Testiranje srpskog defetizma?

Ako sami sebi ne pomognemo, niko nam sa strane neće rešiti probleme. Povoljnije geopolitičke okolnosti daju nam šanse, a na nama je da ih iskoristimo. Da bismo u tome uspeli, prvi zadatak je da se oslobodimo mentalne okupacije. U protivnom, sami sebi ćemo biti NATO umesto NATO-a

Mediji iz Srbije i Srpske su prethodnih dana veliki prostor posvetili izjavama Stivena Majera – nekadašnjeg visokog funkcionera CIA za naš region a sadašnjeg dekana američkog fakulteta nacionalne bezbednosti „Danijel Morgan“ – da je ujedinjenje te dve srpske države legitimno i realno, odnosno da je Bosna i Hercegovina država samo na papiru. Pri tome je nenormalna cena koju bismo po mišljenju američkog analitičara za to trebalo da platimo – relativizovana. To me je podsetilo na polemiku koju sam s pomenutim ekspertom za Balkan i Rusiju imao 2015. na stranicama dnevnog lista „Politika“.

NAKARADNA RAZMENA Majer je u tekstu koji je u aprilu te godine objavio u tim novinama, na koji sam reagovao i pokrenuo polemiku, izneo stav da je za Srbiju korisno da iskoristi težnju Albanije i Kosova da se ujedine, kako bi u dogovoru sa Tiranom i Prištinom izdejstvovala njegovu podelu. Sever naše južne pokrajine (nešto oko 10 posto njene teritorije) tako bi ponovo došao pod efektivnu kontrolu Beograda. Zauzvrat on bi prihvatio i međunarodno verifikovao gubitak ostatka tog (okupiranog) dela naše države, odnosno pristao bi na stvaranje „Velike Albanije“.
Uz to, kao da se već ne radi o velikim srpskim odricanjima, menjali bismo sever Kosova za deo juga centralne Srbije sa albanskom većinom (tzv. Preševska dolina). Bez toga Albanci ne bi pristali na podelu Kosova i Metohije čak i tako što bi Srbima pripao samo severni kosovski okrajak. Ali ako ih dodatnim ustupcima pridobijemo za ono što se danas naziva razgraničenje, Albanci bi zajedno sa Srbijom mogli Zapadu da nametnu izmenu onoga što on vidi kao nepromenljive državne granice na Balkanu (pošto ih je tokom niza direktnih i indirektnih NATO agresija nasilnički promenio krajem 20. veka).

[restrict]

INTEGRALNO SRPSTVO Da ne prepričavam delove svojih tekstova iz te polemike koji se odnose na Kosovo i Metohiju, ali u njima sam objasnio zašto je skicirani model rešavanja kosovskog pitanja za Srbe neprihvatljiv, odnosno u kom smislu Majerov „prosrpski“ predlog zapravo predstavlja šansu za Albance, a ne za nas. Donekle bi drugačije stvari stajale kada bi, citiram ono što sam tada rekao, „uz albansko pitanje dubinski bilo otvoreno i srpsko pitanje, što prvo podrazumeva davanje prava Republici Srpskoj da odluči da li želi da se razdruži s drugim BH entitetom kako bi bila nezavisna država ili se ujedinila sa Srbijom“.
Pored toga – mislio sam tada kao i sada – „minimalni osnov za rešavanje srpskog pitanja je i održavanje u Crnoj Gori, pod punom međunarodnom kontrolom, i to uz uspostavljanje privremene koncentracione vlade umesto sadašnjeg režima koji totalitarnim metodama nameće nacionalne orijentire građanima, novog popisa stanovništva, te nametanja toj državi istinskih demokratskih okvira umesto sadašnjih demokratskih kulisa“.
„U Crnoj Gori se sistematski vodi politika svojevrsnog identitetskog genocida u cilju zatiranja tamošnjeg srpskog naroda, odnosno istorijski nedvosmislenog srpskog karaktera te zemlje.“ I o kakvom rešavanju srpskog pitanja, odnosno smirivanja situacije na Balkanu možemo da govorimo ako se to ne promeni?

POZITIVNI POMACI U nastavku našeg pisanog dijaloga, Majer se složio s tim da Srpska i Srbija imaju pravo na ujedinjenje (o Crnoj Gori se na taj način nije izjašnjavao). Mislim da je eksplicitno prvi put tada izneo takav stav. Ostao je pri njemu i produbio ga je što uistinu cenim. Danas ga i jasno uključuje u svoje viđenje nove državne arhitekture onoga što u Americi i EU nazivaju Zapadni Balkan. I dalje Majer misli da je rešenje u ujedinjenju većeg dela Kosova i Metohije, ali i delova centralne Srbije sa Albanijom, dok bi zauzvrat bilo fer da se ujedine i Srbi zapadno i istočno od Drine te da se sever Kosova vrati pod jurisdikciju Beograda.
Sličnog mišljenja je i Timoti Les, poznati britanski analitičar (kao i Majer stručnjak za Balkan i Rusiju) a nekadašnji diplomata s decenijskim stažom na našim prostorima. S tim što on ide i korak dalje: prepoznaje i značaj za srpski korpus crnogorske bolne rane, pa neskriveno otvara mogućnost da nova geopolitička konfiguracija našeg regiona podrazumeva i neki vid povezivanja Srbije i Crne Gore (koji bi poslednjoj ipak ostavio visok stepen samostalnosti, ali nesumnjivo bi podrazumevao odbacivanje njenog sadašnjeg antisrpskog državnog karaktera).

Misli da je rešenje u ujedinjenju većeg dela Kosova i Metohije, ali i delova centralne Srbije sa Albanijom, dok bi zauzvrat bilo fer da se ujedine i Srbi zapadno i istočno od Drine te da se sever Kosova vrati pod jurisdikciju Beograda: Stiven Majer

HLADNI RAČUN Kako god bilo, uz sve međusobne razlike i za nas pozitivne elemente, i Majer i Les predlažu stvaranje „Velike Albanije“ i uspostavljanje saradnje između nje i uvećanje srpske države (Srbija i Srpska a možda i neki asimetrični vid objedinjavanja između njih i Crne Gore). Štaviše, Majer pita: „Zašto Srbiju brine velika Albanija?“ Kako kaže: „Kako to može da šteti Srbiji? Srbija je mnogo jača, mnogo moćnija, mnogo važnija, ima bolju ekonomiju. To ne šteti Srbiji uopšte. To čak može da bude i prednost, ako Srbija kaže: OK. Mi podržavamo veliku Albaniju, ali i vi morate podržati veliku Srbiju.“
Pokušaću da prevaziđem emocije, i da s obzirom na to u kakav smo ponor upali, analiziram stvari kao da se radi o nekom drugom, a ne mom narodu, polazeći hladno od potencijalne štete i koristi, a ne pravde, prava, morala. Možda su tada u nekim okvirima navedeni anglosaksonski analitičari u pravu. Ali ipak ne na način kako Majer vidi razvezivanje balkanskog čvora. On zanemaruje to da su na Kosovu i Metohiji Srbi i dalje, pored svih pogroma i etničkih čišćenja, većina u značajnom delu Kosovskog Pomoravlja, na obroncima Šar-planine (Štrpce) itd.
Zar srpsko-albansko razgraničenje i to ne mora da uzme u obzir? Srba južno od Ibra na Kosovu i Metohiji – gde su starosedeoci (ne mogu da se uzdržim da to ne konstatujem) – ima više nego Albanaca na jugu Centralne Srbije, gde su, kao i na KiM, doseljenici iz vremena turske okupacije! Drugo, šta ćemo sa srpskim svetinjama? Gračanica, Visoki Dečani, Pećka patrijaršija – sve to su noseći stubovi srpskog identiteta. Ima li tog političara koji bi smeo da ih prepusti nekakvoj „Velikoj Albaniji“? Borba za to da oni na neki način budu pod srpskom kontrolom nije iracionalna već je i te kako racionalna pošto se radi o nečemu što je potka našeg nacionalnog bića.

POTCENJIVANJE SRBA Polazeći od sveta toga, čak ako pre ili kasnije i dođe vreme da se na nekakvoj velikoj međunarodnoj konferenciji nalik Berlinskom kongresu iz 19. veka, u saradnji s velikim silama redefiniše sudbina Balkana, ili pak ako Srbi i Albanci (ali i Hrvati u vezi sa BiH) – bez obzira na međusobne antagonizme, pritisnuti nadolazećim novim globalnim geopolitičkim odnosima – dođu do kompromisa i zajednički (ili bar koordinirano) počnu da se bore za nametanje novog balkanskog poretka, to mora da podrazumeva dubinsko uvažavanje srpskih interesa.
Ozbiljno su nas povređivali, ali nas ipak nisu dotukli; nismo oštećeni do te mere da smo postali geopolitički invalid koji mora da pristane na bilo šta. Bez nas ni Albanci i Hrvati ne mogu da reše svoja pitanja, pa onda nema razloga da mi pristajemo da budemo moneta za potkusurivanje. Mnogo nam je oteto, ali čim nije sve završeno nama na štetu kada smo bili u mnogo gorim međunarodnim okolnostima – još imamo težinu. Zar bi uopšte s nama pregovarali da nije tako?

Predlaže stvaranje „Velike Albanije“ i uspostavljanje saradnje između nje i uvećanje srpske države (Srbija i Srpska a možda i neki asimetrični vid objedinjavanja između njih i Crne Gore): Timoti Les

RECIPROČNI USTUPCI Nama najveći problem nije nedostatak izvesnih (i dalje većih od naših lokalnih oponenata) kapaciteta da se borimo za svoje interese nego manjak nacionalne energije i posvećenosti. Zato sam uveren da samo onima koji su utonuli u dubine nacionalnog defetizma mogu da deluju spasonosno ideje da se odričemo i juga centralne Srbije, srpskih prostora južno od Ibra, ključnih tamošnjih manastira, te prihvatimo „Veliku Albaniju“ kako bismo dobili sever Kosova i ujedinili se sa Srpskom (a kamoli i da se ne ujedinimo s RS).
To je važno, ali i sada srpski faktor suštinski kontroliše Srpsku i očas posla bi mogao – samo kada bi oficijelni Beograd prestao da radi apstraktnih EU integracija žrtvuje konkretne srpske pozicije na kosovsko-metohijskom prostoru – da stanje na severnokosovskom terenu vrati na vreme pre Sporazuma o integrisanom upravljanju administrativnim prelazima (2011) i Briselskog sporazuma (2013) i tu preuzme primat. Kontrolišemo u potpunosti i jug centralne Srbije, dok pola država sveta celo Kosovo i Metohiju smatra delom Srbije. Otuda, ako Albanci s nama žele da se dogovaraju, moramo svi zajedno da pođemo od stanja na terenu i na međunarodnoj šahovskoj tabli (mi smo punopravna država, a Kosovo nije) te da međusobno pravimo recipročne, a ne neadekvatne ustupke.

KOPROMIS, A NE KAPIUTULACIJA Republika Srpska je s milion tamošnjih Srba za nas svakako najveći nacionalni interes, ali ona je vitalna i samo je pitanje vremena kada će nastaviti da egzistira i bez tereta mrtvorođene državne zajednice BiH. Za ujedinjenje sa RS treba posvećeno i strpljivo da se borimo uz nadu da će nastupiti što pre, ali bez pristajanja da žrtvujemo na drugim stranama ono što ne moramo. Iz tog ugla gledano, na temu potencijalnog razgraničenja s Albancima – ako ikada bude moguće – čak i u kontekstu ujedinjenja Srbije sa Srpskom pa i nekog vida povezivanja sa Crnom Gorom (koji ne bi ugrozilo njenu državnost do koje mnogi građani te zemlje drže iako je većina njih samo iz oportunizma, pod pritiskom opskurne vlasti, prihvatila crnogorsku nacionalnu mimikriju), Srbija ne sme da postupa državno mazohistički.
Drugim rečima, neprihvatljivo je da prepusti Albancima važan komunikacijski koridor na jugu centralne Srbije preko koga ide naša strateški značajna veza sa Egejskim morem, niti da se odrekne Kosovskog Pomoravlja ili naših najvažnijih manastira na Kosovu i Metohiji. Eventualna podela naše južne pokrajine mora da bude mnogo obuhvatnija nego što bi bila ako bi nam bio vraćen samo sever Kosova. Stiv Mejer to ne mora da razume. On je ipak Amerikanac, a ne Srbin, i njegov pogled na svet, ma koliko god nastojao da prevaziđe krajnosti antisrpskih predrasuda, produkt je evroatlantske duhovne klime.

LUDI, ZBUNJENI I POKVARENI U tim okvirima on je nama stvarno naklonjen, ali problem je u lošim okvirima. No to je nešto za šta Majer nije kriv, niti mi na tuđem terenu njih možemo da promenimo. S druge strane, možemo da menjamo ono što nas sputava iznutra da se produktivno borimo za sebe i svoje interese. U vezi s tim izuzetno pozitivni odjek Majerovih reči u našim medijima, a koje su doživljene kao prvorazredni „prosrpski“ impuls, govore koliko smo nisko pali i protiv čega moramo da se borimo. Srpska patriotska javnost je dužna da uporno vodi duhovno-oslobodilački rat kako antisrpski inostrani okviri ne bi postali vodeći orijentir i za one koji misle da im je stalo do srpstva. Težnja ka kompromisu je jedno, a kapitulacija je drugo, a ka njoj nas sada vodi ne strana moć već domaće olako prihvatanje tuđih, i to antisrpskih, iskrivljenih parametara „realnosti“ i iz toga izvedena srpska nemoć.
Svođenje podele Kosova i Metohije samo na vraćanje Srbiji severa pokrajine i to još uz odricanje od delova Pčinjskog okruga (Preševo i Bujanovac) i legalizaciju „Velike Albanije“ – predstavljalo bi kapitulaciju, a ne kompromis! I nije bitno da li je sve ono o čemu je govorio Majer realno ili ne (a zasad mislim da još nije). Bitan je naš stav prema tome. Na najmanju demonstraciju dobre volje prema Srbima, bez obzira na sve naše nove gubitke koji bi bili s tim skopčani, u mnogim medijskim i drugim relevantnim društvenim krugovima kod nas dolazi do egzaltacije! Jer, pobogu, dobićemo nešto! Da li je to normalno? Da li smo toliko otupeli da ne razumemo da se i tako dodatno raspiruje srpski defetizam i testira naša (ne)spremnost na kapitulaciju?

[/restrict]

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *