Najvažniji fondovi koji su stvoreni u SAD, mimo stereotipa i javno određenih ciljeva, nisu stvoreni da bi povećali dobrobit čovečanstva, već da se bore za interese bankarske elite i vlasnika krupnog kapitala, a najčešće da budu efikasno sredstvo socijalnog inženjeringa
Fondovi su centralna mesta u razvoju ideologije „globalizma“, tvrde brojni ugledni istraživači, jer su davali novac organizacijama kao što su Savet za međunarodne odnose i Bilderberg grupa. Na primer, Fond Rokfelera je pored toga podržavao i mnoštvo organizacija i pojedinaca koji su zastupali filozofiju „liberalnog internacionalizma“, čiji je cilj podrška spoljne politike u okviru ideologije novog svetskog poretka kao i dolazak do kadrova i organizacija sposobnih da podriju „stari poredak“.
Endrju Maršal za portal „globalresearch.ca“ vidi ruku klana Rokfelera u stvaranju svetske vlade i novog svetskog poretka, što čine preko fondova, univerziteta i organizacija koje su ne samo stvorili nego ih i kontrolišu, uključujući Bilderberg grupu, koja se sastoji od 130 predstavnika elite Severne Amerike i Zapadne Evrope i ima status „neformalne mreže uticajnih ljudi“. Neretko članovi ove grupe imaju, ili su imali nacistički pedigre, poput holandskog princa Bernarda, koji je do ženidbe 1934. bio član nacističke partije, a i radio je u nemačkom gigantu „I. G. farben“ koji je proizvodio gas „ciklon B“ koji se koristio u koncentracionim logorima za ubijanje ljudi. Grupa je finansirana od strane najvećih američkih fondova (Rokfeler, Karnegi i Ford). Ovi fondovi su bili motor socijalnog inženjeringa koji je razbijao demokratske zajednice, jer su predstavljali neregulisanu i nekontrolisanu koncentraciju vlasti i bogatstva. Fondovi su kupovali talentovane ljude, stvarali javno mnenje o tome šta je dostojno pažnje ljudi.
POLUGE ZA MANIPULACIJU DRUŠTVOM Preko banaka se kontroliše ekonomija, a preko trusta mozgova upravlja se političkim i spoljnopolitičkim procesima, preko fondova oni manipulišu društvom u skladu sa sopstvenim planovima i interesima. Fondovi efikasno potiru granicu između državnog i privatnog sektora, istovremeno utičući na to šta će se proučavati u oblasti društvenih i humanističkih nauka. Zbignjev Bžežinski, geopolitičar i bivši direktor Saveta za međunarodne odnose, član Bilderberg grupe, ali i s Dejvidom Rokfelerom osnivač Trilateralne komisije, napisao je da „potiranje granica doprinosi svetskoj dominaciji SAD“ (tačnije predstavnika bankara koji su za mesto života izabrali ovu državu).
Rokfeler i njegov fond i organizacije autori su ideje smanjenja čovečanstva na „zlatnu milijardu“. Interesantno je da kada se pojavila ideja o „zlatnoj milijardi“, svi su mislili da će nju činiti Evropljani, a sada se vidi da nije tako. Belaca je ostalo tek osam posto na svetu. Suštinski umanjenje broja stanovnika treba da dovede, kako tvrdi ruski istoričar Andrej Fursov, do dominacije Jevreja, kojih danas ima 12 miliona i koji su podeljeni na dve grupe: na Aškenaze – istočno-evropske Jevreje, tačnije Hazare turskog porekla, kojih ima 10 miliona, i Sefarde – španskog porekla, kojih ima dva miliona. Postoji i treća grupa (prema različitim podacima broji od 150.000 do 300.000) – tzv. rimski Jevreji, koji su se iz Palestine preselili u Rim od I do III veka naše ere i oni predstavljaju superelitu (na primer klan Baruh).
Fond Rokfelera (Rockefeller Foundation) stvoren je 1913. godine, istovremeno sa Federalnim rezervama, a poznat je po tome što je finansirao naučna istraživanja u cilju stvaranja svetske vlade, a tog cilja se nije odrekao ni danas. Na hiljade naučnika i analitičara dobijaju plate od Fonda, radeći za interese klana Rokfeler. Fond Rokfelerovih je finansirao i razvoj nacizma u Nemačkoj preko Instituta Kajzera Vilhelma u Berlinu. Tada su to nazivali nacistička eugenika, jer su hteli da unište i sterilizuju „bezvredne ljude“. Problem je što „bezvredni ljudi“ to ne žele da prihvate, zbog čega je Rokfelerovima bilo potrebno da sve „upakuju“ u eugeniku i problem prenaseljenosti planete. Gde god se čuju priče o „planiranju porodice“ ili o „problemu prenaseljenosti“, treba znati da iza tih politika stoje i Rokfeleri sa svojom svetskom vladom koji sprovode „politiku depopulizacije“ i „likvidacije suvišnih ljudi“… Još 50-ih godina prošlog veka uz pomoć Fonda Rokfelera osnovan je „Savet za pitanja porasta broja stanovnika“, kako bi se kontrolisalo rađanje na planeti.
U politici Fonda Rokfelera, posle toga, nije se ništa promenilo, osim što su se ovoj politici pridružile još neke ličnosti, poput Bila Gejtsa, koji je, na primer, učestvovao na zatvorenoj večeri u kući predsednika Univerziteta Rokfelera Pola Nursa 2010. godine, pri čemu je domaćin večere bio Dejvid Rokfeler. Osim Gejtsa na večeri su bili Voren Bafet i drugi veliki bankari i kapitalisti. Na ovoj večeri je donesena odluka o stvaranju Fonda kojem je stavljeno na raspolaganje 60 milijardi dolara za projekte smanjenja broja ljudi na planeti i smanjenje rađanja dece. Na sastanku je zaključeno „da je rast stanovništva potencijalno katastrofalan za ekologiju, socijalnu u ekonomsku sferu“.
Godine 1974. klan Rokfelerovih stvara Trilaterlanu komisiju, kako bi uništili ekonomije brojnih država i kako bi podstakli tzv. globalizaciju, jer kada nema države ili su njeni političari korumpirani, onda vlasnici transnacionalnih korporacija i banaka vladaju svetom. Nije bilo nijedne krize od koje klan Rokfelerovih nije imao korist. „Naftni šok“ 1973. organizovala je Bilderberg grupa, koju su Rokfelerovi stvorili 50-ih godina XX veka. Kriza je štetu svalila na arapske šeike, a posle toga banke Rokfelera su postale najveće u svetu. Potom je usledila tzv. dužnička kriza, kojom su na veštački način devalvirali nacionalne valute brojnih država poput Argentine, Brazila i Meksika, a zatim pokupovali najvrednija rudna bogatstva i kompanije za male pare.
ŠIRENJE DEMOKRATIJE Godine 1939. zajedno sa braćom Nelsonom, Džonom D. Trećim, Lorensom i Vintorpom, Dejvid Rokfeler i njihov fond finansirali su potpuno tajno „istraživanje mira i rata“ preko njujorškog Saveta za međunarodne odnose, najuticajnijim privatnim analitičkim centrom u SAD za spoljnu politiku, koji su takođe kontrolisali Rokfeleri. Još do početka Drugog svetskog rat okupili su grupu američkih naučnika da isplaniraju posleratnu svetsku imperiju, što je posvedočio Henri Luis, izdavač listova „Tajm“ i „Lajf“, koji je ovo vreme nazvao „američkim stolećem“. Grupa je izradila program preuzimanje globalne imperije od bankrotiranih Britanaca, ali iz opreza su izbegli da je nazovu imperijom. Nazvali su to „širenjem demokratije“, slobode i američkog slobodnog preduzetništva.
Pomenuti projekat je značio da SAD zamenjuju Britansku imperiju. Stvaranje Organizacije ujedinjenih nacija bio je važan korak na tom putu. Braća Rokfeler su poklonili zemlju na Menhetnu za zgradu UN (i ipak zaradili milijarde na okolnom zemljištu koje je bilo u njihovom vlasništvu). To je bio poznati „rokfelerovski metod dobročinstva“: pomoć se daje da poveća bogatstvo i uticaj porodice.
Posle Drugog svetskog rata Dejvid Rokfeler je dominirao u spoljnoj politici SAD i organizovao je bezbrojne ratove u Africi, Južnoj Americi i Aziji. Klan Rokfelera je započeo Hladni rat protiv SSSR-a, ali stvorio je i NATO, kako bi zadržao Zapadnu Evropu u vazalnom položaju. Kako je to urađeno opisao je Vilijam Engdal u knjizi „Bogovi novca. Volstrit i smrt američkog veka“, s namerom da zločine protiv čovečanstva koje je počinio Dejvid Rokfeler ostavi zabeleženim.
Ako se dobrotvorna delatnost pokreće ljubavlju prema bližnjima, to se ne može reći za grantove Fonda Rokfeler. Do početka Drugog svetskog rata Fond Rokfelera je finansirao biološka istraživanja u Institutu Kajzera Vilhelma u Berlinu. To je bila nacistička eugenika, tj. kako stvoriti savršenu rasu i kako uništiti ili sterilizovati one koje su smatrali „nedostojnim“. Kompanija „Standard oil“ Rokfelera je kršila zakonodavstvo SAD da bi tajno dostavljala nacističkim oružanim snagama gorivo za vreme Drugog svetskog rata. Posle rata braća Rokfeler organizovali su dolazak u SAD i Kanadu vodećih nacističkih naučnika s dokumentacijom i studijama nastalim u užasnim eksperimentima na ljudima, kako bi ih nastavili (u oblasti eugenike) u ovim državama. Mnogi od tih naučnika radili su u tajnom projektu CIA „MK-Ultra“ (koji je imao za cilj traženje i proučavanje načina manipulacije saznanjem, na primer, za vrbovanje agenata ili za korišćenja psihotropnih hemijskih sredstava).
Godine 1950. braća Rokfeler su osnovali „Savet za pitanja stanovništva“, a radi popularizacije eugenike, maskirane brigom za kontrolom rađanja. Rokfeleri su takođe odgovorni za primenu 70-ih godina prošlog veka tajnog projekta vlade SAD, kojim je rukovodio savetnik za nacionalnu bezbednost Kisindžer, a projekt je nosio kodno ime NSSM-200 (Potencijalne posledice rasta stanovništva u miru za bezbednost SAD i prekookeanske interese). Projekat je polazio od pretpostavke da rast broja stanovnika u zemljama u razvoju koje poseduju strateške sirovine poput nafte i različitih minerala i ruda predstavlja „opasnost za nacionalnu bezbednost SAD“, jer će trošiti resurse koji su potrebni SAD. Zato su u okviru projekta razvili program smanjenja svetskog stanovništva, između ostalih, i uslovljavanjem američke pomoći. Takođe, 70-ih godina prošlog veka Fond Rokfelera je finansirao program razvoja vakcine za sterilizaciju žena, čime su udarili na sam temelj opstanka čovečanstva. Fond Rokfelera je odgovoran i za čitav niz genetskih manipulacija kompanije „Monsanto“, ali i za finansiranje istraživanja na univerzitetima projekata usmerenih na stvaranje „genetskog oružja“.
Bogatstvo Rokfelerovih se zasniva na nafti i profitima (njihovih) kompanija kao što su „Ekson mobajl“, „Ševron“ i druge. Henri Kisindžer, politički savetnik Dejvida Rokfelera od 1954. godine, bio je uvučen u sve velike projekte Rokfelera i zajedno su odgovorni za naftni embargo iz 1973. država OPEK. „Naftni šok“ 1973–1974. izrežirala je Bilderbeška grupa. U maju 1973. Dejvid Rokfeler je na sastanku u Švedskoj, na godišnjem susretu Bilderberg grupe, isplanirao „naftni šok“, a optužili su „alave arapske šeike“. „Naftni šok“ je spasao američki dolar i doprineo da se banke sa Volstrita, uključujući i banku Dejvida Rokfelera „Čejs Menhetn“ preobrate u najveće banke na svetu.
Vilijam Engdal navodi u knjizi „Stoleće rata. Anglo-američka naftna politika i Novi svetski poredak“ dokument gde se vidi da je Kisindžer 1970. izložio svetsku strategiju Dejvida Rokfelera, pri čemu je jasno da ima geopolitičku viziju: „Ako kontrolišete naftu, onda kontrolišete čitave države, ako kontrolišete hranu, onda kontrolišete narode, a ako kontrolišete novac, onda kontrolišete ceo svet.“
Dejvid Rokfeler je bio predsednik porodične banke „Čejs Menhetn“ i odgovoran je što je potpredsednik ove banke postao predsednik Federalnog rezervnog sistema, za vreme predsednikovanja Kartera, da bi izazvao krizu kojom bi se spasao dolar od gubljenja vrednosti i doneo nove zarade bankama sa Volstrita, a n štetu ostalih država sveta.
„Šok terapija“ Volkera „puštena je“ u oktobru 1979. godine i stvorila je „dužničku krizu u državama trećeg sveta“. Rokfeler je iskoristio dužničku krizu da bi zaustavio sprovođenje privatizacije i devalvaciju valuta država poput Argentine, Brazila i Meksika. Rokfeler i njegovi prijatelji, kao što je Džordž Soroš, prisvojili su zatim najvažnija bogatstva Argentine, Brazila i Meksika za neprimereno mali novac. Manipulacija je bila slična onoj koju su 1881. izvele britanske banke u Osmanskoj imperiji, kada su faktički preuzeli kontrolu finansija sultana, uključujući sve poreze preko kontrole osmanskog državnog duga. Inače, Dejvid Rokfeler je imao vrlo prijateljske odnose sa nekim najsurovijim diktatorima u Južnoj Americi, uključujući generala Horhea Videlua u Argentini ili Pinočea u Čileu, koji su radili u interesu klana Rokfeler.
TVORAC DUBOKE DRŽAVE Ako danas govorimo o uticajnoj mreži, koju neki autori nazivaju „dubokom državom“, onda sa sigurnošću možemo reći da je Dejvid Rokfeler „otac“ ove „države“. Postupci „duboke države“ svakako zaslužuju epitet čovekomrzačke, a ne čovekoljubive.
Pored toga klan Rokfelera aktivno učestvuje u međunarodnoj politici, bilo preko javne finansijske podrške međunarodnim organizacijama i regionalnih institucija ili, što je češće, preko tajnog finansiranja i stvaranja organizacija kao što su: grupa Bilderberg, Trilateralna komisija, Azijska zajednica, Korporacija Karnegi, Savet za međunarodne odnose, Institut Brukingsa, Institut Petersona, Institut tihookeanskih odnosa, Asocijacija spoljne politike, Ekonomski forum Davos, Liga nacija, različiti programi Ujedinjenih nacija, Grupa 30 (G30), Savet za socijalna istraživanja itd.
Džon Rokfeler je rodonačelnik dinastije, a postao je milijarder zahvaljujući naftnoj kompaniji „Standard oil“ koja je postala najveća naftna korporacija SAD. U XX veku korporacija se podelila u nekoliko manjih, ali su se one kasnije ponovo ujedinile u „Ekson mobajl“. Sinovi i unuci Džona Rokfelera imali su zadatak da umnože kapital, što su i radili. Nelson, stariji brat Dejvida Rokfelera, bio je poznati političar i tokom 1974–1977. obavljao je dužnost potpredsednika SAD u vreme predsednikovanja Džeralda Forda. Dejvid je izabrao da se bavi biznisom i napravio je uspešnu karijeru u „Čejs Menhetn“ banci, u kojoj je bio predsednik čak 20 godina. Ova banka se ujedinila sa „J. P. Morgan“ i sada nosi ime „J. P. Morgan Čejs“.
Poznati ruski istoričar Andrej Fursov za portal marc-aureli.livejournal.com navodi da je ideja „zlatne milijarde“ (smanjenja ljudske populacije na jednu milijardu), kako je zamišljena pre 30 godina, trebalo da dovode do definitivnog poraza bele rase i dominacije Jevreja, tačnije Aškenaza-Hazara. Upravo zbog ovog motiva klan Rokfelerovih je finansirao genetska istraživanja i eugeniku. Fursov kaže: „Rokfeleri kao i veći deo svetske vrhuške zagovornici su smanjenja broja stanovnika na planeti do jedne milijarde. Rešenje ovog pitanja, između ostalog, treba da se dogodi uz pomoć serioznih medicinskih i virusoloških istraživanja.“
Preko Fonda Rokfelera klan ima uticaj na mnoge institucije i pojedince. Fond finansira i naučna istraživanja, u tom smislu i na Harvardu, Njujorškom univerzitetu, Jejlu, Kolumbiji, Masačusetskom tehnološkom institutu, Londonskoj školi ekonomije itd. Fond direktno finansira i dva univerziteta Rokfelera i Muzej Rokfelera u Jerusalimu.