Za „Pečat“ iz Moskve Bogdan Đurović
Opozicioni blok pokazao je na ukrajinskim lokalnim izborima još bolje rezultate nego prošle godine, i sada se vidi da vladajuće prozapadne partije gube podršku, dok opozicione proruske snage rastu
Na prvi pogled lokalni izbori u Ukrajini, održani 25. oktobra, nisu doneli ništa novo. Petro Porošenko, Arsenij Jacenjuk, Vitalij Kličko, Igor Kolomojski – lideri Majdana i njihove partije, koalicije, grupe građana i finansijera – zadržali su vodeće pozicije u svim većim sredinama, uključujući i prestonicu Kijev. Međutim, ako se novonastala situacija detaljnije sagleda, može se primetiti nekoliko krupnih promena, koje bi mogle da predstavljaju nove ozbiljne pukotine na ukrajinskom NATO parobrodu.
„DEMOKRATIJI“ ODZVONILO Prvi faktor je veoma niska izlaznost, daleko ispod 50 odsto. Uprkos ogromnom broju partija i kandidata, što bi valjda vodilo velikoj izlaznosti čak i kada bi se za njih izjasnili samo članovi porodice i šire familije, na biralište je došlo od 56 odsto glasača u zapadnoj Ternopoljskoj oblasti, do 31 u Donjeckoj (odnosno njenom ostatku koji je još uvek pod kontrolom Kijeva). Ukupno, na nivou cele Ukrajine, izlaznost je dobacila jedva 46 odsto, a u samom Kijevu to je bio 41 procenat. Prava pometnja nastaje ako se zna da je nevažećih, to jest oštećenih, prežvrljanih i dopisanih listića bilo između 10 i 15 odsto. A to znači da su Ukrajinci masovno glasali „protiv svih“, i svedoči da je „ukrajinskoj demokratiji“ odzvonilo, jer realno jedva da je glasao svaki treći građanin.
Drugo, nemoguće je sakriti konstantan i značajan uspon Opozicionog bloka, oko koga su okupljeni mahom pristalice i funkcioneri nekadašnje Partije regiona bivšeg predsednika Viktora Janukoviča. Njihov rast na istoku zemlje, u oblastima koje su i dalje pod kontrolom Kijeva, više se ne može sakriti. Neće proći mnogo i ova koalicija će vratiti nekadašnje janukovičeve pozicije, a možda i više od toga. Posle sumiranih rezultata, proruski Opozicioni blok vodi u šest južnih i istočnih oblasti Ukrajine: Donjeckoj, Dnjepropetrovskoj, Zaporoškoj, Luganskoj, Nikolajevskoj i Odeskoj. Drugo mesto je zauzeo u Harkovskoj i Hersonskoj oblasti. Solidan rezultat kandidati Opozicionog bloka ostvarili su u Zakarpatskoj, Kijevskoj, Sumskoj, Černigovskoj, Černovickoj i Vinickoj oblasti, gde su osvojili deputatska mesta u oblasnim parlamentima. Prema dobijenim rezultatima jasno se mogu iscrtati granice Novorusije, gde proruska opozicija ponovo dominira.
[restrictedarea]U zemlji koja je za samo godinu i po dana prošla kroz revoluciju, državni prevrat, građanski rat, bankrotstvo i „demokratsku diktaturu“, i gde je sve što se tiče Opozicionog bloka i njihovih lidera prokazano, osuđeno ili na drugi način eliminisano – ovakvi rezultati predstavljaju ogroman napredak. Ali i ne manju glavobolju za kijevske vlastodršce i njihove inostrane „prijatelje“. S obzirom na to da su ovo bili lokalni, takozvani „međuizbori“, na kojima partije proveravaju snagu uoči većih izbornih okršaja, a i na to da je Opozicioni blok pokazao još bolje rezultate u poređenju sa parlamentarnim izborima pre godinu dana, jasno se vide dva međusobno povezana trenda: dok „majdanske“ prozapadne partije gube podršku glasača, opozicione proruske dobijaju sve više simpatija.
Ovo malo koga može da začudi ako se zna da su „demokrate i evropejci“, sve zaklinjući se u Ukrajinu i ispijajući francuski šampanjac za njeno zdravlje i uspeh, bukvalno uništili zemlju koja je krajem 2013. godine bila u veoma pristojnom stanju – pogotovo kada se to stanje uporedi sa današnjim. Napredak i rezultat Opozicionog bloka u takvim uslovima samo dokazuje da bi njihova realna snaga bila neuporedivo veća u nešto promenjenim okolnostima. A te okolnosti će veoma brzo nastupiti, imajući u vidu da se brojni ukrajinski građani nalaze na ivici gladi. Ruska ruka spasa sa istoka i dalje je ispružena i mogle bi je dohvatiti političke snage koje žele iskreno da sarađuju i da se odreknu ratnih i NATO avantura. Prelomni dani tek dolaze.
RIVALSTVO I NEPRIJATELJSTVA Bilo je i zabavnih momenata na proteklim lokalnim izborima. Kandidat Bloka Petra Porošenka osvojio je stopostotnu većinu na jednom izbornom mestu: u Psihijatrijskoj bolnici br. 1, u zapadnoukrajinskom Ivano-Frankovsku, to jest na glasačkom mestu broj 260959. Štićenici ove ozbiljne ustanove, na trajnom boravku u gradu poznatom po stvaralački nadahnutim spomenicima nacisti Stepanu Banderi i kokošjem jajetu, više nego pozitivno su ocenili Porošenkov politički šarm i vizionarske ideje iz programa njegovih kandidata.
Ali u tom istom Ivano-Frankovsku, na susednom izbornom mestu br. 260957, ovog puta u Kardiološkom dispanzeru, takođe stoprocentnu podršku dobila je partija „Ukrop“. Reč je o stranci Porošenkovog najljućeg neprijatelja Igora Kolomojskog, doskorašnjeg gubernatora Dnjepropetrovske oblasti. Ipak, razloge za ovakve izlive političkog oduševljenja u bolnicama u kojima često nema ni osnovnih preparata i materijala, pre treba tražiti u partijskoj opredeljenosti njihovih upravnika, nego u pomisli da su Ukrajinci potpuno poludeli ili postali „meka srca“ prema onima koji ih skoro dve godine sistematski uništavaju.
Neprijateljstvo Porošenka i Kolomojskog treći je važan element proteklih izbora. Ono eskalira do ivice pucanja, još od marta ove godine, kada je Kolomojski morao da se povuče sa gubernatorske pozicije – posle lične intervencije Džefrija Pajeta, američkog ambasadora i najmoćnijeg čoveka Ukrajine. Posle razgovora na kanabetu „druga Džefa“, Kolomojski se pokajao, ali se u sebi zakleo da će kad-tad eliminisati Porošenka. Kolomojski je zapravo među najvažnijim političkim agensima koji omogućava stanje „permanentnog Majdana“ u Ukrajini, kao najboljeg pogonskog goriva za sve ludorije Kijeva. Tako Porošenko ne sme ni milimetar da skrene sa američkog puta, ili će Kolomojski dobiti odrešene ruke.
Svoju mržnju Porošenko je potvrdio hapšenjem Genadija Korbana, kandidata za gradonačelnika Kijeva ispred partije „Ukrop“ Kolomojskog. Porošenko je Korbana uhapsio šest dana posle izbora, pod brojnim optužbama, uključujući i onu da stvara „privatnu armiju“. Ali potuno su jasne bar dve stvari. Prvo, ne stvara Korban armiju već to može samo Kolomojski koga Porošenko ne sme da uhapsi. I drugo, zašto Korbana nisu pokupili ranije, ako su mnogi domaći i strani mediji pisali još pre skoro godinu dana o privatnoj armiji Kolomojskog, koju ovaj nije ni skrivao? Očito je da se Porošenko boji novog Majdana, kojim mu Kolomojski periodično preti preko svojih pulena iz ekstremističkog Desnog sektora. Sa druge strane, Porošenko traži podršku od ljudi bliskih bivšem predsedniku Janukoviču, a Kolomojski okuplja oko sebe ljude njegovog kova – gasnog magnata Dmitrija Firtaša i nekadanjeg „kralja Donjecka“ Rinata Ahmetova.
DIPLOMATSKA ZBRKE I ONE DRUGE Čovek koji je osvojio sve glasove na psihijatrijskoj klinici, objavio je na svom zvaničnom Tviter nalogu „senzacionalnu vest“: predsednik Letonije Rajmonds Vejonis podržava viznu liberalizaciju EU sa Ukrajinom od 1. januara 2016. godine! Međutim, ubrzo je radosna vest obrisana sa Porošenkovog naloga. „Nije bilo govora o bezviznom režimu između Letonije i Ukrajine tokom susreta šefova država. Razgovor se ticao slobodne trgovine između Ukrajine i zemalja Evrope. Izjavljivati o bezviznom režimu suviše je hrabro“, pojasnio je diplomatsku zbrku portparol predsednika Letonije Gusts Kikusts. Čak je i mala Letonija – kao članica EU to i ne može samostalno da učini – odbila da ukine vize za Kijev. Ali zato sve zemlje EU jedva čekaju da preplave Ukrajinu svojom robom i uguše ono malo preostale domaće proizvodnje.
Porošenko se ni tu ne zaustavlja. Pošto je uspešno rešio sve domaće probleme i ukinuo evropske vize potezom pera, sada prelazi na spasavanje susednih zemalja. Predsednik je potpisao ukaz o formiranju „Centra za istraživanje problema Ruske Federacije“. „Zabrinjavajući unutrašnji procesi unutar ruskog društva, posledice delovanja RF na međunarodnoj areni koje izazivaju duboku zabrinutost celog civilizovanog sveta, perspektive i prognoze ekonomskog razvoja Rusije, putevi sadejstva demokratskim tendencijama u zemlji – to su pitanja koja zahtevaju detaljnu profesionalnu analizu“, objasnio je zamenik šefa predsedničke administracije Konstantin Jelisejev.
Nema predaha za Porošenka, pred njim je još niz klinika koje treba osvojiti briljantnim idejama – u ime celog civilizovanog sveta. Samo još treba da objasni kako je njegov premijer Jacenjuk uspeo da za manje od dve godine „zaradi svoju prvu milijardu dolara“, o čemu bruje ruski i ukrajinski mediji, i da li to zahteva „detaljnu profesionalnu analizu“. Želja da cela Ukrajina liči na specijalnu bolnicu gde je on upravnik koji leči elektrošokovima, može biti donekle razumljiva. Pogotovo ako znamo da ova ogromna i resursima prebogata zemlja više nema novca ni ruski gas da isplati, nego mora da moli Berlin za 500 miliona evra pomoći. Ali ove želje mogu da se sudare sa realnošću već na proleće, kada su mogući vanredni parlamentarni izbori. Naravno, ako Kijev ne „ozeleni“ i pre toga.
[/restrictedarea]