Buknula je Crna Gora

Piše PROTOJEREJ JOVAN PLAMENAC

Crnogorska mladost, povodom hapšenja vladike Joanikija, pokazala je da neće ustuknuti pred silom Đukanovićevog režima. Ona ne pristaje na ropstvo. Boriće se za svoju slobodu, spremna i na najveće žrtve. Kolika će ta žrtva biti zavisi od toga koliko će režim biti beskrupulozan

Bolest COVID-19 ima i svoju korisnu stranu: ogolila je globalistički projekat vladanja Planetom i ono što je do sada, pežorativno, proglašavano teorijom zavjere sada je vidljiva demonska priča. Ova bolest, takođe, u Crnoj Gori još jasnijom pokazala je prirodu režima Mila Đukanovića.

MILOVA PRĆIJA Mnogo je dokaza koji svjedoče da je referendum kojim je režim Mila Đukanovića 2006. godine Crnu Goru izdvojio iz državne zajednice sa Srbijom pokraden, da je to bio čin suprotan volji većine građana Crne Gore. Jovan Markuš je ubrzo nakon Referenduma objavio „Bijelu knjigu“, zbornik dokumenata na 1.290 strana koji svjedoči tu krađu. Nova država ekspresno je verifikovana u Ujedinjenim nacijama; odmah ju je priznao i režim u Srbiji koji je u vazalnom odnosu prema istom gospodaru kao i podgorički.
Milo Đukanović sa ljudima od njegovog povjerenja bio je izvođač radova svjetskim vladarima iz sijenke, koji su prethodno razbili Jugoslaviju, ne libeći se da to bude u krvi. On se iz miloševićke nacionalkomunističke ideologije, bez stida, presvukao u globalističku. Svako nepočinstvo, moralno, etičko, sve do kriminala, kod novih gazda postalo mu je preporuka.
Režim Mila Đukanovića odmah se samopoistovjetio sa Državom. Svako neslaganje sa njegovim bezakonjem, ne samo finansijskim nego i u oblasti nauke (istoriografija, lingvistika), kulture i duhovnosti, proglašava se napadom na crnogorsku državnost. Ko god se usprotivi nasilju nad tradicionalnom Crnog Gorom, po ustaljenoj matrici postaje neprijatelje Države. Crna Gora je, tako, pretvorena u Đukanovićevu prćiju kojom njegov režim upravlja po diktatu podgoričkih ambasadora država Zapada, koje su i same porobljene svjetskim vladarima iz sijenke i njihovom ideologijom.

ĐE JE TEKLO, TU ĆE I KAPATI Vrhunac nasilja režima Mila Đukanovića nad crnogorskim narodom je nastojanje da svom moralnom liku upodobi Pravoslavnu crkvu na području vazalstva koje su mu na upravu – i korišćenje – povjerili evroatlantski gospodari. I to radi sa iskustvom, i u duhu, kriminalne privatizacije društvene imovine s kraja prošlog i početkom ovog vijeka.
Koliko je režim nezavisan od zapadnjačkih gospodara, toliko su u Crnoj Gori nezavisni tužilaštvo, sudstvo i policija od režima. Nakon svetovasilijevske litije u Nikšiću 12. maja režim je uhapsio vladiku Joanikija i osam nikšićkih sveštenika. Crna Gora je buknula.
Napadno primjetno u tom buntu crnogorskog naroda bilo je to da su na ulice izašli uglavnom mladi ljudi. Ta činjenica hrabri da zgažena i zgužvana Crna Gora, unižena kao nikada do sada, ipak, ima budućnost.
Mladi ljudi u Crnoj Gori kao svog najvećeg neprijatelja prepoznali su režim Mila Đukanovića. Nasiljem nad Crkvom režim je prešao crvenu liniju svoje osionosti nad crnogorskim narodom. Upravo mladi su shvatili da je Crkva posljednja, i najveća, brana onog što ih čini ljudima – njihove slobode, one slobode koju im je Bog darovao učovječivši ih.
„Đe je teklo tu će i kapati“, crnogorska je izreka koju je iznjedrilo istorijsko iskustvo. U porodicama koje su obilovale čestitim, moralnim, hrabrim ljudima te ljudske vrijednosti ne mogu da ispare; u sebi ih imaju i njihovi potomci, pa čak i kada se dogodi da obrukaju svoje pretke, oni će im se vratiti. Tako je i u jednom narodu; njegove moralne vrijednosti neće iščiliti kroz generacije. U Crnoj Gori je i ranije bilo fukarluka, ali ona je tekla čojstvom. Danas je fukarluk, poduprt silom svjetskog fukarluka, na vlasti u Crnoj Gori, ali ona kapa čojstvom i junaštvom koje je nju provuklo kroz vjekove najezdi i mame raznih osvajača.

ZRACI SLOBODE PROBIĆE TMINU Napad režima na Crkvu je Rubikon i za one koji mu služe, pa i za one koji ga svojim glasom na političkim izborima održavaju u životu – biti čovjek ili ostati gnjida.
Crnogorska mladost, povodom hapšenja vladike Joanikija, pokazala je da neće ustuknuti pred silom Đukanovićevog režima. Ona ne pristaje na ropstvo. Boriće se za svoju slobodu, spremna i na najveće žrtve. Kolika će ta žrtva biti zavisi od toga koliko će režim biti beskrupulozan.
Crna Gora ima četiri puta više policajaca na hiljadu stanovnika od evropskog prosjeka. Očito, njihova prevashodna uloga nije borba protiv kriminala, kojem je Crna Gora utočište, nego zaštita režima od naroda. Svakog građanina Crne Gore policija godišnje košta 136 evra. Policajci su ovih dana prebijali mlade ljude plaćeni njihovim i novcem njihovih roditelja.
Borba za slobodu naroda u Crnoj Gori potrajaće. Ropstvo crnogorskog naroda je produkt evroatlantskog hegemonizma. Tek jačanjem suverenističkih pokreta u najvećim evropskim državama i SAD, zraci slobode probiće tminu u kojoj obitava i crnogorski narod, i režim Mila Đukanovića doživjeće sudbinu štakora koji je izvučen na sunčevu svjetlost. Potrebno je izdržati do kraja, ne posustati, u ovom ili onom obliku otpora, prvenstveno ličnim nepristajanjem na sužanjstvo, i stići će obilni plodovi sada teško zamislivog ukusa.