Да ли је Србија окупирана ако је „Заборав први корак у губљењу слободе“?

Ратко Паић

Када је премијер Србије Ивица Дачић јуче поводом полагања венаца српским и руским војницима на дан ослобођења Београда од нацистичких окупатора исправно приметио да је „заборав први корак у губљењу слободе“, једино је заборавио да каже да је данашња Србија, у складу са том његовом дефиницијом, у значајној мери поново изгубила слободу, као да је окупирана. Барем ако се посматра стање у медијско-информативном смислу.

Наиме, иако се јуче навршило тачно 69 година од дана када су Београд ослободиле заједничке српско-руске снаге, односно југословенска народна војска и Црвена армија, на Радио-телевизији Србије тај велики догађај из недавне историје чини се није заслужио посебну документарну емисију у којој би се данашње генерације могле детаљно упознати са током тих ратних операција, које су у суштини значиле завршетак ослобођења читавог Балкана од Хитлерових следбеника.
Извештавање о том датуму се на већини телевизија завршило само са краћим прилогом о полагању венаца на спомен-гробљу, а градска телевизија Студио Б је јасно показала гледаоцима колики је немар и заборав задесио споменике ослободиоцима. Посебно бизаран је био први програм Радио-телевизије Србије, на коме смо баш јуче, уместо о ослободиоцима, могли видети само доста података о аустријском принцу и војсковођи Еугену Савојском, по коме је била названа СС добровољачка дивизија „Принц Еуген“, која је иначе била састављена од немачког становништва из Војводине. Међутим, у свом омаловажавању дана ослобођења, вероватно је најдаље отишла телевизија Б92, на којој је прилог о историјском датуму ослобођења Београда био емитован тек негде између 32. и 33. минута, онако успут на самом крају главне информативне емисије.

А о каквом важном догађају је реч, говоре подаци да је у вишедневним борбама за Београд погинуло око 3 хиљаде југословенских војника и око 1000 припадника Црвене армије, уз вишеструко већи број рањених, чиме је коначно ослобођен главни град Србије и Југославије после четворогодишње немачке окупације у Другом светском рату.

Иначе, на јучерашњој церемонији одавања почасти ослободиоцима, председник Николић је у књигу Спомен-гробља уписао речи – «Да није било вас, у Србији се не би рађала деца, а рађају се честита и поносна деца Србије, која вас никад неће заборавити», а такође је положио и венац на споменик припадницима Црвене армије који су учествовали у ослобађању Београда, на коме је било написано «храбрим руским саборцима».

А премијер Дачић је у спомен-књизи написао следећу посвету – «Ослободиоци Београда, припадници партизанске војске и Црвене армије, заслужују да вечно буду део колективног сећања грађана Београда и Србије. Нама је обавеза једино да ту слободу чувамо и од заборава и од неких нових завојевача».

Па ипак, премијер је том приликом чини се пропустио да примети своју сопствену недоследност. Јер ако слободу, како је рекао Дачић, «треба да чувамо од неких нових завојевача», онда је помало нелогично да он у исто време позива грађане Србије да изађу на косовске изборе које су расписали управо неки нови завојевачи, и то по свом сепаратистичком «уставу», и по својим законима.

Исто тако, када је Дачић правилно констатовао да је «заборав први корак у губљењу слободе», он је при том једино пропустио да каже да је онда у том случају, с обзиром на количину заборава у домаћој јавности, Србија већ сада у приличној мери поново изгубила слободу. У супротном случају, јуче се не би десило да дан ослобођења Београда ни на једној телевизији не буде прва вест у информативним емисијама. А да не говорим о свечаним концертима и пригодним манифестацијама, који су такође потпуно изостали.

Глас Русије

10 коментара

  1. Ono,što je Dačić rekao,i,upisao u knjigu sećanja,toliko je suprotno aod onog,što je učinio zemlji i narodu.Ko će se sećati i pamtiti,kada mlade nisu podsetili,dokumentarnom emisijom,nekim filmom o oslobođenju Beograda.Nekada smo 20 oktobra gledali,baš film”oslobođenje Beograda”.Zar,mladi Crvenoarmejci,njih 1000,naših,3000,koji položiše svoje živote za slobodu,tog istog grada,nisu zaslužili mnogo više,od te šturosti isuvoparnosti.U,uđbenicima više nema ništa,o mnogim herojskim borbama,kao što se pobijaju i zverstva nemaca.A,tek Toma,Nikolić,”da nije bilo vas nebi se rađala deca,a rađaju se pametna”.Zaista,možda bi i bilo tako,da nije raznoraznih edukacija,Petnica,i,vere da je zapad sve sto nam treba,da će ispuniti sva očekivanja mladih.A,mi znamo i osećamo,da smo već u poodmakloj fazi ropstva.Da su dostojni sebe,svoje prošlosti,dan je trebao biti ispunjen dokumentovanom pričom,odugom,teškom četvorogodišnjem ratu.Moguće,zamerili bi se ,mami Merkel,Evropa bi ih kaznila,a tek Amerika,koja nas žešće bombardovala1944,i od samih nemaca.možda bi kao 1999,ponovo poslala”Milosrdnog Anđela”.Poslali su nam,nametnuli Krstića,produkt njihovog obučavanja,koji će napraviti teže no što su to činile bombe.Bilo kako bilo,žalosno je da smo mi kolonija ubilačko-prostačke,nezasite Amerike.Jadni smo,osiromašeni,pokradeni od bogatih,zakinuti u našem lepom obrazovnom sistemu,u veri u poverenju u ljude,čak i u svoje vlastito postojanje.Svi mediji,štampa,sve je u službi gospodara,još nam žele uzeti i vlastitu misao i zdravo rasuđivanje,poslednja violina u orkestru i ona se polako razbija.Na kraju,Večna slava i veliko hvala svim borcima za slobodu!-Smrt fašizmu,sloboda narodu! luna.

  2. TV je ne narodna nego inostrana većina novina su u službi ne naroda već domaćih a i stranih političkih mentora.Evo primera probajte nešto loše ali iskreno istinito i bez vređanja objaviti u KURIRU neće vam biti objavljeno.Promenite mel i ime i nahvalite Vučiće da je on najbolji političar otkada Srbija postoji i verovatno će i on dobiti neku ulicu u centru Beograda ekspresno će biti objavljeno.A ko pita narod što je sve poskupelo otkada su ovi domoljubi došli na vlast.Kaže gospodin biće nam bolje od 2015 ha ha ha kome običnom narodu ne,poštovani molim svakog da mi se javi da mi kaže koje od političara od 1991 otišao u zatvor za krađu korupciju pa sam ministar policije nije vratio torbu sa sitnih milion keša.Toma dipolma nezna demu je fakultet jedva čita referate koji su mu napisani.Hoćeli takvi doneti SRBIJI dobitak ja neverujem i sve se više bojim za moje četvoro dece.

    • Neobično sam zahvalan LUBI na zaključak o listu KURIR,imam
      gorka iskustva sa istim listom.Želio sam da komentiram
      jedan članak o gospođi Dejani Budisavljević ženi austrijanki
      koja je spasila 12000 hiljada srpske dece iz ustaškog logora
      u Jasenovcu,doslovno ispod ustaškog noža,nadalje i komentar i
      skretanje pažnje na jedini,baš jedini logor na svetu koji je
      postojao isključivo za decu,na ustaški logor u JASTREBARSKOM,
      tridesetak km. daleko od Zagreba.Nisu hteli da objave ni slova
      ni redka.Ukucajte na Googlu JASTREBARSKO,ne znam zašto nisu
      hteli ali nisu objavili.

      • Лист “Курир” (као и остала жута штампа у служби несрпског режима!),никада неће објавити ништа што би нашем народу могло отворити очи,да виде који изроди воде ову нашу Србију!Зато их и не читам!

  3. Kakav smo to mi narod kada ne postujemo svoje pretke? Zrtvovali su se za nas a bogme i za druge. Postoji jedna prica oko toga sta su prvo crvenoarmejci pitali vodje nase vojske. ,,A gde je Mustafa?,,. Nastupio je tajac. Tuc muc i na kraju je dato objasnjenje da je nastradao u ,,provali gestapoa,,. Naravno Rusi nisu u to poverovali, znali su pravu istinu. Mustafa Golubic od oca Ahmeta i majke Nure, Srbin muslimanske veroispovesti. Mnogo postenih i hrabrih dalo je svoje zivote za nasu dobru buducnost. Nemamo prava da ih zaboravimo. Puno toga je skriveno po prasnjavim dokumentima. Treba ih citati.

  4. Zaista,kad se nađemo u ovakvoj situaciji kad vas sa svih strana
    bombarduju raznim dezinformacijama,poluistinama,zluradim komentarima u javnim glasilima,diskusijama raznih stranaka,nevladinim organizacija,nameće se pitanje o kojem narodu i kojem ratu je reč.
    Da li o nekom nestvarnom narodu ili o nama Srbima u našoj zemlji Sbiji,svugde neke negacije i sklanjanje istine,potcenjivanje naših
    žrtava,i žrtava naših prijatelja.Istina je da je vojska SSSR-a i
    jedinice JNA oslobodila Beograd i nastavila da proteruje fašističke
    osvajače iz naše zemlje.Velikim žrtvama je izvojevano oslobođenje
    zemlje.Počela je obnova i izgradnja zemle,školovao se potreban kadar,radilo se sa elanom i sa ljubavlju,vidio se procvat i
    veliki napredak u svim sferama života,apsolutno u svim sferama.
    Da bi nam sada došla “demokratija”koja je sve to rasturila,
    uništila,koja nam kaže da je ta borba,i taj rad nepošten i
    nestvaran,tako reći zločinački.A,razni dušebrižnici i ovih i
    onih boja grabe li grabe otimaju i blate.
    Otimaju nam Kosmet,manastire,jezik,pismo,prisvajaju naučnike.
    svaka ala hoće nešto da nam otme,obezvredi.
    Otrgnimo se i pokažimo da smo svoji na svome,okrenimo se stvarnim
    prijateljima koji će nas gledati kao ljude,poštene i radne,a i mi
    njih tako da poštujemo,ili ćemo završiti u zaboravu,postaćemo
    Hazari,U pamet ljudi u pamet se uzdajte Srbi.

    • Изгледа да се Вучић и Дачић стиде што су браћа Руси 44.г. отерали из Београда њихове нове пријатеље!Ко их не зна,могао би помислити да имају образ!

  5. Zelim da se osvrnem na neke delove u ovom clanku a vidim da se ista stvar ponavlja i u nekim komentarima.
    Izvesni istoriski dogadjaji su izgleda vec izbledeli ili nejasni mnogima. Ja sam svedok dogadjaja tih vremena.
    Ja sam se zatekla kao izbeglica iz NDH u Kovinu iz kojega smo
    posmatrali borbe tj. uzareno nebo od katjusa u borbi za Beograd.
    Dan i noc su borbe trajale. Kovin je bio oslobodjen kada su poslednji Nemacki vojnici napustili mesto i za njima nemacki mestani. Stab Crvene Armije je bio u nasem stanu i tu smo imali proslavu u momentu kada je Beograd oslobodjen.
    U tom mestu celu nedelju dana nije bilo nikakve vlasti ili vojske osim Rusa. Pitali smo se ko ce to da dodje – cetnici ili partizani?
    Nije tada postojala nikakva jugoslovenska oslobodilacka vojska
    ili se bar tako nije zvala. To ime je dobila tek kasnije.
    Po svemu, Crvena Armija je oslobodila taj deo zemlje. Sve drugo je bilo po dogovorima o raznim interesnim sferama. Tako je doslo i do toga da je postojao “Sremski Front’ sto jos uvek nije rasvetljeno. Zasto je Jasenovac i dalje radio punom parom?
    Bila sam svedok ‘saveznickog’ bombardovanja 1944. Svakim danom se bezalo i ne secam da je neka gerila postojala u tom kraju. Sada se pojavljuje nesto kao ‘Jugoslovenska oslobodilacka vojska’ nakon sto su Rusi obavili deo posla.
    To mi lici na reviziju istoriskih dogadjaja na terenu.
    Ja sam jedna koja sam izbegla od noza iz NDH. Moja familija nije imala tu srecu. Sada sam svedok obnova nove NDH a ja opet kao izbeglica.
    Savetujem prezivelima da pisu – da nam drugi ne pisju istoriju.
    Svaki preziveli Jevrej to radi i drze predavanja gde god stignu.
    Ovaj moj komentar je malo udaljenod glavne teme ali ipak mislim da je bilo potrebno da dam svoj prilog kao svedok vremena.
    Osvestila sam se ipak konacno kada smo kao Srbi opet napadnuti ovog poslednjeg rata ali jos gnusnije. Mediji su obavili
    glavni posao protiv srpskog naroda. Vise se ne dobijaju bitke na bojnom polju vec – perom.

    • Свака част и велико хвала за Ваш коментар!Ви који сте преживели 2.св.рат и својим очима гледали ко је и како ослобађао Србију,не смете ћутати јер ови данашњи силници,наследници непоменикове атисрпске политике,уз помоћ наших вековних непријатеља покушавају уништити све што има икакве везе са српством!Непоменик и његове дугогодишње обмане,још увек живе у њиховим срцима!

    • Protiv tajnosti i lazi jedina prava borba je istina, svakom dostupna. Istorija i nasi preci borili su se za to i nasa obaveza je da o tome govorimo sve sta znamo. Arhivska dokumenta su manje vise dostupna, treba ih citati. Skrivena istorija znatno je drugacija od one zvanicne. Zna se ko je za Srbe ustanovio Drinu kao granicu. Republika Srpska je noz u srce vatikanu.
      Kada je oslobodjen Beograd crvena armija krenula je dalje i nije bilo nikakvih problema da nemacke ostatke od armija E i Aleksandra fon Lera jednostavno oduva. Broz, koga su Rusi i tadasnji saveznici doveli na vlast, mobilise srpske muskarce i salje ih na sremski front. Zna se sta se desavalo na njemu.
      Prvi vojnik tadasnje jugoslovenske oslobodilacke vojske koji je usao u Zagreb bio je Jovan Ilic iz mog sela. U Trst je takodje medju prvima. Vratio se i o svemu je nama deci o tome pricao.
      Da nisu ubili Mustafu Golubica verujte da bi istorija na ovim prostorima bila drugacija.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *