Ženski razgovori (ne)ugodni

foto: Vićencio Žaknić

Ova postdrama Gorana Milenkovića sazdana je od šest tragikomičnih duoscena, slabo povezanih i lišenih određene radnje, jer akteri, a to su sve same žene, razgovaraju uglavnom o onome što se već dogodilo, ranije ili netom, što će reći u sasvim bliskoj prošlosti

Za godine poslednje decenije prošloga stoleća u našoj sredini često se govori „Pomenule se, ne povratile se!“, jer to je vreme, kako se govorilo, „ni rata ni mira“, mada je bilo u stvari ratno stanje, koje je 1999. godine kulminiralo zločinačkom NATO agresijom i višemesečnim bombardovanjem kasetnim bombama sa osiromašenim uranijumom. Bilo je to vreme pogibije nedužnih civila, razaranja mostova i mnogih javnih objekata, bede i nevolje u svim sferama društvenoga života, nestašice i šverca svega i svačega, novčanica sa milionskim brojkama i kupoprodaje deviza – ukratko rečeno, haotično i ubitačno, tako da je, veoma umesno, autor drame Devedesete koja se događa tih godina svoj komad prvobitno nazvao Laka nam zemlja!. Ovo delo Gorana Milenkovića kojim je 2016. godine osvojio Nagradu Slobodan Selenić u suštini je postdrama sazdana od šest tragikomičnih duoscena, slabo povezanih i lišenih određene radnje, jer akteri, a to su sve same žene, razgovaraju uglavnom o onome što se već dogodilo, ranije ili netom, što će reći u sasvim bliskoj prošlosti. Pet lica ove drame, nalazeći se u zlehudom vremenu na samoj ivici podzemlja, međusobno izlivaju svoje besove i nezadovoljstva, zamerke i pokude – uglavnom izraze neraspoloženja i srdžbe. U drami imamo dva narativna toka: u prvom se raspravljaju dve susetke – Zora i Ranka, majke likvidiranih čelnika kriminalnoga klana, s tim što je Rankin sin ubio Zorinog, što je obema poznato; u drugom je nesporazum majke Lene, žene potpuno posvećene samoj sebi, i ćerke Cece oko opet ubijenog glavnog tužioca sa kojim su obe bile u seksualnim odnosima, a koga supruga Sonja iskreno žali. Pirandelovski rečeno – pet lica našlo je u ovoj drami pisca koji im je dodelio – šest scena!
Reditelj Egon Savin, koji sistematski predstavlja manje poznata dela naših dramskih klasika, kao i nove drame domaćih pisaca, prihvatio se režije Milenkovićevog teksta sa namerom da na pozornici dođu do punog izraza njegovi satirični elementi, ali i apsurdnost čitave dramske situacije. U scenskom ambijentu scenografkinje Vesne Popović za koji se može pretpostaviti da je i grobljanski, u kojem se događa većina prizora, i u kostimima Stefana Savkovića, koji su dočarali svaštarstvo u oblačenju usled nemaštine u vreme procvata buvljaka, uspeo je da realizuje doduše sumornu, ali veoma ujednačenu predstavu, kojoj nijednog trenutka cilj nije zabava već poziv gledaocima na razmišljanje o zbivanjima s kraja prošlog veka, čije su posledice u našoj sredini ostavile vidne tragove tokom prve dve decenije ovog stoleća. Glumci su sa nesumnjivom predanošću pristupili realizovanju svojih zadataka. Radmila Živković je dosledno izgradila lik Zore u širokom luku od ohole majke mafijaškog bosa do ožalošćene starice. Olga Odanović u ulozi Ranke, majke kriminalca koji je likvidirao Zorinog sina, da bi i sam potom bio usmrćen, diskretnim senčenjem prikazala je „pomerenu“ osobu koja ipak zna šta hoće. Anastasia Mandić kao Lena bila je u dovoljnoj meri samozadovoljna, dok je Milica Gojković kao Ceca verno dočaravala tipični mladalački bunt i nezadovoljstvo. Dragana Varagić kao Sonja potrudila se da iskaže svoju žalost za izgubljenim suprugom uprkos svemu što je o njegovim ljubavnim vezama doznala. Sve glumice ove predstave podjednako su zaslužne za ostvaren visoki izvođački nivo.
U godini kada se obeležava 150 godina Narodnog pozorišta u Beogradu dobro je što na repertoaru imamo praizvedbe novih dramskih dela domaćih autora. Upravo zbog tog veoma značajnog jubileja, pošto smo videli po mnogo čemu nedorečenu dramu Devedesete Gorana Milenkovića, smatramo da bi trebalo primenjivati strožije kriterijume pri sastavljanju repertoara ansambla Drame najstarijeg prestoničkoga teatra.

Goran Milenković
DEVEDESETE
POZORIŠTE Narodno pozorište u Beogradu, Scena Raša Plaović
REŽIJA I ADAPTACIJA Egon Savin
DATUM PREMIJERE
27. mart 2018

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *