ i u čemu se on sastojao, ali strah globalističkih elita od njega ukazuje da ga ne ocenjuju povoljno po svoje interese. Zato su – plašeći se da Tramp ne postigne nekakav dogovor koji bi bio drugačiji od onih predlaganih do sada i koji bi, možda, defakto srušio arhitekturu „duboke države“ na KiM i obezvredio njihove višedecenijske napore da stvore lažnu državu na tlu Srbije, odnosno državu formalno albansku, a u stvari njihovu privatnu – munjevito i oštro reagovali. Pokušavaju da stvari vrate na stare pozicije – da traže da priznamo Kosovo i da nam obećavaju članstvo u EU – jednog dana. Da je plan Ričarda Grenela bio kao i svi oni do sada, sumnjam da bi ga ovako panično rušili.
Takođe, ne treba da se zanosimo činjenicom što je Specijalni sud najzad podigao optužnice protiv terorista na KiM i njihovih vođa i da se tome radujemo, u smislu da će zločince stići pravedna kazna. Te optužnice tek treba da budu potvrđene, a imamo dovoljno iskustva s međunarodnim i nacionalnim sudovima na Zapadu i u drugim državama, kada su u pitanju Srbi i oni koji su Srbe napadali i ubijali. Podizanje optužnica je možda bio iznuđen potez da se spreči sastanak u Vašingtonu, a sada kada je to učinjeno, možda će se stvari kretati uobičajenom trasom vraćanja na početne pozicije na kojima su Srbi dežurni krivci, a Albanci, Hrvati, muslimani iz BiH, i ne znam ko sve još, nevino i bez dokaza optuženi.
U svakom slučaju, Srbija treba da se drži Rezolucije 1244 i da od nje ne odstupa jer je ona najjači garant njene suverenosti i teritorijalnog integriteta, doneta je pod okriljem glave 7 i obavezna je za sve članice OUN. Vreme koje predstoji daće nam odgovore na ovde pokrenuta i mnoga druga pitanja, kao i na dalji tok sukoba Trampa i „duboke države“ u svetu, a ako je lažna država „Kosovo“ proizvod „duboke države“, Tramp nema nijedan razlog da je podrži već da je, kao i mnoge druge nakaradne „tekovine duboke države“ po svetu, sruši i greške prethodnih administracija ispravi.
Autor je ambasador u penziji i zamenik predsednika Beogradskog foruma za svet ravnopravnih
Inspirativan tekst i tema. Po meni pitanje je samo akcenta. Naime, u SAD je osvajanje drugog predsedničkog mandata stvar prestiža. Da li je Tramp dobio politički udar, pred izbore, od svojih protivnika i to preko Kosova. Odgovor bi mogao biti sledeći. Predsednički izbori u SAD su zakazani za 3. novembar 2020. Niko realan ne može očekivati da se pitanje Kosova reši do tog datuma, ali sigurno da je važno (ako je Kosovo uopšte važno predizborno pitanje u SAD) da li SAD imaju inicijativu ili ne u rešavanju regionalnih pitanja u svetu. Ovako kako su SAD nastupile u vezi Kosova, mišljenja sam, SAD su imale i imaju inicijativu – formulisana je varijanta izlaska iz krize, po ukazanoj formuli i scenariju. Grenel je u intervju Newsmax-u izjavio: ako uspemo da podstaknemo obe strane da sarađuju u ekonomiji, tada će doći na red i politička pitanja, a za politička pitanja je odgovorna Evropa. Suviše lucidno sa aspekta američkih interesa da bi potonji događaji za SAD bili iznenađenje. To potvrđuje i sledeće. Grenel je izjavio da uvažava odluku Tačija da ne učestvuje u diskusiji, dok se pravna strana optužbi ne reguliše. Prerdložiće drugi termin. Drugim rečima SAD čine sve u cilju regulisanja, a EU podmeće klipove. Za izbore i više nego dovoljno. Tako to deluje, verujem, američkom biraču, a ja ne ulazim u suštinu američkog „predloga“ izlaska iz krize.
Njemačka baba će uskoro da pukne Grenel je racionalan i zna puno toga Kosovo će biti kupljeno ljudi vjerujte u to IDITE NA SAVJET BEZBJEDNOSTI UJEDINJENIH NACIJA PRAVO VETA IMAJU RUSIJA I KINA I JOŠ NEKE MOĆNE DRŽAVE pozdrav iz Crne Gore
Nemogu da razumem Srpsku politiku, niko nepita sta to narod Srbije zeli, sta su to srpski interesi, kako je moguce od suverene drzave okupirati pa uzeti deo drzave, sta je to medjunarodno pravo, sta je sa rezolucijom 1244 itd. Ovo je veoma tesko i kompleksno pitanje i tu treba da se ukljuce najumniji ljudi Srbije da se KiM vrati nazad u drzavno politicki sistem drzave uz pomoc prijatelja koji se nude, ali ih niko nezove i da se ukljuce da nam pomognu.Sada su druga vremena, zasto pritiskaju Srbiju da pregovaraju/potpise kada je sve gotovo, polako sa tom praksom ustupaka, niko nas nemoze prisiliti ako mi sami to nezelimo.Odgovornost je velika kao i ulog, tako da se drzava mora odbraniti po svaku cenu, a mi to mozemo samo ako zelimo i hocemo.