Lanci slobode u zemlji Magna karte

spijuniranje-vbZa „Pečat“ iz Londona Dejan Lukić

Do sada je špijuniranje privatnosti građana u Britaniji moralo da, za svaki pojedinačni slučaj, dobije poseban pristanak resornog ministra. Nova verzija „Povelje njuškanja“ širom otvara vrata za upad u privatnost građana i bez parlamentarne kontrole

Rečeno je da se sloboda robova meri dužinom lanaca. Britanija je u opasnosti da to i dokaže. Međunarodna organizacija pod imenom „Kampanja slobode“ alarmira prošle sedmice i svet i stanovništvo na Ostrvu da britanska, kolokvijalno nazvana „Povelja njuškanja“ – sistem pune kontrole privatnosti građana – preti da zemlju još više približi „mraku totalitarizma“. Nova verzija ranije objavljene „Povelje njuškanja“, koju je upravo odobrila vlada u Vajtholu, zove se Zakon o istražnim ovlašćenjima i prošla je zakonsku proceduru, dobila potpis suverena, kraljice Elizabete Druge, i postaje domaći zakon.

[restrict]

VELIKI BRAT Zakon o istražnim ovlašćenjima je, po opštoj oceni onih koji se razumeju u paragrafe, vuk u jagnjećoj koži. Do sada je špijuniranje privatnosti građana u Britaniji moralo da, za svaki pojedinačni slučaj, dobije poseban pristanak resornog ministra. Nova „Povelja njuškanja“ širom otvara vrata za upad u privatnost građana i bez parlamentarne kontrole. I sve to, naravno, za dobro, miran san i zaštitu podanika od spoljnih i unutrašnjih mračnih sila. Građanin Britanije može mirno da spava, Veliki Brat će da prati, prisluškuje, snima, zapisuje, čuva u elektronskoj memoriji sve što lojalni podanik Njenog kraljevskog veličanstva ili potencijalni terorista ili, naprosto, mizantrop smišlja i namerava, gde se nalazi, šta radi, uživo ili on-lajn… Totalna kontrola, u ime totalne slobode!

Reći će se: ništa novo u zemlji Magna karte, Biblije ljudskih prava i sloboda. Jer se Veliki Brat i do sada brinuo o mirnom snu građana. Državni sekretar za unutrašnja dela Amber Rud najavljujući nedavno nove mere upada u privatnost građana, pojasnila je da je reč o „zaštiti“, a nikako o restrikciji njihove privatnosti i sloboda. Naprotiv. Britanija treba da bude – objašnjava ministarka nacionalne discipline – „ponosna“ što će imati ovakvu „svetski vodeću“ legislativu koja će da joj omogući „do sada nezabeleženu zaštitu privatnih sloboda građanstva“. Ispravan i lojalan podanik, odan zakonu i kraljici, nema razloga da se plaši novih mera patroliranja njegove privatnosti. Svet je postao – ide zvanični narativ – „opasno i nesigurno mesto“ za život mirnog stanovnika. Dužnost vlade, policije i bezbednosnih službi je da mu osiguraju miran život i prosperitetnu budućnost. Sve u svemu, reč je o brizi za telo i dušu čoveka.

 

OPASNA MEMORIJA Prvi neprijatelj na putu u novi Jeruslim je mračni i haotiči svet zlih duhova, zvani internet, gde stanuju i vrebaju zli duhovi. Stoga će kompanije iz ove, elektronske sfere biti u obavezi da – kako je već ranije najavljeno – drže u memoriji, najmanje godinu dana, svaku elektronsku posetu građanina i sve to – pod pretnjom novog zakona – da izruče na uvid Velikom Bratu koji će pak masu ovih personalnih tajni da drži i čuva u njegovom megamagacinu. Na časnu reč.

Tako će Veliki Brat da tačno i na vreme vidi i zapiše (po imenu i prezimenu) ko je i kada posetio dotični veb-sajt. Čega tu pošteni građanin ima da se plaši? Pristup ovom gigantskom magacinu takozvanih meta-podataka o privatom životu ljudi – o njihovom ponašanju, razmišljanju, interesovanju, kretanju – imaće, isključivo za to određene, specijalne službe. Sve će to da bude u punoj tajnosti. Na časnu reč.

U te elektronske predele duboke tajnosti Veliki Brat i njegovi obaveštajni servisi – posebno ovlašćena lica – moći će da uđu samo na osnovu specijalnih ovlašćenja Parlamenta, za svaki pojedinačni slučaj. Samo takve službe i pojedinci moći će, onda, da se „nakače“ na privatne telefone, kompjutere…

Saradnja određenih kompanija u ovom poslu Velikog Brata se podrazumeva. Prevedeno sa enkripcije na jasan srpski ili engleski jezik, to znači kooptiranje privatnih firmi u biznis špijunske delatnosti, a u službi državne kontrole privatnih života ljudi. Jer, kako objašnjava ministarka unutrašnjih poslova Rud, ceo ovaj pohod tajnih službi ne uvodi se zbog kontrole privatnog života britanskih građana nego zbog zaštite njihove privatnosti i ličnih sloboda!

 

OPTUŽENE SLUŽBE Eksperti upućeni u ovakvu verziju zaštite sloboda i privatnosti građanstva primećuju da sva dosadašnja istorija ponašanja službi bezbednosti strogo pokazuje da su one uvek pokazivale posebnu revnost da prekorače ovlašćenja. Jedan stručnjak za ovu oblast skreće pažnju da je, koliko prošlog meseca, čak i sud, zadužen da presudi po privatnim tužbama za zakonska prekoračenja britanskih obaveštajnih službi, pokazao u kojoj meri ove službe prelaze limite ovlašćenja. U tom  procesu bile su optužene tri službe – Unutrašnja (MI5), Spoljna obaveštajna služba (MI6) i vladin centar za masovno globalno elektronsko špijuniranje u Čeltenhamu kraj Lonodona. U presudi je pomenuto da u Britaniji već 17 godina deluje „nelegalan“ režim praćenja i prikupljanja podataka, uključujući tu i telefone i sajtove. Ekspert za ovu oblast dr Binoj Kempmark objašnjava da ponašanje obaveštajnih službi i njihovih agencija vodi nepogrešivo do situacije u kojoj će Veliki Brat, u ime „svetog principa“ slobode i bezbednosti građana, uvek da žrtuje tu svetu slobodu. Renomirani kolumnista i politički analitičar Metju Paris sumira situaciju: „Nikada nisam ni imao iluziju da je moja aktivnost na internetu isključivo moja, privatna stvar. Niti pak znam nekoga ko u tu privatnost još veruje.“

 

MEHANIZAM (BEZ) KONTROLE Novi režim (zakon) koji odobrava upad u privatne komunikacije građana (sa svim formalnim ograničenjima), a u ime građaninove bezbednosti i privatnih sloboda, zahteva, istina, odobrenje ministra unutrašnjih poslova za svaki individualni slučaj i, uz to, posebno odobrenje suda. Sudije su tu pod kontrolom visokog sudskog lica, tzv. „komesara istražnih ovlašćenja“. Istovremeno, sud (odnosno sudije) ima pravo veta na odluku ministra unutrašnjih poslova da pokrene neki proces, kada je reč o nalogu za upad u oblast privatnih prava građana.

Na ovaj način, pravna ekvilibristika uvek dovodi do željenog cilja – sve je zakonski pokriveno, ali, čuje se sa mnogih stručnih strana – malo gde je u sudskoj istoriji zabeleženo da država korektno kontroliše samu sebe, pogotovo kada je u pitanju „viši interes“. Taj „viši interes“, često krajnje apstraktan, a mahom zavijen u misteriju, nema obzira za privatnost i građanske slobode. Pravni tumači ovakve farsične metode ukidanja građanskih sloboda u ime zaštite građanskih sloboda nazivaju ovo „disfunkcionalnim besmislom“ koji je – kako analizira kanadski „Global riserč“ – „približio Britaniju prvoklasnom svetskom sistemu pune kontrole građana“ i učinio je „uzorom za despotske zemlje koje vape za ovako duhovitom kamuflažom udara na građanske slobode i ljudska prava“.

Bivša ministarka unutrašnjih poslova i sadašnja predsednica vlade Tereza Mej objašnjavala je nedavno kako „britanska vlada nema nikakvu dilemu da je trenutni svet opasno mesto“ i da „u ovo vreme povećane bezbednosne opasnosti policija i službe moraju da imaju neophodna ovlašćenja kako bi osigurali bezbednost građana“. Internet je – posebno naglašava Mejova – prilika za delovanje terorista, pa stoga „mi moramo da imamo u rukama mogućnosti da odgovorimo ovom izazovu“.

 

CENA BEZBEDNOSTI Veliki Brat je, dakle, svestan opasnosti, a građanin, sa njegove strane, mora da bude svestan cene koju zahteva njegova bezbednost. Ako prihvati ovu žrtvu kao neminovnost koja osigurava njegov mir, Britanac nema šta da brine. Veliki Brat je tu da čuva njegov mir…

Nov zakon o masovnoj kontroli i prikupljanju privatnih podataka garantuje zakonsku mogućnost da se ovaj nacionalni posao obavi na sreću, mir i bezbednost ljudi od mračih sila.

Od svih mera iz ove sfere brige o građanskim slobodama, podaci iz elektronske oblasti nisu do sada imali prioritet špijunskih službi. Najviše zbog toga što je ova odbrana slobode i privatnosti zahtevala prethodno, izričito odobrenje resornih ministara i – u najviše slučajeva – specijalnog panela od sedam „sudskih komesara“. Takva procedura primenjivana je samo na ekstremno ozbiljne slučajeve iz domena nacionalne bezbednosti.

Prošle godine je britanska policija ispostavila sudskoj vlasti više od pola miliona zahteva za prikupljanje personalnih i korporativnih podataka. Prema pisanju londonske štampe, odobreno je „samo“ 2.700 zahteva za presretanje elektronskih i telefonskih razgovora građana. Sada je vlada prešla Rubikon i zakonski odobrila tajni upad u podatke širokog spektra i „hakovanje“ velike grupe „objekata“. Pri tome zadržava i pravo da „nakači bubice“ na svaki telefon ili laptop, a sve to kako bi se onemogućili teroristički napadi. Takođe će da se napadne svaki imejl sistem izvan Britanije, u hipotetički totalitarnoj stranoj zemlji, ukoliko se ustanovi da takva država razvija biološko oružje.

Šta će dalje da se desi otvoreno je pitanje. Eksperti su jedino u konsenzusu da bi za svaki sudski nalog kompaniji da objavi enkriptičke podatke, vlada – u slučaju da joj se to ne sviđa – izdala mandatni nalog da se odluka suda stopira „iz viših nacionalnih interesa“.

Nova verzija „Povelje njuškanja“ postala je važeći britanski zakon. Predsednica vlade Tereza Mej obećala je, dok je još bila državni sekretar za unutrašnje poslove, „totalnu kontrolu“ nad subverzivnim snagama kako bi obezbedila spokojan život Britanaca. Mada je u to vreme Britanija već uživala prilično visok stepen te totalne brige. Sada joj se obećanje ispunjava. Umesto nekadašnje „Povelje njuškanja“, Britanija, pod njenim mandatom, dobija Zakon o istražnim pravima vlade koja će sada, „za dobrobit podanika“ da, u realnom vremenu, prati i saznaje šta podanik govori, s kim priča, šta smera, gde se nalazi i s kim se druži… U realnom životu i na internetu.        

[/restrict]

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *